Archive for Studeni 2008
Ne znate koliko ste moralni? Izmjerite!
Space oddity
Talijanska novinska agencija ANSA izvještava o prvom putovanju jedne kršćanske relikvije u svemir. Riječ je o relikviji Svete Tereze iz Lisiexua, čiji su ostaci prošli 9.177.030 km oko Zemlje, brzinom od 27.291 km na sat (i to besplatno 
). Prije lansiranja u orbitu, astronaut Ron Garan kontaktirao je sestre karmelićanke iz mjesta New Caney (USA) – koje su čuvale relikvije navedene svetice – sa zamolbom da se pomole za njega i njegov zadatak, te da mu povjere neki sveti predmet koji će ga pratiti tijekom cijele misije.
Čudan je taj Ron Garan. Umjesto da pokupi neku zgodnu curu tipa Scarlet Johansson i da s njom provede 14 dana na miru, američki je astronaut sa sobom ponio ostatke redovnice koja je umrla prije ravnih 111 godina. Ashes to ashes, lust for dust…
I bogati plaču…
…naslov je jedne stare meksičke sapunice. Sjetio sam se te jeftine i ofucane soap opere nakon što sam na
Svaka podudarnost sa stvarnim osobama i njihovim cipelama je slučajna i nenamjerna
UAARovom portalu pročitao da se kardinal Paul Josef Cordes požalio u jednoj emisiji Radio Vatikana kako se svjetska financijska kriza negativno odražava i na milodare u korist Crkve. Pardon, nije u korist Crkve, već u korist siromašnih zemalja. Svi znamo da RKC živi od Božje ljubavi, a ne od financijskih i materijalnih bogatstava. Osim toga, RKC je sama po sebi jako siromašna i skromna institucija, stoga svećenici, kardinali i njihovi scagnozzi jednostavno su prisiljeni žicati lovu iz državnih proračuna. Poor chaps. 
Cortes, koji je ujedno i Predsjednik Papinskog vijeća Cor Unum, izrazio je između ostalog zabrinutost zbog (cit.) “iskušenja sekularizacije” koja je, prema njegovim riječima, pogodila Caritas. Naime, kardinal tvrdi je struktura navedene ustanove postala odveć profesionalna i stručna, i time se navodno “previše udaljila od crkvene misije”. Slijedi citat iz članka torinskog dnevnog lista La Stampa, koji prenosi Cortesove riječi:
“Godišnji proračun Caritasa u SAD iznosi 500 milijuna dolara, i ta su sredstva namijenjena pomoći u inozemstvu. Dvije trećine navedene svote dolazi iz državnog proračuna (my bold), što znači da Država zahtjeva precizan obračun proračuna i specifikaciju troškova: računi, fakture, i drugi poslovi administrativne naravi, čime se podrazumijeva zapošljavanje stručnog kadra. Tako se pojavljuje tendencija da se Caritas sve više udaljava od crkvene misije.”
