Irreverent Impiety

Švedska luteranska crkva ima novog biskupa u Stockholmu.

Ona je lezbijka.

U stabilnoj vezi.

I imaju trogodišnje dijete.

Ne naročito veliko iznenađenje od crkve koja omogućuje i homoseksualne crkvene brakove.

I dok će se razni “pravovjerni” križati da kuda svijet ide, ja ću samo reći da se meni čini jako logično na vodeće mjesto “religije ljubavi” smjestiti ženu koja voli, voljena je i pruža birgu i ljubav djetetu. Sigurno takva može kvalitetnije propovijedati o obitelji i ljudima nego gomila mizantropa u haljinama koji nikad nisu imali obitelj (osim eventualno zabranjenih avantura i krevete žena (djevojčice i dječake da ne spominjem) koje nisu “njihove”).

Čestitam švedskoj luteranskoj crkvi što im “ljubav prema čovjeku” i “jednakost svih ljudi pred Bogom” nisu samo prazne fraze.

A čestitam i novoj biskupici (ili kako bi se ta “blasfemija” zvala na hrvatkom) Evi Brunne i njenoj obitelji.

Izvor

Prenosimo članak iz Večernjeg lista:

Na jugu Somalije, islamisti su pravdu uzeli u svoje ruke te presudili muškarcu optuženog za preljub. Njegova trudna djevojka nije kamenovana samo zato jer je trudna, te će na nju red doći nakon što rodi. Abas Hussein Abdirahman kamenovan je pred otprilike 300 okupljenih svjedoka u primorskom gradu Merka. “Glasnogovornik” al-Shabaaba, militantne islamističke organizacije koja se do početka godine oružjem borila protiv etiopskih trupa u zemlji svoju su odluku opravdavaju zakonitostima preuzetih iz kurana.

Predstavnik al-Shabaaba, Sheikh Mohamed je rekao kako je optuženi priznao krivnju pred islamskim sudom te da je nakon toga ubijen. Martirij muškarca po informacijama svjedoka trajao je svega nekoliko minuta. Ovo je treći slučaj ove godine da se jedna osoba kamenovala zbog preljuba. Smrtnim presudama koje islamski sudovi u toj semlji donose vrlo brzo pogoduje nestabilna politička situacija koja je zemlju podjelila.

Uh, pustit će ju da rodi, pa će onda njeno dijete lišiti mlade majke! Koja milostivost! Pa to su sve živi sveci!

Dakle, kad pripadnik al-Shabaaba pita “Za što sam se borio u somalijskom građanskom ratu?”, možete mu slobodno reći “Za ubijanje preljubnika i mladih majki”. Koga briga kako će odrasti dijete kojem je otac ubijen prije rođenja, a majka će biti ubijena ubrzo nakon? A stigma? Tako mu i treba, kad je dijete preljubnika!

Javio se i šef “onog drugog dijela Somalije”, tvrdeći kako ekipa blati Islam koji uopće nije takav:

Militantne islamističke skupine faktički vladaju na jugu zemlje dok na sjeveru UN-ove snage nadziru situaciju u glavnome gradu Mogadišuu.

Somalijski je predsjedik na najnoviji čin islamista reagirao bijesno, naglašivši da se takvim postupcima blati Islam, te da se svijetu šalje pogrešna poruka o situaciji u Somaliji.

-Njihovi postupci nemaju veze s Islamom. Tjeraju žene da pokrivaju svoje tjelo kako bi na tome zaradili – rekao je Sheikh Sharif Sheikh Ahmed. Naime, islamisti ženama  prodaju robu za koju tvrde da je moraju nositi. Iz straha od mogućih optužbi koje bi mogle usljediti žene pristaju na kupnju robe.

Lijepo rečeno, no svjetska praksa pokazuje da se bezobzirno i neopravdano nasilje itekako često veže uz današnji Islam. Nije na parolama, nego na djelima da to mijenjaju.

