Irreverent Impiety

Every cloud has a silver lining, veli jedna stara engleska poslovica koju bi mogli primijeniti i na današnju recesiju i financijsku krizu u Hrvatskoj. Naime, pozitivna strana hrvatskog ekonomskog kolapsića je ta da ja javnost napokon doznala neke zanimljivosti o stvarima kao što je HDZov vozni park, razbacivanje novca za gradnju WCa čiji kvadratni metar košta koliko vila u Kensingtonu ili Beverly Hillsu, masovno financiranje Katoličke crkve novcem iz državnog proračuna i potpuna nezainteresiranost Kaptola za kampanju stezanja remena i prikazivanje financijskih izvješća o prihodima i rashodima drage nam maćehe Crkve.

Mnogi su Hrvati u raptusu gnjeva zbog svega navedenog izašli na ulice i masovno pokupovali karte za koncert U2.

Na zapadu, međutim, ljudi izlaze na ulicu kako bi senzibilizirali javnost o raznoraznim glupostima i trivijalnim stvarima kao što su globalizacija, nezaposlenost, klimatske promjene i društvene nepravde. Brižni štupidi, umjesto da ostanu doma cugati pivo, gledati tekmu i zainteresirati se za sve što rade raznorazne Simone Gotovac diljem svijeta, oni se bave tim tričarijama. Poor wankers.

Na webstranici T-Portala naletim na izjavu glasnogovornika Hrvatske biskupske konferencije Zvonimira Ancića:

“Pa ne uzima Crkva ništa sebi, nego vraća natrag narodu! A vrijeme je takvo da sada treba pojačati, a ne smanjiti karitativni rad na koji odlazi najveći dio sredstava koje Crkva dobije od države, jer će upravo ta najsiromašnija kategorija stanovništva biti najviše pogođena recesijom.”

Nekoliko dana kasnije, dnevni list Glas Istre odgovara sljedećom sličicom:

Uzimajući u obzir ozbiljnost trenutne krize, cinično priopćenje glasnogovornika Hrvatske biskupske konferencije zvuči poput teorije da je analgetik uspješan lijek protiv zloćudnih tumora. Mislim da je svima jasno to da karitativni rad može eventualno biti privremena pomoć, ali ne i rješenje. Postoji lijepa razlika između placeba i prave terapije.

No, odnos između Katoličke crkve i razumnih rješenja nema veze s vezom. Crkva i sam razum nemaju veze s vezom. Dovoljno je samo pogledati slučaj centra za istraživanje zloćudnih tumora Nerviano Medical Sciences (NMS).

UAAR i La Repubblica prenose vijest o nadolazećem masovnom otkazu znanstvenika – njih 650, da budemo precizni – koji već godinama rade na pronalaženju učinkovitih lijekova i tretmana protiv raka. NMS je bio u vlasništvu multikorporacije Pfizer sve do 2004. godine, kada je vlasništvo prešlo u korist katoličke ustanove I Figli dell’Immacolata (Sinovi blažene djevice).

Iako su znanstvenici NMSa postizali vrlo dobre rezultate na području onkologije, iz Vatikana je došla naredba kako je potrebno otpustiti veći broj medicinara. Svi znamo da znanost iziskuje velike svote, no Vatikan se u posljednjih pet godina oglušio na zahtjeve znanstvenika. Centar se do sada financirao “ostavštinom” Pfizera (200 milijuna Eura) te kreditima Unicredit banke (130 milijuna Eura), a Vatikan je uletio tek prije tjedan dana -  i to smiješnom cifrom od 5 milijuna Eura.

U sklopu centra postojao je i dječji vrtić za djecu onih roditelja/znanstvenika koji su više vremena provodili na istraživanjima nego kod kuće. Dolaskom crkvenjaka, vrtić je zatvoren. Žene očigledno moraju u kuhinju, a ne u laboratorij.

Ne brinite, sve se to dešava samo u Italiji. U Hrvatskoj je odnos između znanstvenih institucija i Crkve daleko bolji i uspješniji. Pazite samo što veli Slobodna Dalmacija:

Splitski franjevci ‘rentaju’ klerikat bez ikakvih papira

Prostorije klerikata iznajmljuju se filozofskom fakultetu iako najveća crkvena zgrada u Dalmaciji još uvijek nema uporabnu dozvolu. Iako zgrada ne može dobiti uporabnu dozvolu dok ne bude gotova pristupna cesta, to franjevce ne sprječava da se ponašaju tržišno, odnosno iznajmljuju prostore i organiziraju međunarodne seminare. Na Splitskom sveučilištu šute o iznosu koji plaćaju franjevcima za najam prostora

Na webstranicama Glasa Koncila naiđem na pismo jedne čitateljice:

Etablirani medicinski časopis The Lancet analizirao je izjavu Benedikta XVI u svezi štetnosti korištenja prezervativa u

"Vodit' ljubav, a ne srat" - Papa Benedikt XVI pokazuje prezervativ Rona Jeremyja

prevenciji AIDSa. Da ne duljim, slijedi prijevod članka:

Iskupljenje za papu?

Vatikan je prije tjedan dana doživio nalet neviđenih međunarodnih osuda nakon što je papa Benedikt XVI dao sramotnu i apsolutno netočnu izjavu u svezi AIDSa i HIVa. Na svom prvom putovanju u Afriku, papa je novinarima izjavio da se ta epidemija  “ne može suzbiti korištenjem prezervativa, s obzirom da isti samo pogoršavaju problem.”

Protivljenje Katoličke crkve u pitanjima kontrole nataliteta, te podrška vjernosti između partnera i seksualne apstinencije poznate su svima. No, tvrdnjom da korištenje prezervativa može samo pogoršati problem HIVa/AIDSa, papa je javno iskrivio znanstvene činjenice kako bi promovirao katoličku doktrinu.

