Irreverent Impiety

Osvrnite se oko sebe ovih dana. Slušamo samo o ubojstvima. Sve je postalo opravdan motiv, bilo da se radi o kuni ili o ljubomori. Zato ni ne treba čuditi kad nekog ubiju jer je krive religije. Ili?

Nakon niza okrutnih zločina protiv iračkih kršćana u Mosulu, oko 400 je kršćana stiglo u Siriju u bijegu pred okrutnim uvjetima koji vladaju na spomenutom području, izvjestila je u petak sirijska humanitarna udruga koja skrbi za izbjeglice.

U posljednjih nekoliko dana, u sirijski grad Qamhley stiglo je oko 20 iračkih kršćanskih obitelji.

Od kraja rujna, irački se kršćani u Mosulu, 405 kilometara sjeverno od Bagdada, nalaze na udaru ekstremista. Stotine ih je pobijeno a ostali ne prestaju primati prijetnje smrću.

Trenutno izbjeglim kršćanima najveću pomoć pruža UNHCR.

Irački kršćani su jedna od najstarijih kršćanskih zajednica u svijetu. Njihov se broj kreće oko 636.000 i većina govori pradavnim aramejskim dijalektom.

Međutim, to su samo vijesti koje će možda prenijeti naši mediji, ako im ostane mjesta u izdanju. Istina je daleko gora. Nedavno je 11 kršćana ubijeno nakon što su pokazali svoje osobne karte naoružanim muškarcima odjevenima u policijske uniforme. Još je uvijek nejasno tko stoji iza tih ubojstava.

Što pak Vatikan kaže na ovu situaciju? Budući da guraju nos u svaki problem, očekivalo bi se da imaju rješenje i za ovaj. Vatikanski predstavnik u Iraku Francis Assisi Chullikat savjetovao je svim iračkim kršćanima da se vrate svojim domovima. Nakon sastanka s iračkim premijerom Nuri-al Malikijem, uvjeren je da će iračka vlada brzo i odlučno zaštititi kršćane. Biste li mu vi povjerovali?

Svjetsku financijsku i gospodarsku krizu prouzročila je moralna kriza utemeljena na pohlepi i nepovjerenju u društvu, smatra Komisija Hrvatske biskupske konferencije “Iustitia et pax”.

Na sjednici Komisije, održanoj 21. listopada u Zagrebu pod predsjedanjem biskupa Vlade Košića, kako je danas izvijestio Tiskovni ured HBK, razmatrana je aktualna situacija u hrvatskom društvu, a između drugih pitanja Komisija je pažnju posvetila svjetskoj financijskoj i gospodarskoj krizi koja neće zaobići ni našu zemlju. Komisija je pozvala na moralno djelovanje svih ljudi u društvu, a posebice kršćana.

Osvrćući se i na medijske napise o nesudjelovanju hrvatske komisije na općoj skupštini Konferencije europskih komisija “Iustitia et pax”, koja se održala koncem rujna u Beogradu s temom oprosta i pomirenja, Komisija je ustvrdila da mediji nisu točno izvijestili javnost o naravi dotičnog skupa i razlozima zašto hrvatska strana na njemu nije sudjelovala. Naime, u tom slučaju Komisija Hrvatske biskupske konferencije “Iustitia et pax”, kako se napominje, nije bila percipirana kao ravnopravan partner te je zbog toga odlučila ne sudjelovati na skupu.

Kako se navodi Komisija intenzivno radi na problematici koja uključuje pitanja vezana uz teme korupcije, nasilja u društvu, neisplaćenih plaća radnicima i uloge medija u hrvatskom društvu te najavljuje predstavljanje javnosti dokumenata i izjava s tim u vezi.

Nakon što su napunili svoje džepove, crkvenjacima je lako optuživati običan puk za nemoral. Bez obzira na razmjere krize, ljudi će, u strahu od Božje srdžbe, i dalje plaćati krštenja, vjenčanja, sprovode, mise, hostije, propovijedi, cvijeće, svijeće, zagovor svetaca i oprost grijeha. Samo novac koji Crkva traži od članova dovoljan je da izazove financijsku krizu.

Rješenje? Nek’ se Crkva skine s grbače države, nek proda zlatne kaleže i skupe automobile i pomogne onima kojima je pomoć potrebna. Možda ni onda neće biti ravnopravna ostalim europskim komisijama, no od nje će konačno biti neke koristi.

