Archive for the ‘Financije’ Category
Pomozite sekularističkim organizacijama
Chase Community Giving
Prenosimo s Examinera (prijevod):
Chase daje 5 milijuna dolara raznim dobrotvornim organizacijama diljem Amerike. Ovo je izvrsna prilika da glasate za sekularističke neprofitne organizacije i tako im pomognete. Ne morate ništa donirati; samo se ulogirajte u svoj Facebook račun i potražite sekularističke neprofitne organizacije za koje ćete glasovati. Svaki član dobija 20 glasova, što znači da možete glasovati za najviše 20 organizacija. Pomozimo da se to ostvari! Ovdje je kraća lista nekih sekularističkih neprofitnih organizacija koje možete podržati:
Ja sam jedan od onih 10ak ljudi u Hrvatskoj koji koriste Internet, ali nemaju Facebook account, pa ne mogu detaljnije proučiti ovo ovdje, no pozivam čitatelje koji imaju account da odvoje malo vremena i podrže one koje smatraju vrijednima svoje podrške.
Naravno, ako podržavate akciju, dobrodošlo je i slanje prijateljima linka na ovaj ili na originalni tekst.
Kradi, kradi, kradi me…
Crkva godišnje iz Proračuna dobije oko 400 milijuna kuna! Strašno!
Eh, stoljećima su ubirali “crkvenu desetinu”, što je bila samo legalizirana pljačka najsiromašnijih. Prodavali su i oproste grijeha, otimali ogromne posjede i bogatstva pod prijetnjom vječne patnje u Paklu i koješta drugo.
Da je riječ o svjetovnoj, a ne religijskoj mafijaškoj organizaciji, sva ta silna imovina davno bi bila zaplijenjena i nikad nitko ne bi niti spomenuo mogućnost nekakvog “vraćanja”. Uostalom, oteto lopovu nije ukradeno, ne?
Eh, ali ipak živimo u Hrvatskoj i pričamo o katoličkoj crkvi (onoj koja promovira duhovnost i siromaštvo). Nakon podulje potrage, Business.hr uspio je sastaviti popis nekretnina koje Crkva traži da joj Hrvatska “vrati. Članak prenosimo u cijelosti, kako bi što više otežali eventualni nestanak istog s bespuća mrežne zbiljnosti:
Business.hr istražio je što sve stoji u popisu nekretnina za koje Katolička crkva traži nadoknadu od države, a rezultat je nevjerojatan: samo na području grada Zagreba Crkva traži 150 ekskluzivnih nekretnina čija se vrijednost procjenjuje u milijardama kuna.
Naplata dugova na koje se država obvezala prema Zakonu o naknadi za imovinu oduzetu u vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, za što ne postoje definirani rokovi, bila bi katastrofalan udar na ionako deficitarni državni proračun.
Jedna od nekretnina za koje Crkva potražuje naknadu jest cijeli kompleks u kojem je smještena Klinička bolnica Sestara milosrdnica.
Nakon što je sredinom listopada održan sastanak Vladine komisije za odnose s vjerskim zajednicama i Biskupske komisije Hrvatske biskupske konferencije za odnose s državom, prvi je put javno izrečeno da Crkva ima detaljan popis nekretnina čije vraćanje (ili nadoknadu, kako je precizno istaknuto u ugovorima između Hrvatske i Svete Stolice) traži. Osim samog popisa, postoji i detaljan popis prioriteta.
Velika se prašina svojedobno dignula zbog zgrade varaždinskog Fakulteta organizacije i informatike, ali to je samo kap u moru potraživanja Crkve.
Točnije, Crkva zna što želi natrag, kao i kojim točno redoslijedom. Zgrada varaždinskog fakulteta očito je među nekretninama s vrha popisa prioriteta, iako je od 1786. do 1940. bila u posjedu Austrije, a već je 50-ih godina ponovno nacionalizirana i tada pretvorena u školu. Država je ipak popustila i pristala iseliti fakultet čim se sagradi kampus. Isto je država pristala i za Državni arhiv u Bjelovaru, unatoč činjenici da je riječ o objektu koji je obnovilo Ministarstvo kulture, odnosno – država.
No što sve Crkva točno traži natrag? Točan je popis nekretnina gotovo nemoguće dobiti jer, kako kaže Lino Zohil, ekonom Porečko-pulske biskupije i osoba zadužena za koordinaciju zahtjeva različitih nadbiskupija prema državi, “svaka nadbiskupija za sebe sastavlja popis traženih nekretnina”. Ali postoji li cjelovit popis? Odgovor na to pitanje ne dobivamo, odnosno dobivamo objašnjenje da je riječ o složenom pitanju koje zajednički rješavaju Crkva i država.
“Nitko ne očekuje da se povrat imovine riješi preko noći, ali zadovoljni smo brzinom kojom se to rješava”, objašnjava Zohil i dodaje da je svijetli primjer dobre suradnje Crkve i države dvorac Brezovica. No dvorac Brezovica, 10. na popisu hrvatskih spomenika kulturne baštine, mnogi bi istaknuli kao ne baš svijetao primjer. Naime taj dvorac iz 18. stoljeća, trenutačno u vlasništvu Nadbiskupije zagrebačke, propada toliko da je akademski slikar Ivan Obsieger morao podnijeti kaznenu prijavu protiv Ministarstva kulture i Nadbiskupije kao trenutačnog vlasnika.
Tražena imovina najvećim se dijelom nalazi u Zagrebu, kaže Zohil, jer je Zagrebačka nadbiskupija najviše oštećena nacionalizacijom i oduzimanjem imovine 50-ih godina prošlog stoljeća. Uistinu, popis koji je Business.hr na kraju, nakon obilaženja četiriju ministarstava, HBK i Nadbiskupije uspio dobiti broji sedam stranica nekretnina i zemljišta u gradu i njegovoj najbližoj okolici. Dokument smo dobili iz Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada Zagreba.
Vrijednost tih nekretnina i zemljišta nemoguće je izračunati, ali nekoliko je agencija za nekretnine od kojih smo zatražili pomoć, bacivši oko na popis tražene imovine, kazalo da je riječ o milijardama.
Primjerice, samo jedna stavka s popisa, stambeni kompleks poznat kao Mali Vatikan (Martićeva 29, 31, 31b, 31c, 33, 33a, 33b, 35 i 37, Vlaška 70a, 70b, 70c, 70d, 70e, 72, 72a, 72b, 72c, Ratkajev prolaz 1, 3, 5, 7 i Ulica Antuna Bauera 2, 4, 6 i 8 ) vrijedi, vrlo općenito govoreći, oko 56 milijuna eura.
Da su jednako vrijedne i druge nekretnine jasno je kada se pogledaju adrese: Kaptol, Zvonimirova, Trg kralja Petra Krešimira IV., Klaićeva, Ribnjak, Vinkovićeva, Vodnikova, Škrlčeva, Ilica, Kurelčeva, Habdelićeva, Jezuitski trg, Teslina, Strossmayerovo šetalište, Degenova, Vojnovićeva, Šestine, Britanac, Opatovina… Na popisu su i neke institucije, poput škola (devet vrtića i škola), kompleksa bolnice Sestara milosrdnica, Učiteljske akademije (Savska 77), škole u Varšavskoj, kazališta Komedija, Kinoteke, tribine grada Zagreba… Sve vrijedne adrese u samome središtu Zagreba.
Ukupno, riječ je o nekih 150 nekretnina u Zagrebu, što bi jednoga dana, kada se dovrši postupak vraćanja, Crkvu moglo učiniti najvećim pojedinačnim vlasnikom nekretnina nakon samoga grada. Dio traženih nekretnina, kako doznajemo, već je vraćen ili je u postupku vraćanja. Primjerice, vraćen je dio lokala u središtu grada (Martićeva, Nova ves), a uskoro bi trebao biti vraćen i prostor nekadašnjeg kluba Lapidarij. Na popisu tražene imovine nalaze se i zemljišta u zagrebačkoj poslovnoj zoni, odnosno uz Radničku te na Vukomercu i Žitnjaku.