Ma zamisli. Znači, s jedne strane grabiš dvije trećine financisjkih sredstava iz državnog proračuna, a onda njurgaš jer ta ista Država traži točnu specifikaciju troškova koja vodi ka navodnoj sekularizaciji Caritasa. Imam ideju. Ako je RKC baš toliko stalo do pomoći siromašnim zemljama i ugroženim slojevima društva, zašto ne posjetiti OVU stranicu i ponuditi onih nekoliko skromnih umjetnina od Raffaella, Berninija, Botticellija, Michelangela, a da ne govorim o drugim izložbenim vrijednostima koje se nalaze u vatikanskim muzejima? Zašto ne ponuditi i papin Mercedes na kat, na primjer? (Koliko je meni poznato, Isus je ušao u Jeruzalem jašući na magarcu, a ne u bijeloj mečki.) Zar nije pomalo licemjerno cmizdriti da je kriza pogodila i vatikanska tijela, unatoč činjenici što su dužnosnici te države okruženi svim mogućim materijalnim bogatstvima? Ajmo narode, udijeli nešto…
Los niños perdidos del franquismo
Francisco Franco u veselom društvu religioznih luftača desnog pazuha
U Španjolskoj još uvijek traju rasprave i polemike oko zločina Francovog režima. Iako je istražni sudac Baltasar Garzon jučer izjavio da definitvno odustaje od istrage čiji se meritum odnosi na prisilnu otmicu djece u razdoblju između 1937. i 1950. godine, isti je dao zeleno svjetlo svim područnim sudovima kako bi se omogućila ekshumacija tijela iz masovnih grobnica iz doba vladavine Caudilla. Garzon tvrdi da su u navedenom razdoblju Francovi ljudi, u suradnji s Crkvom, oteli nekoliko tisuća djece iz republikanskih obitelji radi usvajanja i preodgajanja u drugim obiteljima koje su podržavale fašističku politiku Generalissimusa. U knjizi Izgubljena djeca frankizma, autorica i povjesničarka Montse Armengou tvrdi da je veliki broj djece prolazio kroz sjemeništa i samostane prije same “prekomande” u druge obiteljske sredine. Cilj segregacije u navedenim ustanovama bio je taj da se djeci promijeni identitet te da ih se “očisti od republikanskih ideja i antifrankističke politike”:
Among them was Vicenta from Valencia, who entered a Madrid orphanage in 1940 aged five. “My father is a captain and his name is Melecio Alvarez Garrido,” the child insisted, but the nuns refused to acknowledge her identity.
Sestre milos(m)rdnice bile su ujedno jako delikatne i suptilne u odnosu s djecom:
Florencia Calvo, 72, was moved to France with her sister Maria, 70, during the civil war. They were repatriated by Francoists in 1941, separated and given for adoption. “When I arrived in Spain I asked a nun about my sister. She said, ‘They must have thrown her from the train,’” Florencia says.
Crkva u bliskim odnosima sa diktaturama 20. stoljeća? Ma neeeee, tko je to ikada vidio? Ratzinger i Hitlerjugend? Stepinac i Pavelić? Ivan Pavao II i Pinochet? Papa Pio XII i Reichskonkordat? Pio XI i rasni zakoni? Sve su to izmišljotine, of course. No, kada je već riječ o španjolskom građanskom ratu, prisjetimo se malo papine mise iz 2007. god., kada je Bennie beatificirao 498 mučenika. Naravno, riječ je o žrtvama koje su ubijene od strane republikanske vojske, a ono što je najzanimljivije je “slučajna” podudarnost s jednim drugim događajem:
The ceremony was held days before the Spanish parliament is expected to approve a law to make amends to victims on the other side of the 1936-39 war – those killed by Francisco Franco’s dictatorship.
Blimey, what a coincidence! Tog je dana u Rimu bilo živahno kao da je u tijeku bila utakmica između West Hama i Millwalla:
Tensions between the two sides briefly erupted in Rome when a brawl broke out involving Catholic worshippers and protesters carrying a reproduction of Picasso’s Guernica. The painting depicts civil war bombing by German aircraft in support of General Franco, who was backed by many Catholic church leaders. It was held aloft outside the basilica of St Eugene, alongside a banner stating: “Those who killed, tortured and exploited cannot be beatified” (my bold). About 30 worshippers emerging from the church, in which services are held by the Opus Dei religious order, traded insults with the protesters and tore up the reproduction, before police intervened.
Izvori: UAAR; Virgilio Notizie; Corriere della Sera; The Independent; Guardian
Primjer međureligijskog dijaloga
Prije nekoliko mjeseci Ratzi i njegovi henchmeni odlučili su uvesti određene izmjene u molitvi za Veliki petak, no židovske zajednice nisu sportski prihvatile taj molitveni upgrade, s obzirom da ih se – prema njihovim riječima – otvoreno poziva na obraćenje i na priznavanje Krista kao Spasitelja čovječanstva. Vatikan doduše tvrdi da u načelu nema nekih bitnih promjena, a o tome svjedoči i članak s portala Dnevnik.hr, koji je u travnju ove godine izvjestio sljedeće:
Vatikan je pokušao uvjeriti židove da sporna nova molitva za Veliki petak, koju neki vide kao poziv na vjersko obraćenje, ne predstavlja nikakvu promjenu u odnosu Crkve prema židovima.