Međunarodna javnost promptno je reagirala i osudila njegovu izjavu. Njemačka, Francuska i Belgija – odnosno njihove Vlade – kritizirale su papin stav. Predsjednik međunarodnog društva za borbu protiv AIDSa Julio Montaner izjavio je da riječ o  “neodgovornoj i opasnoj tvrdnji”. Svjetska organizacija za zdravstvo (WHO) i Fond Ujedinjenih naroda UNAIDS potvrdili su svoj stav u pogledu prevencije pomoću prezervativa: “prezervativ je jedino, najučinkovitije i dostupno sredstvo kako bi se reduciralo širenje HIVa.” U toj je gužvi čak Vatikan pokušao izmijeniti riječi Svetog oca. Na webstranicama Svete stolice, vatikanski dužnosnik za medije Fedrico Lombari pokušao je ispraviti papine riječi naglašavajući kako bi “prezervativi mogli eventualno pogoršati problem”.

Nije jasno ako je papina izjava produkt neznanja ili ako je riječ o namjernom pokušaju manipuliranja znanosti u korist katoličke ideologije. Kako god bilo, ta izjava nije povučena, a vatikanski pokušaji moderiranja papinih riječi istinitim činjenicama zasigurno ne predstavljaju nikakav korak naprijed. Kad utjecajne osobe izjave nešto što bi moglo imati negativne posljedice na zdravlje nekoliko milijuna ljudi, neovisno o tome da li je riječ o vjerskim ili političkim vođama, te iste osobe bi trebale povući ili ispraviti izrečene tvrdnje. Bilo koji drugi potez od strane pape Benedikta XVI išao bi na štetu javnih i zdravstvenih djelatnika (među kojima ima i mnogo katolika) koji neumorno rade kao bi spriječili daljnje širenje HIVa / AIDSa diljem svijeta.

Možda postoji način da Ratzinger promijeni stav u svezi korištenja prezervativa protiv širenja AIDSa. Zamislite na trenutak da je papa gol, zavezan i da se nalazi u doggie-style položaju, te da ga mora sodomizirati muškarac zaražen HIVom, koji mu sa smješkom na licu i podignutom ručnom kočnicom kaže: “Sveti oče, ja sam HIV pozitivan. Recite mi, želite li sa ili bez zaštite?”

Možda bi u tom slučaju ipak promijenio mišljenje.

Izvor: TheLancet.com (registration needed – free of charge); The Guardian

Satiričar Daniele Luttazzi - reklama emisije Decameron-politica, sesso, religione e morte

Prije dvije godine, talijanski satiričar Daniele Luttazzi imao je svoju emisiju na talijanskom privatnom TV programu LA 7. Poznat tamošnjoj javnosti kao žestoki kritičar politike, religije i medijske kontrole, Luttazzi je u nekoliko navrata imao problema s političkim autoritetima zbog svojih skečeva. Uzori su mu Lenny Bruce i George Carlin – komičari koji,  poput njega, nisu imali dlake na jeziku.
Nakon samo nekoliko epizoda, Luttazzijeva je emisija ukinuta zbog korozivnih komentara na račun Rimokatoličke crkve, odnosno na račun papine enciklike Spe Salvi (Spašeni u nadi). Ugovor sa spomenutim TV programom je raskinut, te sada kao sada Luttazzi održava nastupe u kazalištima diljem cijele Italije. Slijedi prijevod highlighta epizode koja nije bila emitirana:

Dobrodošli u Decameron, emisiju o politici, seksu, religiji i smrti. Večeras se osjećam naelektrizirano. Vjerojatno moram dobiti mengu. U Rimu je stigla zima. Jako je hladno. Tako je hladno da maloljetnice u Salarijevoj ulici besplatno nude usluge oralnog seksa. Jedan moj prijatelj često ide na kurve u tu ulicu. Rekao sam mu da je grad pun poštenih i uglednih djevojaka. “Da”, odgovori on, “ali ja si ih jednostavno ne mogu priuštiti.”

Hladno je, ali dani su sve u svemu krasni. Sunce sja. A kada sunce sije, ljudi su općenito veseli. Danas sam vidio pogrebnu povorku kako ulazi u McDonald’s. Plesali su congu. Priključio sam se povorci i ušao sam i ja u McDonaldsov lokal koji se nalazi na Španjolskom trgu. Da, u Rimu na Španjoljskom trgu imate McDonald’s. Ne trebate se čuditi. Njihovi se fast food lokali nalaze posvuda. Moja sestra ima McDonald’s u kuhinji. Ja ga imam u gaćama.

I tako, dok sam i ja davao svoj doprinos uništavanju hektara i hektara amazonske prašume svojim Big Macom, pala mi je mi na pamet jedna stvar. Nitko nikada ne misli na one krave koje se žrtvuju za naš gastronomski užitak. Trebalo bi zaista početi imati respekta za njihovu žrtvu. Po mogućnosti nekakvim prikazima. Ikonama. U crkvama imate prikaze Križnog puta, zar ne? Isto bi trebalo napraviti u McDonaldsovim fast food lokalima, s time da bi se umjesto Isusa mogla naslikati krava. Kravlji put, uz dodatak odgovarajućih didaskalija. Izgleda mi kao dobra ideja. Štujmo žrtvu krave. Ponekad imam dojam da krave imaju popis svih osoba koje vole jesti hamburgere, kako bi se jednoga dana mogle osvetiti.

Ljudi me često pitaju zašto govorim protiv religije. Zato što sam jednostavno uvjeren da su religije opasne. Vrše obmanjivanje masa u funkciji kontrole društva, a društvena kontrola postaje opasna kada religija – potpomognuta brojem vjernika – pokušava izjednačiti grijeh s kaznenim djelom, a da ne govorim o utjecaju klera na državne vlasti.

Primjeri su uvijek isti, te se uvijek nalaze na dnevnom redu (matične stanice, nevjenčani parovi, eutanazija). To već postaje nepodnošljivo. Sjećate se kada je Crkva bila protiv istraživanja nad embrijima radi novih otkrića na području matičnih stanica? Tada je Crkva govorila kako je “embrij osoba i član naše zajednice”. No, postojala su tri fantastična razloga protiv te teorije:

a) Teološki razlog – Sveti Toma smatra da fetusi ne mogu uskrsnuti, s obzirom da nemaju dušu, stoga se ne mogu smatrati kao ljudska bića (cfr. Summa Theologiae, 80:4)

b) Pragmatički razlog – Crkva ne vrši krštenje nad fetusima spontanih pobačaja. U praksi to znači da Crkva ne smatra embrije ljudskim bićima sve dok se ovi ne rode.

c) Prirodni razlog – spontani pobačaji. Sama priroda ne garantira fetusima apsolutno pravo na život, ali zato ovdje uskače Crkva. Osim toga, nedavno je znanost – a ne Crkva – otkrila da je moguće dobiti matične stanice iz tkiva odraslih osoba. Time se napokon okončala etička dilema koju je Crkva tako divno inscenirala. Pomoću novih otkrića na matičnim stanicama, znanstvenici će uskoro moći otkriti lijek za Parkinskonov sindrom i regenereaciju kičme stranaka lijevoga centra.