Trenutačno se, kako doznajemo, zajednička Komisija za povrat u listopadu sastala prvi put nakon dvije godine, a ponovni je sastanak održan već prošlog tjedna. Sada je, kako doznajemo, na redu faza pronalaženja zamjenskih nekretnina. Takvih će, po svemu sudeći, morati biti mnogo kako bi se nadomjestila vrijednost koju Kaptol ima u zagrebačkoj imovini.
Svaka čast Business.hr-u! Takvo treba biti istraživačko novinarstvo! Pokažite im da “nema informacija” nije niti prihvatljiv niti točan odgovor!
Dodatno, ekipa se potrudila i složiti kartu Zagreba s ucrtanim potraživanjima svima drage maćehe:
Crkvena potraživanja u Zagrebu
Zanimljivo je kako se nigdje ne “prebijaju” ulaganja države u proteklih 20 godina u razne crkvene objekte, što kroz obnovu, što kroz izgradnju novih, donacije zemlje, oslobođenja od poreza,…
Idući korak: zagrebački nadbiskup automatizmom postaje gradonačelnik. Ionako će posjedovati većinu Zagreba.
Šuštava vjera Sv. Bandića
Milan Bandić, vodeći zagrebački SDPovac, dakle “lijevi” (samo formalno, naravno), dakle Crkvi mrzak. Ili ipak ne?
Čini se da Kaptol jako voli zagrebačkog vlastelina. Ta ljubav, naravno, nije duhovna, nego se itekako može izraziti novcima: četiri milijuna kuna, 2500 zajednički građenih (i, naravno, prodavanih) stanova, obnova Katoličkog sveučilišta i gradnja njihovih vrtića. Sve to samo u posljednje dvije godine i to, naravno, našim novcima, iako se Milan ponaša kao da su njegovi privatni.
Iako još nije objavio službenu kandidaturu Milan Bandić već sada ima veliku potporu Crkve u utrci za Pantovčak.
Gradsko poglavarstvo u u nešto više od godine dana posjetili su dva najviša dužnosnika Crkve, kardinal Josip Bozanić i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije Marin Srakić.
U srijedu je, pak, sa članovima HBK Bandić posjetio otok Daksu kraj Dubrovnika gdje je odao počast žrtvama komunističkog terora.
No, ipak svoj povlašten status duguje milijunskim donacijama koje je uvijek dijelio Katoličkoj crkvi, piše Slobodna Dalmacija.
Službeni podaci pokazuju da je u posljednje dvije godine čak polovica svih Bandićevih donacija išla upravo Crkvi, a od ukupno osam milijuna kuna, Crkvi su pripala četiri.
Grad Zagreb i Kaptol poslovni su partneri u nekoliko projekata: gradnji 2500 stanova na zemljištu zagrebačke nadbiskupije, obnovi Katoličkog sveučilišta te izgradnji novih dječjih vrtića, piše Slobodna Dalmacija.
Dragi moji sugrađani, ako razmišljate kako je (i) Vama/Vašoj župi/Vašem gradu/… dao nešto, pa je zato “dobar”, razmislite bi li Vam bio tako dobar da je Vaš novac, umjesto u škole/bolnice/prometnice/… Vašeg grada slao nekom drugom? E, a onda se sjetite da on puca na čelnu državnu poziciju i da će rasipništvo krenuti (i) iz Vaših džepova, čak i ako Vam se čini da je do sada išlo prema njima.
A Crkva k’o Crkva… nije se bitno promijenila od doba prodaje oprosta. I dalje im je lojalnost uz najboljeg ponuđača, dok propovijedaju siromaštvo (koje šire kako znaju i umiju).
Prodajte Vatikan!
U Shakespearovom djelu “King Lear” jedino Dvorska luda uspije reći koju pametnu. Izgleda da je tako i u stvarnosti, naročito ako se obrati pažnja na prijedlog komičarke Sarah Silverman koja predlaže neka se papa iseli i proda Vatikan kako bi pomogao siromašnima:
“Ako želite da vam naraste ego, ovo vam je idealna prilika da postanete najveći heroj u povijesti! Prodajte Vatikan! Nahranite svijet!”
Smatram da je prijedlog smisleniji od dosadašnjeg djelovanja Crkve glede suzbijanja siromaštva – misionari koji u ime Krista uništavaju tuđu kulturu namečući križ i koji šire bedaste i opasne floskule o kondomima sigurno nisu najdjelotvorniji oblik borbe protiv siromaštva. Osim toga, mizerni dio (tek oko 20%) ukupnih prihoda Crkve odlazi u dobrotvorne svrhe, tako da se stvarno možemo zapitati koga se zapravo hrani svim tim silnim novcem.
Naravno, neke katoličke udruge su odmah dreknule da je takav prijedlog “prljav i bestidan”, vjerojatno zaboravljajući pri tom da je njihov prvi šef (Isus, je li) hodao okolo bez ičega i da se njegova imovina sastojala od onoga što je imao na sebi (a njegov je outfit bio daleko skromniji od zlatne odjeće i Pradinih cipela 
).
Velečasni Jim Martin, urednik jezuitskog magazina America, veli kako bi se ta prodaja Vatikana teško izvela budući da
“papa ne može prodati bilo kakva blaga Vatikana, jer nisu njegova, već vlasništvo Crkve, a ona nije hijerarhija, već je narod Božji”.
Aha. Zanimljivo. Znači, svaki vjernik je vlasnik Vatikana. Ajmo, onda, neka ti ponizni i skromni vjernici zatraže da se proda svo to bogatstvo i da se za taj novac učini nešto plemenito. Ali nekako sumnjam da bi se to moglo ostvariti. Isto kao što sumnjam da vjernici, narod Božji, mogu raspolagati crkvenom imovinom uz odobravanje klera 
Prema službenim podacima iz 2004. Vatikan je naveo da su nekretnine na tom svetom mjestu vrijedne oko 700 milijuna eura.
A nekima je šaka riže na dan luksuz.
IZVOR: Jutarnji List
Herceg-Bosno, srce rastrošno
U ovim trenucima krize, recesije i otkaza, s punim srcem i praznim džepovima prenosimo sljedeću vijest iz Slobodne Dalmacije:
Hrvatska je pred bankrotom, a HDZ-ova Vlada ponovno rasipa milijune proračunskih kuna, među ostalim, i na, vjerovali ili ne, opanke!
Zahvaljujući odluci bivšeg premijera Ive Sanadera, donesenoj neposredno prije ostavke na mjesto predsjednika Vlade 1. srpnja, od plaća hrvatskih građana, između ostalog i “harača”, sljedećih dana u Bosnu i Hercegovinu otići će dodatnih 23,5 milijuna kuna na financiranje nabave opanaka i narodnih nošnji Hrvata u BiH, zatim “oživljavanje” katoličkih klasičnih gimnazija, izgradnju crkvi, nabavu skupih orgulja iz inozemstva, uređenje desetaka franjevačkih samostana, opremanje tamburaških orkestara, financiranje privatnih taekwondo klubova, kojekakvih udruženja tenisača, izgradnje skijaških staza…
Yeah baby, the spirit of Gojko the swine-painter lives on! Iskreno se nadam da je riječ o novinarskoj patki, no uzimajući u obzir dugogodišnju uspješnu HDZ-ovu politiku te morbidnu ovisnost o Crkvi i Hercegovcima, ovakav potez me uopće ne bi začudio. Autor članka tvrdi da “Crkvi u BiH (…) odlazi gotovo pola donacija”. Znači, naš rupičasti proračun ne samo da mora financirati to katoličko parazitsko tijelo u Hrvatskoj, nego još mora sipati lovu u vjerske ustanove susjedne države. S druge strane, ja npr. živim u županiji čija već slabo opremljena opća bolnica ove godine dobiva još manje financijskih sredstava iz državne blagajne. No, koji će nam vrag zdravo pučanstvo kada možemo imati divne kulturne programe s bilim bičvama i gangama sve u šesnaest? I to još u blizini samostana, crkvi, svetišta i inih korisnih građevina. What a whopper! Bitno je da npr. tenis klub u Mostaru dobije 100 tisuća kuna, a gle li slučaja, predsjednik istog je Martin Raguž, poznati hercegovački HDZ-ovac. Kao što se kaže u mojim krajevima Šoldi fa šoldi, merda fa merda (prij. Novac proizvodi novac, govno proizvodi govno).
