Irreverent Impiety

Jučer je u Berlinu održan referendum o izjednačavanju nastave etike i vjeronauka u školama. Prema dosadašnjem sustavu, uvedenom prije tri godine od strane sadašnje vladajuće opcije (lijeva koalicija), etika od sedmog razreda je obavezan kolegij, dok je vjeronauk izborni. Inicijativa “Pro Reli”, koju podržavaju Kršćansko demokratska i Liberalno demokratska stranka (?!?), tražila je da oba predmeta budu izborna, pa da učenici biraju jedan od ta dva, kao u ostatku Njemačke (i kao u Hrvatskoj).

Za prihvaćanje prijedloga, na referendumu se o njemu trebalo pozitivno izjasniti 25% od 2,45 milijuna registriranih berlinskih glasača (preciznije: 611,422 glasača), te barem 50% od svih koji izađu na referendum.

Referendum je došao i prošao, a inicijativa je veličanstveno – propala – i to na obje fronte na koje je morala pobijediti da bi bila prihvaćena. Prema rezultatima, na referendum je izašlo 713.000 glasača, a sam prijedlog je podržalo njih oko 346.000 građana (što je 14,12% ukupnog broja, a 48,53% onih koji su izašli na referendum). Ponešto brojeva možete pronaći i u izvještaju indijskog Reutresa.

Profesionalni novinari komentiraju razliku istočnog i zapadnog Berlina, u smislu da je u zapadnom oko 70% izašlih na referendum podržalo prijedlog, dok je u istočnom ta podrška samo 25%. No, nisam nigdje nabasao na konkretne brojke, a sami postoci mi se ne čine naročito informativni. Naime, uz pitanje “jeste li za izjednačavanje nastave etika i vjeronauka?” (ili nešto tog značenja; ne znam kako je točno pitanje glasilo), izaći i zaokružiti “ne” ili ne izaći uopće, poprilično je svejedno. Dakle, za usporebu “dva Berlina”, bilo bi korisnije vidjeti postotak podrške u ukupnim brojevima glasača, a to se u vijestima (barem onima koje sam ja čitao) ne vidi. Ovako, razlika može biti u procjeni ishoda: u zapadnom Berlinu možda samo nisu niti očekivali da prijedlog “prođe”, pa je manje ljudi izašlo glasovati “protiv”, dok su u istočnom Berlinu odlučili “za svaki slučaj” izaći i oni koji su protiv. Naravno, može biti i da “dva Berlina” zaista pružaju bitno različitu podršku religijskoj hegemoniji.

Hoće li nam konačno svanuti i u ostatku Europe i koliko će proći dok i naši (su)građani shvate da religija nije i ne može biti jednako vrijedna kao nauka o moralu?

Ovaj post nema direktne veze s religijskim organizacijama i dosta sam se dvoumio da li da ga tu zalijepim. Ipak, kako sam tekst o kojem je riječ preveo za jedan drugi portal, a tema ipak ima indirektne veze s religijskim organizacijama, odlučih ipak staviti.

Dakle, riječ je o “izlječenju homoseksualnih osoba od homoseksualnosti”, što je najblaža mjere protiv homoseksualnosti koju propagiraju veće religijske organizacije (poput Katoličke crkve). Postoje i cijeli pokreti (npr. time se dosta bavi Passion for Christ Movement, pod okriljem svećenika znakovitog prezimena Cox (oprez ako imate slabije računalo: site je prenakrcan YouTube filmićima!)), kao i udruge ex-homoseksualaca. Više iz perspektive konzervativaca možete pročitati na Conservapediji, iako za točnije informacije preporučam članak na Wikipediji.

Kako lijepo piše u uvodniku članka na Wikipediji, glavni problem “konverzijske terapije” leži u stavu da je homoseksualnost bolest i da ju treba “liječiti”. Zašto je to krivo, nadilazi okvire ovog teksta, no polinkani članak na Wikipediji je dobro polazišno mjesto za one koji žele čitati.