Islam Samhan (Izvor: Salah Malkawi / The National)

Jordanski muftija Noah Alqdah Samas, najviši religijski autoritet u kraljevini, nazvao je Islama Samhana neprijateljem religije zbog njegove poezije. Jedan od spornih stihova uspoređuje usamljenost pjesnika s usamljenosti proroka Yusufa u Kuranu.

Sad postoje zahtjevi da se zatvori pjesnika, zabrani njegovu zbirku poezije i kazni izdavačku kuću. Samhana je to iznenadilo, jer je sporna knjiga zbirka njegovih najboljih radova u prošlom desetljeću. Čak je i jordansko ministarstvo kulture kupilo pedeset primjeraka.

Totalportal prenosi s HINA-e:

Jordanska policija uhitila je u utorak lokalnoga pjesnika koji je u svoju ljubavnu poeziju uklopio stihove iz Kurana, muslimanske svete knjige, rekao je jedan pravosudni dužnosnik.

Pjesnik Islam Samhan objavio je zbirku pjesama bez odobrenja jordanskih vlasti, a sad se čini da njegovi stihovi vrijeđaju Kuran.

Taj je pravosudni dužnosnik govorio pod uvjetom da ostane anoniman jer nije ovlašten za davanje izjava medijima.

Samhan je optužen da je naudio islamskoj vjeri i prekršio zakon o tisku i izdavaštvu jer je uklopio svete riječi iz Kurana u seksualnu tematiku.

Bude li osuđen, prijeti mu trogodišnji zatvor.

Jordanski zakoni zabranjuju objavljivanje knjiga ili članaka koji se mogu smatrati štetnima za islam i za proroka Muhameda.

Jordanski pisci i umjetnici napisali su peticiju jordanskim vlastima i traže puštanje pjesnika jer je, kako kažu, “to uhićenje nazadovanje u slobodi izražavanja”. Pjesnici traže i da se završi “gušenje slobode i zastrašivanje kakvo se prakticira protiv intelektualaca”.

Iako citiranje Kurana u poeziji u Jordanu nije zabranjeno, autori moraju paziti na koji ih način koriste. Tako se u jednoj pjesmi Samhanova voljena obraća Bogu. Kritičari su to nazvali personifikacijom Boga. U drugoj pak pjesmi žena razgovara s Bogom dok leži pod prozirnom plahtom. Seksualna aluzija? Nas nije napalila.

Sayed Perwiz Kambakhsh (Izvor: AFP)

U siječnju ove godine afganistanski novinar Sayed Perwiz Kambakhsh osuđen je na smrt zbog downloadanja i širenja materijala koji se tiče uloge žena u islamskom društvu. Prvostupanjski sud u provinciji Balkh zaprijetio je uhićenjem i svim novinarima koji budu prosvjedovali protiv ove odluke.

Kambakhsh se žalio i za sada izbjegao smrtnu kaznu, no još uvijek mu prijeti dugogodišnja zatvorska kazna zbog vrijeđanja Islama. HINA izvještava, a net.hr prenosi:

Afganistanski prizivni sud promijenio je smrtnu presudu na 20 godina zatvora za mladoga novinara osuđenog zbog distribucije internetskoga teksta koji tvrdi da je prorok Muhamed zanemarivao ženska prava.

Perwiza Kambakhsha (23), novinara u dnevniku Jahan-e Now u siječnju je niži sud u sjevernoafganistanskome gradu Mazar-i-Sharifu bio osudio na smrt, javlja u utorak Reuters.

Uhićenje i presuda tom studentu privuklo je kritike brojnih zapadnih zemalja, afganistanskih medija i skupina za zaštitu ljudskih prava. Mladić je s interneta skinuo iranski tekst i podijelio ga prijateljima, piše France Presse.

“Sud je g. Perwiza Kambakhsha osudio na 20 godina zatvora zbog zločina koji je počinio. No ovo nije konačno, on ima pravo žalbe”, rekao je sudac Abdul Salaam Qazizada.

Prema islamskome zakonu, koji je u afganistanskome ustavu, bogohuljenje je kažnjivo smrću.

Osuđeni novinar tvrdi da nije kriv i da su snage sigurnosti mučenjem iz njega izvukle priznanje. “Musliman sam i ne bih si dopustio da vrijeđam svoju vjeru. Bio sam prisiljen potpisati dokumente koji me optužuju”, rekao je. “Mučili su me i nisam imao druge nego prihvatiti optužbu”, žalio se mladić koji je pripadnik šijitske  manjine.