No, ako je Sanadera čisto boljela ona stvar za zdravtsvo u Hrvatskoj, ni zdravstvene ustanove u Hercegovini ne prolaze ništa bolje. Slobodna Dalmacija piše da je Sanader udovoljio molbama čak 420 udruga – pojedinaca, crkvi, samostana, kulturnih društava (čak 13 milijuna kuna), dok je za zdravstvo dao svega 1,85 milijuna kuna.
Na portalu Slobodne Dalmacije možete ujedno vidjeti i sredstva koja idu u korist katoličkih ustanova u Hercegovini. Dozvolite mi da copy/pasteam specifikaciju doniranih sredstava, jer nikad se ne zna – Slobodna može jednoga dana i skinuti s weba sljedeće podatke. Take a deep breath. Here we go:
Hajduci i franjevci
Za programe kulture, Vlada RH je izdvojila 12.960.000 kuna. Izdvajamo samo dio od više stotina donacija.
•• Sanacija svećeničkog doma u Banjoj Luci - 80.000
•• Obnova župne kuće u Novoj Topoli - 80.000
•• Obnova Hrvatskog doma u Novom Travniku - 80.000
•• Sanacija Hrvatskog doma u Tuzli - 50.000
•• Izdavanje časopisa “Osvit” - 35.000
•• Uređenje lapidarija Franjevačkog muzeja u Posušju - 50.000
•• Dovršenje arh. postava u Franjevačkom muzeju u Livnu - 180.000
•• Franjevački muzej Livno, restauriranje muzejske građe - 80.000
•• Franjevački muzej Tomislav Grad, obnova samostana - 100.000
•• Franjevački samostan Guča, obnova muzeja - 120.000
•• Franjevački samostan Ljubuški, obnova crkve na Humcu - 120.000
•• Franjevački samostan Petrićevac, Banja Luka - 70.000
•• Franjevački samostan Plehan - 150.000
•• Franjevački samostan Rama - 100.000
•• Franjevački samostan sv. Ante Padovanskog u Brčkom - 50.000
•• Franjevački samostan sv. Ante u Sarajevu - 50.000
•• Franjevački samostan sv. Ivana Krstitelja u Kraljevoj Sutjeski - 200.000
•• Franjevački samostan sv. Katarine u Kreševu, adaptacije - 100.000
•• Obnova kripte crkve franjevačkog samostana u Mostaru - 80.000
•• Hajdučka družina Mijata Tomića, Tomislav Grad, izrada odora - 25.000
•• Hercegovačka franjevačka provincija Uznesenja BDM Mostar, zaštita knjižne građe - 80.000
•• HKD “Napredak” Odžak, nabava narodnih nošnji - 25.000
•• HKD “Napredak” Konjic, nabava narodnih nošnji - 25.000
•• HKD “Napredak” Glamoč, nabava glazbala - 25.000
•• HKD “Napredak” Kiseljak, nabava narodnih nošnji - 25.000
•• HKUD “Jare”, nabava narodnih nošnji - 25.000
•• Hrvatski radio Bobovac Vareš, nabava odašiljača - 50.000, i studijske opreme - 25.000
•• Hrvatsko amatersko kazalište Travnik - 80.000
•• Centar “Mir” Međugorje d.o.o., nabava arhivske opreme - 40.000
•• Klanjateljice Krvi Kristove, Nova Topola, obnova samostana - 70.000
•• Matica hrvatska Mostar, Mostarsko proljeće, Dani Matice hrvatske - 300.000
•• Izgradnja doma kulture u Grebnicama -80.000
•• Radio-televizija Herceg-Bosne Mostar, nabava opreme - 100.000
•• Samostan Bezgrešne Kraljice Karmela, Ilidža, Sarajevo, obnova i uređenje samostana - 80.000
•• Samostan katoličkih redovnika u Banjoj Luci - 100.000
•• Samostan majke Franciske – 40.000
•• Školske sestre franjevke - 80.000
•• Udruga Hrvata povratnika u Bosansku Posavinu Feniks - 80.000
•• BDM Hrasno, obnova crkve u Svitavi - 50.000
•• Sanacija stare župne crkve u Posušju - 80.000
•• Župa Marije Majke Crkve, Garevac, uređenje spomen-kapele “Burića štale” - 50.000
•• Župa Marije Majke Crkve, Mostar, obnova katedrale - 200.000
•• Župa Pohoda BDM, Banja Luka, sanacija crkve - 80.000
•• Župa sv. Blaža, Gradnići, obnova stare župne kuće - 50.000
•• Župa sv. Ilije Proroka, Čemerno-Vogošća, izgradnja crkve u Vogošći - 70.000
•• Župa sv. Ilije Proroka, Stolac, dovršetak izgradnje pastoralnog centra S- 80.000Ugostiteljstvo i znanost
Za programe iz znanosti i obrazovanja Ivo Sanader je odobrio 8.690.000 kuna. Izdvajamo samo mali dio popisa na kojem su se našli i ugostiteljski objekti!?
•• Skijaški klub “Blidinje Čvrsnica”, Mostar, izgradnja ski-staze - 100.000
•• Teniski klub Mostar, pokrivanje teniskog igrališta s dodatnim sadržajima - 100.000
•• Plivački klub “Zrinski”, Mostar, razvoj plivačkog sporta - 75.000
•• Dječji vrtić “Pahuljica”, Kupres, postavljanje ograde - 50.000
•• Dječji vrtić “Sveti Josip”, Mostar, nabava perilice za rublje - 50.000
•• Franjevačka klasična gimnazija Visoko - 50.000
•• Franjevačka teologija Sarajevo - 50.000
•• Franjevački provincijalat Bosne Srebrene, oživljavanje klasične gimnazije - 85.000
•• Franjevački samostan Fojnica, obnova samostanske knjižnice - 125.000
•• Gimnazija “Fra Dominik Mandić”, Široki Brijeg, izrada atletske staze - 85.000
•• Opremanje knjižnica katoličkih školskih centara - 65.000
•• Opremanje Katoličkog školskog centra “Ivan Pavao II.”, Bihać - 30.000
•• Katolički školski centar “Sv. Franjo”, Tuzla - 50.000
•• Nadbiskupijski centar Sarajevo, projektne aktivnosti za mlade - 55.000
•• Naklada M Design d.o.o. Međugorje, izdavanje lista “Školarac” - 48.000
•• Nogometni klub “Gošk”, Gabela, izgradnja gledališta stadiona - 125.000
•• Općina Neum, opremanje ugostiteljskog kabineta - 48.000
•• Školske sestre franjevke, Busovača, sanacija ustanove - 48.000
•• Udruga čuvara povijesti “Diluntum”, Trebinja, malonogometno igralište - 48.000
•• Udruga Hrvata povratnika u Bosansku Posavinu, Feniks Derventa - više raznih uplata od 50.000, 175.000 i ponovno 175.000 kuna
•• Udruga katoličkih studenata “Emaus”, Sarajevo - 50.000
•• Župa Uznesenja BDM Trebinje, obnova pastoralnog centra - 250.000
I za kraj, mali podsjetnik o vezi između bivšeg premijera i crkvene drvenarije. Skupa je ta 11. izborna jedinica, nema šta. Odnosno, skup je dio 11. izborne jedinice. Glasovi u korist HDZ imaju svoju cijenu, ali koga to briga – ionako sve to mi plaćamo. Na kraju, kada sve to zbrojite, ispada da Crkva u Hrvatskoj dobiva masnu lovu, s time što ne plaća PDV i nije obavezna prikazivati financijska izvješća. Crkva u Hercegovini ima isti tretman – novac se prelijeva iz naše državne kase, PDV se ne plaća jer je u pitanju druga država, i svi sretni i zadovoljni.
