Irreverent Impiety

Dozvolite mi malu preambulu prije nego što krenem na sam meritum posta. Autor bloga HDZ-ekonomija daje kratak opis idilične financijske situacije u Lijepoj našoj – pardon, u Lijepoj njihovoj. Take a deep breath, chaps:

Ukupna industrijska proizvodnja u siječnju 2009. manja je za 14,1% u usporedbi sa siječnjem 2008.
Ukupan broj zaposlenih osoba u industriji u siječnju 2009. manji je za 7,1% u usporedbi sa siječnjem 2008.
U veljači ove godine broj nezaposlenih prvi je put nakon 2005. godine povećan, kako u usporedbi sa siječnjem ove godine (za 8.530 osoba), tako i u usporedbi s veljačom prošle godine (za 2.730 osoba). Ukupan broj nezaposlenih osoba u veljači 2009. veći je za 1% u usporedbi sa veljačom 2008.
Izvoz u siječnju 2009. manji je za 26,5% u usporedbi sa siječnjem 2008.
Uvoz u siječnju 2009. manji je za 32,2% u usporedbi sa siječnjem 2008.
Cijene dobara i usluga koje se koriste za osobnu potrošnju, mjerene indeksom potrošačkih cijena, u veljači 2009. su u odnosu na veljaču 2008. više za 4,2%.
U prva dva mjeseca ove godine u Hrvatskoj je registrirano 8.394 novih osobnih vozila što je 40,9 posto manje u odnosu na isto lanjsko razdoblje kada je registrirano 14.198 novih automobila.
Promet nekretnina u siječnju ove godine u odnosu na isto razdoblje lani pao je između 70 i 80 posto.
Ukupne dospjele nepodmirene obveze u iznosu većem od 14,7 milijardi kuna u siječnju je u Hrvatskoj imalo 20.677 pravnih osoba sa 33.127 zaposlenih, 2,4% više nego u prosincu.
Ukupni vanjski dug u prosincu 2009. veći je za 17,4% u usporedbi s prosincem 2008.
Promet od trgovine na malo u siječnju 2009. u odnosu na siječanj 2008. nominalno je bio manji za 11,7%, a realno za 13,7%.
Mjesečna industrijska proizvodnja u Republici Hrvatskoj u siječnju 2009. u usporedbi s industrijskom proizvodnjom iz siječnja 2008. bilježi pad za 6,2%.
Na obratnoj repo aukciji održanoj 18.03.2009.prihvaćeno je samo 20% od ukupno ponuđenih 7,76 milijardi kuna.
Cijene benzina na benzinskim postajama Ine su od 17.03.2008. viša za 9 lipa po litri ili za oko 1,3 posto.
Pad turističkih rezervacija je između 15 i 20 posto.
Indeks Zagrebačke burze je od Nove godine potonuo za 20 posto.
Rejting agencija Standard & Poor’s snizila je dugoročni rejting Hrvatske za zaduživanje u lokalnoj valuti, s BBB+/A-2 na BBB/A-3.

Ne nalazimo se baš u zavidnoj situaciji. Vlada već mjesecima najavljuje stezanje remena, no odakle početi? Pisali smo već o najavljenom zamrzivanju plaća u državnim i javnim službama, i sada treba vidjeti kakav će biti odgovor sindikata na Vladine predložene mjere. Odgovor će se znati u ponedjeljak – dan koji je igrom slučaja stvoren za početak dijete i tretman (prisilnog) mršavljenja. Kako god bilo, ono što mi je zanimljivo u cijeloj toj priči je ta ideja kako bi svi u ovoj zemlji trebali tobože podjednako stegnuti remen, od radnika do visokokotiranih managera. Znači, šljaker u Konzumu koji prima oko tri tisuće kuna morat će jednako štedjeti kao menadžer/dužnosnik/bankar koji prima mjesečni dohodak od deset-ili-više tisuća kuna. Doesn’t make very much sense, does it?

U Italiji se šuška o uvođenju tzv. Robin Tax – poreza na višak prihoda kojeg ostvaruju banke. A kod nas? A ne! Kod nas jedna Erste banka bilježi povećanje dobiti unatoč krizi, i k tome povećava kamatne stope. Da ironija bude veća, Erste banka dobiva nagradu Hrvatske gospodarske komore Zlatna kuna u vremenima kada većina stanovništva u Hrvatskoj jedino zlatno što dobiva je stvar koja također počinje slovom “k”, ali nažalost završava sa “urac”.