Prvo istraživanje s uspješno provedenim terapijama provedeno je od 1968. do 1977. godine, te je prezentirano 1979. godine u knjizi “Homoseksualnost je perspektiva” Williama Mastersa i Virginie Johnson. Tamo su tvrdili da je uspješnost “izlječenja” bila veća od 70%. I baš ta knjiga je tema današnje priče, prenesene s bloga Johna Tierneyja, kolumniste Science Timesa, znanstvene rubrike uglednog New York Timesa:

Jesu li Masters i Johnson lažirali dokaze da su uspješno “konvertirali” više od 70% muškaraca i žena koji nisu bili zadovoljni svojom homoseksualnošću? Tu tvrdnju William Masters i Virginia Johnson objavili su 1979 u knjizi “Homoseksualnost je perspektiva”. No, tu istu tvrdnju dovodi u pitanje nova biografija seksologa Thomasa Maiera, “Gospodari seksa”.

Gospodin Maier rezimira svoje sumnje u uglednom časopisu “Scientific American”, objašnjavajući probleme vezane uz studiju koje je primijetilo osoblje klinike “Masters and Johnson” prije objave knjige 1979. godine:

Većina osoblja nikad nije susrela niti jednog “konvertita” kroz 10 godina istraživanja, od 1968. do 1977. godine. Zaposlenica klinike Lynn Strenkofsky, koja je tada bila zadužena za organizaciju rasporeda pacijenata, kaže da nije imala niti jednog “konvertita”. Marshall i Peggy Shearer, vjerojatno najbolji terapeutski tim u klinici ranih 1970-ih, kažu da nisu tretirali niti jednu homoseksualnu osobu, te da nisu čuli praktički ništa o “konverzijskoj terapiji”.

Kad je Robert Kolodny, glavni suradnik u klinici, tražio dosjee i snimke razgovora s pacijentima, Masters mu je odbio dati traženo. Kolodny, koji sam nikad nije vidio slučajeve “konverzije”, posumnjao je da su neki – ako ne i svi – slučajevi barem djelomično lažirani. Nakon dodatnih razgovora s Mastersom, postalo mu je jasno da su slučajevi u najbolju ruku komponirani od više nepovezanih slučajeva u jedinstvenu “sretnu priču”, a u najgorem slučaju u potpunosti izmišljeni.

Konačno, Kolodny se obratio Virginiji Johnson sa svojim sumnjama. Ona je također imala slične sumnje prema Mastersovoj “teoriji konverzije”, iako ga je javno podržavala. Mogućnost javne sramote i optužbe za lažiranje rezultata su izuzetno brinuli Johnsonovu, samoeduciranu terapeutkinju koja nije imala potrebnu diplomu, te je zbog toga bila znanstveno jako ovisna o mužu.

Uz odobrenje Johnsonove, Kolodnyje razgovarao s njihovim izdavačem o odgodi, no bilo je prekasno. “To je bila loša knjiga”, Johnson je ustvrdila desetljećima kasnije. Dodala je da je preferirala ponovno pisanje i reviziju cijele knjige, “da bi se bolje složila s postojećom [medicinskom] literaturom”, bojeći se da Bill (William Masters) nije znao o čemu priča. U najgorem slučaju, “Bill je tada bio kreativan” u kreiranju studije “konverzije homoseksualaca”.

Znači li “biti kreativan” isto što i “izmisliti”? Dr. Masters je do smrti branio svoje dokaze, no Maiers tvrdi da uspjeh terapije za “konverziju homoseksualaca” nikad nije dokazan.

Dakle, idući put kad vam neki svećenik ili jednostavno needucirani vjernik (ili netko treći needucirani, ne nužno religijski stvor) počne pričati o homoseksualnosti kao bolesti i/ili o izlječenju “te pošasti”, uputite ga na Irreverent Impiety. Neka saznaju odakle potječe priča o “izlječenju” i koliko trule temelje ima.

Business.hr nas je razveselio još jednim biserom (mada ne u rubrici “Biser dana”) iz redova Crkve (moje boldanje):

Papa Benedikt XVI. u srijedu je tijekom opće audijencije na Trgu sv. Petra u Rimu ocijenio kako je u osnovi aktualne gospodarske krize “ljudska pohlepa”.

“Ova se gospodarska kriza rodila iz pohlepe”, rekao je Papa, podsjetivši pritom na francuskog teologa i benediktinskog svećenika iz 8. stoljeća, Ambroisea Autperta koji je kritizirao bogatstvo tadašnjih samostana.