U biti, svi znamo da se Crkva boji istospolnih brakova. No, ako je to toliko bitna tema u Kršćanstvu, kako to da Isus nije progovorio ni riječi po tom pitanju? U Bibliji Isus nije rekao niti jednu riječ protiv homoseksualnosti. Govori o prihvaćanju različitosti, toleranciji, opasnosti suđenja drugih osoba, pomaganju ljudi koji žive na marginama društva, i tako redom. Bibilja lijepo kaže “Što ti imaš gledati slamku koja je u oku tvom bratu? A greda koja je u tvom vlastitom oku, ti nju ne opažaš?.” Gay skupine odgovaraju: ako staviš gredu u oko, izgleda da si ju krivo stavio.

Pravilo ljudskog suživota je čisto svjetovna, a ne božja stvar. Danas je svaki čovjek slobodan, te kao takav ima pravo birati i odlučivati o svojoj sudbini. No, umjesto slobode imamo tisuću prepreka. Paradoksalno je to što naši članovi parlamenta godinama negiraju neka prava onim istim građanima koji ih biraju, a sve u ime dobrih odnosa s Vatikanom. No, oni su sebi priskrbili neke privilegije. Za razliku od običnih građana, članovi parlamenta koji žive u nevjenčanim parovima imaju ista prava poput vjenčanih političara. U međuvremenu, rimski gradonačelnik Veltroni mora pregovarati s vatikanskim državnim tajništvom oko eventualnog uvođenja registra nevjenčanih parova na području Grada Rima. Svaka čast politici koja bi trebala jamčiti jednaka prava i onim građanima koji ne pripadaju katoličkoj Crkvi, ili koji su drugačije spolne orijentacije.

Crkva ima mnoge olakšice što se tiče neplaćanja pojedinih poreza. Pogledajte ovu sliku koja prikazuje Ratzingera. Smješka se.  I ja bih se smješkao kad bi moje poduzeće bilo oslobođeno raznoraznih poreza. Ali Crkva na kraju krajeva poštuje odredebe evanđelja: “Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju!”. No, Isus je bio lukav, te nije uopće spominjao porez na nasljedstvo.

Odjeća kardinala: crveni ogrtač s 12 dugmeta. Ispod, bijela pamučna roketa s polukratkim rukavima na kojima se nalaze čipke i pleteni ukrasi. Ispod toga, svileni pojas crvene boje oko struka, plus rojta. Crvena vunena podsuknja s dugmićima do gležnjeva. Na glavi crvenkasta kapica ili mitra od finog materijala. Isus bi vjerojatno umro od smijeha kad bi sreo nekog kardinala u svojoj tipičnoj odori.

Isus je sam ukazao na odvojenost Crkve od Države, odnosno na razliku između grijeha i krivičnog djela: “Bogu božje, caru carevo.” Iz priloženog zaključujem da ako je papa katolik, Isus sigurno nije. Još jedan problem koji se pojavljuje u religijama – često daju časne konotacije degutantnim djelima. Pogledajte na primjer način na koji pojedini muslimani kamenuju žene do smrti. Bez religijske komponente, to ne bi bilo izvedivo samo tako.

Ili pak Katolička crkva: zbog AIDSa je umrlo nekoliko milijuna ljudi, no unatoč tome Crkva se protivi korištenju prezervativa. Izgleda da prezervativ nije sukladan s Isusovim naukom, iako Isus nije o tome nikada rekao ni riječi.

Papa je prije nekoliko mjeseci zatražio od vatikanske komisije dosje u svezi korištenja prezervativa kao zaštite protiv spolnih bolesti.  Koja šteta – upravo sam se naviknuo na seksualnu apstinenciju.

Jeste li pročitali papinu encikliku Spe Salvi? Tko ju nije pročitao? Tako je ugodna! Zabavna je poput bačve s jeguljama. Spe salvi – spašeni u nadi. Riječ je o štivu koji govori o superiornosti katoličke vjere i koji egzaltira pojam patnje, jer nas samo patnja može približiti Isusu. Isus je umro na križu zbog naših grijeha? Ah, ali imat ću grižnju savjesti zbog toga! Zar nije mogao samo iščašiti kuk zbog naših nedjela?

Papina je enciklika puna intelektualnih citata. Došli smo do kviza ovoga tjedna: tko se od sljedećih intelektualaca ne spominje u Ratzingerovoj enciklici? Sveti Augustin, Kant ili markiz De Sade? Točan odgovor glasi: markiz De Sade. Iznenađenje, spašeni smo u nadi! Enciklika je izravan napad na suvremenost. Dana kada je proglašen papom, izjavio sam na jednoj svojoj predstavi: “Izabran je novi papa – kardinal Ratzinger. Slijedi novi proces protiv Galilieja.” Nisam pogriješio. Nakon mjesec dana, Ratzi je izjavio da je “Isus pravi odgovor na suvremenost današnjeg svijeta.”

Imam 46 godina, a u životu sam naučio jednu stvar: ako je Isus pravi odgovor, onda je pitanje očigledno krivo postavljeno. Ratzi između ostalog napada i Prosvjetiteljstvo. Ne zaboravite da Crkva nije zabranila ropstvo u 18 stoljeća svoga postojanja, no u tome je uspjela prva Francuska Republika 1794. godine. S druge strane, poznata je činjenica da je Crkva relativno spora u prihvaćanju inovacija. Do prije par godina jedini mobilni uređaji bili su ministranti.

