Archive for May 2007
Ne mljackaj, na misi ne zijevaj, a tajnu ženi ne povjeravaj!
Bez namjere se upuštam u doblje komentare, upućujem vas na text u Jutarnjem o naputcima iz bontona mostarsko-duvanjskog biskupa msgr. Ratka Perića.
Kako je netko u komentarima lijepo primijetio, u dijelu bontona koji se odnosi na svećenike, ne spominje se “ne pričaj o politici za oltarom, ne čitaj koliko je tko dao za blagloslov kuća, ne pričaj protiv homoseksualaca za oltarom i ne širi govor mržnje”…
Važno da Crkva širi ljubav i ne diskriminira žene… 
Sudac lopove, ateistu, pederčino….
Jadan smiješni člnak na koji san naletio. Vatikan, izgleda, ima svoje nogometno prvenstvo, i (čuda li) u njemu nije sve baš najpoštenije. Tako se spekulira o namještaljki u zadnjem kolu, koja je momčad Universita Lateranense stajala prvenstva. Ali to nije i nije toliko pretjerano zanimljivo koliko izjave aktera poslje utakmice. Meni posebno smiješni dijelovi su boldani:
“Skandalozno je kako je sudac obavljao svoj posao. Ne mogu reći ništa lijepo za njega”, jadao se nakon utakmice finala prvenstva Vatikana Marco Cerquetani, uzrujani trener Universita Lateranense.
Njegova je momčad izgubila u odlučujućoj utakmici sezone s 1:0 od Redemptoris Matera, a jedini je gol, navodno, postignut iz nepostojećeg jedanaesterca.
Na rekreacijskim terenima Sv. Petra, nakon izgubljenog finala, počele su priče o namještanju, a pažnju su slučaju poklonili i talijanski mediji.
“Momčad Redemptoris Matera nepravedno je osvojila turnir. Pa zar i u Vatikanu moramo gledati ovakve stvari?”, ponavljao je nakon susreta neutješni Marco.
Iako je sudac susreta bio pod velikom paljbom i kritikom zbog dosuđivanja jedanaesterca, talijanski mediji javljaju kako oštećeni svećenici nisu prešli granicu dobrog ukusa i zahtjeve Deset božjih zapovijedi. Psovki nije bilo, a eventualne sudačke nepravde ionako će na kraju ispraviti onaj koji je sve to sigurno vidio.
Eto, lako njima za sudačke nepravde kad im je Svemogući delegat. Ko će Rijeci vratit njeno prvenstvo od prije par godina? 
NOMA? NOMA? We don’t need no stinkin’ NOMA!
Dakle, uvod. NOMA je kratica za Non-Overlapping MAgisteria, ideja velikog biologa Stephen Jay Goulda, a svodi se na:
a blessedly simple and entirely conventional resolution to . . . the supposed conflict between science and religion.
uz definiciju magisteria kao
a domain where one form of teaching holds the appropriate tools for meaningful discourse and resolution
Američka National Academy of Science također prihvaća sličan stav. U prijevodu, vi nemojte nas, mi nećemo vas.
Sve to lijepo i fino, no uz Dawkinsov prigovor (‘što, dovraga, uopće jest domena religije?’) postoji jedan drugi, glasniji, jednostavniji i izravniji: religija se ne pridržava NOMAe. U prijevodu, oni jesu nas.
Primjer?
Kustićev Gorile, roboti i nerođeni ljudi. U par linija teksta, Kustić uspijeva gurati svoj nos u područje biologije, sociobiologije, genetike, informatike i robotike. S izrazima poput “nisu i nikad neće biti”, “ima li zaista stručnjaka” i sllično, Kustić prejudicira neteološku ideju singularno ljudske sapijentnosti. Nezadovoljan izlizanom religijskom tvrdnjom da “samo ljudi imaju duše”, Kustić ide tako daleko da tvrdi da čimpanza ne može (i nikad neće moći) samostalno misliti i odgovorno odlučivati, da nemaju jezik, da informatika i robotika nikad neće uroditi sa svjesnim robotom/programom, etc. I onda, nakon cijelog tog prejudiciranja, Kustić ipak konstatira da je jedini argument kojim se on povodi egzistencija duše (“Kada bi se to dogodilo, morali bismo tim elektroničnim osobama priznati prava kakva pripadaju ljudima.”).