Valja naglasiti dio koji kaže “koju neki vide kao poziv na vjersko obraćenje“. On the other hand, katolički portal Križ života, piše sljedeće:
Novi tekst molitve za židove prema neslužbenome prijevodu glasi: Molimo za Židove: Gospodine Bože naš, prosvijetli njihova srca da Isusa Krista priznaju Spasiteljem svih ljudi. Svemogući vječni Bože, Ti želiš da se svi ljudi spase i upoznaju istinu, dopusti milostivo da, ulazeći punina naroda u tvoju Crkvu, čitavi Izrael bude spašen. Izmjena molitve za Židove na Veliki petak izazvala je brojne reakcije. Zamjerke se odnose na židovsko spasenje priznavanjem Isusa Krista Spasiteljem svih ljudi.
What a mess. Isprva sam pomislio da je ekipa s Križa života možda krivo prevela tu spornu molitvu, stoga sam krenuo u rondanje po netu u potrazi za originalnom verzijom. Na službenom websiteu Radio Vatikana pronašao sam sljedeće:
“Preghiamo per gli Ebrei. Il Signore Dio Nostro illumini i loro cuori perché riconoscano Gesù Cristo Salvatore di tutti gli uomini. Dio Onnipotente ed eterno, Tu che vuoi che tutti gli uomini si salvino e giungano alla conoscenza della verità, concedi propizio che, entrando la pienezza dei popoli nella tua Chiesa, tutto Israele sia salvo”
Ipak je prijevod točan, i to u potpunosti. Znači, s jedne strane imamo židovski protest jer su pozvani da priznaju Isusa, dok s druge imamo vatikanski understatement da to “ne predstavlja nikakvu promjenu u odnosu Crkve prema židovima”, odnosno da papa “pokušava ublažiti spor sa Židovima”. Kao i mnoge druge stvari unutar Crkve, i ova se daje protumačiti na 1001 način. Naravno, samo u slučajevima kada se katoličkom kleru isplati. Crkvena poruka u ovom slučaju nije eksplicitna, jer na kraju krajeva, nije riječ o abortusu, eutanaziji, relativizmu, homoseksualnosti i drugim stvarima o kojima se vatikanske hijerarhije izjašnjavaju bez previše pimplanja i okolišanja. Bitna je politika, način na koji se vjerski proizvod može i mora plasirati na tržištu religiozne demagogije i iskrivljene retorike. Iako je Vatikan uklonio iz te molitve pojmove kao što su židovska “zaslijepljenost” te nada da ih Svemoćni Bog “izvuče iz tmina” (kao što je bilo prije 2. vatikanskog koncila), ostaje činjenica da se recitiraju molitve za njihovo preobraćenje i priznavanje Krista, što je iz židovske perspektive u najmanju ruku nezamislivo. Slijedom navedenog, predsjednik vijeća talijanskih rabina Giuseppe Laras izjavio je jučer da su svi odnosi s RKC prekinuti do daljnjega, te da inicijativa o zajedničkom obilježavanju Dana Židova (17. siječnja) pada u vodu. Eh da, onda se kaže da ateisti nisu spremni na dijalog… Kako god bilo, bitno da Ratzi “pokušava ublažiti spor sa Židovima”. Divne li metode. Na svu sreću da Benedikt XVI nije nikada imao kontakte s nacizmom. Hoću reći, zamislite samo kakav bi bio njegov stav prema Židovima da je kojim slučajem bio član Hitlerjugenda.
