Irreverent Impiety

U zadnjih nekoliko tjedana i najapatičniji stanivnik ove zemlje je barem jednom zamišljao što će se u idućim mjesecima dogoditi – hoće li se povećati stopa PDVa i tako opet sve udariti po džepu, hoće li se još više stanjiti ionako anoreksične mirovine, hoće li se Hrvatska opet poniziti i prositi kod lihvara iz MMFa…

Mnoga pitanja, mnoge brige. Na žalost, mnogi su, a sve ih je više, oni koji jedva krpaju kraj s krajem, oni koji “ekološki osvješteno” skupljaju praznu povratnu ambalažu, oni koji obilaze tržnicu nakon radnog vremena kako bi probrali ostatke, oni koji će morati jako dobro upregnuti moždane vijuge kako bi izračunali čime platiti školske udžbenike za djecu, oni koji se pitaju kada će napokon preimenovati benzinske crpke u “Trgovina sve za 13″…Da, izgleda da je za sve nas današnji svijet samo niz briga i problema.

Možda ipak nije tako za sve. Postoji jedna zaštićena skupina građana RH i korisnika proračuna koji još uvijek žive u svom svijetu obilja i blagostanja. Poput dječice, žive zaštićeno i sretno, puput endemske vrste, zaštićeni su od bilo koje vrste napada i vanjskih faktora. Da, to su oni. Naši dušobrižnici.

Jer izgleda da njih ne brine recesija, kriza, te ružne riječi koje se toliko često čuju u medijima. Oni se i dalje bezbrižno igraju. Ovaj put građevinara.

Kako recesija i kriza vrijede za cijelu Hrvatsku, znači globalno, tako vrijede i za male sredine, odnosno lokalno. Hrvatska u malom – gradić Solin: nema dovoljno škola, nema vrtića, dvorana, nema novaca da se to uopće gradi; u samom centru postoji jedan jedini parkirni prostor. Solin je, inače, “najmlađi” hrvatski grad s prosjekom godina stanovništva 34. I što taj grad može ponuditi mladima koji osnuju obitelj? Dvoranu za sportske aktivnosti? Vrtiće? Škole? Ne, ništa od toga, jer to očito nije važno. Važno je da Solin ima 6 (slovima: šest) crkava i da je Splitsko-makarska nadbiskupija  službeno predstavila idejno rješenje nove crkve koja će se nalaziti pokraj marijanskog svetišta Gospe od Otoka u Solinu. Nemojmo zaboraviti napomenuti kako je župnik Solina nitko drugi nego brat bivšeg premijera Ive Sanadera, Vinko Sanader (imam dojam da on neće tako lako napustiti ovo mjesto…).

Projekt obuhvaća tisuću i petsto četvornih metara za crkvu plus dodatnih tisuću kvadrata za pastoralni centar. Kako objašnjava mons. Marin Barišić:

“Prvonagrađeni rad odabran je zato što ima i dušu i tijelo, te je prostor koji spaja i nebo i zemlju. Nova crkva biti će svetište, ali i nacionalna i vjerska kolijevka hrvatskog naroda, te ćemo od Svete stolice zatražiti da joj da naziv bazilike minor – manje bazilike. Povijesna vrijednost ovog prostora iskazuje se u činjenici da je u tome svetištu izgrađena prva crkva u Hrvata posvećena Gospi, a izgradila ju je kraljica Jelena 976. godine”.

Ovo spajanje neba i zemlje izvest će se na gradskom zemljištu koje je prepušteno Nadbiskupiji u zamjenu za dvije parcele jednake veličine. Naravno, obje parcele su negrađevinske jer Crkva računa “ti meni kilo zlata, ja tebi kilo blata”. Nemojmo biti sitničavi, kilogram je ipak kilogram, zar ne?

Datum početka gradnje još nije poznat, kao (naravno) ni ukupan iznos troškova. No, nadbiskup Barišić ističe kako će se projekt financirati iz fondova Splitko-makarske županije i sredstava koje državni proračun dodjeljuje Crkvi (nismo ni sumnjali). Naravno, prilozi donatora koji će prepoznati važnost projekta su dobrodošli.

Šteta što, za razliku od tih donatora, Crkva ne uspije prepoznati neke trenutke. Na primjer trenutak kada stati sa  bacanjem novaca, kada stati sa bahatošću i sa samouvjerenjem da je ona najvažnija.

IZVOR: Net.hr

Da Crkva ne može naći kompromis i prihvaćati različita mišljenja čak ni unutar svojih krugova (nemojmo onda očekivati čuda glede odnosa sa ostatkom svijeta) pokazuju i najnovije kritike o novom filmu iz serijala o čarobnjaku Harryju Potteru.

