Irreverent Impiety

Svaki put kada se netko drzne katoličku Crkvu u Hrvatskoj podvrgnuti kritici zbog uplitanja u politiku ili zbog javnog netransparentnog financiranja, prva linija obrane je pozivanje na brojnost vjernika iz kojeg proizlazi nekakvo pravo na takvo ponašanje.

Brojnost vjernika utvrđena je popisima stanovništva 1992. i 2001. godine. Prema ovom potonjem u Hrvatskoj živi oko 87,83% katolika.

Ovaj veliki postotak poslužio je Crkvi pri sklapanju konkordata s Vatikanom, a u Ugovoru o gospodarskim pitanjima izrijekom se na njega i poziva…

«… imali su na umu postotak građana Republike Hrvatske koji se izjašnjavaju katolicima.»

No jesu li svi oni koji se izjašnjavaju katolicima uistinu katolici?

Po mome shvaćanju, a takvo načelo primjenjuje se u svim ljudskim aktivnostima, katolik je onaj tko potpuno prihvaća katolički nauk te se ponaša u skladu s njim. Kao što postoji razlika između «izjašnjavati se nogometašem» i «biti nogometaš» što se očituje u vještini igre i poštivanju pravila…

Do sada sam uvijek na temelju opće poznatih činjenica o društvu u kojemu živimo tvrdio da praktičnih vjernika u Hrvatskoj ima znatno manje od onoga što se želi prikazati učestalim tvrdnjama kako smo «katolička zemlja».

A danas, hvala Bogu , naiđoh na jedno istraživanje agencije Puls koje je mome stavu dalo i malo čvršće uporište.

Istraživanje je objavljeno na T-portalu, a ispod teksta nalazi se i link s kojega možete preuzeti cjelovite rezultate u xls formatu.

Za početak pozabavio sam se onime što prilično vjerno ilustrira privrženost katoličkom nauku. Ponuđene su sljedeće tvrdnje:

- Zakonom treba zabraniti pravo na pobačaj osim kada je to nužno iz medicinskih razloga;
- Umjetna oplodnja nije prirodan način začeća pa ga treba izbjegavati;
- Zamrzavanje oplođenih jajnih stanica je grijeh kao i abortus;
- Brak je sveta institucija i partneri ga nemaju pravo samovoljno raskinuti;
- Život u izvanbračnoj zajednici je grijeh kojeg se previše tolerira u našem društvu;
- Muškarci i žene se biološki razlikuju pa se treba razlikovati i njihova uloga u obitelji;
- Žene i muškarci se biološki razlikuju pa se trebaju razlikovati i njihove uloge u društvu.

Ispitanici su imali ponuđeno 5 mogućih odgovora za svaku od gornjih tvrdnji:

- Uopće se ne slažem
- Uglavnom se ne slažem
- Uglavnom se slažem
- U potpunosti se slažem
- Ne zna

Pravi vjernik katolik trebao bi na sva pitanja odgovoriti «U potpunosti se slažem», zar ne? Rekao bih da se ovdje radi o temeljnim «vrijednostima» koji karakteriziraju katoličanstvo.

Crvena crta predstavlja broj katolika prema izjašnjavanju iz ovog ispitivanja, 84,60% (u popisu stanovništva 2001. bilo je 87,83% ili 3,23% više … je li ovo možda dobar nagovještaj?! )

Plavi stupac predstavlja one koji su na zadane tvrdnje odgovorili «U potpunosti se slažem», dakle one koji se nedvojbeno mogu nazivati katolicima.

Zeleni stupac prikazuje (zbrojeno) one koji su odgovorili «U potpunosti se slažem» i «Uglavnom se slažem» pa bi se i njih, po nešto blažem kriteriju također moglo smatrati katolicima.

Slika govori više od tisuću riječi pa komentar nije potreban!

U mnoštvu podataka iz istraživanja zanimljivo je uočiti i kako većina ispitanika smatra da svećenici ne žive u skladu s naukom koji propovijedaju – samo njih 6,9% se u potpunosti ne slaže s tom tvrdnjom, a dodatnih 11,1% se uglavnom ne slaže!

Još je veći broj onih koji misle kako svećenici ne žive skromno kako bi trebali – samo njih 5,2% se u potpunosti ne slaže s ovom tvrdnjom, a još njih 9,2% se uglavnom ne slaže!

Ovo je pak u skladu sa stavovima ateista koji u ovoj činjenici često pronalaze bitne razloge za kritiku položaja Crkve u društvu.