Želim samo reći da ako je Bog htio da vjerujemo u njega, onda bi vjerojatno i postojao. Religije su stvar kulture, i sve je jako relativno. Papa bi volio da smo svi katolici. Krave bi pak željele da smo svi hinduisti. Koja je istina o nadgrobnom životu? Za početak savjetujem da krenemo od jednostavnog aksioma – o tome nitko nema pojma. Volio bih da se Papa pojavi jedne nedjelje na balkonu Svetog Petra i da kaže:  “Znate što ću vam reći? O tome nitko nema pojma. A sad idite, slobodni ste.”

Prošle je godine Ratzi napisao pismo o odnosima između žena i muškaraca. Ratzinger je praktički napisao dokument o ženama. Stvar me iznenadila jer nisam znao da Ratzinger poznaje žene. U pismu Ratzi navodi da je obitelj temelj društva. Riječ je o staroj fori još starijih nazadnjaka. U 60-tim su godinama razni filozofi i psihijatri poput Deleuzea, Guattarija, Lainga ili Reicha objasnili da partijarhalna obitelj služi samo za održavanje autoritativnog društva.

Prije nekoliko godina, međunarodna teološka komisija koju je vodio Ratzinger, sastala se kako bi odgovorila na pitanje: “Kamo odlaze duše djece koja su umrla bez krštenja?” Ovakve me teme fasciniraju. U autu uvijek slušam “Radio Maria”, možda zato što je neizbježno: uključiš radio i jednostavno čuješ Radio Mariju…”Kamo odlaze duše djece koja su umrla bez krštenja?” Volio bi da sam bio u toj Ratzingerovoj komisiji. Kako možeš odgovoriti na to pitanje? Isto je kao da pitaš:  “Kamo odlaze duše Klingonaca nakon smrti?” Nigdje, budući da su Klingorci PLOD LJUDSKE MAŠTE.

Crtice iz povijesti…U Knjizi Postanka, zmija nagovara Evu da pojede zabranjenu jabuku. Eva zagrize jabuku i pada u dubok san iz kojeg ju Adam budi poljupcem. Ne, ovo je Uspavana ljepotica. Pogriješio sam bajku. Doduše, da su ti u djetinjstvu rekli da je Uspavana ljepotica religija, moguće da bi i povjerovao! Adam i Eva su pojeli jabuku i Bog ih je potjerao iz zemaljskog raja. Srećom, nije otkrio što su radili sa bananom.

Mitske funkcije koje ispunjavaju religije i monarhije nisu nestale tijekom povijesti: danas ih vrše mediji i simbolička moć proizvoda. Reklama kao teologija perilice rublja. Zamislite na trenutak nekoga tko vam pokušava prodati perilicu rublja uz uvjet da ćete, ako ne kupite tu perilicu, gorjeti u Paklu. Poslali biste ga u pičku materinu. Ali ne, ta osoba od vas zahtjeva i poštovanje, jer to nije samo perilica rublja, to je religija! Dojavljujem veliku novost: u Spe Salvi Papa izražava sumnju u postojanje paklenog ognja. Ali raj zato, po Ratzingerovim riječima, izgleda poput spavaće sobe feminiziranog tv voditelja. Papa danas piše da znanost ne spašava čovjeka. Ako je to stvano tako, neka Ratzinger prestane uzimati antibiotike.

Da čujemo što nam to mora reći Nostradamus.

POSLJEDNJA NOSTRADAMUSOVA PROROČANSTVA: Mafija će povisiti plaće svim zaposlenima. Bit će otkriven novi Mozartov ringtone za mobitele. Izdavač “Penthousea” postat će katolik i na naslovnici će osvanuti Djevica “zagrebi i pomiriši”. Ogroman asteroid pogodit će Zemlju 2014. godine. Udarac će imati efekt 20 atomskih bombi poput one koja je bačena na Hiroshimu. Vojni autoriteti će nas pripremiti na život nakon udarca asteroida tako da će detonirati jednu atomsku bombu na dan sedam godina prije sudara sa asteroidom. Svjetonazor Crkve obuhvaća magiju. Na zadnjem primanju papa je ponukao egzorciste da nastave s dobro obavljenim poslom. Riječi potpore i za lovce na vampire.

Pitaju me: Daniele, jesi li katolik? Naravno. Katolik, apostolski, bez kofeina…Fascinira me priča Isusovog brata, Jakova. Jeste li znali da je Isus imao brata? To sam davno pročitao u jednoj križaljci i nisam zaboravio. Mora da je bilo jako teško biti Isusov brat. Pobijediš na natjecanju u plivanju, a on hoda po vodi. Znaš napraviti koktel, a on pretvara vodu u vino. Uspiješ nekako upaliti auto nakon što je stao bez razloga, a on uskrsava Lazara. Dobiješ herpes, a on umre na križu.

Koja pilana.

Ne, ustvari ja nisam katolik. Ja sam kršćanin monofizit: ne prihvaćam odluke kocila u Helkedonu iz V. stoljeća. Bio sam katolik sve dok mi se jednog dana nije u snu ukazao Bog i otkrio mi da su sve to pizdarije. Ok, to nije bio san: progovorio je iz gorućeg grma. Dobro ‘ajde, nije bio gorući grm, već muf jedne cure koju sam u tom trenutku lizao. Ipak, ostajem pri uvjerenju da bi kršćanstvo bilo daleko drugačije da je Isus posjedovao kabrio.

(izvor)

Poznati ljubitelj halucinogenih sredstava, šaman, vrač, druid, herbofil, mistik, te načelnik Saborskog i aktivni član HDZa, Luka

Isus prema Hodaku

Hodak, najavio je svoju kandidaturu za peti uzastopni načelnički mandat.

Kad budem imao djecu, reći ću im da tu i tamo poližu koju krastaču i da pojedu malo halucinogenih gljiva. Možda i oni budu dogurali do neke važne političke funkcije. (A ako budu popili koju časicu više, te ako budu zgiljali s mjesta prometne nesreće s 1,6 promila u krvi i da murja juri za njima, možda će biti izabrani i za gradonačelnika nekog povećeg grada u Hrvatskoj).

Hodak je uvjeren u svoju pobjedu, pa je u naletu entuzijazma i očiglednog tripa zbog pretjeranog konzumiranja bunike izjavio:

Sigurno pobjeđujem jer je HDZ na strani istine i Boga.