Ovaj slučaj podigao je na noge mnoge svjetske udruge, uključujući Amnesty International i Novinare bez granica, te predstavnike mnogih država.

Ugledavši se na primjer pape Pia XII., koji je pokazao kako se šutnjom najbolje spašavaju životi nevinih Židova, Benedikt XVI. je odlučio primjeniti istu taktiku na stanovnike Pompeja.

HINA[via 24 sata] javlja:

Prigodom posjeta Pompejima, blizu Napulja, gdje vlada camorra, Papa nije izgovorio ime te mafijaške organizacije, čime je izazvao komentare među prisutnim talijanskim novinarima i hitno objašnjenje glasnogovornika Vatikana.

“Papa namjerno nije izgovorio riječ”, kazao je otac Ciro Benedettini, zamjenik direktora novinske službe Vatikana.

Glasnogovornik je objasnio da je posjet Benedikta XVI. Pompejima gdje je održao misu i izbrojao krunicu, bio hodočašće strogo duhovne dimenzije.

Osim toga ta je tišina predstavljala znak “poštivanja” prema stanovnicima Kampanije, napuljskog područja, koji su većinom pošteni ljudi a “ne pripadnici camorre“.

Prigodom posjeta Napulju 21. listopada 2007. Benedikt XVI. je izravno govorio o camorri.

Svi su očekivali da papa još jednom progovori protiv organizacije koja novac zarađuje reketarenjem, prodajom droge i švercom. Ako mu već to ne smeta, mogao je progovoriti kako bi zaštitio Roberta Saviana, autora knjige Gomorra. Saviano je 2006. godine objavio knjigu o zločinima Camorre. Od tad mu je život u opasnosti, jer su ga vođe Camorre najavile ubiti do ovog Božića. Međutim, Benedikt XVI. je zaključio da će najbolje pomoći “većinom poštenim ljudima” tako što zažmiri na zločine koji se odvijaju oko njih.

Kumari Naik with her son Santosh amid the ashes of their home. Photograph: Gethin Chamberlain

Iako naslov zvuči kao da su Papa Naci i njegova ekipa (opet) u elementu, ovaj put su Kršćani žrtve nasilne promjene vjere. U Orissi (država u Indiji), krenuli su masovni progoni Kršćana uz prisilna hinduziranja (ili kako se već zove nasilno pokrštavanje koje rade Hindusi). Do sada, posljedice su 59 mrtvih, 50.000 izbjeglih i tisuće domova i crkava spaljeni.

Hundreds of Christians in the Indian state of Orissa have been forced to renounce their religion and become Hindus after lynch mobs issued them with a stark ultimatum: convert or die.

The wave of forced conversions marks a dramatic escalation in a two-month orgy of sectarian violence which has left at least 59 people dead, 50,000 homeless and thousands of houses and churches burnt to the ground. As neighbour has turned on neighbour, thousands more Christians have sought sanctuary in refugee camps, unable to return to the wreckage of their homes unless they, too, agree to abandon their faith.

Last week, in the worst-affected Kandhamal district, The Observer encountered compelling evidence of the scale of the violence employed in a conversion programme apparently sanctioned by members of one of the most powerful Hindu groups in India, the 6.8-million member Vishwa Hindu Parishad (VHP) – the World Hindu Council.

Sprega religije i države još se jednom pokazuje vrhunskim humanitarnim rezultatom:

The roads between the villages are rough and potholed, adding to the difficulties in accessing what is already a remote region, a six-hour drive from the state capital, Bhubaneshwar. The remoteness has undoubtedly played a part in the continuation of the violence, making it harder for police to move about quickly, even if they were minded to do so. Christian leaders, though, have accused the authorities of dragging their feet, claiming they are reluctant to antagonise the majority Hindu community in the run-up to parliamentary elections next year.

Kako je nasilje krenulo? Nadasve dobro objašnjenim optužbama, potkrijepljenim vrhunaravnim dokazima:

Relations between the Hindu and Christian communities were already at a low ebb when the killing of VHP leader Swami Laxmanananda Saraswati on 23 August provided the trigger for the current wave of violence. The VHP blamed Christians and the mobs descended on the homes of neighbours and friends. Those who were too slow to get away were killed.

Tipični krivci kad se ubije tako neki šef su izdajnički humanitarci i časne sestre:

Amid the savagery, two incidents stood out: a young Hindu woman working in a Christian orphanage was burnt alive and a nun was gang-raped.

