Irreverent Impiety

Dakle, članak u Jutarnjem:
Milodarom se aktivira displej u crkvi

Petrova crkva zasigurno je posebna po tome što za svoje župljane i sve koji se požele pomoliti ima dva moderna postolja za milodare – kada se ubaci novčić, automatski se upali jedna od svijeća kao i ekran preko kojeg prolazi tekst “Majko Božja moli za nas”.

Ne mislim da je to komercijalizacija, već i pomak prema duhovnom.

To da se sve ipak može interpretirati na različite načine, smatra sociolog religije Ivan Markešić s Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar.

- Do raskola u Crkvi u srednjem vijeku došlo je zbog prodaje oprosta grijeh. Ovakav način davanja milodara može se interpretirati kao sličan pokušaj, no i ne mora, no mislim da to ne utječe na namjere onoga koji želi dati milostinju iz religioznih razloga – rekao je Markešić te dodao kako ne treba bježati od činjenice da postoje komercijalni pokušaji iskorištavanja religioznih potreba.

Kako se ono kaže….. d’uh!?

Nego, što je Electric monk iz naslova? Za sve one koji nisu upoznati s radom Douglas Adamsa, isječak iz teksta Dirk Gently’s Holistic Detective Agency

The Electric Monk was a labour-saving device, like a dishwasher or a video recorder. Dishwashers washed tedious dishes for you, thus saving you the bother of washing them yourself, video recorders watched tedious television for you, thus saving you the bother of looking at it yourself; Electric Monks believed things for you, thus saving you what was becoming an increasingly onerous task, that of believing all the things the world expected you to believe.

Unfortunately this Electric Monk had developed a fault, and had started to believe all kinds of things, more or less at random. It was even beginning to believe things they’d have difficulty believing in Salt Lake City.
…
The problem with the valley was this. The Monk currently believed that the valley and everything in the valley and arround it, including the Monk itself and the Monk’s horse, was a uniform shade of pale pink. This made for a certain difficulty in distinguishing any one thing from any other thing, and therefore made doing anything or going anywhere impossible, or at least difficult and dangereus. Hence the immobility of the Monk and the boredom of the horse, which had had to put up with a lot of silly things in its time but was secretly of the opinion that this was one of the silliest.

S obzir kako se Crkva krenula modernizirati i tehnizirati, zar je zaista nemoguće očekivati posudice za milodare koje za vas mole cijeli očenaš, odlaze na misu, ili možda čak i vrše sve vjerovanje umjesto vas?

No, zanimljivo je također pogledati opis Electric Monka:

So the Monks were built with an eye for originality of design and also for practical horse-riding ability. This was important. People, and indeed things, looked more sincere on a horse. So two legs were held to be both more suitable and cheaper than the more normal primes of seventeen, nineteen or twenty-three; the skin the Monks were given was pinkish-looking instead of purple, soft and smooth instead of crenellated. They were also restricted to just one mouth and nose, but were given instead an additional eye, making for a grand total of two. A strange looking creature indeed. But truly excellent at believing the most preposterous things.

U neku ruku, dakle, Crkva na proizvodnji i distribuciji električnih monkova radi već dvije tisuće godina.

Opet odmak od standardnog kvotanja vijesti i kritiziranja organiziranih religija, no ovoga puta k pozitivnoj akciji. Kao što neki znaju, 3.5. se u SADu slavi “nacionalni dan molitve”, nacionalni praznik u kojem se traži od ljudi svih vjera da se mole na svoj način. Nedavno je, u kontru danu molitve, osnovan “nacionalni dan razuma”, gdje se umjesto religioznog praznovjerja promovira sekularni humanizam. Od poziva na donaciju krvi prošle godine, preko općenitog poziva na sekularnu akciju na taj dan, pa sve do ovogodišnjeg poziva na donaciju krvi.

Što je to bitno nama, pitate se? Pa ajmo ih kopirati! Dignimo se s guzica 3.5. (četvrtak), i skočimo do najbliže banke krvi. Par minuta ležanja na krevetu, učinite dobru stvar, dobijete nagradicu (kako gdje), i digli ste priličan prst fundićima koji pokušavaju nametnuti svoju religioznost svima.

Znam da je tjedan dana malo, no bar možemo pokušati nešto aktivirati. 5-6 donacija, ali 5-6 donacija. Ako vam se sviđa ideja, progurajte je među frendovima, pa ćemo vidjeti dokle ćemo stići.

Svi smo upoznati s mnogim optužbama kako svećenici imaju tendenciju politizirati s oltara, no ove stvari već zaista prelaze svaku mjeru:

SKANDAL NA USKRS: Župnik HDZ-u dao oltar za izbornu promidžbu

Župnik mu je dao da dođe za oltar, a potom i da govori o tome kako HDZ u Koprivnici pod vodstvom predsjednika Damira Polančeca ispunjava svoj program.

Zatim je župnik posebno pozdravio gradskoga vijećnika Ernesta Forjana, tajnika koprivničkog HDZ-a, kazavši kako mu je drago što je tako rano ustao i našao vremena za dolazak na misu, kazao je učitelj i šef mjesnoga odbora Radovan Knežević. Svih 70-ak vjernika koji su se našli u crkvi ostali su, kaže, zbunjeni.