A da bi islamistima stvarno trebalo stati na kraj, pokazuje i prošlogodinšnje ubojstvo trinaestogodišnje djevojčice u Somaliji. Njezin grijeh “preljuba” bio je to što je bila silovana:

Prošle je godine svjetska javnost bila zaprepaštena informacijom da su islamisti kamenovali jednu 13-godišnju djevojčicu, optuženu za preljub, iako su udruge za zaštitu ljudskih pravas naglašavali da je djevojka bila silovana te da nema osnove za proces pred šerijatskim sudom.

O tom slučaju smo već pisali ovdje (naknadno je potvrđeno da je djevojčica imala 13, a ne 23 godine kako piše u originalnom članku).

Koliko još dok konačno svaki religijski fanatizam kriminaliziramo i sasiječemo u korijenu? Koliko još kolektivna ludost zvana religija mora vladati ovim svijetom prije nego zavlada humanost?

Općepoznato je da u mnogim hrvatskim školama ne postoji alternativa vjeronauku, naročito u slučaju osnovnog školstva. I tako, uz privolu vjeroučitelja, učenici mogu ostati u učionici umjesto da se šeću okolo i baviti se nekim drugim aktivnostima dok ostali školski drugovi uče o vjeri. Ili o homofobiji.

Jedna je majka čija je kćer ostala na jednom takvom satu (iako ne pohađa vjeronauk) ostala zgrožena nakon što joj je ova prenijela neke informacije koje je čula tijekom nastave. Jer, umjesto da djeca slušaju bajke o Isusu, slušaju izlijeve homofobije.

Naime, vjeroučiteljica zagrebačke osnovne škole Bartola Kašića Jelena Čorić – Mudrovčić na satu vjeronauka učenike osmog razreda podučavala je da je homoseksualnost bolest.

Što je najbolje,  zgrožena majka, katoličke vjeroispovjesti, ističe kako svoju kćer odgaja tako da uvažava razlike među ljudima, kako u odnosu na boju kože, tako i na spolnu orijentaciju. Dodaje kako smatra da:

“Vjeronauku je mjesto u župi. Ondje bi vjerojatno bilo manje mjesta takvim homofobnim izjavama.”

Tvrdnje na račun vjeroučiteljice odbacuje ravnatelj škole, inače njen suprug:

“To su sve bedastoće. Sigurno se nisu žalili roditelji nego jedna majka. Dobro znam o kome se radi. Njezino dijete ni ne ide na vjeronauk. Vjeroučiteljica nije rekla ništa što ne stoji u programu i planu, a sigurno nije tako rekla. Ako tamo piše da se među nastrane pojave može svrstati homoseksualnost, onda to nije njena pogreška.”

Riječi koje se same komentiraju.

A što to piše u programu? U planu i programu vjeronauka za osnovne škole do 2003. godine za homoseksualnost se tvrdilo da je ‘pogrešan oblik seksualnosti’, zajedno s pedofilijom, prostitucijom i silovanjem. Nakon toga izraz ‘pogrešan’ promijenjen je u ‘grešan’, a od 2006. je potpuno uklonjen i od tada se u programu više ne spominje.

Što vjerojatno znači da ide na slobodno tumačenje vjeroučitelja i da su djeca prepuštena na milost i nemilost šutnje ili filanja homofobnim stavovima.

IZVOR: Jutarnji List

In polytheism, says Nietzsche, lay the freedom of the human spirit, its creative multiplicity. The doctrine of a single Deity, whom men cannot play off against other gods and thus win open spaces for their own aims, is ‘the most monstrous of all human errors’.

George Steiner, In Bluebeard’s Castle. Some Notes toward the Redefinition of Culture, Faber and Faber, London, 1971, p. 36 (moj bold)

Bliži se Halloween. Uobičajena je praksa ta da svake godine kršćanski fanatici dižu graju zbog poganskog slavlja u kojem se djeca maskiraju u čudovišta i druga maštovita bića te se  zabavaljaju obilazeći susjedstvo u potrazi za bombonima, slatkišima i ostalim stvarima koje pospješuju karijes i pretilost.