Nema beda.
Sve će to narod pozlatiti.
Defensor fidei
Izjave predsjednika Mesića o plaćanju crkvenog poreza su, očekivano, pokrenule lavinu pametnih i manje pametnih komentara.
Osobno, u pametne komentare ubrajam izjave don Ivana Grubišića:
“U nekim državama, poput Italije ili Njemačke, postoji nešto slično, naime, tamo građani sami određuju kome će plaćati porez. Ne vidim zašto se tako nešto ne bi uvelo i kod nas. Neka građani samo odluče tko će biti korisnik njihovih davanja”.
Uz to, don Grubišić se dotiče i prešućenog problema:
“Sada su druga vremena i, prema pokazateljima, neki se ljudi neće više izjašnjavati kao u 90-ima. No, Crkva se toga ne smije bojati, ali trebala bi se zapitati koji su tomu razlozi”.
Upravo je to zanimljiv izazov – ako stvarno 80% Hrvata vjeruje, nema bojazni da će Crkva ostati bez vjernika ili, što je za Crkvu (izgleda) važnije, bez novaca.
Ivan Čehok, čelnik HSLS-a, smatra kako bi se Crkva trebala strože odvojiti od Države, no u slučaju uvođenja crkvenog poreza trebao bi se izmijeniti ili čak raskinuti Ugovor sa Svetom Stolicom, za što sumnja da u slučaju Hrvatske postoji želja.
SDPov predsjednički kandidat Ivo Josipović ističe kako se Ugovor s Vatikanom može mijenjati jedino ako su obje strane suglasne. Što se tiče financiranja Crkve i vjerskih zajednica, naglašava:
“Postoje različiti modeli financiranja vjerskih potreba građana. Koji god model izabrali, on mora biti transparentan i u prihodima i u rashodima. Jednako treba tretirati sve vjerske zajednice, jednako porezno opterećivati građane te podržavati laički karakter države. Podržavam svaki model koji je pravedan i koji je odraz društvenog konsenzusa”.
OK, sad sam gotova sa pametnim i razumnim izjavama. Slijedi niz bisera kojima nas je počastio HDZov predsjednički kandidat Andrija Hebrang, kojeg Mesićevi istupi podsjećaju na komunistička vremena i komunističke progone Katoličke crkve u Hrvatskoj:
“Stjepan Mesić u svojim istupima često omalovažava, pa i vrijeđa Crkvu kao instituciju, a time i sve vjernike”.
Gdje je u prijedlogu poreza za Crkvu uvreda vjernicima? Zar ih omalovažava financiranje institucije koju toliko vole? Osim toga, ako me pamćenje dobro služi, upravo su neki crkveni predstavnici častili Predsjednika definicijama kao “zdravstveno neuravnotežen” i riječima poput “veleizdajnik”. Tko tu koga vrijeđa? I o kakvom je progonu riječ?
Nadalje, Hebrang smatra da je, ne samo zbog Ugovora sa SSom, država dužna sudjelovati u financiranju Crkve koja je tijekom borbe za samostalnost Hrvatske dala neprocjenjiv doprinos.
Gospodine Hebrang, molim vas da mi kažete koji je to neprocjenjiv doprinos. Ukrašanvanje tenkova krunicama? Blagoslov oružja? Raspirivanje etničke mržnje uz krilaticu “Bog i Hrvati”? Da, zbilja neprocjenjivo. Za sve ostalo imamo Mastercard (za uplate Crkvi).
Uostalom, Hebrangove se izjave moraju uvijek uzimati sa dozom sumnjičavosti, budući da i sam priznaje kako nije uvijek sklon istini.
Nakon Hebranga, nebulozama nas časti i teolog Adalbert Rebić koji smatra da su Mesićeve izjave proizvod njegovog sukoba sa nekim pojedincima unutar Crkve:
“Mesić zna što stoji u Ugovoru Hrvatske sa Svetom Stolicom te zato njegovo zalaganje za crkvenim porezom smatram prilično proizvoljnom idejom, a osim toga, poručio bih mu da katolici itekako plaćaju porez”.
Gospodine Rebić, sa dužnim poštovanjem, mene baš briga ako vjernici plaćaju porez. Ustvari, i red je da ga plaćaju. Problem je u tome da ga ja plaćam i da ja financiram Crkvu, a to ne želim. Ne želim da moj novac financira zločinačko-mafijašku organizaciju koja nastoji pretvoriti svijet u podružnicu Vatikana i vratiti ga u doba Rimskog carstva.
Izgleda da problem ne kopčaniju ni u islamskoj zajednici:
“Porez plaćaju svi vjernici i dio tih sredstava ide vjerskim zajednicama u Hrvatskoj, kako je regulirano zakonom”,
izjavio je Ševko Omerbašić, predsjednik Mešihata islamske zajednice u Hrvatskoj.
Izgleda da tim vjerskim folirantima nije jasno da mnogi ljudi ne žele financirati vjerske organizacije budući da ne koriste njihove usluge.
Reagiranje Crkve i njenih simpatizera na najmanje kritike često završava parolama kako sve to smrdi na komunizam, kako je sve to povratak u crvenu diktaturu, i slične stvari koje se ad hoc vade iz ropotarnice povijesti. Kako onda objasniti odnos između vjerskih institucija i poreznog sustava u zemljama kao što su Njemačka, Italija, Španjolska i Francuska? Da li i u navedenim zemljama postoji opasnost od crvene aveti? Čisto sumnjam, no tko zna: možda i postoji. Witch hunter Hebrang najbolje zna.
Upravo zbog toga bi ga trebalo poslati u inozemstvo.
Irreverent Impiety mu može kupiti avionsku kartu, ali samo u jednom smjeru.
IZVOR: Jutarnji List
Svjetla točka crkvenog mraka
Izgleda da predsjednik Mesić nije jedini kojemu je stalo do obrane vrijednosti Ustava.
Svećenik i sociolog don Ivan Grubišić predstavnik je vjerojatno tankih redova onih koji unutar Crkve znaju odvojiti tu vjersku organizaciju od Države. Nakon što je predsjednik Mesić predložio plaćanje poreza za katolike kako bi Crkvu financirali vjernici, don Grubišić je stao na stranu Ustava:
“Ne branim Mesića. Branim ustavna načela, jer bez njihova poštivanja Hrvatska će potonuti u srednji vijek i feudalno društvo”.
Don Grubišić ne samo da shvaća podjelu Crkve od države, već nema ništa protiv toga da Crkva podnosi financijska izvješća koja bi omogućila praćenje ogromnog kapitala kojim Crkva raspolaže. Don Grubišić ističe kako bi Crkva trebala plaćati PDV, budući da je do sada bila oslobođena od tog davanja, no nije oslobođena od poslovanja nekretninama i drugih oblika tržišne ekonomije.
Izgleda da Grubišić ima pokoju riječ i za one koji sa oltara osim naputaka o vjeri daju i naputke o politici:
“Biskupi se igraju – sugerirajući što je dobro, a što nije. Ako će Hrvatska biti konfesionalna država, onda prvo treba promijeniti Ustav, do tada se Crkva tako ne može ponašati. Biskupi s oltara šire diskriminaciju”.
I za kraj, mogu dodati još samo jedno: ako novi hrvatski predsjednik mora biti katolik, neka bude katolik poput Grubišića
IZVOR: Net.hr
Porez na vjersku pripadnost
Općepoznata je i sramotna, činjenica da se Katolička crkva u Hrvata izdašno financira iz državnog proračuna, a taj isti proračun pune svi građani Republike Hrvatske, bez obzira na vjeroispovijest ili nepostojanje iste.