Ali to nije sve: Stranačka tribina HDZ-a u crkvi!!!

Pa, otprilike ovako:

Papa Benedikt XVI. uputio je pismo meksičkim svećenicima i zatražio da se usprotive zakonu. Crkva je zaprijetila da će ekskomunicirati zastupnike koji glasaju za legalizaciju pobačaja.

Naravno, ja sam obični čangrizavi zlobnik kad primijetim da se Crkva možda ipak malo pokušava uplitati u svjetovne stvari. A da je život najvažniji, pokazuje i nastavak članka:

Od 107 milijuna stanovnika Meksika, 90 posto ih se izjašnjava katolicima. Na državnoj razini pobačaj nije dopušten. No, godišnje oko 2000 žena umire od posljedica pobačaja u ilegalnim klinikama.

Ako ne žele djecu, ‘ko im je kriv što se ševe? One će i tako u Pakao…

Da, točno tako si je to zamislio vrli kardinal Paul Poupard, slučajno predsjednik Papinskog vijeća za kulturu i međureligijske odnose:

“Važno je da kršćanske kapele u zračnim lukama zadrže svoj kršćanski karakter”, rekao je predsjednik Papinskog vijeća za kulturu i međureligijske odnose kardinal Paul Poupard, dodavši da bi u “zemljama kršćanske tradicije umjesto dvorana za islamsku molitvu ili džamija u zračnim lukama bilo bolje imati prostor za međuvjerski obred”.

Taj prostor ne bi upotrebljavali pripadnici samo jedne religije već svi. Dakako kršćanska bi i dalje imala svoje kapelice.

…

“Dijalog među religijama je bijelo oružje protiv terorizma”, rekao je Poupard i dodao da je poštivanje zakona prirode “temelj za dijalog vjernika različitih religija kao i vjernika i onih koji ne vjeruju”.

Kao dodatak toj plemenitoj inicijativi koja stremi religijskoj ravnopravnosti, dodao bih i svoj vlastiti prijedlog da predsjednici upravnih odbora tvornica kondoma ubuduće smiju biti samo Katolički svećenici…

Papino pismo Angeli Merkel, poslano povodom njemačkog preuzimanja EU i G8, između ostalog naglašava i slijedeći potrebu Afrike:

Potrebne su također – piše Papa – ogromne investicije na polju istraživanja i razvoja lijekova za borbu protiv AIDS-a, tuberkuloze, malarije i drugih tropskih bolesti.

Genijalno! Potrebne su “ogromne investicije” za istraživanje lijekova za AIDS koji se u Africi tako rapidno proširio upravo zbog crkvenog protivljenja kondomima! Da se razumijemo, podržavam istraživanje lijekova (svojedobno sam i donirao ponesto love jednoj od zaklada koje se time bave), ali me iritira licemjer koji potencira problem i onda drugima soli kako bi trebali uloziti “ogromne investicije” da rijese taj problem, koji on sam moze bitno olaksati jednim jedinim dekretom.

Inače, upada u oči da je pismo puno should-be-izama (treba ovo, treba ono,… treba… ali netko drugi, a ne ja). valjda zato jer je lakše pričati nego raditi…

Župnik Halić: ‘Ženski nogomet ugrožava vjerske slobode’

-Tražim da se nikada više nedjeljom za vrijeme mise ne upriličuje nikakav program, a najmanje sportski s djecom – kaže župnik.

Zanimljivo je kako se “gospodin” župnik fokusira samo na ženski nogomet, iako u članku lijepo piše da su ljudi oformili četiri ekipe dječaka i djevojčica.

Usput, kad smo već tu:
Žene plaćaju cijenu patrijarhata Crkve

Može li mi netko objasniti slijedeći kvot:

S. Rebeka Anić nije se htjela upuštati u podulje tumačenje zašto Crkva ne dopušta ređenje žena. – Reći ću samo kratko da je suvremenom čovjeku teško objasniti da se ne radi o rodnoj diskriminaciji kad se nekome samo na temelju njegova spola nešto prijeći. A žene ne mogu biti svećenice samo zato što su žene – kaže ona.

Dakle, ženama se nešta priječi samo jer su žene, ali to nije rodna (spolna?) diskriminacija? Može li mi to itko objasniti?

Komentar nepotreban… osim izvornog linka.

Mala digresija standardnom rantanju….

Naletih na Dawkinsov originalni esej pod nazivom “Atheists for Jesus”, pa se bacih malo u razmišljanje. Svi smo mi često puta do sada čuli onaj “pa ja slijedim Isusova učenja, a ne krvavi SZ” argument kao odgovor na točne tvrdnje o krvavom Starom Zavjetu. (Na stranu to što veliki dio ljudi koji to tvrde i dalje ostaju članovi organizacije koja djeluje upravo suprotno.) No ovaj esej (plus par pokušaja razgovora s ljudima koji tvrde da RKCov modus operandi nije korektan, ali ostaju članovi iste) me bacio na razmišljanje koliko je moguće taj prvo argument zaživiti, i što i koliko svatko od nas tu može pomoći.

