Marame protiv križeva
Tportal donosi zanimljiv tekst o predavanju koje je na Fakultetu političkih znanosti održala dr. sc. Ivana Radačić s Instituta Ivo Pilar. Naime, pred Europskim sudom za ljudska prava u posljednjih ponešto godina završila su dva, po meni (ali ne i po sudu), u principu ista slučaja vezana uz vjerske slobode. Prvi je pravo muslimanki da u obrazovnim institucijama nose marame – Sud je nošenje marama zabranio, a drugi pravo učenika da nemaju križeve u učionicama i tako budu izloženi vjerskoj indoktrinaciji – Sud je vješanje križeva po učionicama dozvolio. Jer to “nije isto”. Ma šta nije?
Vezano uz marame, promatrala su se tri slučaja:
1. slučaj Dahlab u Švicarskoj – učiteljici u osnovnoj školi zabranjeno je nositi maramu na nastavi, iako nije bilo pritužbi roditelja na to. U obrazloženju sudske zabrane za nošenje marame uz spominjanje da marama poništava spolnu ravnopravnost, između ostalog stoji (u mom slobodnom prijevodu i boldanju)
Sud zabrinjava kakav će utjecaj na slobodu savjesti i izbora religije kod male djece imati toliko uočljiv simbol kao što je nošenje marame. Sud ne vidi nošenje marame kao poruku tolerancije, poštivanja drugih i iznad svega, kao poruku jednakosti i nediskriminacije.
2. slučaj Dogru i Kervanci u Francuskoj - dvije učenice izbačene iz škole nakon što su odbile na tjelesnom maknuti marame s glave.
3. slučaj Sahin u Turskoj – studentici zabranjeno izlaziti na ispite i predavanja jer je odbila skinuti maramu.
U sva tri slučaja zabrana marama objašnjena je kao nužnost da se očuva javni red i sloboda vjeroispovijesti ostalih kroz zaštitu sekularizma, neutralnosti ili ravnopravnosti spolova.
U “slučaju križeva” razmatrao se proces Lautsi – majka u Italiji zahtijeva da se iz učionica maknu križevi jer želi svoju djecu odgajati u sekularnom duhu. Sud za ljudska prava prvo donosi presudu u korist majke. Počelo je s objašnjenjem talijanskog vrhovnog suda da križ na zidu u talijanskim učionicama nema religijsko značenje, nego predstavlja toleranciju, međusobno poštovanje, priznanje tuđih prava i sloboda, odbacivanje svake diskriminacije i td, da bi Europski sud za ljudska prava zaključio da je od svih značenja koje se pripisuju križu religijsko značenje dominantno i dalo majci za pravo. Taman kad se mislilo da smo konačno dobili lijep presedan, iz nekih khm neobjašnjivih razloga viša instanca suda odbacuje presudu niže instance i odlučuje da križevi mogu ostati, uz objašnjenje da je (opet moj slobodni prijevod i boldanje)
Križ na zidu pasivni simbol i nema isti utjecaj na djecu kao govor ili sudjelovanje u vjerskim aktivnostima.
Dakle, da rezimiramo: u oba slučaja imamo vjerski simbol u obrazovnoj ustanovi. Ja osobno ne vidim razliku, oba treba maknuti. No, Sudu oni nisu isti – marama je uočljiv simbol koji smeta toleranciji, a križ je pasivni simbol koji joj ne smeta. Zanimljivo. Sud se vodi istim načelima (barem formalno), a donosi suprotne presude! Tj. prvo su istovjetne – zabrana i jednog i drugog, ali onda više nisu. Živjela jednakost pred zakonom.
Freedom of Religion should also mean Freedom from Religion
Sud je u pravu u tome da to nije isto. Marama je nešto što nosi osoba, dakle pandan križa koji mnogi nose na lančiću (je l’ Sud možda i to zabranio, jer je križ ipak direktniji simbol od marame?). S druge strane, križ na zidu ne nosi osoba, nego institucija (kobajagi državna u sekularnoj državi).