Nakon cijelog niza uvredljivih aluzija na svoj račun od strane crkvenih predstavnika, predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić nastupa u javnosti sa par zanimljivih prijedloga; ne samo da bi se trebali ukloniti križevi iz javnih ustanova (što je sasvim osnovan zahtjev), već bi se trebao uvesti i porez koji bi rasteretio naš mrežasti proračun:
“Crkva ima odgovore na sva pitanja, miješa se u sve, pa onda neka uvedu crkveni porez koji bi plaćali vjernici katolici, kako ih država više ne bi financirala. Taj porez ne bi plaćali protestanti, Židovi, pravoslavci te agnostici i ateisti”.
Gospodine Predsjedniče, u potpunosti s slažem s vama. A trebala bi se složiti i Crkva budući da voli isticati kako je 80% stanovništva RH katoličke vjere – stoga, neka svi ovi silni vjernici odvoje postotak svojeg dohotka kako bi financirali instituciju koja trenutno siše novac iz svačijeg džepa (bez upita o tome slažemo se ili ne).
Uostalom, bio bi to prilično pozitivan korak u integriranju europske prakse i u Hrvatskoj. Naime, Hrvatska bi se trebala ogledati na Njemačku, Italiju, a najviše na Francusku, na države u kojima vjernici financiraju instituciju koja predstavlja njihovu vjeru.
Nadalje, predsjednik Mesić upozorava i na petljanje Crkve tamo gdje joj nije mjesto, a to je politika. Izjava biskupa Štambuka da bi slijedeći predsjednik trebao biti “katolik ne samo po svjedočanstvu krsnog lista” nije samo petljanje u predsjedničke izbore, dakle u politiku, već i teška diskriminacija na vjerskoj razini.
Iako Crkva voli tvrditi da se ne mješa u politiku, njeni pojedini predstavnici rado izražavaju stavove koji se sa tom tvrdnjom kose – Jezerinac kori Mesića zbog nepojavljivanja na misu, Miklenić ga smatra neuravnoteženom osobom i veleizdajnikom, a teolog Adalbert Rebić se zgraža nad prijedlogom uklanjanja križa jer smatra da “križ nije samo vjerski simbol, nego i simbol zapadne kulture”. Koliko je meni poznato, Zapadna se kultura osniva na Rimskom pravu, Grčkoj filozofiji i općenito Europskom prosvjetiteljstvu što je i temelj Europskog Ustava, za razliku od simbola Bliskoistočne sekte iz prvog stoljeća Nove ere (poseban naglasak ide na riječ nova ).
Nadalje, financiranje Crkve je velika šnita proračunske torte, stoga bi se uvođenjem poreza za Crkvu kojeg plaćaju isključivo vjernici rasteretio budžet, što i nije mala stvar uzimajući u obzir razmjere krize koja je zahvatila Hrvatsku.
No nekako sumnjam da bi se taj prijedlog mogao ostvariti. Kao što se Crkva voli uplitati u politiku i nakon toga hiniti čuđenje ako dođe do reakcija, isto tako voli posezati za novcem na nizak i parazitski način zahtjevajući prava bez da preuzme ikakve obveze.
Naime, Crkva nema obvezu da prikazuje svoje financijske rezultate. Iako nisam vjernik, ja financiram njihov život bubrega u loju i nemam pravo upitati što oni rade sa tim silnim novcem. Onaj vjernik koji smatra da je to u redu neka izvoli izdvajati iz svoje plaće, a ostali neka biraju drugu ustanovu kojoj će davati svoj novac. Ipak smatram da su bolnice, znanstvena istraživanja ili nevladine udruge vrijednije financiranja. Voljela bih da mi se to omogući i kroz porez, a mislim i da bi se mnogi drugi složili.
Uostalom, kroz ovakav način financiranja konačno bi se pravi broj vjernika pokazao. Ako je to stvarno 80% pučanstva, Crkva ne bi trebala strahovati. No, kao mislim da su to sve “vjernici na papiru”, ne bi samo Crkva, već bi svi mi dobili uvid u pravo stanje situacije. Jer u ovoj državi je najlakše busati se u prsa i na velika zvona deklarirati pripadnost. Imam dojam da bi trenutak dokazivanja pripadnosti donio zanimljiva iznenađenja. Crkvi pogotovo.
IZVOR: Jutarnji List
Crkveni angažman u doba krize
Općepoznata je činjenica da se Crkva samoproziva moralnom vertikalom društva te da voli iznositi svoje naputke o svakoj ljudskoj aktivnosti. Također, Crkva voli naglašavati potrebu za pravednim društvom te za pravednim vrednovanjem rada i omogućavanjem egzistencije svakog člana zajednice.
Naravno, ne treba posebno isticati da su ova krizna vremena poseban test za mnoge tvrke – kako naplatiti svoja potraživanja te ne otpuštati radnike?
Vjerojatno si je to pitanje tvrtka Rams u zadnjih nekoliko godina postavila mnogo puta budući da nikako ne uspjevaju naplatiti ogromno potraživanje od 2,5 milijuna kuna. Upravo je to iznos kojeg tvrtci duguje osječki Caritas, čiji je osnivač Biskupija đakovačka i srijemska. Tvrka Rams, zbog nemogućnost naplate tog potraživanja, bila je prisiljena proglasiti stečaj.
Da bi šteta bila veća, ne samo da Caritas nema nikakvu namjenu podmiriti dug, već pokušava u sudskom sporu i izigrati tvrtku.
Naime, sve je počelo daleke 1996. kada su započeli radovi izgradnje duhovno-rekreacijskog centra Emaus uz rječicu Karašicu, između Osijeka i Valpova. Naručitelj je bio Caritas.
Prva faza radova, vrijedna 1,8 milijuna kuna (lijepa investicija, uzimajući u obzir da se za te godine volimo izvlačiti kako “nije bilo novaca jer je bio rat”) izvedena je i troškovi su djelomično podmireni. Dodatni Ugovor o nastavku radova sklapa se 1998. godine.
U drugoj fazi radova se počinju javljati problemi – Rams ispostavlja račun za tu fazu i za ostatak duga iz prve faze u ukupnoj vrijednosti od 2,47 milijuna kuna, no Caritas ne plaća. Ni nakon nagodbe iz 1999. o plaćanju 1,5 milijuna kunado 2002. nema naplate potraživanja. Međutim, dolazi do ponude od strane Caritasa – plaćanje u iznosu od 800.000,00 kuna te nagodba o dinamici plaćanja. Zanimljivo je pratiti kako se ti iznosi, kada ih Crkva mora davati, nekako smanjuju…
Naravno, tvrtka ne pristaje te pokušava naplatiti dug. U cijelu priču ulazi i biskup Srakić koji obećaje da će dug biti pokriven, no njega se očito ne može držati za riječ. Bozanić rješava problem tako da pilatski pere ruke te izjavljuje da se “problem mora rješiti u Đakovu”.
Slučaj stiže na Sud krajem 2007. i tu dolazi do smicalice (naravno, od strane Caritasa) – kako je osječki Caritas onaj jedini račun platio putem Đakovačke i srijemske biskupije (koja je i osnivač osječkog Caritasa), tužba koju je Rams podnio Općinskom sudu u Đakovu glasila je na Caritas Đakovačke biskupije.
(Đavoljev) odvjetnik koji zastupa Đakovačku biskupiju uočava kako je tvrtka Rams “promašila pasivnu legitimaciju”, jer je ugovor sklopila s Biskupijom đakovačkom i srijemskom, Caritasom Osijek, a ne s Caritasom Đakovačke i srijemske biskupije. Tu pogrešku Caritas sada koristi kako bi izbjegao plaćanje duga od oko 2,5 milijuna kuna. Općinski sud u Đakovu u lipnju ove godine ponovno je riješio kako je Rams pogrešno naznačio svoju tužbu.
I za kraj, ako ste pomislili da je moguće podići novu tužbu, varate se – zastupila je zastara.