Skromnog li slogana. Jutros sam razgovarao s Bogom, i ovaj je demantirao njegovu izjavu. Još jedna stvar: Bog mi je rekao da vas obavijestim kako svi morate koristiti Michelin gume i Champion svjećice. Molim? U Bibliji se nigdje ne spominje ta odredba? Oh, ali u Bibliji se nigdje ne spominje ni istraživanje na matičnim stanicama, korištenje prezervativa, radna nedjelja, ali Crkva ima svejedno jasnu viziju po tim pitanjima.

Na net. hr-u naletim na još jedan Hodakov biser:

Više nema nikakvih izjava za medije. Isusa su kraće mučili nego mene.

Da, ali Isus nije konzumirao opojna sredstva. Ili možda je, pa je zato mislio da hoda po vodi. Kako god bilo, Isus barem nije učestvovao u masovnoj pljački koja se vodi pod nazivom “privatizacija”, za razliku od stranke čiji će akronim u Saborskom od sad na dalje značiti “Halucinirajmo Do Zore”.

Na webstranici Glasa Ladonje nađem još jednu njegovu mudrost:

“Čista sam osoba i zbog toga me ni HDZ ni Katolička crkva nisu odbacile ni onda kad su me svi drugi odbacili.”

Crkva ga nije odbacila, to je istina – no u njegovu čast Kaptol bi mogao konstituirati jednu novu dijecezu:

Bunikatoličku biskupiju.

Kao u skeču Monty Pythona, dolaze iznenada te nas uvode u prvo poluvrijeme ovog susreta.

Ili nas, možda, to previše ne iznenađuje, budući da se radi o novom pokušaju uplitanja Crkve u svjetovne (državne) sfere: Biskupska se konferencija u Španjolskoj u srijedu sprema proslaviti “Dan života” u sklopu otvorenje kampanje na državnoj razini protiv plana Zapaterove vlade da se liberalizira zakon o pobačaju iz 1985. godine.

Naravno, to nije sve. Španjolska Inkvizicija, odnosno španjolski katolički biskupi, oni čiji bog visi mrtav na križu, nastavljaju svoju borbu protiv “zapadnjačke kulture smrti” te tvrde da se “pobačaj može usporediti sa terorizmom, ratom, ropstvom i obiteljskim nasiljem”, pri tom valjda zaboravljajući da Biblija uvelike opravdava ropstvo, ratove, genocid i slične pojave.

Nobody expects the Spanish Inquisition!

S druge strane Pirineja, Francuzi ostaju pri svojem mišljenju o spornim kondomima te Vlada ostaje pri svojim izjavama i stajalištima. Što više, glasnogovornik francuskog Ministarstva vanjskih poslova, naglašava da “nitko ne tvrdi da je kondom jedina solucija za problem AIDSa, već da je dio cjelokupnog  programa medicinske i socijalne skrbi, te psihološke podrše.”

Nadalje, naglašava se da je uloga kondoma neupitna u prevenciji i da je nedjeljiv od spomenutog programa, te da su sve tvrdnje koje idu u suprotnom smjeru, naročito kada dolaze od tako utjecajne osobe poput pape, protiv interesa javnog zdravstva.

Laička država – Inkvizicija 1:0.

IZVOR: Jutarnji List, La Repubblica

Afrička turneja Benedikta XVI. je privedena kraju, no izgleda da su reakcije na njegove izjave na afričkom tlu daleko od kraja.

Istraživanje provedeno u Francuskoj nakon blago rečeno spornih izjava o štetnosti kondoma u borbi protiv širenja AIDSa pokazuju kako 43% Francuza želi ostavku Josepha Nazingera, pardon, Ratzingera sa Petrove komotne fotelje. Takvi su rezultati simptomatični za državu koja je nominalno katolička. No, izgleda da francuski vjernici shvaćaju pojam i potrebu da vjera bude u korak s vremenom, te priželjkuju modernije stavove i poruke Crkve u vezi kontracepcije i pobačaja.

Takve stavove očito dijele i Talijani, budući da je papu dočekala ne samo dobrodošlica biskupa već i protest blizu Vatikana kao znak negodovanja i neslaganja.

Kardinal Bagnasco, predsjednik CEI, je za reakcije na izjave o kondomima izjavio da se radi o običnoj strumentalizaciji protiv pape, dodajući pri tome da se radi o uvredama. Trebali bi vidjeti tko je tu na kraju uvrijeđen – papa koji je, očito, nedodirljiv iza ogromne hrpe medicinski neutemeljenih gluposti ili osobe koje su oboljele od te strašne bolesti jer, eto, koristiti kondome nema smisla jer se samo pogoršava problem. Čije se tu dostojanstvo vrijeđa – dostojanstvo bahatog demagoga koji koristi utjecaj na siromašne i neuke mase ili dostojanstvo ljudi koji ne samo da nemaju pristupa lijekovima, već su tretirani kao obične ovce čija je jedina zadaća poslušnost i štancanje novih ovaca.

Noćne more Benedikta XVI

Svakako, negodovanje Europe sigurno neće poslati papu na Zavod za zapošljavanje, već samo dokazuje da Benny ipak zna što radi jer mu nije palo na pamet stigmatizirati kondome i osuđivati pobačaj na europskom tlu gdje bi naišao na otpor, već to čini tamo gdje izmanipulirana masa nema mogućnost oporbe.

Ipak, još jednom vidimo kako je, de facto, moguće kritizirati sve osim Crkve, čak i kada se stavovi Maćehe kose sa zdravim razumom i ljudskim dostojanstvom. Stara je priča i dalje aktualna: Crkva može vrijeđati svakoga i svačije stavove, no nju se ne smije ni opomenuti zbog poštovanja prema vjerskim načelima i osjećajima.

Pitam se da li su tako zastupljeni i zaštićeni i osjećaji i ljudska prava milijuna ljudi koji umiru od AIDSa.

IZVOR: Križ Života, T-Portal, La Repubblica

Barica: plodna, bogobojazna i financijski ovisna čuvarica rvackog ognjišta

Nakon što smo prije nešto više od mjesec dana saznali što je odobrio Herbrang, veliki Nik Titanik prosvijetlio nas je i što preporuča don Kaćunko (dalo bi se, zapravo, poopćiti na svekoliku Katoličku Crkvu u Hrvata).