Hey, wait a bit…
Izvori: UAAR; dnevnik.hr-Vatikan o spornoj molitvi za Veliki petak; Križ života-Nova molitva za židove na Veliki petak; Križ života-Rabini od Pape traže misal bez uvreda Židova; Radio Vaticana-Il Papa modifica la preghiera per gli ebrei, della Liturgia del Venerdi’ santo, contenuta nel Missale Romanum del 1962
Glas naroda
Religion tolerance and freedom of expression in Singapore
Irreverent impiety pokušava prenijeti i arhivirati ponašanje religijskih organizacija u današnjem svijetu. Kako mnoge stvari niti ne dođu do medija, u tome smo ograničeni main-stream medijima. Zbog toga, potaknuti povećanom posjećenošću, otvorili smo mail adresu irreverent.impiety@gmail.com, na koju nam možete poslati svoje pričice.
Ciljamo na dogodovštine s lokalnim svećenicima, vjeronaukom, religijom uguranom u državne službe,… uobičajeno. 
Ne ob(a)vezujemo se da ćemo išta objaviti, no vjerojatno hoćemo sve zanimljive i korektno sročene pričice. Bez želje da precizno definiramo “korektno”, savjetujemo da pričice budu napisane pristojnim jezikom i na način na koju biste ju i sami rado pročitali (poanta priče je da bude čitana, ne? ). Kad god je to moguće, potkrijepite tvrdnje linkovima, jer se time omogućuje čitateljima da provjere priču, čime ona dobija na vjerodostojnosti.
Eto, rukavica je bačena… red je na vama!
Peder-paranoja i (ne)miješanje u sekularnu politiku
365Gay.com donosi, a Impious ponosno prenosi još jednu u nizu vijesti o (ne)miješanju Crkve u svjetovna pitanja:
(Portland, Maine) The leader of Maine’s Roman Catholics has told churchgoers across the state they have a moral duty to oppose moves to legalize same-sex marriage in the state.
Although no legislation has been introduced in the state House, LGBT groups are gathering support for gay marriage. Bills have been filed in neighboring Vermont and New Hampshire. Same-sex marriage already is legal in Massachusetts and Connecticut.
Kako je ono rekao besmrtni Broj Jedan: “Tko se opeče na mlijeko, puše i na jogurt!”. Ili, u biskupskoj verziji: “Budite protiv prijedloga zakona koji još ne postoji!”. Da nije tragično, bilo bi smiješno.
Da se razumijemo, ako Crkva želi svojim ovčicama zabraniti stupanje u gay brakove, to je njihova stvar i na to imaju pravo. No, ovo je poziv ovčicama da marljivo rade na zabrani takvih brakova svima – i Katolicima i ne-Katolicima (npr. ateistima) na razini državnih (svjetovnih, je l’ te) zakona. I za taj svoj aktivizam, ta “vjerska” organizacija biva donirana novcima koje i Katolici i ne-Katolici (npr. ateisti; namjerno ponavljam) izdvajaju od svog rada. Baš slatko, ne?
The pastoral letter by Bishop Richard Malone was read at Sunday mass and called on Catholics to work to preserve the traditional sacrament of marriage.
Ako se ne varam, tradicionalne bračne vrijednosti uključuju: vlasništvo muža nad ženom i djecom, roditeljsko ugovaranje brakova,… hmmm… ako katolički biskupi žele održanje “tradicionalnih bračnih vrijednosti”, možda da konvertiraju svoje ovčice na Islam? 
Hmda… iako sam pokušao ironično aludirati na brak po nekadašnjem (elem, tradicionalnom) svaćanju, nisam baš puno fulao s “tradicionalnim bračnim vrijednostima”:
The letter said that redefining marriage strips the institution of an essential component, “namely the ability and obligation to procreate.”
Dakle, svrha braka je ženu pretvoriti u inkubator. Genijalna logika! A vi, lijepi moji Katolici koji nemate barem jedno dijete godišnje (mogu to žene i brže štancati, samo vam taje taj detalj), očito isto narušavate “svetost bračnog sakramenta”. 