Zanimljivi su i podaci o ideji plaćanja tzv. Crkvenog poreza. Kad bi se uveo Crkveni porez sigurno bi ga plaćalo 11,9%, a vjerojatno 23,8% ispitanika. Čini se da je i Crkva već obavila slična istraživanja pa je jasnije zbog čega se tako žestoko opire ovoj ideji.

Što zaključiti?

Iako se možemo smatrati prevarenima jer je Crkva na temelju proizvoljnih podataka uzela lovu iz proračuna i uzurpirala pravo na govorenje u ime većine, utješno je što ipak nismo većinski zatucani već samo većinski licemjerni.

(Tekst napisao Ajgor. Thanks, mate. )

Još jedna izvrsna analiza iz per… tipkovnice čitatelja Ajgora.

El presidente no tiene quién le escriba
(Predsjedniku nema tko pisati, ali o njemu pišu mahnito)

U razgovorima o katoličkoj crkvi u Hrvatskoj često zastupam tezu kako se radi o instituciji kojoj je najveća svetinja vlastiti interes, a ostalo kada dođe na red.

Jedan od argumenata koji pri tome koristim je odnos Crkve prema komunizmu. Zanemarimo sada to što se napada komunizam kojega nikada nigdje nije bilo – u svijetu su postojali samo različiti oblici socijalizma. U daljnjem tekstu pod tim nazivom podrazumijevat ću, dakle, socijalizam.

Ranih devedesetih godina prošloga stoljeća Crkva se svom snagom obrušila na zlo i zločine komunizma, a kao glavni argumenti korišteni su pokolj na Bleiburgu, tzv. “križni putovi”, obračuni s političkim neistomišljenicima te općenito izostanak istinske demokracije.

U pravu je svatko tko osuđuje zločin, tu se nema što prigovoriti, međutim, ako se dublje proanalizira ponašanje Crkve, može se doći do zaključka kako je ta osuda samo jedan od alata kako bi se režim i ideja komunizma potpuno ocrnili.

Naime, i površnom poznavatelju povijesti poznato je kako je katolička crkva s velikim entuzijazmom podupirala kolonizatorske pohode koji su rezultirali zatiranjem cijelih civilizacija, kako je i sama sudjelovala u najokrutnijim zločinima (Inkvizicija) i ratovima (Križarski), kako se nikada s takvom žestinom nije obrušila na pošasti novijeg doba kao što su bili nacizam i fašizam, kako je podupirala razne novovijekovne hunte,…

Ostaje onda pitanje zbog čega je ipak trebalo tako ocrniti i sotonozirati komunizam? Zbog ateizama i stavljanja Crkve u zadnji red društvenog utjecaja, a posljedice su naravno i materijalno financijske prirode. Sve ostalo, uključujući i najgore zločine, bilo bi probavljivo kao i toliko puta kroz povijest…

Da Crkva i dalje tako funkcionira pokazuju novija zbivanja, ili nazvat ću ih skraćeno “slučaj Mesić”.

Naime, Mesić je u nekoliko navrata govorio ono što se ušima prečasnih i uzoritih ne sviđa ili ono što je protivno njihovom interesu. To je bio dovoljan razlog za njegovo sotoniziranje — neki to čine u rukavicama, neki to čine otvorenije (Miklenić), a oni koji su poznati kao redikuli ne ustručavaju se niti vrijeđati.

Npr. moj omiljeni don Kaćunko:

Naime, nakon dvostruko uspješno “obavljena posla” bagateliziranja i obezvrjeđivanja te nekoć časne dužnosti, P.M.S. (P. znači predsjednik, a ostalo su njegovi inicijali) je najodgovorniji što je ta “institucija sistema” postala potpuno beskorisna, nepotrebna, suvišna, štetna… i – pregolemo opterećenje proračuna!
– Izvor

(Uuuups, “pregolemo opterećenje proračuna”… look who is talking … za ovu temu nije važno, ali nisam mogao ne primijetiti.)

I dok se Kaćunko spušta na razinu birtaškog prostakluka, uzoriti kardinal Bozanić je svoje mišljenje o Mesiću izrazio puno suptilnije, ali jednako znakovito:

Nakon što je predsjednik Stjepan Mesić zatražio od kardinala Josipa Bozanića da se ogradi od izjava hvarsko-bračko-viškog biskupa Slobodana Štambuka, ovaj se poprilično oglušio. Predsjednikovo pismo ga je, kaže, zateklo na putu za Rim, no o svemu je već saznao iz medija.

“Poštovani gospodine Predsjedniče, ovime Vam priopćujem da sam sadržaj Vašeg pisma pomno razmotrio”, jedino je još uzmogao, uz pozdrave sa željama za “obilje dobra”, Mesiću odgovoriti Bozanić.