Satira je dobra i, kako to često biva s Nikom, pogađa u srž stvari… tragična je jedino činjenica da je iopet tako blizu hrvatskoj zbilji, pogotovo s dodatkom “Barici”:

Ken pijandura prodaje se zasebno.

U državi gdje “moralna vertikala” uči žene da “moraju istrpjeti (bubotke, poniženja i slične “sitnice”)”, a Država najčešće žmiri na obiteljsko nasilje ili — u najbolju ruku — samo odglumi obračun s istim, Čovjek je očito na zadnjem mjestu.

Isus od Korova (foto: Sun)

Zlobnici će pomisliti kako se naslov odnosi na svećenike neke od svjetskih religija ili čak svih njih, no — iako bi opis skroz odgovarao (zanemarimo li dražesno, gotovo dječačko liste Herr Nazingera) — ovaj put je riječ o ukazanju jednog malo starijeg gospodina. Naime, Isus Krist, službeno zaposlen kao sin svoj vlastiti, preselio se s dosadašnje nedolične lokacije (o kojoj smo prvi put pisali ovdje) na ponešto perspektivniju lokaciju — zid crkve Greenock Westnurn:

Britanac Alan Stocks fotografirao je lice Isusa koje se pred Uskrs pojavilo na kamenom zidu crkve Greenock Westnurn u gradu Inverclyde.

Alan je obrise Isusovog lica primijetio dok se odmarao ispred brijačnice u kojoj radi. Kaže da je ondje gotovo svaki dan, ali još nikada nije vidio ovakvu sličnost s Isusom na zidu crkve. Slika čak ima i bradu poput Isusa i krunu od trnja načinjenu od korova koji raste u kamenju, piše The Sun.

“Primijetio sam lice na zidu, a kada sam to vidio bilo je nevjerojatno. Definitivno izgleda kao Isus. Bio sam vani, odmarao sam se, a lice na kamenu je uhvatilo moj pogled. Nikada ga prije nisam primijetio. Većinom uvijek dolazim na odmor na ovo mjesto. Ali uistinu je neobično da se nalazi na zidu crkve pogotovo sada kada se bliži Uskrs”, rekao je sinoć očarani Alan.

Alan je lice pokazao svojoj supruzi Sharon, koja je također bila zadivljena sličnosti s Isusom te je zid fotografirala kako bi ga pokazala prijateljima. “Svi kojima sam pokazao sliku zadivljeni su licem. Veliki je misterij kako to da pojavilo na zidu upravo sada prije velikog blagdana”, kaže Alan.

Zanimljivo je koliko vjernika (i ostalih, ali oni su sad manje bitni) igra Loto i sl. igre jer “kad tako puno  ljudi igra, netko mora i dobiti”, a istovremeno će reći da nije moguće da od stotina tisuća (ili čak milijuna) crkava diljem svijeta negdje slučajno izraste korov koji liči na Isusa (naravno, ne njegovo znanstveno vjerojatnije lice, nego ono romantizirano).

Ili, ako već ne na Isusa, onda barem na — puno prikladnije — Treebearda…

Nastavlja se uspješna turneja Benedikta XVI po Africi, a ovoga puta njegov najnoviji ipse dixit biser stiže iz Angole.

Veseli starčić koji se protivi korištenju prezervativa u kontinentu gdje je AIDS učestala pojava poput prehlade kritizirao je žensko pravo na pobačaj, odnosno one dijelove programa Svjetske zdravstvene organizacije (World Health Organisation) koji se odnose na natalitetnu politiku:

“Riječ je o još jednom teškom problemu i politici onih ljudi čiji pokušaji društvenog razvitka predstavljaju prijetnju temeljima samoga društva. Gorka je ironija onih osoba koje podržavaju pobačaj u sklopu mjera za očuvanje majčina zdravlja. Koliko je samo zaprepašćujuća teorija kojom se tvrdi da je uništavanje života pitanje natalitetnog zdravlja”, izjavio je Herr Ratzi.

Time je Papa uputio kritiku Maputskom protokolu kojeg je 2003. god. usvojilo Vijeće afričke unije. Ratzi nikako da se pomiri s činjenicom da se u navedenom dokumentu navodi sljedeće:

State parties shall take all appropriate measures to (…) protect the reproductive rights of women by authorising medical abortion in cases of sexual assaul, rape, incest, and where the continued pregnancy endangers the mental and physical health of the mother or the life of the mother or the foetus.

Slične su kritike prije dvije godine pale na račun Amnesty Internationala, kada je Vatikan otvoreno pozvao sve vjernike diljem svijeta da ne doniraju novac navedenoj međunarodnoj organizaciji za ljudska prava.

Drugim riječima, ponavlja se stara priča: bitno je rađati, rađati i samo rađati – neovisno o tome da li je riječ o silovanim ženama, incestu ili HIV pozitivnim trudnicama.

Crkva uvijek poštuje život, čak i kada je riječ o životu virusa HIV.

Ovim putem Irreverent Impiety se zahavljuje Papi na ogromnoj količini zanimljivog i nenadmašivog materijala koji nam daje mogućnost za kontinuirano pisanje i komentiranje, no ujedno ga pozivamo da ubuduće spusti brzinu svojih izjava s obzirom da je pomalo teško držati njegov ritam.

Hvala na nerazumijevanju.