"PH-NGLUI MGLW' NAFH CTHULHU R'LYEH WGAH' NAGL FHTANG" - Mali iznuđivač slavi bogohulni Halloween obučen u Cthulhua. Susjedi su upozoreni.

Na ovim smo stranicama pisali o anti-Halloween kampanjama s kršćanskim predznakom koje su se prethodnih godina održale u Trevisu, Veroni (Italija), ali i u Hrvatskoj. Razlozi napada na Halloween su uvijek isti: udaljavanje od Isusa, glorifikacija zla, smrti i nasilja, sotonizam, uvođenje američkih običaja i slične varijacije na temu koje nemaju nikakve veze s tim slavljem, a niti sa zdravim razumom. Tko zna, možda će jednoga dana neki nadobudni kršćanski fundamentalisti dodati i kolesterol, terorizam i peronosporu na listu potencijalnih opasnosti.

Daily Telegraph izvještava kako su pojedini župljani mjesta Vale of Belvoir (Engleska) otišli korak dalje s letkom u kojem tvrde da su djeca koja slave Halloween na strani Đavola te da će zbog toga otići ni više ni manje nego u Pakao. No, ima toga još: spomenuta grupa ujedno tvrdi da Halloween potiče na “ucjenjivanje i iznuđivanje”.

“The practice of ‘trick o’ treat’ – which is only using extortion and blackmail to prevent vandalism – is condemned as criminal the rest of the year.”

Drugim riječima, ispada da su djeca pocket-size zločinci koji traže ono što se u mafijaškom žargonu naziva pizzo. Stoga klinci, čuvajte se Halloweena. Nemojte glorificirati poganske običaje koji donose zlo, smrt i mafijašku obuku. Držite se dobrih i ne toliko starih kršćanskih običaja, kao npr. bičevanje uskršnjeg zeca.

I sada vratite se na Steinerov citat na početku ovog posta…

Charon je prije nekoliko mjeseci pisao o smrti jedanaestogodišnje Madeline Neumann, djevojčice iz Wisconsina koja je umrla zato što su joj umjesto medicinske pomoći roditelji nudili molitve za ozdravljenje u nadi da ju svemogući Bog izliječi od dijabetične ketoacidoze, koja je potom uzrokovala dehidraciju i otkazivanje organa.

Dovedeni pred sud, roditelji Dale (47) i Leilani (41) mogli su dobiti kaznu do 25 godina zatvora.

Associated Press izvještava o konačnoj odluci suda: 6 mjeseci zatvora. Da stvar bude žalosnija,  roditelji će odslužiti obročnu kaznu koja će se rastegnuti na 6 godina, odnosno mjesec dana zatvora godišnje. Slijedi izjava suca Vincenta Howarda (moj bold):

“(The Neumanns are) very good people, raising their family who made a bad decision, a reckless decision.”

Very good people???

Da vidimo što kaže mama Leilani:

“I do not regret trusting truly in the Lord for my daughter’s health.”

Ma krasno. Majka ne samo da ne priznaje vlastitu krivicu, nego tvrdi da joj uopće nije krivo što se pouzdala u Boga i njegovu pomoć. Very good people indeed!

“Did we know she had a fatal illness? No. Did we act to the best of our knowledge? Yes.”

Oh, ma divnog li knowledgea! “Znate, cijenjeni suče, ja sam vjerski fanatik, ubojica jedanaestogodišnjeg djeteta, gledala  sam kako se moja kćer postepeno gasi pred mojim očima, ali imajte razumijevanja- napravili smo što smo znali!”

Naravno, pa kako su roditelji mogli uopće znati da je riječ o bolesti koja može imati kobne posljedice? Mislim, pa gotovo sva djeca danas vole igrati igru u kojoj glume da ne jedu, ne piju, ne govore, ne hodaju i padaju u nesvijest.