Očito, u pozadini ovog ludila nalazi se religjska organizacija, ovaj put VHP:

Yet the VHP is unrepentant and appears to be involved, at least at grassroots level, with the campaign of forced conversions. One priest who converted 18 Christians in the village of Sankarakhole last week told The Observer that he had been approached by local VHP representatives to carry out the ceremony.

Kako to izgleda za nove konvertite (uključivo svećenike):

‘The VHP people came with letters that said they wanted to be converted, so I converted them,’ said Preti Singh Patra, who is the brother of a senior VHP official. Crouching on the ground in front of his temple, set in a small walled garden beneath a huge banyan tree, he ran through the details of the ceremony: first some fruit to eat, followed by a mixture of cow dung and urine mixed with milk and curd, a dip in water from the Ganges, an hour of prayers and then the painting of a bindi on the forehead.

Some local men stepped forward to speak to him. ‘Don’t say too much,’ they warned. The priest seemed unconcerned. The 18 had been the only Christians in the village, he said. They were happy to convert.

A što VHP kaže o svemu:

Back on the main road, the men were waiting. ‘Put your notebook and your cameras away. You will take no pictures and record nothing,’ the VHP man said. ‘You want to know what is happening? Now I will tell you why this is happening.’ He blamed the Christians for taking the jobs of Hindus, for the murder of the Swami. The only solution was for Christians to convert, he said. ‘This is a Hindu community. Everyone can stay here, as long as they are part of that community. And now you should go.’

Vijest je preuzeta od Guardiana, gdje možete pročitati cijelu priču o miroljubivim Hindusima, s podosta detalja koje sam ja ovdje izostavio.

Jutarnji list donosi još jedan članak o vjeronametu u javnim predškolskim ustanovama Republike Hrvatske. Radi se o nastavku priče o dječjem vrtiću Sesvete. Citirajmo neke djelove članka:

Djeca roditelja koji nisu pristali na uvođenje katoličkog programa u vrtiću Sesvete mogu ostati u svojoj grupi, ali prilikom izlaganja religijskih teza ne moraju sudjelovati u tim aktivnostima.

Kako bi to točno trebalo biti izvedivo, ostalo je nejasno jer se ne radi o točno propisanom vremenu vjeronauka, nego je program integriran u sve aktivnosti te grupe. Tako ispada da se dijete može igrati sa svojim prijateljima iz grupe, no kada netko od njih pita odgajateljicu tko je stvorio svijet, moralo bi pokriti uši da ne čuje odgovor Bog.

Čak i dopuštanje djeci da “ne sudjeluju u tim aktivnostima” ni pripližno ne rješava problem, jer čisto sumnjam da su predškolci dovoljno osviješteni da znaju koje su to aktivnosti u kojima oni ne bi trebali sudjelovati. Možda će odgajatelji(ce) u vrtićima voditi računa o tome i ne uključivati djecu čiji roditelji nisu pristali na vjersku indoktrinaciju u “te” aktivnosti, no zamislite samo kako će to izgledati – dječice sada se Ana i Ivan ne mogu igrati s nama, jer oni ne vjeruju u Boga. Zar to nije divno? Takva sloboda odgajatelja da okrene svu ostalu djecu protiv zlih nevjernika.

Idemo dalje:

Roditeljski sastanak je počeo izlaganjem odgojiteljice Mišele Combaj, koja je podijelila s roditeljima iskustva iz vrtića Leptir, gdje je također uveden katolički program. Pedagogica i ravnateljica uvjeravale su roditelje da ne moraju ispisati djecu i da je program kombinacija svjetovnih i crkvenih učenja.

Stani malo, da ponovim jesam li to dobro pročitao – u gradskom vrtiću (dakle vrtiću financiranog od poreza i prireza svih građana) program se sastoji od kombinacije svjetovnih i crkvenih učenja. Zanimljivo. Podsjetimo još jednom na stavak 1 41. članka Ustava Republike Hrvatske:

Sve vjerske zajednice jednake su pred zakonom i odvojene od države.

Dakle, novac prikupljen od građana ove države će se još jednom koristiti kako bi najmlađi pripadnici našeg društva bili izloženi indoktrinaciji od koje bi ih Ustav trebao štititi.