Kardinalov potez na Pantovčaku su doživjeli kao pravu pravcatu bezobraštinu. Prije svega navode da Bozanić o slučaju nije mogao doznati iz medija budući da je sam Mesić javno rekao da je pisao Bozaniću zbog Štambuka, ali i ništa više od toga.”

– Izvor

Dakako da ne osporavam pravo na nesuglasje, netrpeljivost pa čak i mržnju. I razmišljao sam o tome što može biti pokretač ovakvog ponašanja — ali osim Mesićevog kritičkog odnosa prema Crkvi, ne mogu naći nešto što bi bila dovoljno velika povreda nekakvih “katoličkih vrijednosti” pa da to izazove takvu buru.  Jednostavno, bebi želite uzeti zvečku i ona urla!

Za dodatno pojašnjenje prethodne rečenice, evo kroki dvaju predsjednika — jednog Crkvi omiljenog i jednog sotonskog:

I Mesić i Tuđman imaju komunističku prošlost. Tuđmanova je puno “čvršća”, s obzirom da je svoje formativne godine proveo u Partiji, i posljedice su bile puno teže i trajnije.

Naime, iako se uspješno presvukao, u duši je ostao tvrdi komunista što je dokazao svojim brojnim nedemokratskim potezima (uvođenje kulta ličnosti, nepotvrđivanje demokratski izabranih gradonačelnika Zagreba, pokušaj gašenja nepoćudnih medija itd.). Crkva je 1991. s velikom radošću pozdravila dolazak DEMOKRACIJE, ali, zanimljivo, nikada nije Tuđmanu spočitnula nedemokratsko ponašanje. Mesić je, pak, uz sve svoje mane, u odnosu na Tuđmana uzoran demokrata.

Tuđman je krajem 2. svjetskog rata već bio visoki oficir partizanske vojske. Može se opravdano pretpostaviti da je on znao o Bleiburgu više nego Račan koji je tada bio beba u nekom njemačkom konclogoru. Ali, zanimljivo, Crkva nikada nije javno pitala Tuđmana što se to na Bleiburgu dogodilo, a na kraj pameti im nije bilo pitati je li on nešto o tome znao. Ne, ne, “natjerali” su Račana da se ide ispričavati.

U vrijeme Tuđmanove vlasti nikada se nije toliko inzistiralo na pronalaženju konkretnih zločinaca, nisu se pronalazile kosti na svakom koraku kao nekoliko godina nakon njega, nije započeo niti jedan sudski proces iako je živih svjedoka bilo znatno više nego danas. Kada se o tome i polemiziralo u javnosti, Tuđmana se zaobilazilo kao da on s partizanima nikada nije imao baš nikakve veze.

Mesić (rođen 1934.) nije mogao osobno sudjelovati u tim zločinima, ali po potrebi se u pljuvačke svrhe koristi podatak da je njegov stric bio partizan.

Što je ta bitna razlika koja jednoga čini omiljenim u očima Crkve, a drugoga sotonom?

Tuđman si je već za svoje prvo pojavljivanje na Markovom trgu osigurao pratnju kardinala Kuharića koji je kasnije uvijek bio rado viđen suputnik. Pa onda su se potpisali nekakvi ugovori s Vatikanom… a za svaki slučaj stavilo se i “tako mi Bog pomogao” u tekst predsjedničke prisege… Pa tko ga takvoga ne bi volio?!

Vratit ću se još jednom na prethodnu konstataciju kako je Crkva u ranim devedesetim radosno pozdravila dolazak demokracije. Stjepan Mesić je i na prvim i na drugim demokratskim izborima dobio približno 1.500.000 glasova. I kad razni velečasni, preuzvišeni, prečasni i uzoriti pljuju po Predsjedniku Republike, trebali bi imati u vidu da osim po instituciji države koja ih obilno financira pljuju i po volji tolikog broja njegovih glasača od kojih je 1.300.000 katolika (ako ćemo vjerovati onom čuvenom 87%).

Čitatelj Ajgor posjećuje pomalo čudne siteove, pa nas je tako obavijestio o planu demografske obnove iz pera legendarnog don Ante Bakovića. Cijeli plan možete pročitati na blogu drugog poznatog katoličkog redikula, don Kaćunka; navodno postoji i na stranicama Bakovićevog Pronatalitetnog pokreta “Jedno dijete više”, no ja to nisam uspio naći na tom Flash-only siteu.

Plan je definitivno štivo za preporuku svima koji vole apsurdne tekstove, a Ajgorovu analizu možete pročitati u nastavku.

Otac na poslu, majka u kući!