The girl, known as Kara, died on the floor of the family’s rural Weston home as people surrounded her and prayed. Someone finally called 911 after she stopped breathing.

“Prestala je disati? Hm, možda joj je potrebna medicinska pomoć.”  Tako to rade “dobri ljudi”.

Da vidimo što je izjavio otac Dale:

“I am guilty of trusting my Lord’s wisdom completely. … Guilty of asking for heavenly intervention. Guilty of following Jesus Christ when the whole world does not understand. Guilty of obeying my God.”

Fantastičan primjer kako ubojica može bez poteškoća glumiti žrtvu. Uostalom, cendranje nad vlastitom sudbinom, samosažaljevanje i veličanje patnje jedne su od glavnih karakteristika kršćana.

Šećer na kraju – roditelji dalje vjeruju u Boga (koji je očigledno bio na godišnjem dok je Madeline umirala), i sve u svemu su zadovoljni. Uostalom, zašto bi uopće morali biti utučeni?

Na kraju krajeva, umrlo je samo jedno dijete.

Very good people my ass.

Javlja Jutarnji.hr da je na karlovačkom groblju Jamadol otkriven — prvi u Hrvatskoj — spomenik pobačenoj djeci:

KARLOVAC – ‘Danas će se u svijetu usmrtiti 120 tisuća nerođene dječice, kiruškim putem, legalano i na različite druge načine koje sada ne želimo analizirati i osuđivati.

U Hrvatskoj se dnevno ubija između trideset i pedeset mališana. Otajstvo zla koje spominje sveti Pavao u svojoj poslanici odnosi se i na abortuse’ – poručio je na otkrivanju spomenika pobačenoj djeci pater Marko Glogović, voditelj pavlinskog Apostolata za život.

Istaknuto je kako spomenik na karlovačkom groblju Jamadol, prvi takav u Hrvatskoj, nije podignut s ciljem da nekoga osudi, već tek da podsjeća Karlovčane na djecu koja nisu imala priliku postati njihovim sugrađanima.

Mališana? Kad se mališana nalijepi na maminu sisu, on(a) počne sisati (znam, imam mlađeg brata i tako je reagirao čak i na dudu i to čak i u snu). Kad mališanu nešto nije po volji, on(a) plače. Mališan jede, piški, kaki,… Volio bih da mi neki svećenik pokaže fetus koji radi išta od toga. Eh, ali ne možete izazivati suosjećanje za svoje srednjovjekovne stavove pozivanjem na odstranjivanje parazita koji tek imaju dobre šanse (cca 66%) postati djeca. I zamislite da je još rekao da se to mahom događa tamo gdje još jedna gladna usta znače smrt od gladi za neke od već rođenih!

No, na stranu klasične nebuloze. Sad imamo i neke brojke, pa ajmo vidjeti što tu možemo zaključiti.

Kaže pater da se dnevno umjetno induciranim abortusima pobije 120.000 djece (u svijetu). To bi bilo 43,8 milijuna abortusa godišnje. Prosječni svjetski natalitet je 19,95 beba na 1000 stanovnika, a Svijet ima 6.790.062.216 stanovnika (aktualne procjene; izvor: CIA Factbook, pod “People :: WORLD”). Preračunato u brojke, to znači 135,46 milijuna beba godišnje. U ukupnoj masi beba, rođenih i nerođenih (43,8+135,46 = 179,26 milijuna), onih 43.8 milijuna nas dovodi do zaključka da 24,43% svih trudnoća na ovom svijetu završi medicinski induciranim abortusom!

No, to nije sve! Ako uzmemo u obzir da otprilike trećina svih trudnoća završi spontanim pobačajem (izvor: Wikipedija; 25% u prvih 6 tjedana i 8% nakon = 33%), to znači da na onih 179,26 milijuna rođenih i umjetno abortiranih beba imamo još 89,63 milijuna spontano abortiranih fetusa, tj. ukupno 268,89 trudnoća (provjerite: 179,26 je zaista dvije trećine od 268,89). Dakle, ukupno se uspješnim porodom završi svega 50% svih trudnoća, a sve ostalo se ovako ili onako pobaci!