Ali ima još:

Program je ponuđen i roditelji su sami odabrali žele li ili ne potpisati suglasnost za njega. Svi su punoljetni, nije bilo prisile – rekla je ravnateljica Mladiček, dok su roditelji uglas vikali da žele program i da žele da započne što prije. Dvoje roditelja koji su htjeli iznijeti drukčije stavove prekidali su i oni su jedva završili svoje izlaganje.

Ako je nas 26 reklo da želi program, a on još nije uveden zbog dvoje koji ga ne žele, onda smo mi svi njihovi taoci – utvrdili su roditelji.

Sastanak ne samo da nije bio demokratičan, no to nismo ni očekivali, nego se ljude koji žele zaštititi svoju djecu od vjerske indoktrinacije, a za što imaju uporište u Ustavu, pokušava prikazati kao bezobraznike koji sve ostale reoditelje drže kao “taoce” i ne dopuštaju im odgajanje njihove djece.

Mladi Ratzinger desnom rukom pokazuje do kud misli staviti pločice u WC

U posljednjih nekoliko godina, ako malo bolje razmislite, često se priča o tome kako je Vatikan u drugom svjetskom ratu pružao otpor Hitleru i Mussoliniju. Zbog toga je Vatikan potpisao konkordat s nacističkom Njemačkom i fašističkom Italijom. Upravo zbog toga Hitler nije nikada bio ekskomuniciran, a niti se njegov Mein Kampf ne nalazi na Indeksu zabranjenih knjiga (ali su zato uvršteni Jean Paul Sartre, Voltaire, Jean-Jacques Rousseau, David Hume, Rene Descartes, Francis Bacon, John Milton, John Locke, Galileo Galilei, Blaise Pascal i Kepler). Upravo je zbog toga Vatikan dao svoj doprinos bijegu nacista, ustaša i drugih veseljaka nakon rata. Radili su to radi otpora. Za par godina će ispasti još da su pravi antifašisti bili samo grupa izviđača koja je voljela brijati po šumama, a pravi otpor spomenutim totalitarističkim režimima- hell yeah – vodio se u Rimu. E, ali poznati njemački broker, šarmer, ekonomski savjetnik, stručnjak za oplodnju i povjesničar Benedikt iks-v-i smatra da je papa Pio XII itekako bio žestoki oponent Adolfu i Benitu. Naime, u misi održanoj povodom obilježavanja 50. obljetnice smrti spomenutog pape, Ratzi je naglasio da je Pio XII spasio tisuće Židova, odnosno da “nije štedio napora, gdje god je bilo moguće, da intervenira u korist Židova- direktno ili preko uputa koje je davao pojedicnima ili institucijama Katoličke crkve.” O, ali ima toga još. Ratzi veli da je njegov prethodnik “morao raditi tajno i u tišini kako bi izbjegao najgore i spasio što je moguće veći broj Židova. (izvor) Kužite spiku? Tajno, i u tišini. Tihi otpor. Nemojte ni pod razno misliti da je riječ o sramotnoj šutnji u stilu izreke Qui tacet, consetit (tko šuti, taj se slaže). Ne, ne. Pio XII je na lukav način vodio tihi, ali žilav, otpor. Upravo zbog navedenih razloga, pokrenuta je procedura beatifikacije tog tihog ratnika. No, rabinu Shearu Cohenu (koji je nazočio Biskupskom sinodu o Bibliji) zasmetalo je to što  Pio XII nije javno i s vjerskim autoritetom stao u obranu Židova tijekom WW2. Javno i s vjerskim autoritetom? Zar rabinu Cohenu nije nitko objasnio da se tišinom postiže puno više? Pogledajte samo koliko su mafija, camorra i ‘ndrangheta postigle zakonom šutnje.

Izvor: UAAR

Američka evangelička udruga Exodus International nudi jedinstveni program za odvikavanje od homoseksualnosti uz pomoć (i u ime) kršćanstva. Bloody ‘ell – jedva čekam da netko organizira workshope za odvikavanje od vjerske gluposti u ime Krista i njegovih bolesnih avatara. Spomenuta udruga svake godine organizira summite na području Smoky Mountainsa (North Carolina), preciznije u mjestu Ridgecrest Retreat, a navodno je jedna novinarka britanskog časopisa Times nazočila sastanku tih dubokoumnih stručnjaka. Njezin članak možete pročitati na ovom linku. “Obuka” reahabilitacije od homoseksualnosti sastoji se od šestodnevne terapijske seanse u znaku molitve, čiji je cilj “oslobođenje od homoseksualnosti putem ljubavi Isusa Krista”. Tako barem tvrdi Alan Chambers, vjerski vođa Exodus Internationala i bivši homoseksualac.