Iz svega ovoga postavlja se pitanje – što Crkva radi sa svim novcem kojeg uspjeva isisati iz proračuna kada ne plaća za svoje megalomanske građevinske projekte? Kako bi Crkva komentirala takvo vođenje poslova koje ide na štetu zaposlenih tvrtke koja je zbog tog dugovanja bila prisiljena proglasiti stečaj i tako ugroziti egzistenciju svojih zaposlenih?
Računica je, na žalost, jasna: svi dužnici moraju na bilo koji način vratiti dug Crkvi (vidi povrat imovine), dok za Crkvu očito vrijedi pravilo “otpusti nam dugove naše – iako ih mi ne otpuštamo svojim dužnicima”.
Amen.
IZVOR: Jutarnji List
Glas naroda (5): Nadnica za laprdanje: 250.000 kn
Čitatelj Ajgor posjećuje pomalo čudne siteove, pa nas je tako obavijestio o planu demografske obnove iz pera legendarnog don Ante Bakovića. Cijeli plan možete pročitati na blogu drugog poznatog katoličkog redikula, don Kaćunka; navodno postoji i na stranicama Bakovićevog Pronatalitetnog pokreta “Jedno dijete više”, no ja to nisam uspio naći na tom Flash-only siteu. 
Plan je definitivno štivo za preporuku svima koji vole apsurdne tekstove, a Ajgorovu analizu možete pročitati u nastavku.
Otac na poslu, majka u kući!
Čitajući razne napise o MPO, sjetih se starog asa na području demografske obnove, negdašnjeg standardnog prvotimca Feralove rubrike “Greatist Shits”, don Ante Bakovića. U travnju ove godine, don Kaćunko je na svome blogu objavio zanimljiv program demografske obnove čiji je autor gore navedeni don Baković.
Cijeli tekst dostupan je na http://angelo1.blog.hr/2009/04/1626168615/godine-demografskog-preporoda-hrvata.html i na http://www.jednodijetevise.com/ s nešto opširnijim uvodnim slovom.
Vrijedi pročitati. Zaista vrijedi, jer 25 točaka programa demografske obnove sadrži u sebi neke “vrijednosti” koje danas njeguje Katolička crkva u Hrvatskoj. One su ovdje, kako i priliči Bakoviću, iznesene na karikaturalniji način nego što to čini većina klera, ali misli vodilje su prepoznatljive.
(Ovo je samo skraćeni osvrt, reklo bi se nogometnim rječnikom “na prvu”)
1. Totalitarna svijest
(Wikipedia: “Totalitarizam je koncept koji se koristi radi opisivanja političkoga sustava gdje država kontrolira svaki javni i privatni život.”)
Svi u Hrvatskoj (Crkva, Država i mediji) moraju razraditi programe protiv sadašnje prakse hrvatskih obitelji s dvoje djece, tzv. “Zwei Kinder System”.
Uz svaku župu treba sagraditi dječji vrtić i dati časnim sestrama da ga vode.
Ima ih koji se zbog niskih motiva ne odlučuju za brak. Zato neženje treba oporezivati, a taj novac od poreza neženja usmjeriti na populacijsku politiku.
Netko bi se u Hrvatskoj trebao pozabaviti idejom o izgradnji domova za mlade, u kojima bi se brojni naši mladi sastajali i družili bez droge, alkohola i drugih zala.
Program je u cjelini usmjeren protiv zdravog razuma i ljudskih prava, a ovih nekoliko izdvojenih rečenica ilustrira do koje razine Crkva želi utjecati na privatnost i slobodno odlučivanje.
Ovo nije samo stav ridikuloznog don Bakovića već je samo razrađeno ono što je u studenom 2008. izjavio uzoriti kardinal Bozanić:
Ženidba i obitelj nisu neka privatna stvarnost koju svatko za sebe može slobodno oblikovati.
2. Nerazumijevanje demokracije
Od podanika posljednje apsolutne monarhije u Europi ne bi se niti moglo očekivati razumijevanje demokracije (iako se oni i na tom polju osjećaju pozvanima i kompetentnima dijeliti lekcije).
Možda je najkomičniji, a zasigurno i dovoljan za pojašjenje teze o nerazumijevanju osnova demokracije, ovaj Bakovićev prijedlog:
Treba donijeti zakone prema kojima će i djeca imati pravo glasa, razumije se preko svojih roditelja. To znači da bi jedna obitelj s petero djece imala sedam glasova.
3. Nacionalizam i ksenofobija
Nacionalizam može imati i pozitivne konotacije, međutim cijeli Bakovićev program dodatno je prožet i ksenofobijom što sve zajedno daje teško probavljivu smjesu.
U nekim točkama ksenofobija je izražena tek kroz aluzije, npr.
Njima (arhitektima i investitorima koji zbog profita grade manje stanove, op.a) je svejedno hoće li u tim stanovima sutra živjeti Hrvati ili Kinezi.
No, ima i vrlo otvorenih stavova:
Treba donijeti nove zakone koji bi bili samo i isključivo za dobrobit hrvatskoga naroda. Svi zakoni koji daju prednost, prioritet i povlastice nacionalnim manjinama — a na štetu nacionalne većine — treba ukinuti.
Zanimljivo je podsjetiti kako “katolička” znači “univerzalna”. (Ali, poznato je i to da naš isprazni ateistički umovi ne znaju teološki razmišljati i zaključiti da “crno” zapravo znači “bijelo”).
4. Diskriminacija žena
Ništa novo, poteže se od Biblije do današnjih dana — žena prvenstveno služi za rasplod, zatim udovoljavanju mužu, a može još i raditi ako baš želi.
Hrvatski sabor hitno treba usvojiti zakon o majci odgojiteljici, tj. da svaka majka sa četvero ili više djece dobije status majke odgojiteljice pa tako i državnu plaću na razini svojih kvalifikacija. Majka ne mora raditi nego, ako želi, može ostati kod kuće i odgajati djecu.
Sve prema slobodnom izboru. Majka koja želi raditi može izabrati radno mjesto, ali ako želi ostati kod kuće — treba joj osigurati i tu mogućnost.
Don Baković velikodušno ostavlja ženi mogućnost zaposlenja… za čime čezne svaka ona koja ima četvero ili više djece i idealnog muža iz sljedeće točke koja je naslovljena “Pater familias — glava obitelji”:
Muškarac koji ima svoju obitelj trebao bi imati prioritet pri zapošljavanju.
Ni jedan otac obitelji ne smije biti bez posla. Država mu mora pronaći posao. Treba nastojati da se majke oslobode rada kako bi bile doma s djecom, a da se očevima poveća plaća kako bi obitelj mogla pristojno živjeti od jedne, očeve plaće. Otac na poslu, majka u kući! To je ideal koji Hrvate također može spasiti od izumiranja.
Sramota je i teška neodgovornost naših političara (koji su pobijedili na izborima, izvojevali hrvatsku državu i kasnije pobijedili u Domovinskom ratu) da nemaju hrabrosti ukinuti onaj komunistički zakon o pobačaju iz 1977. Taj zakon Hrvatski sabor mora hitno staviti izvan snage!
U crkvenim krugovima neizmjerno zgražanje izaziva i sama pomisao da bi žena mogla odlučivati o svome tijelu.
5. Nerazumijevanje stvarnosti
U nekim točkama programa očituju se posljedice dugogodišnjeg života u virtualnom svijetu i nerazumijevanje realnosti.
Treba tražiti da Država od cjelokupnoga državnog proračuna 12% izdvoji za realizaciju ovoga projekta, i to 7% za pronatalitetnu politiku a 5% za povratak Iseljene Hrvatske na njezina stoljetna ognjišta u Hrvatskoj, BiH, Boki kotorskoj, Bačkoj i Srijemu.
Zapravo, ovo je u redu. Smije se svašta tražiti; pitanje je samo može li se i od kuda dobiti.
