Irreverent Impiety

Da je ovo nekim slučajem samo normalan anarhističko-antihrvatski blog, sad bismo se raspisali o Bandiću, Žužulu, Đapiću,… No, ovaj blog ipak okuplja onu najgoru sortu bića (to se ni ljudima ne može zvati) koja se bavi Crkvom i njenim zaposlenicima kao da su to obični ljudi o kojima prost čovjek smije palamuditi!

Tako danas donosimo priču o tome koliko košta posredništvo između čovjeka i Boga, u interpretaciji župnika Ivana Mikšića iz župe Sv. Maksimilijana Kolbea u naselju Biljenik (boldanje iz originalnog članka):

U doba ove velike ekonomske krize župljane zagrebačke župe Sv. Maksimilijana Kolbea u naselju Biljenik iznenadilo je pismo njihovog župnika Ivana Mikšića u kojem ih obavještava o uvođenju godišnjeg crkvenog doprinosa.

U pismu župnik Mikšić kaže da su prisiljeni uvesti godišnji crkveni doprinos jer jako mali broj vjernika ide redovito na Svetu misu nedjeljom i blagdanima pa ne doprinose za crkvene potrebe jer ne daju milostinju a i dalje se smatraju vjernicima, katolicima i trebaju usluge svećenika i crkve. Župnik kaže da će se doprinos odnositi na katolike koji primaju svećenika na Blagoslov kuće te će se koristiti za gradnju nove crkve ‘i neke redovite potrebe’. Njegovo pismo je izazvalo nezadovoljstvo u dijelu župnika koji su nam ga i proslijedili.

Polgedajte obavijest kojom župnik najavljuje uvođenje crkvenog doprinosa

‘Kao župnik smatram uvođenje ovog doprinosa kao svoju dužnost jer je gradnja nove crkve već izvjesna a također da pomognem svim vjernicima da doprinose za Božji dom jer će se tako osjećati sretnijima ali spasenje će im biti bliže jer – ‘Bog sve plaća i vraća sedmerostruko’, kako piše u Starom zavjetu (Sir 35.10)’, piše župnicima Mikšić.

Župnik Mikšić je naumio da da svako domaćinstvo treba dati 250 kuna plus 70 kuna po punoljetnom članu domaćinstva, s tim da će brojne obitelji imati poseban tretman kao i onih koji imaju mala ili nikakva primanja. ‘Svaki bračni par (makar ih je nekoliko u jednoj kući) tretira se kao zasebno domaćinstvo. Najspornije je to što župnik Mikšić prijeti da se neće moći koristiti usluge župnika niti crkve u bilo kojem smislu, ako se nepodmire doprinosi za prošlu godinu.

Župnik Mikšić smatra kako je ovo pravedni doprinos za sve koji ne idu redovito u crkvu

Mi smo kontaktirali župnika Mikšića koji nam je potvrdio da je pismo koje prilažemo autentično te da on uistinu misli tako kako je tamo napisano. Velečasni Mikšić kaže da je to uobičajeno u katoličkoj crkvi i u ostalim župama te da on tek sada uvodi ovaj doprinos. ‘Vjernici koji redovito idu u crkvu i svaki puta daju po 10 kuna milodara, godišnje crkvi daju oko 500 kuna. Stoga mislim da je pravedno da ovi koji ne idu redovito u crkvu na ovaj način daju 250 kuna‘ rekao je župnik Mikšić za Dnevnik.hr.

Upitali smo ga neće li valjda obiteljima koji ne uplate ovaj doprinos uskratiti sakramente poput krštenja, na što je rekao kako je to vrlo vjerojatno, a na upit očekuje li da će ljudi plaćati ovaj doprinos rekao je ‘ako Bog da’.

Novinari su odlučili priupitati Zvonimira Ancića, glasnogovornika Hrvatske biskupske konferencije, što misli o ovom slučaju (boldanje, opet, iz originalnog članka):

Nakon što smo jučer objavili pismo župnika Ivana Mikšića iz crkve Sv. Maksimilijana Kolbea u kojem od svojih župljana traži godišnji crkveni doprinos od 250 kuna po domaćinstvu plus 70 kuna po punoljetnom članu u domaćinstvu, provjerili smo kakav je stav Crkve o ovakvim doprinosima

Velečasni Ivan Mikšić kao opravdanje rekao da je isto svuda u katoličkoj crkvi. Zvonimir Ancić, glasnogovornik Hrvatske biskupske konferencije nam je rekao da nikako ne može pričati o konkretnom slučaju, ali je izjavio da svi koji se osjećaju vjernicima i pripadnicima određene župe, imaju obvezu davanja priloga za djelovanje Crkve i njihove župe.

‘Vjernici pomažu rad župe i kao vjernici osjećamo potrebu pomoći svojoj zajednici. Konkretni iznosi se ne spominju, ali svatko je obvezan pomoći svojoj župnoj zajednici. Očekuje se da svatko tko se osjeća vjernikom da pomaže zajednicu. Cijelo funkcioniranje župe se temelji na prilozima vjernika. Tu nije ništa sporno. Onaj tko se ne osjeća vjernikom ne mora participirati, isto tako niti onaj tko nema dovoljno sredstava. Siromašnima opet pomaže crkva. Isto tako, svi vjernici koji sada imaju novca, mogu se naći u neprilici kada će im pomoći Crkva.  Na žalost ljudi ne shvaćaju da su obvezni davati priloge svojoj crkvenoj zajednici‘, rekao je za Dnevnik.hr Zvonimir Ancić.