Charon l'Cypher
22. 1. 2012. at 17:19
morate biti malo precizniji po pitanju “marame” ! Nevidim ništa sporno u nošenju marame, nosila ju je i moja nana samo smo mi otočani to zvali facol i nije prestavljao nikakav vjerski simbol.
Dakle kakva je to marama ?
Oliver
22. 1. 2012. at 18:51
Mislila sam da je dovoljno jasno na sto se misli kad se kaze muslimanke i marame, a u kontekstu vjerskih simbola – misli se na hijab (pise i u linkovima).
Znatizelje radi, zasto je baka nosila maramu? Je li bila udovica? U mom kraju je to nekad bio obicaj.
sylvermyst
22. 1. 2012. at 20:59
Pa kad si na moru i kad puše bura dobro dođe facol (tal.) , koji usput ne mora biti crn !
Već sam jednom raspravljao po pitanju hijab-a i ponovo naglašavam da takva marama za mene nikad neće biti sporna ! Baš me briga što to znači za onoga ko ju nosi, a da tebi bude lakše smatraj to modnim izričajem. No kad se lice pokrije tako da se vide samo oči (nemogućnost indentifikacije) a onda ja “podivljam” i predlažem kaznu recimo 200€ !
Da ne bi bilo nesporazuma i ja sam za “tvrdo” izbacivanje križeva iz učionica i svih državnih institucija !
Oliver
22. 1. 2012. at 23:27
Sve pet.
Sad citam tekst posta ponovno i vidim da mu treba ispravak.
Poanta teksta je: stvar A se proglasi vjerskim simbolom i zabrani, stvar B se također proglasi vjerskim simbolom i – dozvoli. Nije bitno sto su stvari A i B, zakljuceno je da su obje dominantno religijskog znacenja, no jedna narusava slobode, a druga najednom ne. Odluke su, uz dana obrazlozenja kako se do njih doslo, nekonzistentne.
Nigdje se npr. ne spominje da maramu nosi osoba pa se to moze poistovijetiti s vidljivim nakitom, a kriz je na zidu pa ga “nosi institucija”, kao sto je Charon dobro primijetio, nego se sve bazira na Clanku 9 – pravo na slobodu misli, savjesti i religije. Isti clanak, zapravo ista vidljivost simbola, razlicite religije, razliciti zakljucci.
Koji ispravak treba? Napisala sam da treba maknuti oba simbola, i kriz i hijab – do toga je doslo tako da sam razmisljala kako je moguce da iz istih pretpostavki ispadnu razliciti zakljucci, uz moj stav da krizeve treba maknuti, sto se nekako spojilo u “sve treba maknuti”. Naravno, vjerski simbol na zidu formalno sekularne drzave je problem, ne neciji odabir pokrivala za glavu i/ili nakita.
sylvermyst
23. 1. 2012. at 1:15
Olivere, ako pikneš na linkove, piše hidžab (prvi i treći; u drugom piše headscarf što mu dođe isto), a to – u osnovi – nose i katoličke časne sestre. Ne brkati s nikabom ili burkom.
Charon l'Cypher
23. 1. 2012. at 1:59
ništa ja ne brkam …. s tobom sam već imao raspravu po tom pitanju i nisi se baš proslavio …
PS postoji li danas gospođa
Oliver
23. 1. 2012. at 13:40
Izgubih se, kakve veze rijec ‘gospodja’ ima s bilo cim?
sylvermyst
23. 1. 2012. at 13:51
ovdje se informiraj : http://impious.wordpress.com/2010/08/03/bauk-burki-kruzi-europom/#comments
Oliver
23. 1. 2012. at 14:43
Bez obzira na religijsko uvjerenje bilo koga, vjerski elementi trebali bi biti izostavljeni iz svih drzavnih institucija, bile to marame, krizevi, hanukije, srpovi, cekici – jer nekome je i to vjera – ili bilo sto slicno.
Sve je politika
7. 2. 2012. at 18:45