Zanimljivo, ne podržavaju svi (ne samo katolički) svećenici ovakav aktivizam svoje maćehe; dapače, neki su i javno istupili protiv njega (tj. za gay brakove):
Malone’s letter was read as hundreds of gays and lesbians marched in Portland’s Monument Square to protest California voters’ rejection of same-sex marriage, and only days after a group of Maine ministers from different faiths announced their support for gay marriage.
The pastors held news conference to say they had the support of more than 120 religious leaders representing 14 different faiths from throughout Maine.
The group has formed the Religious Coalition for the Freedom to Marry in Maine to raise awareness of the same-sex marriage issue.
Eto, još jedan argument da te mastodontske organizacije i njihove vrhuške ne valjaju, iako tamo ima i dobrih i razumnih ljudi. Ma, ne kužim samo što im treba da se vežu uz takvu organizaciju?!
I zašto svi moramo davati pare toj organizaciji, čak i kad nama samima pokušava nametnuti stavove koji su protivni našima na područjima koja ih se apsoltno ne tiču (svjetovni brakovi, na primjer)?! 
No, to još nije sve!
Earlier this year, a bid by conservatives to mount a referendum drive to wipe out all protections for LGBT citizens in Maine fizzled.
The Christian Civic League of Maine needed more than 55,000 signatures by next January to place its proposal on the statewide ballot in November 2009. But it admitted it was only able to gather about a tenth of that.
Treba ukinuti sve (zakonske, svjetovne) zaštite za LGBT osobe! Tako je! Otvorimo sezonu lova na bolesnike! I to baš u organizaciji onih koji tvrde da šire ljubav i da “Bog sve ljude jednako voli”.
Kad već pričamo o “svetosti obitelji” (a uskoro ćemo se dotaknuti i djece), samo da podsjetim nadobudne vjernike: alternativa gay posvajanju djece nisu sretne, katoličke obitelji nego domovi za nezbrinutu djecu. Zamislite se malo nad sobom kao roditeljima, ako svom djetetu, u slučaju da Vam se nešto desi, radije želite takvo mjesto nego toplu obitelj istospolnih roditelja (jasno, uz nadzor Države – uobičajen kod posvajanja – da su oni stvarno dobri roditelji).
Isti izvor donosi i vijest o epohalnoj ideji Vatikana kako da istrijebi pederluk (a samim tim i pedofiliju) iz svojih redova:
(Vatican City) The Vatican said Thursday it is considering psychological testing for prospective priests to screen out candidates “with strong homosexual tendencies” and heterosexuals “unable to control their sexual urges.”
Čovjek bi rekao da ih pere celibat, no ne vidim da ih brinu osobe “s jakim heteroseksualnim tendencijama” (koje podjednako krše celibat, samo – generalno – uz upotrebu jedne dodatne rupe). 
Čemu to? Pa, otprilike da odglume kako se trude riješiti pedofiliju u svojim redovima, a usput i da obračunaju s toliko im mrskim homoseksualcima:
The document, released by Vatican’s Congregation for Catholic Education, said that early detection of “sometimes pathological defects” would help avoid tragic experiences – a veiled reference to the sexual abuse scandal that rocked the Church and which the Vatican has blamed on homosexuality, despite evidence showing no link between sexual orientation and pedophilia.
The Vatican said that testing would be decided on a case-by-case basis when seminary rectors feared a prospective priest had “grave immaturity.”
“Such areas of immaturity would include strong affective dependencies; notable lack of freedom in relations; excessive rigidity of character; lack of loyalty; uncertain sexual identity; deep-seated homosexual tendencies, etc.”
The document also said that it was “not enough to be sure that [a candidate for the priesthood] is capable of abstaining from sexual activity” but also to “evaluate his sexual orientation.”
(boldanje sam ja dodao)
Usudio bih se složiti s ocjenama gay udruga:
Gay groups have accused the Church of using homosexuals as scapegoats for the abuse scandals.