Što zaključujemo?

Pa, prvo, da Bog očito napravi više nego duplo više pobačaja od ljudi (spontanih 89,63 milijuna vs. 43,8 milijuna induciranih).

Drugo, žene su genocidna bića jer kako se usuđuju spontano pobaciti!

Treće, uzmemo li u obzir da se 33,32% stanovništva deklariraju kao kršćani (16,99% kao katolici; izvor: ista ona CIA-ina stranica), zaključujemo i da kršćanske crkve godišnje propuste krstiti kršćansku trećinu od 133,43 milijuna abortirane djece. To je malo manje od 45 milijuna neobavljenih krštenja (a time i spasenja nevinih duša) godišnje! Na dušu Vatikana (katolika, je l’ te), otpada malo više od pola tog broja, tj. Vatikan propusti spasiti cca 22.5 milijuna nevinih dječjih dušica godišnje!

Eh, na Božji račun nisam dodao i 4,085% djece koja se rode živa, ali umru brzo nakon poroda, što je još cca 5.5 milijuna djece (opet isti izvor).

Sličnu računicu za Hrvatsku možete i sami izvesti. Samo kratko: u Hrvatskoj se godišnje rodi cca 43 tisuće djece, a prema neargumentiranoj izjavi patera Marka Glogović, medicinski induciranih abortusa ima između 11 i 18 tisuća (što je otprilike između 20% i 30% svih trudnoća koje ne završe spontanim abortusom).

Apsurdno? Pa nisam ja izvalio da se dnevno abortira 120 tisuća nerođene djece, i to bez navođenja izvora! Da nespominjem ignoriranja uvjeta u kojima se to često događa. Uvjeta koji dobrano otežava i sama Crkva (npr. antikondomska kampanja u AIDSom poharanoj Africi).

Vratimo se samom spomeniku… Crkva ne podiže spomenike žrtvama Inkvizicije, žrtvama fašista i nacista s kojima je Crkva prisno surađivala, žrtvama prisilnih pokrštavanja, žrtvama Križarskih ratova,… ne diže ona spomenike svim kroz stoljeća ubijanim i proganjanim neistomišljenicima Crkve, neznanim milijunima živih ljudi koji su stradali samo zato jer su drugačije mislili ili jedostavno bili dovoljno bogati da budu “zanimljivi” ili preslabi da se obrane (više o tome u prošlom Ajgorovom tekstu). Koliko mi je poznati, Crkva u Hrvata nije nigdje postavila čak niti spomenik majkama, hraniteljicama,… Ne, one nisu bića dostojna spomenika. One su inkubatori.

Je li idući korak napad na pravo žene da upravlja vlastitim tijelom? Čini se da je, a kako je u talibaniziranoj Hrvatskoj sve podređeno Zloj Maćehi, tako su se i “stručnjaci” iz Petrove lijepo naguzili Crkvi.

Ako je suditi po crkvenoj praksi fetusofilije i po apsolutnom ignoriranju patnji živih ljudi, očekujem za koju godinu smrtnu kaznu za sve žene koje abortiraju. Pa makar i spontano.

Do sljedećeg javljanja iz Talibanske Države Hrvatske…

Pobaćaj d.o.o.

Na službenim web stranicama Vatikana dostupan je tekst kojeg je sastavio Herr Ratzi povodom prve opće kongregacije 2. specijalnog Biskupskog sinoda za Afriku. Tekst je trenutno dostupan samo na talijanskom jeziku, no vrijedi izdvojiti sljedeću tvrdnju njemačkog ovčara:

Le cose della scienza, della tecnica comportano grandi investimenti: le avventure spirituali e materiali sono costose e difficili. Ma Dio si dona gratuitamente.

Prijevod: Stvari koje se odnose na znanost i tehniku zahtijevaju velike investicije. Duhovni i materijalni pothvati su skupi i naporni, ali se zato Bog daje besplatno.