Ambrose Autpert “osuđivao je pohlepu i gramzivost, smatrajući ih korijenom svih zala. U svjetlu današnje svjetske gospodarske krize, njegovo je razmišljanje vrlo aktualno”, poručio je Papa.

Ja ću samo dodati da je itekako aktualna u svjetlu ponašanja mnogih današnjih crkava, uključivo (pogotovo) Katoličku crkvu koju gosn. Benedikt XVI. vodi.

Business.hr prenosi neke blistave trenutke Globusovog interviewa s predsjednikom Hrvatske biskupske konferencije, Marinom Srakićem. Prenosimo u cjelini:

Predsjednik hrvatske biskupske konferencije Marin Srakić izjavio je u intervjuu za Globus kako crkva ne mora javnosti podnositi svoje račune.

Na pitanje novinara kako gleda na sve glasnije zahtjeve da bi crkva trebala izvijestiti javnost o tome kako troši proračunski novac Srakić je odgovorio kako poštuju zakone o financijskom poslovanju te unutar crkve imaju sustav financijskog izvješćivanja „o svakoj potrošenoj kuni“.

No, Srakić je istaknuo kako ih ništa ne obavezuje na podnošenje javnih izvješća o utrošku novca, iako hrvatski zakoni nalažu da potrošnju proračunskog novca kontrolira Sabor preko Državne revizije.

Znate, nema ništa misteriozno u tome što Crkva skriva kako troši novac poreznih obveznika:

Na pitanje zašto je crkva izuzeta od toga predsjednik biskupske konferencije odgovorio je kako se „crkvi neopravdano pripisuje suviše tajnovitosti te kako u jednom dijelu podliježu pravilima financijskog poslovanja u Hrvatskoj, no u drugom dijelu je interno“.

Zapravo, složio bih se sa Srakićem. Nema tu ništa misteriozno, kad se vidi što grade (za sebe), kako se odijevaju, kakve automobile voze,… I kad znamo da Caritasov dom za stare i nemoćne usred ničega košta 40-50% više od državnog u Zagrebu, blizu Maksimira, s daleko većim angažmanom osoblja i boljim uvjetima (posjetih oba prije par godina; podatak o cijeni je od tada).

Za vas zlobnike, koji pričate kako je Crkva bogata, evo i kraja članka koji vas možda povede u Prosvjetljenje (čit. pristanak da vas cijede momci u haljama koji Bogu i Narodu kradu dane i to skupo naplaćuju):

Prema ugovoru Svete Stolice i Hrvatske država se obavezala vratiti crkvi sve nekretnine oduzete nakon 1945., godišnje joj iz proračuna davati 300 milijuna kuna za funkcioniranje župa, iz Ministarstva kulture financirati obnovu spomenika kulture u crkvenom vlasništvu, a crkva je i oslobođena svih poreza na milodare. Na pitanje što misli o prijedlogu prestanka financiranja iz proračuna Srakić je odgovorio: „Svatko ima pravo na svoje mišljenje, a kriva je pretpostavka da se crkva financijski oporavila. U ugovoru jasno stoji da će Hrvatska Katoličkoj crkvi osigurati određen godišnji novčani iznos“, bio je jasan predsjednik hrvatske biskupske konferencije.

Eto, jasno se pozivamo na “ugovor”, dakle element Pravne države… kad nam to paše, naravno. Kad nam ne paše, napadat ćemo, uz obrazloženje da su “Božji zakoni iznad ljudskih”…

Paaaa… koješta. Prilažem  zanimljivi crtić (na engleskom jeziku):

Baš su šašavi ti anđeli, ne?

Prenosimo s Indexa:

ENGLESKI doktor John Hunt uspio je u svojoj bitci protiv Crkve te je u svojoj 56-godini poništio krštenje s argumentom kako s pet mjeseci starosti nije mogao dati pristanak na ulazak u vjersku zajednicu.