Polgedajte obavijest kojom župnik najavljuje uvođenje crkvenog doprinosa

Župnik Ivan Mikšić u svom pismu prijeti uskraćivanjem sakramenata svima koji ne plate ovaj crkveni doprinos, a glasnogovornik Ancić kaže da su nedopustive ucjene sakramentima. ‘Sakramenti nemaju cijene. Uskraćivanje sakramenata nije način da se vjernicima poruči da su obvezni davati crkvene priloge. To sve treba raditi s puno takta’, zaključio je Ancić.

Glasnogovornica Zagrebačke nadbiskupije Matilda Kolić Stanić nam je rekla da su iznenađeni ovakvom odlukom župnika. ‘U vezi te odluke Nadbiskupski duhovni stol nije bio konzultiran i provjerit ćemo o čemu je riječ‘, poručili su u izjavi za Dnevnik.hr

Meni se ovo, zapravo, sviđa: Crkva naplaćuje direktno od onih koji su uopće krivi da ju imamo na grbači. Mislim da je vrijeme da se nas ostale oslobodi tog reketa, tj. da se Crkvu konačno makne iz Državnog proračuna.

Da rezimiram:

• Jako mali broj župljana ide redovito na mise… ovoga se treba sjetiti idući put kad nam zavitlaju pred nosom brojku od “više od 80% katolika među građanima Hrvatske”.
• HBKu smeta način naplate (tj. otvorena, crno-na-bijelo, prijetnja o uskraćivanju sakramenata), ali ne i sam čin reketa institucije koja je za svoj “posao” obilato plaćena iz Državnog proračuna, kao niti način obračuna (konkretne svote, brojanje svakog bračnog para kao zasebnog domaćinstva,…).
• Jedna od namjena novca je, navodno, i gradnja nove crkve… znači li to da neće biti dodatnih posezanja u Proračun za tu novu zgradu bez opipljive svrhe?
• Crkva se, unatoč čestim izgovaranjima, ipak poziva na Stari zavjet kad god joj to odgovara (i HBK se, kako vidimo, ne protivi tome).
• Crkva, kao “Božji predstavnik na zemlji”, obećaje – opet crno na bijelo – da “Bog sve plaća i vraća sedmerostruko”. Kad župljani ne dobiju sedmerostruku svotu natrag, hoće li obećanje iz pisma postati utuživo? Kako će se to obračunati kad u Hrvatskoj konačno dođe do prave inflacije?
• Kad bi se ovaj model primijenio na sve (punoljetne) katolike u zemlji, Crkva bi dobila više nego duplo više od onoga što formalno dobije iz Proračuna (preko milijardu kuna). Tu, naravno, ne računam dodatne isplate o kojima smo na ovom pisali u nekoliko navrata.

Sretna vam recesija, dragi vjernici! Ako ju još niste osjetili, tu je Maćeha da vam pomogne!

Tvrditi da su katolici jako vezani za tradiciju jednako je otkrivanju tople vode. Prošlost je kolijevka vrednota, običaja

Vrag u najkicama leti preko štramaca

koji se prenose iz generacije u generaciju, mudrosti, te veselih i bezbrižnih pučkih slavlja. Kada su u pitanju katolički blagdani i rituali, izbor neobičnih svetkovina je prilično bogat.

U talijanskom mjestu Cocullo u regiji Abruzzo, na primjer, mještani slave svog zaštitnika (Sv. Dominika) na način da njegov kip obaviju zmijama koje su prethodno sami lovili u obližnjim šumama. Kako to izgleda možete vidjeti na ovoj lokaciji, uz napomenu da “premotate” clip do min. 3:45. No, to nije ništa u usporedbi s feštom koja se održava u mjestu Nocera Terinese, gdje se na dan Velikog petka pojedini die-hard vjernici samoranjavanju trljajući noge komadićima razbijenog stakla i potom trče uličicama tog veselog kalabrijskog mještanca. A što tek reći o filipinskom simpatičnom ritualu dobrovoljnog pribijanja na križ?

Ah, šta se sve ne radi za Isusa…

U Španjolskoj je nadasve zanimljiv “El Colacho”- katolički ritual koji se održava od 1620. godine. U čemu se sastoji? Dakle, kako bi što veselije proslavili Tijelovo- a ujedno i zaštitili novorođenčad od nečastivog i njegovih kolega- stanovnici gradića Castrillo de Murcia najprije poredaju trideset madraca na cestu. Na svaki madrac stave četvero ili više djece koja ne smiju biti starija od godinu dana. Glavni akteri slavlja su (ma tko bi rekao) muškarci odjeveni tobože poput đavola, a njihov zadatak sastoji se u preskakivanju madraca, odnosno klinaca. Cijelu galeriju slika možete vidjeti na ovom linku.

Katoličanstvo je simpatična religija upravo zbog tog razloga – zna biti u korak s vremenom.

U ovom slučaju, u trčećem koraku s vremenom.