Službeni list Vatikana Osservatore romano, odnosno uvodničar Gaetano Vallini,uoči današnje svjetske premijere filma “Harry Potter and the Half-blood prince” za taj list piše:

Opreka između dobra i zla je iznesena kristalno jasno, a poruka je da dobro mora nadjačati zli iako to iziskuje velike žrtve. Mješavina nadnaravnog i romantizma u filmu postiže savršenu ravnotežu čineći vjerodostojnijima dogodovštine glavnih likova i približavajući ih tako njihovim vršnjacima.

Ali, što je jedan kritičar u usporedbi sa sveznajućim i jedinim božjim izaslanikom papom Benediktom XVI.? Poznavatelj književne i filmske kritike Joseph Ratzinger, svojedobno je izrazio mišljenje (jer papa nikada ne kritizira, samo izražava mišljenja ) da Harry Potter “kvari još neoblikovane duše mladih kršćana”.

Dok je još obnašao dužnost prefekta vatikanske kurijalne Kongregacije za nauk vjere (ah, koliko magle i riječi da bi se reklo Inkvizicija ), Ratzinger je spisateljici Gabrieli Kuby pružio podršku nakon što je pročitao njeno djelo “Harry Potter – dobar ili zao”. U knjizi se autorici Harryja Pottera pripisuje takav književni talent da je u stanju „emocionalnom manipulacijom i intelektualnim omamljivanjem zaobilaziti čitateljevu sposobnost da razlikuje dobro i zlo“.

Ratzinger bodri Gabrielu Kuby pohvalama kako je “dobro što ona prosvjećuje puk o Harryju Potteru, jer te knjige sadrže podmuklo zavođenje i iskrivljivanje kršćanstva u još nesazrelim dušama”.

Loše mišljenje o čarobnjaku djeli i otac Gabriele Amorth, poznati i priznati egzorcist i istjerivač Nečastivog (ne, ovo nije iz Harryja Pottera, stvarno postoji to zanimanje, i to uz odobrenje Vatikana ). Amorth ističe kako se u knjigama o Harryju Potteru prepoznaje utjecaj Kneza Tame (on se u to kuži… ):

U knjigama J.K.Rowling nalaze se bezbrojni pozitivni navodi o magiji, pokušava se podvaliti lažna razlika između bijele i crne magije. Ta razlika ne postoji, jer svaka magija je obraćanje Đavlu.

Kako god mišljenja Crkve bila oprečna, činjenica jeste daje i u katoličkim zemljama serijal o Harryju Potteru jako popularan, bilo u papirnatom obliku bilo na filmskom platnu.

Da bi saznali kakve će čarolije i vraške čini baciti i šesti filmski nastavak na publiku, moramo pričekati večerašnju premijeru ili međunarodnu kino distribuciju.

Tko zna, možda ispred kina budu pripremljene i prigodne lomače.

IZVOR: Jutarnji List

Lagana sumnja da je Marilyn Manson po kršćanskim gabaritima nepodoban nije trebala puno kako bi se potvrdila , no izgleda da on nije jedini koji svojim nastupima i pjesmama izaziva negodovanje od strane dušobrižnika.

Na meti se posljednjih dana našla i Madonna. Naime, kraljica popa ima problema zbog datuma koncerta u Poljskoj, zemlji čiji je parlament predložio imenovanje Isusa Krista za kralja Poljske.

Sporni bi se koncert trebao održati u Varšavi na dan Uznesenja Blažene Djevice Marije (koja je prije 350 godina proglašena počasnom kraljicom Poljske), no bivši vođa pokreta Solidarnost Lech Walese osudio je najavljeni koncert te ga je nazvao sotonskom provokacijom. Mogli bi biti maliciozni i također dodijeliti takve epitete njegovoj pohlepi za vatikanskim zlatom kojeg je besramno primao od Ivana Pavla II., ali nećemo

Unatoč tome što spomenuti dušobrižnik, kako sam navodi, nema ništa protiv Madonne, uputio je apel parlamentu i lokalnim vlastima. Srećom, oni su imali više uha za Madonninu glazbu nego za njega te nisu zabranili koncert.

Izgleda da će na samu svetkovinu Uznesenja Blažena Djevica Marija ostati bez kraljevske krune , a katolicima ne preostaje ništa drugo nego prosvjedovati uobičajenom (provjereno) beskorisnom metodom – molitvom

Pop zvijezda Madonna u očima Lecha Walese

IZVOR: Križ života