On je kršten 1953. godine, a sa 11 godina je već znao da je ateist te je to i priopćio svojim roditeljima. Odbio je pohađati vjersku nastavu koja se održavala nedjeljom. Sada je sa svojih 56-godina, kao uvjereni nevjernik, postao prvi Britanac koji je uspio poništiti krštenje, piše Daily Mail.

Od vjere ga odbilo licemjerstvo

“Oduševljen sam. Važno je poslati poruku Crkvi i Vladi da sve veći broj ljudi nisu više vjernici”, rekao je medicinski tehničar Hunt te dodaje kako ga je od vjere odbilo licemjerstvo. Hunt je nakon dugogodišnje borbe uspio od Nacionalnog svjetovnog društva dobiti potvrdu o “nekrštenju”.

Sada se nada da će i drugi slijediti njegov primjer te da će sve više uvjerenih ateista izaći iz vjerskih zajednica u koje su “ugurani” kao male bebe koje nisu mogle same odlučiti. Već 100 tisuća ljudi je s internetskih stranica preuzelo potvrdu kojom se odriču krštenja i odbacuju kršćansko vjerovanje u istočni grijeh.

Malo detaljnije možete pročitati ovdje (na engleskom). Dakle, Crkva se bunila da ne može iz knjiga izbrisati krštenje jer je to “povijesni zapis o događaju”. Na kraju je dogovoreno da zapis ostaje, no uz njega će biti dodan i zapis o “odkrštenju”.

Certifikat o “odkrštenju” možete vidjeti (pa čak i kupiti za £5.00, odnosno £15.00 za pet komada) ovdje. Nije malo (40ak kn), no nije niti tako puno. Šteta jedino što se taj dokument ne priznaje u Katoličkoj Džamahiriji Hrvatskoj, ali svaki početak je težak…

Za one koje zanima jesam li ja kupio certifikat… nisam. Imao sam razumne roditelje koji me nisu krstili, nego su čekali da odrastem i sam odlučim hoću li to.

Da papir svašta podnese, poznata je stvar. Ipak, fascinantno je koliko istine ima u toj uzrečici. Pogledajmo neke od naslova s Amazona:

• Lorraine Peterson, “If God Loves Me, Why Can’t I Get My Locker Open?“
• Kevin Johnson, “Can I Be a Christian Without Being Weird?“
• Stormie Omartian, “The Power of a Praying® Wife” (autorica je napisala poveću “The Power of a Praying®” kolekciju)

Pa, eto, kad Vam ponestane ideja za ljetnu lektiru, razmislite… sjetite se… Irreverent Impietyja.

Slijedi prijevod članka sa stranica BBC-a.

Kaba

Izveštaji iz Saudijske Arabije govore kako nekih dvjestotinjak džamija u najsvetijem gradu islama – Meki, molitve usmjeravaju u pogrešnom smjeru.

Sve džamije pokazuju prema najvećem islamskom svetištu, Kabi, građevini u obliku kvadra u središtu velike džamije u Meki.

Gledajući s nedavno podignutih nebodera u Meki, može se uočiti da mnoge starije džamije ne pokazuju točno prema Kabi.

Pojedini vjernici su zabrinuti za valjanost svojih molitvi.

Pojavili su se prijedlozi da se precizna mjerenja izvrše pomoću laserskih zraki.

Zamjenik tajnika ministarstva islamskih poslova, Tawfik al-Sudairy,  umanjio je proporcije problema u svojoj izjavi citiranoj od strane svearapskih novina al-Hayat: “Nema većih grešaka, no zahvaljujući modernim mjerenjima, napravljene su korekcije na nekim starijim džamijama. U svakom slučaju, to ne utječe na molitve.”

Zanimljivo je da se korekcije vrše “zahvaljujući modernim mjerenjima”, a tih modernih mjerenja ne bi bilo da nije bilo moderne znanosti, koja postoji usprkos raznih vjerskih starješina.

Također, moram naglasiti da se slažem s gospodinom zamjenikom tajnika ministarstva islamskih poslova (misnistarstvo islamskih poslova!!!???) – ova situacija sigurno ne utječe na molitve. 