Izvor:

La Repubblica -Aborto, il Papa all’attacco: “Esca dai piani per la salute”

UAAR -Angola: il papa contro il diritto all’aborto

Dozvolite mi malu preambulu prije nego što krenem na sam meritum posta. Autor bloga HDZ-ekonomija daje kratak opis idilične financijske situacije u Lijepoj našoj – pardon, u Lijepoj njihovoj. Take a deep breath, chaps:

Ukupna industrijska proizvodnja u siječnju 2009. manja je za 14,1% u usporedbi sa siječnjem 2008.
Ukupan broj zaposlenih osoba u industriji u siječnju 2009. manji je za 7,1% u usporedbi sa siječnjem 2008.
U veljači ove godine broj nezaposlenih prvi je put nakon 2005. godine povećan, kako u usporedbi sa siječnjem ove godine (za 8.530 osoba), tako i u usporedbi s veljačom prošle godine (za 2.730 osoba). Ukupan broj nezaposlenih osoba u veljači 2009. veći je za 1% u usporedbi sa veljačom 2008.
Izvoz u siječnju 2009. manji je za 26,5% u usporedbi sa siječnjem 2008.
Uvoz u siječnju 2009. manji je za 32,2% u usporedbi sa siječnjem 2008.
Cijene dobara i usluga koje se koriste za osobnu potrošnju, mjerene indeksom potrošačkih cijena, u veljači 2009. su u odnosu na veljaču 2008. više za 4,2%.
U prva dva mjeseca ove godine u Hrvatskoj je registrirano 8.394 novih osobnih vozila što je 40,9 posto manje u odnosu na isto lanjsko razdoblje kada je registrirano 14.198 novih automobila.
Promet nekretnina u siječnju ove godine u odnosu na isto razdoblje lani pao je između 70 i 80 posto.
Ukupne dospjele nepodmirene obveze u iznosu većem od 14,7 milijardi kuna u siječnju je u Hrvatskoj imalo 20.677 pravnih osoba sa 33.127 zaposlenih, 2,4% više nego u prosincu.
Ukupni vanjski dug u prosincu 2009. veći je za 17,4% u usporedbi s prosincem 2008.
Promet od trgovine na malo u siječnju 2009. u odnosu na siječanj 2008. nominalno je bio manji za 11,7%, a realno za 13,7%.
Mjesečna industrijska proizvodnja u Republici Hrvatskoj u siječnju 2009. u usporedbi s industrijskom proizvodnjom iz siječnja 2008. bilježi pad za 6,2%.
Na obratnoj repo aukciji održanoj 18.03.2009.prihvaćeno je samo 20% od ukupno ponuđenih 7,76 milijardi kuna.
Cijene benzina na benzinskim postajama Ine su od 17.03.2008. viša za 9 lipa po litri ili za oko 1,3 posto.
Pad turističkih rezervacija je između 15 i 20 posto.
Indeks Zagrebačke burze je od Nove godine potonuo za 20 posto.
Rejting agencija Standard & Poor’s snizila je dugoročni rejting Hrvatske za zaduživanje u lokalnoj valuti, s BBB+/A-2 na BBB/A-3.

Ne nalazimo se baš u zavidnoj situaciji. Vlada već mjesecima najavljuje stezanje remena, no odakle početi? Pisali smo već o najavljenom zamrzivanju plaća u državnim i javnim službama, i sada treba vidjeti kakav će biti odgovor sindikata na Vladine predložene mjere. Odgovor će se znati u ponedjeljak – dan koji je igrom slučaja stvoren za početak dijete i tretman (prisilnog) mršavljenja. Kako god bilo, ono što mi je zanimljivo u cijeloj toj priči je ta ideja kako bi svi u ovoj zemlji trebali tobože podjednako stegnuti remen, od radnika do visokokotiranih managera. Znači, šljaker u Konzumu koji prima oko tri tisuće kuna morat će jednako štedjeti kao menadžer/dužnosnik/bankar koji prima mjesečni dohodak od deset-ili-više tisuća kuna. Doesn’t make very much sense, does it?

U Italiji se šuška o uvođenju tzv. Robin Tax – poreza na višak prihoda kojeg ostvaruju banke. A kod nas? A ne! Kod nas jedna Erste banka bilježi povećanje dobiti unatoč krizi, i k tome povećava kamatne stope. Da ironija bude veća, Erste banka dobiva nagradu Hrvatske gospodarske komore Zlatna kuna u vremenima kada većina stanovništva u Hrvatskoj jedino zlatno što dobiva je stvar koja također počinje slovom “k”, ali nažalost završava sa “urac”.

No, osim Erste banke postoji još jedna institucija koja nema namjeru priključiti se kampanji stezanja remena. Pogodite o kome je riječ? Bingo, i vi ste dobitnik Zlatnog k….! Prenosimo vijest iz Slobodne Dalmacije:

Kaptol ne steže remen

Sve učestaliji pozivi Crkvi, koja je djelomično i proračunski korisnik, da u kriznim vremenima i sama dade doprinos štednji u državnom proračunu teško će „proći“ u crkvenim strukturama.

Podsjetimo, Katolička crkva, prema sporazumu Vlade RH i Svete Stolice o gospodarskim pitanjima, iz proračuna dobiva dio svojih „dotacija“ u mjesečnom iznosu od dvije prosječne bruto plaće pomnožene s brojem župa u Hrvatskoj, što je samo u prošloj godini iznosilo ukupno 382,7 milijuna kuna.

Ove je godine taj iznos smanjen i iznosi 276 milijuna kuna, ali ne kao mjera štednje, nego samo zato što je dio obveza prema Katoličkoj crkvi (mirovine svećenika prije ugovora) država ispunila, pa se ne ubrajaju u ukupna zaduženja.

Eto, tako idu stvari kada potpišete ugovor s vatikanskim vragom. Netko će sada reći da u Hrvatskoj živi 88% katolika, stoga je i red da Crkva dobiva pozamašniju svotu. Teologinja Anna Maria Gruenfelder, međutim, tvrdi da je ta brojka prenapuhana, te bi se efektivno mogla reducirati na nekih 30% vjernika. “Ali dobro,” reći će hrvatski katolici, “Crkva se bavi i društveno korisnim radom!”. Sličan je odgovor dobio novinar Slobodne Dalmacije od jednog izvora koji je blizak Hrvatskoj biskupskoj konferenciji.

Postavlja se pitanje o točnim ciframa koje su uložene za obavljanje takvog društvenog rada.