Ako se Bog daje besplatno, a znanost je toliko teška, zahtjevna i skupa, onda:

a) Crkvi ne treba sva ta lova iz Državnog proračuna.

b) neka se Papa odrekne inovacija na području medicine i tehnologije, s obzirom da je…

c) …Božja pomoć dovoljna.

Neka Ratzi sad to pokuša objasniti pacijentima koji leže u odjelima onkologije.

No, serija komičnih izjava iz Vatikana se nastavlja izjavom nadbiskupa Silvana Tomasija, stalnog promatrača Svete Stolice pri Uredu UN-a. Charon je već pisao o njegovoj pajtonovskoj izjavi kako je pedofilija učestalija pojava u drugim vjerskim skupinama i ustanovama.

Tomasi sada pak tvrdi kako su katolički svećenici-zlostavljači prije svega homoseksualci sa sklonostima efebofilije (muški homoseksualizam prema dječacima od 16 do 18 godina), a ne pedofili.

Zaključak: pedofilije ima više među muslimanima i židovima, dok u Katoličkoj crkvi postoje saaaaaaaamo sporadični slučajevi istospolne ljubavi prema pubertetlijama. I time se, naravno, opet trpa homoseksualnost na crnu listu.

Zar se meni samo čini, ili Tomasi brka lagano pojmove? Jedna je stvar kada odrasla osoba spolno zlostavlja dijete; druga je stvar homoseksulanost, odnosno kada dvije osobe istoga spola svjesno prihvaćaju (i primjenjuju) vlastitu seksualnu orijentaciju.

Izvor:

UAAR- Il papa: “Dio è gratis, la scienza costa, le analisi empiriche prescindono da Dio”

UAAR- Onu, Vaticano: “Preti colpevoli di violenze non sono pedofili ma omosessuali”

Dosta je da ste mladi, pa da vas jako volim

Zanimljiva je to poruka katoličkog sveca Don Bosca, prenesena na stranicama zagrebačke crkve “Sveta Mati Slobode” (u narodu, zbog svoje prekrasne arhitekture, poznata i kao BUC — Big Ugly Crkva).

E sad, to što je netko prije 150 godina kao kriterij svoje ljubavi postavljao mladost, a ne — recimo — dobrotu… ok, bilo, pa prošlo.

Ali što danas netko to ponavlja kao veliki citat, pogotovo ako se uzmu u obzir pedofilski skandali zadnjih 10ak godina…

P.S. Ako sami “skočite” do sitea da nađete poruku, one se mijenjaju. Tako umjesto navedene, možete još vidjeti i “Daj mi duše, drugo uzmi” (od kad duša spada u kvantificirajuću kategoriju?! ja mislio da svatko ima jednu, a ne — ne znam — na kile) i “Igrajte se, skačite, vičite, samo nemojte griješiti” (griješiti je ljudski, čika Bosco!).

P.P.S. Da, u Zagrebu postoji i SUC (Small Ugly Crkva). Ostavljam čitateljima na mozganje koja je to. Znam da ima podosta kandidata, no SUC je — kao i BUC — samo jedna.

Opet ga Charon pretjeruje s naslovima…

Sorry, people, ovaj put ne. Ovaj put, naslov doslovno kaže ono što treba.

Kako biste se osjećali da svoje četverogodišnje dijete odvedete u crkvu na uskršnju predstavu, pa to završi vrištanjem i plačem vašeg djeteta koje u agoniji pita da “zašto bičuju uskršnjeg zeku?!”?

Upravo to desilo se prije nekoliko godina Melissi Salzmann, kad je svog, tada četverogodišnjeg sina odvela na točno takvu predstavu.