Podsjećam, Crkva već neko vrijeme progoni “pederluk” u svojim redovima, praktički ga labelirajući kao najveći svjetski problem i izvor svih zala na ovom svijetu:
In 2005, the Vatican ordered a major evaluation of U.S. seminaries to look for evidence of homosexuality. It said that men with “deep-seated” homosexual tendencies shouldn’t be ordained, but that those with a “transitory problem” could become priests if they had overcome them for three years.
It is unknown how many gay priests have been forced out of seminaries and the Vatican Thursday declined to give specifics.
Što me čudi da skrivaju podatke…
Preporučeno štivo:
Životna kazna
CHUCK SCHULDINER – Suicide Machine
Eluana Englaro imala je tek 20 godina kada je doživjela tešku prometnu nesreću. Od 1992. godine, nalazi se u vegetetivnom stanju, preciznije u stanju nepovratne kome. Hrani se putem cjevčice punih 16 godina – prikovana za krevet i nesvjesna o tome što se događa oko nje. Šesnaest godina. Zamislite na trenutak vaših posljednjih 16 godina i jednostavno ih izbrišite kao da nisu nikada postojali. Njezin otac Beppino vodi dugogodišnju borbu kako bi svojoj kćeri uskratio daljnje muke, no talijanska birokracija je već sama po sebi spora poput narkotizirane kornjače; još ako k tome uzmete u obzir da je riječ o pitanju koje podsjeća na eutanaziju, stvar se znatno zakomplicira. Beppino se obratio lokalnim sudovima kako bi prekinuo umjetno hranjenje Eluane, tj. kako bi omogućio svojevrsnu “slatku smrt” svoje kćeri. Njegov apel je stigao do Vrhovnog suda u ožujku 2007. godine, a isti je odbacio pristiglu molbu uz obrazloženje da nije navedena stranka koja bi mogla zastupati interese koji su protivni podnositelju zahtjeva. Očeva molba temeljila se na odredbama članka 32. Ustava Republike Italije, koji glasi: “Nitko ne može biti podvrgnut lječničkom tretmanu, izuzev ako to nije regulirano zakonskom odredbom. Zakon ne smije ni u kom slučaju kršiti dostojanstvo ljudske osobe.” Vrhovni sud Republike Italije proslijedio je molbu Prizivnom sudu u Milanu (Corte d’Appello), koji je 9 srpnja 2008 dao dozvolu da se prekine umjetno hranjenje Eluane. Časne seste milos(m)rdnice koje su njegovale Eluanu još od 1994 odbile su primjeniti sudsku odluku, stoga je otac odlučio preseliti svoju kćer u drugu ustanovu. Političke su snage u talijanskom Parlamentu izglasale konflikt unutar Vrhovnog suda, smatrajući da je taj čin svojevrsni presedan u zakonskom sustavu na snazi. Ustavni sud je potom odbacio odluku Parlamenta. U međuvremenu, državno tužiteljstvo u Milanu podnijelo je žalbu protiv odluke Prizivnog suda. Predmet se ponovno vratio na Vrhovni sud, koji je odbacio navedenu žalbu. Dana 3 kolovoza 2008, talijanski političar Marco Pannella usporedio je slučaj Eluane Englaro s Ivanom Pavlom II, tvrdeći da je papa nekoliko sati prije smrti izjavio “Pustite me da se vratim svome Ocu”, te da bi Woytila još uvijek bio živ da je kojim slučajem bio podvrgnut tretmanima koji su primjenjeni u slučaju nesretne cure. Dana 13. studenog 2008., Vrhovni sud dao je dozvolu da se Eluani može prekinuti umjetno hranjenje. Otac je izrazio zadovoljstvo, a njemu se pridružila i supruga Piergiorga Welbya. S druge strane, odluka Vrhovnog suda izazvala je burnu reakciju u Crkvenim redovima, koji su se od prvoga dana protivili ideji da se Eluani uskrati prehrana. Kardinal Bagnasco je apelirao na to da se povuče odluka Vrhovnog suda, a kardinal Ruini je izjavio da je riječ o definitvno pogrešnom potezu kojeg treba spriječiti. Žalosna je činjenica da nitko iz Crkvenih redova nije poslušao mišljenje Eluaninog neurologa, koji tvrdi da “Eluana neće patiti. Učinak će biti poput anestezije, a i da tako ne bude, moguće je koristiti sedative.” Naravno, mnogi drugi svećenici i pripadnici talijanskog klera gromoglasno su ponovili stavove svojih šefova, i time su dokazali kako je njihova cerebralna smrt, neshvaćanje i negacija tuđe patnje daleko gora i ozbiljnija pojava od Eluanine nepovratne kome. Nekada je Crkva osuđivala ljude na smrt. Danas ih osuđuje na život.