Mene sada kao građanina i poreznog obveznika – koji by the way, nema nikakvo pravo odlučivati o tome da dio primljenog dohotka ne ode nijednoj vjerskoj zajednici – zanima egzaktna bilanca Katoličke crkve u Hrvata. Zanimaju me prihodi, rashodi, vlastiti izvori (lovu koju Crkva dobiva od krštenja, sprovoda, misa, vjenčanja, zakupa nekretnina, etc.), no tu se pojavljuje jedan maaaaali problem – Crkva kod nas nije obavezna prikazivati svoje financijsko stanje. Na webstranici javno.hr dostupan je zanimljiv i poučan interview sa stručnjakom za poreze prof. emeritus Božidarom Jelčićem. Za početak, pogledajte što kaže:

Katolička crkva u Hrvatskoj nikada nije objavila podatke o svojim prihodima i rashodima te njihovoj strukturi, dakle koliko ide na osobne rashode, tekuće rashode i investicije. I dok se znaju podaci o plaćama predsjednika Stjepana Mesića, dr. Ive Sanadera ili Luke Bebića, saborskih zastupnika i direktora javnih tvrtki, vjernicima i široj javnosti je iznos koji za svoj rad primaju biskupi, pomoćni biskupi i svećenici, a također je na teret proračuna - nepoznat. Zašto, kad i sam Vatikan objavljuje svoje godišnje prihode i rashode?

Right that. Čak i CEI (Conferenza Episcopale Italiana – talijanska biskupska konferencija) godišnje objavljuje svoj – ajmo ga tako nazvati – obračun proračuna. Dostupan je svima. Mogao bih vam čak uploadati grafikone, financijske rezultate i druge statistike, samo što bi to bilo pomalo suhoparno. To na kraju krajeva nije ni toliko bitno koliko činjenica da Crkva u Hrvatskoj crpi ogromnu svotu novca iz državnog proračuna, a nije obavezna prikazati namjenu i utrošak doniranih sredstava, te koji su dodatni financijski izvori, odnosno vlastiti prihodi.

I sada neka mi netko kaže da Crkva u Hrvatskoj nije iznad politike i iznad zakona.

Što je najbolje, ugovor koji je Hrvatska potpisala s Vatikanom sadrži klauzolu u kojoj se navodi da financijska sredstva donirana Crkvi nisu fiksna. Članak 15. predviđa sljedeće:

“Ako bilo koja od visokih ugovornih strana bude smatrala da su se bitno promijenile prilike u kojima je sklopljen, tako da ga treba mijenjati, započet će pregovori o njegovoj prilagodbi novim okolnostima.”

Sanader i Vlada, međutim, pregovaraju samo i isključivo sa sindikatima kada je riječ o kresanju para, dok s Crkvom vodi razgovore ugodne naroda katoličkog. Razmislite: država je potpisala ugovore sa sindikatima i s Vatikanom. Prvi se mogu koregirati, za razliku od nedodirljivih ugovora sa Svetom (?) Stolicom, koja BTW u Hrvatskoj može biti preimenovana u Sveta Fotelja, odnosno Presveti Tron.

E, ali uskoro su lokalni i predsjednički izbori – ajte vi sad stanite na žulj maćehi Crkvi i recite joj da i ona mora malo stegnuti remen. Vlada (zajedno s našom tzv. ljevicom) sramotno šuti po tom pitanju, kao što sramotno šuti o papinim nebuloznim klanfranjima po Africi u svezi opasnosti korištenja prezervativa u suzbijanju AIDSa.

Vratimo se prof. Jelčiću, koji gaji nadu da će se Kaptol ipak priključiti kampanji štednje i odricanja. Na kraju krajeva, jesmo ili nismo u korizmi? Zar nije ovo pravo vrijeme i idealna prilika da Crkva u Hrvatskoj pokaže skromnost i požrtvovnost o kojima toliko voli propovijedati?

Profesor Jelčić misli da u duhu solidarnosti u odricanju svakako treba sudjelovati i Katolička crkva, koja po župi sada mjesečno dobiva dvije prosječne bruto plaće u državi, a uz to i razne dotacije za izdavačku djelatnosti, humanitarnu djelatnosti, uređenje i gradnju sakralnih objekata i slično, a i svoje usluge građanima naplaćuje. Primjerice, samo tri razreda osnovnoškolaca koji se pripremaju za prvu pričest, s naknadom od 200 kuna po učeniku, pridonose oko 18.000 kuna.

I za kraj, autor članka navodi primjer vlč. Zlatka Sudca, svećenika-poduzetnika čija su usta puna Boga, a džepovi puni love:

Iako dobro upućen u materijalna pitanja vjerskih zajednica, [prof. Jelčić] začudio se čuvši kako svećenici Katoličke crkve u Hrvatskoj mogu osnovati svoje privatne tvrtke i preko njih raditi ”u fušu”, uz plaću koju im osigurava državni proračun. Javnosti je, primjerice, poznat slučaj vlč. Zlatka Sudca koji je svoju bestseler knjigu izdao preko vlastite izdavačke kuće Joshua. Za to je dobio dopuštenje krčkog biskupa i već ”obrnuo” nekoliko milijuna kuna. Karizmatik se opravdao time da će zarađen novac uložiti u gradnju objekta za vjerske seminare na Krku, no za tu je plemenitu namjeru knjigom mogao zaraditi i u okrilju Katoličke crkve ili osnovati nevladinu udrugu čija bi neprofitna djelatnost tada bila pod zaštitom, a i nadzorom države.

Zaključak: zanimljivo je to koje sve privilegije i kakvu lovu može dignuti jedna ustanova čija su jedina sredstva za rad štivo koje je napisano prije otprilike dvije tisuće godina, drveni križ, obična voda, koja kap crvenog vina i okrugli listići od beskvasna pšeničnog tijesta. Ah da, i laži. Laži, demagogija, lažna skromnost, licemjerje, pokvarenost upakirana u riječima mira i dobrote. Bogat i ugojeni kler i samoprozvani božji poslanici u službi čovjeka koji se prije 2008 godina navodno rodio u skromnoj štalici.

Listam knjigu Curzia Maltesea La Questua, i naletim na jedan dio u kojem autor citira izjavu jednog bivšeg kardinala:

“Crkva je mnogim ljudima postala prepreka na putu ka pravoj vjeri. Ljudi danas u njoj ne vide ništa drugo nego ambiciju čiji je jedini cilj postizanje moći u kontekstu jednog sićušnog kazališta u kojem se sprječava napredak istinskog duha Isusovog nauka, pod izlikom rukovođenja službenog Kršćanstva.”

Taj se kardinal zvao Joseph Ratzinger.

Sjećate li se kampanje “Stegnite vi svoje remene, bando lopovska”?

Ako malo bolje razmislim, možda je početno slovo “l” trebalo zamijeniti slovom “p”.