Promicatelji ljubavi, kako se kršćani često vole prikazivati, odlučili su “podučiti ljude o (Isusovom) razapinjanju” bičevanjem uskršnjeg zeca, gaženjem uskršnjih jaja, prikazom pijanca i žene koja se samoozljeđuje. Na Uskrs, naravno. Tako se valjda slave uskrsnuće i život vječni (samo ja, gad sekularistički, ne razumijem duboke metafore ovdje).

Čak i sami kažu: “predstava je za sve uzraste, a ne samo za djecu“. Ili, ako ćemo ispravno pročitati tu izjavu, “predstava je predviđena za sve, pa i za djecu”.

Zločin protiv djece i čovječnosti? Sama predstava možda i ne, ali praksa i tradicija psiholoških (a i fizičkih) tortura koja stoji iza ovakvih gadarija… definitivno da! A sitnozubani trpe od Maćehe, što od nikog drugog ne bi…

(Izvor: The Seattle Times)

Telegraph javlja da je nakon godina pedofilskih skandala Vatikan pronašao “zadovoljavajući” odgovor za svoje kritičare. Sažeta verzija odgovora bi bila: “Da, bilo je zlostavljanja, no drugi zlostavljaju i više od nas.” Dakle, valjda je onda ok što su njihovi svećenici proširili na tisuće dječjih guza i drugih otvora. Logika poput one “kakve veze imaju hrvatski ratni zločini kad su Srbi počinili više zločina”. Maestralno!

Dragi moji svi-koji-zločin-opravdavate-zločinom: nema opravdanja! To što je netko drugi radio zločine ne znači da ste vi manje krivi, nego da treba i tog drugog kazniti! I živo me zabole tko je “vaš”, a tko “moj”, jer ja pouzdano znam da nitko “moj” nije zločinac. Jednostavno zato jer ja takve ne želim kao “svoje”. Takve treba poslati k Vragu, pa nek idu s milim Bogom. Ili, po sekularistički, “m’rš u pržun i da više Sunca ne vidite!”.

I kažu još iz Vatikana da su bili “zauzeti čišćenjem u vlastitom dvorištu”. Smiješno. Ako je netko ovdje dovoljno naivan da makar pomisli kako tu ima istine, pozivam ga/ju da baci oko na od Vatikana nikad demantirani filmić “Sex Crimes and Vatican” koji, za divno čudo, ovaj put nije misteriozno nestao s mreže.

Kaže u gore linkanom članku nadbiskup Silvano Tomasi (stalni predstavnik Vatikana pri UN-u, organizaciji čije povelje Vatikan ne potpisuje i ne priznaje) da “prema dostupnim istraživanjima samo 1.5 do 5% svećenstva bilo je uključeno u zlostavljanja djece”, te da “djeca više stradavaju od strane rođaka i obitelji”. Na stranu sumnjivo visoku marginu greške kakvu ne trpe niti ankete (5% je više nego tri puta više od 1.5%), podsjetit ću da se ovdje bavimo institucijom koja se predstavlja kao moralna vertikala, zaštitnica djece i obiteljskih vrijednosti, itd. Da je jedan promil, previše je, pogotovo što je dobro poznato da je sama institucija aktivno zataškavala slučajeve i skrivala počinitelje pred (svjetovnom) pravdom, a nerijetko ih i premiještala “svježim” žrtvama!

Nadbiskup se poziva i na istraživanja objavljena u krajnje objektivnom “Christian Science Monitoru” koji je zaključio da su većina američkih slučajeva skrivili protestanti, a u dobroj mjeri i židovi. Čudi me da se nisu sjetili i muslimana; oni su bar laka meta, s obzirom na proroka pedofila, te praksu prisilnog ženjenja djevojčica predpubertetske dobi.

Sve u svemu, ništa novoga pod Suncem… izgovori i floskule, umjesto da konačno obračunaju s kukoljem u svojim redovima. Vjerojatno ih brine da bi ih takav obračun koštao previše ljudstva (npr. vrhovnog gazde, sv. Benedikta XVI, zaštitnika pedofila, ref. onaj filmić gore), pa bi samo funkcioniranje Maćehe postalo upitno…