No, osim Erste banke postoji još jedna institucija koja nema namjeru priključiti se kampanji stezanja remena. Pogodite o kome je riječ? Bingo, i vi ste dobitnik Zlatnog k….! Prenosimo vijest iz Slobodne Dalmacije:

Kaptol ne steže remen

Sve učestaliji pozivi Crkvi, koja je djelomično i proračunski korisnik, da u kriznim vremenima i sama dade doprinos štednji u državnom proračunu teško će „proći“ u crkvenim strukturama.

Podsjetimo, Katolička crkva, prema sporazumu Vlade RH i Svete Stolice o gospodarskim pitanjima, iz proračuna dobiva dio svojih „dotacija“ u mjesečnom iznosu od dvije prosječne bruto plaće pomnožene s brojem župa u Hrvatskoj, što je samo u prošloj godini iznosilo ukupno 382,7 milijuna kuna.

Ove je godine taj iznos smanjen i iznosi 276 milijuna kuna, ali ne kao mjera štednje, nego samo zato što je dio obveza prema Katoličkoj crkvi (mirovine svećenika prije ugovora) država ispunila, pa se ne ubrajaju u ukupna zaduženja.

Eto, tako idu stvari kada potpišete ugovor s vatikanskim vragom. Netko će sada reći da u Hrvatskoj živi 88% katolika, stoga je i red da Crkva dobiva pozamašniju svotu. Teologinja Anna Maria Gruenfelder, međutim, tvrdi da je ta brojka prenapuhana, te bi se efektivno mogla reducirati na nekih 30% vjernika. “Ali dobro,” reći će hrvatski katolici, “Crkva se bavi i društveno korisnim radom!”. Sličan je odgovor dobio novinar Slobodne Dalmacije od jednog izvora koji je blizak Hrvatskoj biskupskoj konferenciji.

Postavlja se pitanje o točnim ciframa koje su uložene za obavljanje takvog društvenog rada.

Mene sada kao građanina i poreznog obveznika – koji by the way, nema nikakvo pravo odlučivati o tome da dio primljenog dohotka ne ode nijednoj vjerskoj zajednici – zanima egzaktna bilanca Katoličke crkve u Hrvata. Zanimaju me prihodi, rashodi, vlastiti izvori (lovu koju Crkva dobiva od krštenja, sprovoda, misa, vjenčanja, zakupa nekretnina, etc.), no tu se pojavljuje jedan maaaaali problem – Crkva kod nas nije obavezna prikazivati svoje financijsko stanje. Na webstranici javno.hr dostupan je zanimljiv i poučan interview sa stručnjakom za poreze prof. emeritus Božidarom Jelčićem. Za početak, pogledajte što kaže:

Katolička crkva u Hrvatskoj nikada nije objavila podatke o svojim prihodima i rashodima te njihovoj strukturi, dakle koliko ide na osobne rashode, tekuće rashode i investicije. I dok se znaju podaci o plaćama predsjednika Stjepana Mesića, dr. Ive Sanadera ili Luke Bebića, saborskih zastupnika i direktora javnih tvrtki, vjernicima i široj javnosti je iznos koji za svoj rad primaju biskupi, pomoćni biskupi i svećenici, a također je na teret proračuna - nepoznat. Zašto, kad i sam Vatikan objavljuje svoje godišnje prihode i rashode?

Right that. Čak i CEI (Conferenza Episcopale Italiana – talijanska biskupska konferencija) godišnje objavljuje svoj – ajmo ga tako nazvati – obračun proračuna. Dostupan je svima. Mogao bih vam čak uploadati grafikone, financijske rezultate i druge statistike, samo što bi to bilo pomalo suhoparno. To na kraju krajeva nije ni toliko bitno koliko činjenica da Crkva u Hrvatskoj crpi ogromnu svotu novca iz državnog proračuna, a nije obavezna prikazati namjenu i utrošak doniranih sredstava, te koji su dodatni financijski izvori, odnosno vlastiti prihodi.

I sada neka mi netko kaže da Crkva u Hrvatskoj nije iznad politike i iznad zakona.

Što je najbolje, ugovor koji je Hrvatska potpisala s Vatikanom sadrži klauzolu u kojoj se navodi da financijska sredstva donirana Crkvi nisu fiksna. Članak 15. predviđa sljedeće:

“Ako bilo koja od visokih ugovornih strana bude smatrala da su se bitno promijenile prilike u kojima je sklopljen, tako da ga treba mijenjati, započet će pregovori o njegovoj prilagodbi novim okolnostima.”