Izvor: UAAR

Prije niti tjedan dana, njemački broker i stručnjak za moralitet, ekonomiju, financije, gospodarstvo i oplodnju, poznatiji u javnosti kao Benedikt 4 na kvadrat, dao je upozorenje “svima onima koji grade svoj život na vidljivim stvarima kao što su uspjeh, karijera i novac”, tvrdeći – između ostalog – da je “božja riječ jedina čvrsta istina”. Kardinal churchbell-blastbeat Bozanić je poput jeftinog megafona ponovio nebuloze svog šefa, izjavljujući da “Božja riječ obnavlja sreću i radost. Europa upada u krizu kad ne prihvaća interpretirajuću snagu Božje riječi a kojoj su vjera i inspiracija temelji.” (IZVOR)  What a whopper, guys. Lijepo je vidjeti kako se katolički dušobržnici sekiraju oko financijske krize, no unatoč njihovim upozorenjima, izgleda da je i kod njih materijalna strana daleko bitnija od duhovne. Kao da je to neka novost, zar ne? Britanski katolički časopis The Tablet izvještava o tome da je Vatikan praktički osigurao svoja bogatstva i imanja prije izbijanja trenutne financijske krize. Brokeri u Tokiju, Londonu, New Yorku i drugim važnim financijskim centrima grizu nokte iz dana u dan, no pohlepna i nezasitna Sveta Stolica d.d. je – kao uvijek – omogućila sebi status ‘bubrega u loju’. U članku Church with a Midas Touch, novinar Tableta Robert Mickens tvrdi da su vatikanski dužnosnici izvršili prebacivanje tržišnih investicija u sigurnija dobra, odnosno u zlato, obveznice i gotovinu. Uz pomoć financijskih savjetnika, novinari Tableta detaljno su analizirali završni obračun proračuna (Ne)Svete Stolice u 2007. god, kojeg je Vatikanska Prefektura ekonomskih djelatnosti službeno objavila u kolovozu 2008. U navedenom obračunu se navodi da je Vatikan stavio na sigurno svoja bogatstva u vrijednosti od 340 milijuna eura u valutama, 50 milijuna eura obveznica, te 19 milijuna eura u zlatu i drugim vrijednostima. Sam Tablet je ironično komentirao da je  “Kamen Svetog Petra na kojem je osnovana Crkva postao stijena od suhoga zlata”. U istraživanju tog časopisa, jedan je financijski savjetnik izjavio sljedeće: “Vatikan je dobro pozicioniran u pogledu prihoda, unatoč trenutnoj ekonomskoj krizi. Očigledno je to da je Sveta Stolica imala izvrsne finanicijske savjetnike, stoga su gubici bili sasvim minimalni.” Eto, toliko o skromnosti katoličke Crkve. Slijedi još samo nekoliko zanimljivih detalja iz vatikanskog obračuna proračuna za 2007. godinu:

- Prihodi u korist katoličke Crkve od vjerskih ustanova i institucija : 86.143.257 Eura

- Financijska djelatnost: zabilježen je proračunski višak od 1,4 milijuna Eura. Prihodi od ulaganja u vrijednosne papire iznose 17,8 milijuna Eura.

- Nekretnine: dobit u vrijednosti od 36,3 milijuna Eura. Prihodi u 2006.god. iznosili su 32,3 milijuna Eura. Povećanje prihoda omogućeno je zakupima nekretnina i dodatnim prihodima dobivenih prodajom istih.

- Troškovi: ovdje se spominju Radio Vatikan, Vatikanska tipografija – izdavačka kuća dnevnog lista “L’Osservatore Romano”, Libreria Editrice Vaticana i Vatikanski TV centar. Zanimljiva je ta rečenica u izvješću: “L’insieme di queste attività sono strettamente legate alla diffusione della voce e dell’immagine del Papa.” (prij. Navedene djelatnosti usko su povezane uz širenje lika i djela Pape). Ukupan deficit iznosi 14,6 milijuna Eura.

- Rimska Kurija ima 2.748 djelatnika. Ukupan trošak: 102,5 milijuna Eura.

- 929 umirovljenika. Ukupan trošak: 18,2 milijuna Eura.

IZVORI:

UAAR (Unione degli Atei e degli Agnostici Razionalisti)

OBRAČUN PRORAČUNA ZA 2007. god.