Uz dužno poštovanje pokojnom gospodinu Gouldu, moram se zapitati, što je to što brani biologe, sociobiologe, genetičare…. pa čak i informatičare da s punim pouzdanjem u svoju domenu donose sudove, tvrdnje i hipoteze o teologiji, bez posvećivanja imalo vremena temi, po uzoru na ovakve kršćanske “mislioce”?
Loša politika “gospodine” Kustić. Tsk, tsk, tsk.
Četnici su najopasniji… na kemoterapiji!
U Kastavu, vjernici su propisno upozoreni na povampirenog četnika (prenosimo u cijelosti, za slučaj da “nestane” s originalnog weba):
U KASTVU ČETNIK BRANKO MIZDRAK PRIJETI
Obitelj Alije i Ivanke Miftarević čiji je sin Emil poginuo u Domovinskom ratu na bojišnici kod Brinja dana 27. 02. 1992., dragovoljno uređuje okoliš oko spomen križa u Rešetarima. Tako je to išla činiti i 12. 05. 2007. oko 20 sati. Točeći vodu iz novopripojene pipe, iskočilo mu je kratko gumeno crijevo iz ruke te poprskalo njega i nekoliko ljudi oko njega.
Na to je iz te grupe burno reagirao gosp. BRANKO MIZDRAK iz Rešetara br. 55, rekavši doslovno (prema izjavi bračnog para Miftarević): „Izbosti ću te nožem jer si me polio namjerno samo zato što sam četnik“. Nakon toga se obratio supruzi gospodina Miftarevića rekavši: „J….majku ustašku. Najveći si gabor u naselju. Kome vi to radite? Zašto pop nije napravio hidrant kod križa a ne ovdje?“.
Policija koja je tuda slučajno prolazila samo je rekla neka se svi raziđu.
Da je kojim slučajem bilo obratno – pa makar i u najzabitnijem selu u Hrvatskoj – smjesta bi se tamo našao bivši predsjednik HHO-a, Žarko Puhovski, razne nevladine organizacije, Jašićka, predstavnici „ugroženih“ Srba i slično.
Sreća je u svemu tome što je gosp. Miftarević sačuvao prisebnost inače bi „ četnik Branko“ obrao bostan a gosp. Miftarević završio na Haaškome sudu „poradi etničkog čišćenja“ (namjerno je vodom polio Branka što bi sigurno Haaški sud ocijenio kao „etničko čišćenje“!).
Dana 14. svibnja 2007., Franjo Jurčević, župnik
Krajnje objektivan prikaz navodnog događaja iz pera velikog čovjekoljupca, čiji se stavovi se jasno vide u zadnjem paragrafu, sve skupa na službenoj stranici župe (za slučaj da je netko pomislio kako je to osobna web stranica dotićnog svećenika).
No, priča je dobila i nastavak:
Župnik Franjo Jurčević je na web-stranicama kastavske župe Branka Mizdraka prozvao četnikom. Branko se vratio s kemoterapije i to saznao. U depresiji, dvaput se pokušao ubiti.
…
Inače, tijekom nedjelje u redakciju Novog lista javilo se nekoliko mještana Rešetara, koji žive u blizini Branka Mizdraka i koji su čuli što se dogodilo, te su istaknuli kako su ogorčeni napisom župnika Jurčevića te kako ne mogu vjerovati da se sve to događa.
Kazali su i da je Branko Mizdrak drag čovjek, kojemu zasigurno nikada ne bi palo na pamet da se s nekim svađa i da sam sebe naziva četnikom. Istaknuli su i kako je ‘barba Brane’ omiljen među djecom i kako je sa svima komunicirao bez obzira na nacionalnu pripadnost, te da nikada nije niti potezao to pitanje.