Sanader i Vlada, međutim, pregovaraju samo i isključivo sa sindikatima kada je riječ o kresanju para, dok s Crkvom vodi razgovore ugodne naroda katoličkog. Razmislite: država je potpisala ugovore sa sindikatima i s Vatikanom. Prvi se mogu koregirati, za razliku od nedodirljivih ugovora sa Svetom (?) Stolicom, koja BTW u Hrvatskoj može biti preimenovana u Sveta Fotelja, odnosno Presveti Tron.

E, ali uskoro su lokalni i predsjednički izbori – ajte vi sad stanite na žulj maćehi Crkvi i recite joj da i ona mora malo stegnuti remen. Vlada (zajedno s našom tzv. ljevicom) sramotno šuti po tom pitanju, kao što sramotno šuti o papinim nebuloznim klanfranjima po Africi u svezi opasnosti korištenja prezervativa u suzbijanju AIDSa.

Vratimo se prof. Jelčiću, koji gaji nadu da će se Kaptol ipak priključiti kampanji štednje i odricanja. Na kraju krajeva, jesmo ili nismo u korizmi? Zar nije ovo pravo vrijeme i idealna prilika da Crkva u Hrvatskoj pokaže skromnost i požrtvovnost o kojima toliko voli propovijedati?

Profesor Jelčić misli da u duhu solidarnosti u odricanju svakako treba sudjelovati i Katolička crkva, koja po župi sada mjesečno dobiva dvije prosječne bruto plaće u državi, a uz to i razne dotacije za izdavačku djelatnosti, humanitarnu djelatnosti, uređenje i gradnju sakralnih objekata i slično, a i svoje usluge građanima naplaćuje. Primjerice, samo tri razreda osnovnoškolaca koji se pripremaju za prvu pričest, s naknadom od 200 kuna po učeniku, pridonose oko 18.000 kuna.

I za kraj, autor članka navodi primjer vlč. Zlatka Sudca, svećenika-poduzetnika čija su usta puna Boga, a džepovi puni love:

Iako dobro upućen u materijalna pitanja vjerskih zajednica, [prof. Jelčić] začudio se čuvši kako svećenici Katoličke crkve u Hrvatskoj mogu osnovati svoje privatne tvrtke i preko njih raditi ”u fušu”, uz plaću koju im osigurava državni proračun. Javnosti je, primjerice, poznat slučaj vlč. Zlatka Sudca koji je svoju bestseler knjigu izdao preko vlastite izdavačke kuće Joshua. Za to je dobio dopuštenje krčkog biskupa i već ”obrnuo” nekoliko milijuna kuna. Karizmatik se opravdao time da će zarađen novac uložiti u gradnju objekta za vjerske seminare na Krku, no za tu je plemenitu namjeru knjigom mogao zaraditi i u okrilju Katoličke crkve ili osnovati nevladinu udrugu čija bi neprofitna djelatnost tada bila pod zaštitom, a i nadzorom države.

Zaključak: zanimljivo je to koje sve privilegije i kakvu lovu može dignuti jedna ustanova čija su jedina sredstva za rad štivo koje je napisano prije otprilike dvije tisuće godina, drveni križ, obična voda, koja kap crvenog vina i okrugli listići od beskvasna pšeničnog tijesta. Ah da, i laži. Laži, demagogija, lažna skromnost, licemjerje, pokvarenost upakirana u riječima mira i dobrote. Bogat i ugojeni kler i samoprozvani božji poslanici u službi čovjeka koji se prije 2008 godina navodno rodio u skromnoj štalici.

Listam knjigu Curzia Maltesea La Questua, i naletim na jedan dio u kojem autor citira izjavu jednog bivšeg kardinala:

“Crkva je mnogim ljudima postala prepreka na putu ka pravoj vjeri. Ljudi danas u njoj ne vide ništa drugo nego ambiciju čiji je jedini cilj postizanje moći u kontekstu jednog sićušnog kazališta u kojem se sprječava napredak istinskog duha Isusovog nauka, pod izlikom rukovođenja službenog Kršćanstva.”

Taj se kardinal zvao Joseph Ratzinger.

Sjećate li se kampanje “Stegnite vi svoje remene, bando lopovska”?

Ako malo bolje razmislim, možda je početno slovo “l” trebalo zamijeniti slovom “p”.