Ma kakav god on bio.
Izvori: BBC -Italy man wins life support plea
La Repubblica -La Cassazione “Eluana Englaro ha diritto di morire”
La Repubblica -Eluana, Bagnasco a Radio Vaticana “Non sospendere idratazione e nutrizione”
La Repubblica -Cassazione, stop all’alimentazione; Il padre di Eluana: “E’ uno stato di diritto”
Blago siromašnima, ali još više neukima…
Mnsg. Patrick O’Donoghue, biskup Lancastera (Engleska), započinje svoj pohod na obrazovane katolike proizašle iz fakultetskih krugova, optužujući iste da potiču krizu unutar Crkve te ih smatra krivima za rastući sekularizam: umjesto da isti slijede naputke svećenstva, oni se okreću hedonizmu, egoizmu i egocentričnošću.
Biskup je najviše uperio prstom prema katolicima koji imaju medijski i politički utjecaj i koje je obrazovanje kompromitiralo i odvratilo od pravog puta. Sudeći prema njegovim riječima, katoličanstvo je u Engleskoj ugroženo počevši od razdoblja nakon Drugog svjetskog rata zbog “masovnog obrazovanja naroda koje je poprimilo do tad neviđene razmjere”.
Obrazovanje je, tvrdi biskup, dovelo do razvoja njegove vlastite “mračne strane” koja se može povezati sa Istočnim grijehom. Obrazovanje je, po njemu, krivo za širenje “radikalnog skepticizma, pozitivizma, utilitarizma i relativizma”.
Veli biskup:
“Taken together, these intellectual trends have resulted in a fragmented society that marginalizes God, with many people mistakenly thinking they can live happy and productive lives without him.”
Naravno, takvi obrazovani katolici kvare i predstavljaju loš primjer za one vjernike koji nisu imali pristupa fakutetskom obrazovanju.
Unatoč tome što se u zadnjih par godina doselilo mnogo poslušnih ovčica iz Istočne Europe, Crkva u Engleskoj trpi veliki pad popularnosti i drastično se smanjuje broj vjernika koji prisustvuju katoličkim obredima i služenjima.
Uzimajući u obzir situaciju u Hrvatskoj, naši dušebrižnici mogu mirno spavati. Naime, Crkva se ne treba bojati za vlastitu popularnost i opstanak u državi u kojoj većina stanovništva živi na kredit i gdje postotak visokoobrazovanog stanovništva iznosi jedva mizernih 7%.
Generale naš, koji jesi u Den Haagu,…
Uh, ima da se ovo svidi Teomondu… Prenosimo iz Slobodne Dalmacije čime se trebaju baviti prvopričesnici u šibenskoj župi Srca Isusova:
U predblagdanskim danima Ante Gotovina ne mora u haaškom zatvoru strahovati od zaborava. Jer, hrvatskom generalu ”ima tko da piše”.
Ako nitko drugi, čestitkama će ga obradovati šibenski prvopričesnici župe Srca Isusova!