Eto, ni Četnici više nisu što su nekoć bili… više ih se niti djeca ne boje.
A kako se s posljedicama svog nadahnutog djela nosi ubogi nečasni Jurčević?
Međutim, čini se kako ovakve izjave župnika Franju Jurčevića pretjerano ne zanimaju jer, kako je sam već prije rekao, “njegovo je da vjeruje ljudima”, pa tako i onima koji su mu ispričali da je Branko Mizdrak sam sebe nazvao četnikom i prijetio nekolicini ljudi da će ih ubiti, piše Novi list.
Bi li takvo bezgranično povjerenje dobila i osoba koja bi rekla, ne znam, da je striček Ratzinger 20ak godina malo skrivao pedofile pred zakonima država u kojima su djeci utjerivali Duha Svetoga?
I, za kraj, čudi li ikoga priložena slika (preuzeta s T-Portala)?
Kum Benedikt XVI i utjerivači Duha Svetoga
Dvadeset godina skrivao je svećenike pedofile. Za nagradu, postao je papa.
Dokumentirano u filmu Sex Crimes and Vatican (231MB; 38min), prikazuje se ponašanje Katoličke crkve kroz zadnjih pola stoljeća, u vezi sa svećeničkim zlostavljanjem djece. Politika je jasna: zataškati situaciju, zaštititi zločinca, zastrašiti žrtvu i svakoga tko bi pokušao pomoći žrtvi… skrivanje istine po svaku cijenu. A konce je vukao današnji papa, veliki šef organizacije čijih se metoda opstrukcije Pravde ne bi posramila niti famozna Cosa Nostra. Inače, ova usporedba nije moje djelo; nju je povukao Frank Keating, bivši guverner Oklahome, kad je dao ostavku na mjesto predsjednika National Review Boarda, uz komentar “To resist grand jury subpoenas, to suppress the names of offending clerics, to deny, to obfuscate, to explain away: that is the model of a criminal organization, not my church.” (izvor).
U filmu, od 12min 45sec, Patrick Wall, bivši Benediktinski redovnik koji je sudjelovao u zataškavanju tako da bi dolazio na mjesto zlostavljača kad bi ovaj bio premješten u drugu župu u biskupiji Minnesote, lijepo opisuje kako sistem funkcionira: smije on pomagati žrtvama, ali naglasak je na zataškavanju skandala svim sredstvima. Čudi li ikoga da mu se Crkva ogadila?
The Ferns Report, izvještaj je o službenoj vladinoj istrazi u izrazito katoličkoj Irskoj, u diocezi Ferns, nastao 2005. na temu zlostavljanja djece pod okriljem Katoličke crkve. Uzorak je tragično uobičajen: zlostavljač u halji radi ono što najbolje zna – uništava mlade živote zadovoljavajući svoje izopačene seksualne nagone. Crkva reagira oštro i nesmiljeno: ušutkava žrtve, premješta zlikovca na drugo područje, opskrbljujući ga tako svježom djecom.
Slušati priče zlostavljanih u filmu s početka ovog posta… priče ispričane mnogo godina (čak i četrdeset!) nakon samog zlostavljanja… teško je… Popisati zločine, još je teže. Za nevjerne Tome i one koji žele znati istinu i proučiti dokaze i svjedočanstva (hej, ne vjerujte ovom mini-blogu!), postoje cijeli siteovi koji se bave ovom problematikom. Osobno, ovi su mi poprilično zanimljivi (čit. informativni):
Unatoč svom masovnom skrivanju, samo u SAD izronila su imena 4.392 svećenika optužena za zlostavljanja. Čak i taj vrh ledenog brijega primorao je nadbiskupiju Los Angelesa da prodaje imovinu, u nadi da će namaknuti novce da podmire silne sudske nagodbe, nužne za prikrivanje skandala. A prije samo koju godinu, sličan slučaj je (poluuspješno) zataška(va)n kod nas, u Zagrebu… negdje na Črnomercu (ima li netko od čitatelja kakvih konkretnijih podataka?).