Prednosti u privatizaciji treba dati obiteljima s brojnom djecom! Neka obitelji s brojnom djecom u svemu imaju povlastice!
Ideja odražava duboko poznavanje gospodarstva i poduzetništva… iako, kad bolje razmislim, cijela privatizacija iz 1991. kao da je i rađena po nekom sličnom modelu, a rezultat je poznat.
Hrvatskom seljaku vratiti dostojanstvo, čast i bogatstvo! Kada hrvatski seljak bude bogat, onda će i Hrvatska biti gospodarski bogata i zdrava!
Obiteljima s troje i četvero djece trebala bi se na tržištu omogućiti kupnja većih stanova, a obiteljima s petero i više djece država bi trebala sagraditi obiteljske kuće.
Izvrsno, čak i genijalno! Istina, za sada imamo tek Bakovićeva idejna rješenja; još “samo” treba riješiti tehničke pojedinosti.
6. Nepoštivanje Ustava Republike Hrvatske
Cijeli program obiluje protuustavnim prijedlozima, ali to nije ništa čudno kada znamo da je kreativan odnos prema svjetovnim zakonima konstanta crkvenog djelovanja — nekako su Crkvi najmiliji oni ugovori s Vatikanom koji se moraju poštivati, dok ostali vrijede od zgode do zgode.
Evo nekoliko rečenica iz Ustava koje imaju veze s Bakovćevim programom:
Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava.
Državljanin Republike Hrvatske ne može biti prognan iz Republike Hrvatske niti mu se može oduzeti državljanstvo…
Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama.
Svi su pred zakonom jednaki.
Republici Hrvatskoj jamči se ravnopravnost pripadnicima svih nacionalnih manjina.
Svakom se jamči štovanje i pravna zaštita njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti.
Zabranjeno je i kažnjivo svako pozivanje ili poticanje na rat ili uporabu nasilja, na nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju ili bilo koji oblik nesnošljivosti.
Još malo
Na kraju, jedna zanimljivost:
U vrijeme saborske rasprave o MPO svećenici su se trudili dokazati da neplodnost nije bolest. Tako je Glas Koncila vrlo kršćanski ismijao neplodnost (uz doda tak homoseksualnosti, te omiljene teme muškaraca u haljinama), što je na svom blogu prenio i već spomenuti don Kaćunko. Istovremeno, don Baković predlaže ovo:
23. KLINIKA ZA LIJEČENJE NEPLODNOSTI
U Zagrebu, u naselju Remetincu, davno se počela graditi velika klinika, a radovi godinama stoje. Zašto se radovi na toj klinici ne bi završili, a klinika preuredila u nacionalnu kliniku za liječenje neplodnosti?!
Zastrašujući je podatak da je gotovo 30% mladih u Hrvatskoj neplodno. Ta bi klinika značila velik dobitak za demografski preporod Hrvata!
Obojica kvalificirani tumači vječnih i apsolutnih istina… ali kome vjerovati?!
Na stranici Pronatalitetnog pokreta “Jedno dijete više” najavljeno je da se 23. svibnja ove godine trebalo održati savjetovanje o predloženom programu. Nisam uspio pronaći izvještaj ili osvrt na savjetovanje, a baš bi me zanimalo koji su bili sudionici i kakve su bile rasprave.
A bilo bi zanimljivo znati i tko financira ovu Bakovićevu udrugu…
Opaske by Charon
Svakako je bilo zanimljivo, mada ne i naročito iznenađujuće, saznati tko financira rečenu udrugu: Proračun Republike Hrvatske. Npr. u Izvješću o korištenju sredstava proračunske zalihe državnog proračuna za siječanj-prosinac 2006. godine (PDF), na stranici 297 (dvanaesta od petnaest stranica samog dokumenta) nalazi se podatak o isplati 250.000 kn proračunskih sredstava Bakovićevoj udruzi “za podmirenje dugova i financijsku pomoć izdavanja lista “Narod” u 2007. godini”. Postignuta svota je time fascinantnija ako se zna da je ta udruga, prema podacima Baze udruga Republike Hrvatske i podacima stranice Donacije Info, osnovana 10.7.2006. godine! Dakle, tek u drugoj polovici iste godine u kojoj su iz Proračuna RH dobili četvrtinu milijuna kuna! Koliko se mladih obitelji moglo pomoći tim novcem u visini 50ak tadašnjih prosječnih godišnjih plaća?
Inače, na stranicama Donacije Info ima i simpatičan opis djelatnosti rečene udruge, odakle ćemo izdvojiti sljedeći paragraf:
U svojoj djelatnosti, se ne služi nikakvim metodama koje su u suprotnosti ljudskim pravima i slobodi odlučivanja već se isključivo u duhu Zakona o udrugama kao i svojeg Statuta poštuje svačija sloboda odlučivanja o broju djece, ali svojim radom motivira, animira i oduševljava zdrave obitelji da se odluče na treće i četvrto dijete.
Osim toga, radimo na povezivanju sa sličnim međunarodnim udrugama i ako u Europi i svijetu nema ovakve identične udruge. Stoga ova naša Udruga svojim će sadržajem obogatiti Hrvatsku, Europu i svijet, te će biti na čast i ugled Hrvatskoj.
Povežite napisano s Ajgorovom analizom, tj. sa ksenofobijom (valjda taj dio ide “na čast i ugled Hrvatskoj”, kao i pojedini školski udžbenici) i protuustavnim pozivima na diskriminaciju (to valjda ide u “ne služenje nikakvim metodama koje su u suprotnosti ljudskim pravima i slobodi odlučivanja”).
No, kad jednom i pregrmimo mržnu prema različitosti (prikrivanu u ljubav prema svojemu), ostaje gola činjenica ovog i sličnih pamfleta: treba rađati, bez ikakvog plana i brige kakav će život ta rođena djeca imati!
I, naravno, žene su samo živi inkubatori…
Hvala, Ajgore, na ovom vrijednom doprinosu.