Druga stvar koja mi je pala na pamet je osobna metamorfoza od off-the-shelf vjernika, do militantnog ateista (i dalje?). Naime, da skratim priču, odgajan kao off-the-shelf vjernik, obična ovca…. da bih se u jednom trenu bacio u prilični apologetizam kršćanstva (doduše, samom sebi), što je potrajalo dok nisam počeo redati nelogičnosti (sakrament ispovjedi, nesklad između grižnje savjesti i nominalnih grijeha, etc.)…. nakon toga kratka faza sotonizma…. otprilike dok nisam uzeo LaVeyevu knjižicu u ruke, i našao ništa manje nelogičnosti…. nakon toga off-the-shelf ateist, a sada militantni ateist. Da bi me onaj gornji esej ponukao da razmišljam koliko se možemo osloniti na (deklarirane ili realne) humaniste u vjerskim krugovima, odnosno one koji tvrde da prate “samo Isusa”. Prije dva dana sam čak pokušavao skontati kakav bi to obred bio neke inkluzivne denominacije/religije (poput Universal Life Churcha) koji ne samo da nebi bio nediskriminatoran protiv svih ostalih vjera, nego bi zapravo i inkorporirao sve vjere, ili barem njihov humanistički dio.

Anyways, toliko od mene. Zanima me što vi mislite o toj Dawkinsovoj ideji, i kako je išla vaša osobna metamorfoza iz onoga kako su vas odgajali, u ovo što sada jeste.

Kad homoseksualci (da prevedem na jezik vjernika: “pederi”) traže pravo na brak i posvajanje djece, to se ne odbija… to se napada kao najveće Zlo i Hereza, jer ti pervertiti nastrani narušavaju “Svetost Obitelji”.

Što je to, u stvari, “Svetost Obitelji”?

To je, prije svega, briga za djecu. Pri tome ne mislimo na ovakve sitnice (koje će Bog oprostiti, kad već Država, uz malo sreće, neće), nego prvenstveno pričamo o utjerivanju Duha Svetoga našim mladima (kroz sve otvore):

…oveća skupina vjernika u Firenzi požalila se novinama da i Nadbiskupska kurija u Firenzi i sama Sveta Stolica sustavno zataškavaju podatke kako je Lelio Cantini, dugogodišnji župnik u Firenzi, barem tridesetak godina (1975.-2005.) spolno zlorabio i silovao probrane mlade župljanke, u dobi od 10 (!) do 17 godina, tvrdeći im da su odabrane od Boga i da je snošaj sa župnikom otajstveni most koji ih spaja izravno s nebesima i uvršćuje u “pravu Crkvu Duha“, višu i važniju od svima vidljive Crkve na Zemlji. Naravno, obavezane su na šutnju, pod prijetnjom “božanske kazne“ ako to ikome odaju.

…

Od svega su postigle to da je župnik preseljen u drugu župu, što im nije bilo dovoljno, a nisu se zadovoljile ni naknadnim pismom kardinala Antonellija da je župniku zabranjeno misiti sljedećih pet godina, a žrtve da se time zadovolje, jer “zlo jednom učinjeno ne može biti anulirano“. Obratile su se zatim lani izravno Papi, ali su samo dobile pismo u kojemu ih kardinal vikar Camillo Ruini uvjerava da je najbolje sve prepustiti zaboravu, pošto je svećenik, eto, udaljen iz arhidijeceze.

Da se razumijemo: bolesnika ima svuda i u svim institucijama. No, kad institucije (dapače, sam Veliki Šef) znaju za ovakve događaje i zataškavaju ih… onda je riječ o zločinu institucije u kojem je pojedinac samo egzekutor.

Pitate li se još uvijek zašto se Vaš sinčić s nedeljne mise vraća velikih očiju i zašto izbjegava sjediti do negdje utorka/srijede?

Dobila je priča i svoj nastavak:

Tužilaštvo u Firenzi samostalno je pokrenulo istragu o navodnoj spolnoj zloporabi djevojčica i maloljetnica, uključujući i radnje izjednačene sa silovanjem, za što je osumnjičen dugogodišnji župnik Lelio Cantini (84).

…

Problem tužilaštva je u tome što vjernicima prijeti teška crkvena kazna, sve do izopćenja ako se usude pred svjetovnim sudom svjedočiti o spolnim zloporabama u Crkvi. Dokument De delictis gravioribus (O osobito teškim deliktima), koji su 2001. potpisali tadašnji prefekt, odnosno tajnik Kongregacije za nauk vjere, kardinal Joseph Ratzinger i nadbiskup Tarcisio Bertone (danas Papa, odnosno njegov kardinal državni tajnik), pokriva podatke o tim deliktima, takozvanom pontifikalnom tajnom, koju, dakle, samo Papa smije opozvati.

Zašto se pedofili uopće trude “operirati” izvan Crkve, kad je ona tako prirodno okruženje za njihove “poslove”?!