Čuvajte svoju djecu od onih koji bi im na sumnjive načine utjerivali Duha Svetog… jer Kum Benny neće pomoći Vama i Vašem djetetu… pomoći će utjerivaču Duha Svetoga…
Dodatak (16.6.2007): Ne naročito iznenađujuće, filmić je nestao, ali se i opet pojavio… O:)
Komunisti, marksisti,… sve je to isto
Naravno da je isto: nije crkveno (cit. Crkvino), dakle pripada Paklu, upozorio je stric Benny:
PRIJE NEGO što je završio svoj petodnevni posjet Latinskoj Americi, papa Benedikt XVI je u govoru žestoko napao marksizam i neobuzdani kapitalizam kao uzrok većine problema koje muče tu regiju, nekoć poznatu po svom neupitnom katoličanstvu.
“Kad god je marksistički sustav pronašao put do vlasti”, tvrdi papa, “iza sebe je ostavio ne samo žalosno nasljeđe ekonomske i ekološke destrukcije, nego i bolnu destrukciju ljudskog duha”.
…
Poglavar Rimokatoličke crkve je također dio svog govora posvetio onome što možda predstavlja najveću opasnost po latinoameričko katoličanstvo – sve veći broj katolika koji napuštaju Crkvu kako bi se priključili sve brojnijim i jačim protestantskim zajednicama.
Eto, ako je netko slučajno mislio da problemi leže u siromaštvu i nedostatku edukacije, sad znate bolje: problem je u tome što se ljudi klanjaju pravom bogu, ali preko krivog posrednika!
Svjetovni sud svima, a ne samo njima!
Iako je Božja pravda, prema ustaljenom tumačenju Vatikana, iznad ljudskih zakona i svjetovnih sudova (dapače, potiče se krivokletstvo), čini se da su ipak moguće i iznimke:
Na četiri mjeseca zatvora uvjetno osudio je nadležni vatikanski Državni sud službenika kojemu su u ladici našli 87 grama kokaina.
Što se dogodilo s onom “Bog će mu suditi” i zašto je 87g kokaina veći prijestup od dugotrajnih (ponekad i desetljetnih) silovanja djece?
Jedna simpatična implikacija ove vijesti je to da država Vatikan ima, saklonime Bože, zatvor…
Ljevičari su bliže Bogu od ateista!
Eto, Papa Naci nas je obradovao spoznajom da su njegovi ljevičarski kritičari zapravo teroristi (što je valjda ipak bolje od ateista koji su – prisjetimo se – zapravo Đavolopoklonici):
VATIKAN se preko svog službenog lista “L’Osservatore Romano” osvrnuo na ono što naziva sve radikalnijom anti-katoličkom retorikom talijanskih ljevičara koju je usporedio s terorizmom.
…
Kao primjer je istaknut jedan od voditelja, Andreja Rivera, koji je koristio priliku da žestoko kritizira Papu zbog njegovih konzervativnih stavova u cijelom nizu društvenih pitanja. Ivera je tako napao Crkvu zbog odbijanja služenja pogreba Pierluigiju Welbyju, žrtvi mišićne distrofije koja se godinama borila za pravo na eutanaziju i koji je umro nakon što mu je liječnik isključio respirator.
Rivera je rekao da se Crkva protivi teoriji evolucije, i da je to razumljivo, jer ona “nikada nije evoluirala”.
“Ne mogu podnijeti da je Vatikan odbio dati vjerski pogreb Welbyju, a dozvolio ga je ličnostima kao što su Pinochet i Franco”, rekao je Rivera misleći na zloglasne diktatore 20. stoljeća čija je vladavina bila okarakterizirana masovnim krvoprolićem.
“L’Osservatore Romano” je izjavio da je Riverin nastup terorizam, odnosno da se “terorizmom mora nazvati širenje slijepe, iracionalne mržnje prema čovjeku koji govori u ime ljubavi, ljubavi prema životu i čovjekoljublja”.
Pa, biološki, Pinochet i Franco su bili ljudi… valjda tako dođemo do “čovjekoljublja”. Ili se ipak aludira na to da su mali dječaci također ljudi? 