Pregledavajući arhivu objavljenih tekstova na vašoj stranici, nisam pronašao komentar na jedan vrlo, vrlo zanimljiv tekst iz travnja ove godine – radi se o Bakovićevom programu demografske obnove. Malo je out of date, ali kako se radi o tekstu koji svjedoči o bezvremenim dometima klerikalnog uma, dopustio sam si malo ga komentirati te podastrijeti javnosti ako to zadovoljava vaše kriterije za objavu. Pozdrav, Ajgor PS: Nisam mogao smisliti dobar naslov pa sam se poslužio citatom iz Bakovićevog programa. Ako smislite nešto bolje, slobodno promijenite. «Otac na poslu, majka u kući!» Čitajući razne napise o MPO, sjetih se starog asa na području demografske obnove, negdašnjeg standardnog prvotimca Feralovog Greatist Shits natjecanja, don Ante Bakovića. U travnju ove godine, don Kaćunko je na svome blogu objavio zanimljiv program demografske obnove čiji je autor gore navedeni don Baković. Cijeli tekst dostupan je na http://angelo1.blog.hr/2009/04/index.html (objavljeno 26.4.2009.) i na http://www.jednodijetevise.com s nešto opširnijim uvodnim slovom. Vrijedi pročitati. Zaista vrijedi, jer 25 točaka programa demografske obnove sadrži u sebi neke «vrijednosti» koje danas njeguje katolička Crkva u Hrvatskoj. One su ovdje, kako i priliči Bakoviću, iznesene na karikaturalniji način nego što to čini većina klera, ali misli vodilje su prepoznatljive. (Ovo je samo skraćeni osvrt, reklo bi se nogometnim rječnikom «na prvu» …) 1. Totalitarna svijest (Wikipedia: «Totalitarizam je koncept koji se koristi radi opisivanja političkoga sustava gdje država kontrolira svaki javni i privatni život.») «Svi u Hrvatskoj (Crkva, Država i mediji) moraju razraditi programe protiv sadašnje prakse hrvatskih obitelji s dvoje djece, tzv. "Zwei Kinder System".» «Uz svaku župu treba sagraditi dječji vrtić i dati časnim sestrama da ga vode.» «Ima ih koji se zbog niskih motiva ne odlučuju za brak. Zato neženje treba oporezivati, a taj novac od poreza neženja usmjeriti na populacijsku politiku.» «Netko bi se u Hrvatskoj trebao pozabaviti idejom o izgradnji domova za mlade, u kojima bi se brojni naši mladi sastajali i družili bez droge, alkohola i drugih zala.» Program je u cjelini usmjeren protiv zdravog razuma i ljudskih prava, a ovih nekoliko izdvojenih rečenica ilustrira do koje razine Crkva želi utjecati na privatnost i slobodno odlučivanje. Ovo nije samo stav ridikuloznog don Bakovića već je samo razrađeno ono što je izjavio uzoriti kardinal Bozanić u studenom 2008: “Ženidba i obitelj nisu neka privatna stvarnost koju svatko za sebe može slobodno oblikovati.” 2. Nerazumijevanje demokracije Od podanika posljednje apsolutne monarhije u Europi ne bi se niti moglo očekivati razumijevanje demokracije (iako se oni i na tom polju osjećaju pozvanima i kompetentnima dijeliti lekcije). Možda najkomičniji i samim time i dovoljan za pojašnjenje teze o nerazumijevanju osnova demokracije je ovaj Bakovićev prijedlog: «Treba donijeti zakone prema kojima će i djeca imati pravo glasa, razumije se preko svojih roditelja. To znači da bi jedna obitelj s petero djece imala sedam glasova.» 3. Nacionalizam i ksenofobija Nacionalizam može imati i pozitivne konotacije, međutim cijeli Bakovićev program dodatno je prožet i ksenofobijom što sve zajedno daje teško probavljivu smjesu. U nekim točkama ksenofobija je izražena tek kroz aluzije … «…Njima je svejedno hoće li u tim stanovima sutra živjeti Hrvati ili Kinezi.» … ali ima i vrlo otvorenih stavova: «Treba donijeti nove zakone koji bi bili samo i isključivo za dobrobit hrvatskoga naroda. Svi zakoni koji daju prednost, prioritet i povlastice nacionalnim manjinama – a na štetu nacionalne većine – treba ukinuti.» Zanimljivo je podsjetiti kako «katolička» znači «univerzalna». (Ali, poznato je i to da naši isprazni ateistički umovi ne znaju teološki razmišljati i zaključiti da «crno» zapravo znači «bijelo»). 4. Diskriminacija žena Ništa novo, poteže se od Biblije do današnjih dana – žena prvenstveno služi za rasplod, zatim udovoljavanju mužu, a može još i raditi ako baš želi. «Hrvatski sabor hitno treba usvojiti zakon o majci odgojiteljici, tj. da svaka majka sa četvero ili više djece dobije status majke odgojiteljice pa tako i državnu plaću na razini svojih kvalifikacija. Majka ne mora raditi nego, ako želi, može ostati kod kuće i odgajati djecu. Sve prema slobodnom izboru. Majka koja želi raditi može izabrati radno mjesto, ali ako želi ostati kod kuće – treba joj osigurati i tu mogućnost.» Don Baković velikodušno ostavlja ženi mogućnost zaposlenja … za čime čezne svaka ona koja ima četvero ili više djece i idealnog muža iz sljedeće točke koja je naslovljena «Pater familias – glava obitelji»: «Muškarac koji ima svoju obitelj trebao bi imati prioritet pri zapošljavanju. Ni jedan otac obitelji ne smije biti bez posla. Država mu mora pronaći posao. Treba nastojati da se majke oslobode rada kako bi bile doma s djecom, a da se očevima poveća plaća kako bi obitelj mogla pristojno živjeti od jedne, očeve plaće. Otac na poslu, majka u kući! To je ideal koji Hrvate također može spasiti od izumiranja.» «Sramota je i teška neodgovornost naših političara (koji su pobijedili na izborima, izvojevali hrvatsku državu i kasnije pobijedili u Domovinskom ratu) da nemaju hrabrosti ukinuti onaj komunistički zakon o pobačaju iz 1977. Taj zakon Hrvatski sabor mora hitno staviti izvan snage!» U crkvenim krugovima neizmjerno zgražanje izaziva i sama pomisao da bi žena mogla odlučivati o svome tijelu. 5. Nerazumijevanje stvarnosti U nekim točkama programa očituju se posljedice dugogodišnjeg života u virtualnom svijetu i nerazumijevanje realnosti. «Treba tražiti da Država od cjelokupnoga državnog proračuna 12% izdvoji za realizaciju ovoga projekta …» Zapravo, ovo je u redu. Smije se svašta tražiti, pitanje je samo može li se i od kuda dobiti. «Prednosti u privatizaciji treba dati obiteljima s brojnom djecom! Neka obitelji s brojnom djecom u svemu imaju povlastice!» Ideja odražava duboko poznavanje gospodarstva i poduzetništva … iako kad bolje razmislim, cijela privatizacija iz 1991. kao da je i rađena po nekom sličnom modelu, a rezultat je poznat. «Hrvatskom seljaku vratiti dostojanstvo, čast i bogatstvo! Kada hrvatski seljak bude bogat, onda će i Hrvatska biti gospodarski bogata i zdrava!» «Obiteljima s troje i četvero djece trebala bi se na tržištu omogućiti kupnja većih stanova, a obiteljima s petero i više djece država bi trebala sagraditi obiteljske kuće.» Izvrsno, čak i genijalno! Istina, za sada imamo Bakovićeva idejna rješenja, još samo treba riješiti tehničke pojedinosti. 6. Nepoštivanje Ustava Republike Hrvatske Cijeli program obiluje protuustavnim prijedlozima, ali to nije ništa čudno kada znamo da je kreativan odnos prema svjetovnim zakonima konstanta crkvenog djelovanja – nekako su joj najmiliji oni ugovori s Vatikanom koji se moraju poštivati, dok ostali vrijede od zgode do zgode. Evo nekoliko rečenica iz Ustava koje imaju veze s Bakovćevim programom: “Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava.» “Državljanin Republike Hrvatske ne može biti prognan iz Republike Hrvatske niti mu se može oduzeti državljanstvo…” “Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama. Svi su pred zakonom jednaki.“ „U Republici Hrvatskoj jamči se ravnopravnost pripadnicima svih nacionalnih manjina.” „Svakom se jamči štovanje i pravna zaštita njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti.“ „Zabranjeno je i kažnjivo svako pozivanje ili poticanje na rat ili uporabu nasilja, na nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju ili bilo koji oblik nesnošljivosti.“ Na kraju, jedna zanimljivost: u vrijeme saborske rasprave o MPO svećenici su se trudili dokazati da neplodnost nije bolest – već spomenuti don Kaćunko je neplodnost vrlo kršćanski ismijao (http://angelo1.blog.hr/2009/07/index.html, objavljeno 19.07.2009.), a don Baković predlaže ovo: «23. KLINIKA ZA LIJEČENJE NEPLODNOSTI U Zagrebu, u naselju Remetincu, davno se počela graditi velika klinika, a radovi godinama stoje. Zašto se radovi na toj klinici ne bi završili, a klinika preuredila u nacionalnu kliniku za liječenje neplodnosti?! Zastrašujući je podatak da je gotovo 30% mladih u Hrvatskoj neplodno. Ta bi klinika značila velik dobitak za demografski preporod Hrvata!» Obojica kvalificirani tumači vječnih i apsolutnih istina … ali kome vjerovati?! Kako je bilo najavljeno na stranici http://www.jednodijetevise.com/, 23. svibnja ove godine trebalo je biti održano savjetovanje o predloženom programu. Nisam uspio pronaći izvještaj ili osvrt na savjetovanje, a baš bi me zanimalo koji su bili sudionici i kakve su bile rasprave. Bilo bi zanimljivo znati i tko financira ovu Bakovićevu udrugu