- Neprihvatljivo je da djecu od 9-10 godina, koja pohađaju pripravu za svetu pričest, župnik zadužuje da za domaći rad pišu božićnu čestitku generalu Anti Gotovini u Haag. Pa ta djeca ne znaju ni tko je Gotovina ni gdje je Haag, a niti je zdravo u njihovoj dobi opterećivati ih time. A i kakve veze to ima sa svetim sakramentima – požalili su nam se ovih dana neki ogorčeni roditelji čija se djeca spremaju za prvu pričest.
- Dijete mi je došlo iz crkve potpuno zbunjeno. Kaže, dobili smo domaći zadatak od don Puljića. Kakav? Moramo napisati čestitku. Kome? Nekom generalu. Kojem? Gotovini. Zašto? Pa, za božićne blagdane – priča naš sugovornik, kojemu je, veli, dozlogrdilo župnikovo politiziranje vjeronauka i maltretiranje ne samo djece nego i roditelja.
Drage ovčice, ako vam je “dozlogrdilo župnikovo politiziranje vjeronauka i maltretiranje ne samo djece nego i roditelja”, zašto tamo šaljete svoju djecu? Je l’ “što će susjedi reći” toliko važnije od zaštite vlastite djece od maltretiranja?
Iako bombastična, ova vijest zapravo nije začudila one koji poznaju prozvanog svećenika. Kažu da je teror vezan uz prvu pričest uobičajena stvar:
Kako su nam se neki od njih potužili, osim spornog “zaduženja” vježbom pisanja čestitke haaškom uzniku, don Puljić neprimjereno tretira i roditelje. Svake nedjelje, redovito, po razredima, proziva, ne djecu, nego roditelje prvopričesnika, kao da su i oni polaznici crkvenog vjeronauka i “đaci prvaci”.
Ta neuobičajena prozivka u funkciji je pritiska, pa se djeca sustavno drže u strahu da neće moći primiti svete sakramente ako im roditelji ne budu posjećivali župnikove nedjeljne propovijedi.
Dakle, nije dovoljno da sama djeca dolaze na pripremu, treba prisiliti i njihove majke i očeve, makar bili i ateisti, da za dobro svojih malenih pohode crkvu i stoički, solidarno slušaju Puljićeve mise ako ne žele da im djeca budu uskraćena i izopćena od ostalih.
Neke ovčice su shvatile da im je bolje kupiti prnje u susjedni tor:
U takvoj psihozi nije čudno da je, kako doznajemo, dio vjernika (građana) s područja župe Srca Isusova odlučio svoju djecu upisati na pripravu u drugu gradsku župu – Gospe vanka Grada.
No, čini se da je prosvijećenih premalo, pa don Puljić i dalje “riba” po svom. Dotični, naravno, nije dostupan za komentar. Čovjek skočio malo do Lourdesa, skupa s nadležnim mu biskupom. Da je u svom teroriziranju djece postojan, pokazuje i njegova ne tako davna prošlost:
Don Tomislav Puljić je i 2005. završio na novinskim stupcima, dok je bio župnik i dekan Župe sv. Josipa u Ražinama.
Doslovce je zaratio s ražinskom obitelji Kozić jer je odbio njihovu djevojčicu Nikolinu pričestiti zajedno s ostalom djecom u župi u kojoj žive.
Župnik je, unatoč intervenciji biskupa Ivasa, pa čak i policije, jer je dijete fizički izbacio s priprave za pričest, ustrajao na svome: svi sveti sakramenti primaju se u istoj župi. Kako je dijete kršteno na Miljevcima, don Puljić ih je uputio da tamo primi i prvu pričest.
A zašto da klinci šalju čestitku baš Gotovini? Ne znam, ali poznavajući što je (osim dječačkih guza) najmilije mnogim zaposlenicima RKCa, rekao bih da je vrlog svećenika zavaralo generalovo prezime, pa se odlučio pokloniti… kroz dječje ruke, da ne bi svoje preopteretio poslom…
P.S. Neka digne ruku tko smatra da ovakvu (očito političku) organizaciju treba i dalje izdašno financirati iz Proračuna (u kojem, nota bene, nema za bolnice i škole).