Malo smo posustali zadnjih dana, jer su svi autori Irreverent impietyja malo zauzeti. Evo, da prekinemo tišinu, prenosimo text iz Business.hr-a:

Vojni ordinarij Juraj Jezerinac uputio je uskrsnu poruku vjernicima, pripadnicima Vojnog ordinarijata u Republici Hrvatskoj u kojoj ističe da se ulaskom u NATO-savez “pruža još veća mogućnost ostvarenja našeg katolištva”.

“Poštujući svačije uvjerenje, mi kršćani u vojno-redarstvenim snagama po svom krštenju želimo s radošću živjeti svoje poslanje u svijetu izvršavajući sve svoje obveze ne poradi straha, nego po savjesti jer smo povjerovali Isusu Kristu svjesni da time njemu služimo”, navodi u poruci Jezerinac.

Kako napominje upravo “u tome vidimo i radost našeg ulaska u NATO asocijaciju, gdje nam se pruža još veća mogućnost ostvarenja našeg katolištva jer upravo u tim asocijacijama otkrivamo, na opipljiv način, pripadnost velikoj obitelji naroda”.

Po njegovim riječima, to je prisutno u mirovnim misijama gdje sudjelujemo, gdje, služeći se istom crkvom, svatko na svojem jeziku slavi Boga i stvara zajedništvo i bratstvo “sinova Božjih”.

Vojni ordinarij Juraj Jezerinac zaželio je svim pripadnicima Vojnog ordinarijata sretan i blagoslovljen Uskrs te da pridonesu dobru Oružanih snaga i redarstvenih služba Republike Hrvatske.

Baš me zanima kakvu bi facu Isus složio da mu netko kaže da se u jednom vojnom savezu “lakše ostvaruje katolištvo”. A mi, zlobnici, ionako se s Jezerincom slažemo.

Dodatak: Simpatičan komentar dao je Dragutin, putem karikature objavljene na stranicama Nika Titanika:

Neka nam dugo živi Katolička Republika Turska!

Nakon automatskih svijeća s digitalnim displejem i elektronskih krunica, na red je došla web stranica gdje platite da se računalo s text-to-speech sustavom moli umjesto vas, maštovitog naziva Information Age Prayer. Prenosimo iz njihovog FAQa:

Are the prayers meaningless, will subscribing really make a difference?
As with all prayer, the final results are up to God as everything follows His will. We make no claims regarding the efficacy of the service, however it is our opinion that the omniscient God hears the prayers when they are voiced, as He hears everything on this Earth. The omniscient God knows exactly who has subscribed and who each prayer is from when their name is displayed on screen and their prayer voiced. He is also aware of all donations to charity from each subscriber and we can surely make a difference in these charities supported.

Are prayers blasphemous when voiced by a computer?
We recommend you contact your local clergy for a personal answer, however we think that Information Age Prayer is a new and exciting way to connect with God.

No, ne brinite, molitve su Vaše osobne i odražavaju Vas i samo Vas, iako ne možete napisati svoju molitvu (još jedna teološka misterija poput trojedinog boga?):

Can I get a direct Peer to Peer connection with God?
God is not your peer, His connection with you is ever-present. What we offer is a way you can tell God that you think of Him every day with our Information Age Prayer Services.

Can I write my own prayer to be said?
In the future we hope to include this ability. We are waiting until we can be sure no malicious prayers will get through. If you have a particular prayer you would like to include in your subscription please send the text and purpose of the prayer to suggestions@informationAgePrayer.com.

Ali, to nije sve! Na obustavljene molitve (one koje više nisu u ponudi) dobijete i popust!

How are prices decided?
Prices are determined by the length of the prayer. A discounted prayer will cost less than other prayers of similar length.

S obzirom da cijena ovisi o duljini molitve, a u budućnosti ćete možda moći napisati svoju molitvu, dozvolite da Vam predložimo SMS molitvu:

dad@hvn
urspshl
we want wot u want
&urth2b like hvn
giv us food
&4giv r sins
lyk we 4giv uvaz
don’t test us!
save us!
bcos we kno ur boss
ur tuf
&ur cool 4 eva!
ok?

Molitva će Vam biti korisna i kad Vaš mobile provider uvede i uslugu slanja molitve SMSom. Whooops! Pa i to već postoji…

Komercijalizacija? Ma kakvi… To je samo još jedan, zabavniji aspekt duhovnosti…