Čitajući razne napise o MPO, sjetih se starog asa na području demografske obnove, negdašnjeg standardnog prvotimca Feralove rubrike “Greatist Shits”, don Ante Bakovića. U travnju ove godine, don Kaćunko je na svome blogu objavio zanimljiv program demografske obnove čiji je autor gore navedeni don Baković.

Cijeli tekst dostupan je na http://angelo1.blog.hr/2009/04/1626168615/godine-demografskog-preporoda-hrvata.html i na http://www.jednodijetevise.com/ s nešto opširnijim uvodnim slovom.

Vrijedi pročitati. Zaista vrijedi, jer 25 točaka programa demografske obnove sadrži u sebi neke “vrijednosti” koje danas njeguje Katolička crkva u Hrvatskoj. One su ovdje, kako i priliči Bakoviću, iznesene na karikaturalniji način nego što to čini većina klera, ali misli vodilje su prepoznatljive.

(Ovo je samo skraćeni osvrt, reklo bi se nogometnim rječnikom “na prvu”)

1. Totalitarna svijest

(Wikipedia: “Totalitarizam je koncept koji se koristi radi opisivanja političkoga sustava gdje država kontrolira svaki javni i privatni život.”)

Svi u Hrvatskoj (Crkva, Država i mediji) moraju razraditi programe protiv sadašnje prakse hrvatskih obitelji s dvoje djece, tzv. “Zwei Kinder System”.

Uz svaku župu treba sagraditi dječji vrtić i dati časnim sestrama da ga vode.

Ima ih koji se zbog niskih motiva ne odlučuju za brak. Zato neženje treba oporezivati, a taj novac od poreza neženja usmjeriti na populacijsku politiku.

Netko bi se u Hrvatskoj trebao pozabaviti idejom o izgradnji domova za mlade, u kojima bi se brojni naši mladi sastajali i družili bez droge, alkohola i drugih zala.

Program je u cjelini usmjeren protiv zdravog razuma i ljudskih prava, a ovih nekoliko izdvojenih rečenica ilustrira do koje razine Crkva želi utjecati na privatnost i slobodno odlučivanje.

Ovo nije samo stav ridikuloznog don Bakovića već je samo razrađeno ono što je u studenom 2008. izjavio uzoriti kardinal Bozanić:

Ženidba i obitelj nisu neka privatna stvarnost koju svatko za sebe može slobodno oblikovati.

2. Nerazumijevanje demokracije

Od podanika posljednje apsolutne monarhije u Europi ne bi se niti moglo očekivati razumijevanje demokracije (iako se oni i na tom polju osjećaju pozvanima i kompetentnima dijeliti lekcije).

Možda je najkomičniji, a zasigurno i dovoljan za pojašjenje teze o nerazumijevanju osnova demokracije, ovaj Bakovićev prijedlog:

Treba donijeti zakone prema kojima će i djeca imati pravo glasa, razumije se preko svojih roditelja. To znači da bi jedna obitelj s petero djece imala sedam glasova.

3. Nacionalizam i ksenofobija

Nacionalizam može imati i pozitivne konotacije, međutim cijeli Bakovićev program dodatno je prožet i ksenofobijom što sve zajedno daje teško probavljivu smjesu.

U nekim točkama ksenofobija je izražena tek kroz aluzije, npr.

Njima (arhitektima i investitorima koji zbog profita grade manje stanove, op.a) je svejedno hoće li u tim stanovima sutra živjeti Hrvati ili Kinezi.

No, ima i vrlo otvorenih stavova:

Treba donijeti nove zakone koji bi bili samo i isključivo za dobrobit hrvatskoga naroda. Svi zakoni koji daju prednost, prioritet i povlastice nacionalnim manjinama — a na štetu nacionalne većine — treba ukinuti.

Zanimljivo je podsjetiti kako “katolička” znači “univerzalna”. (Ali, poznato je i to da naš isprazni ateistički umovi ne znaju teološki razmišljati i zaključiti da “crno” zapravo znači “bijelo”).

4. Diskriminacija žena

Ništa novo, poteže se od Biblije do današnjih dana — žena prvenstveno služi za rasplod, zatim udovoljavanju mužu, a može još i raditi ako baš želi.

Hrvatski sabor hitno treba usvojiti zakon o majci odgojiteljici, tj. da svaka majka sa četvero ili više djece dobije status majke odgojiteljice pa tako i državnu plaću na razini svojih kvalifikacija. Majka ne mora raditi nego, ako želi, može ostati kod kuće i odgajati djecu.

Sve prema slobodnom izboru. Majka koja želi raditi može izabrati radno mjesto, ali ako želi ostati kod kuće — treba joj osigurati i tu mogućnost.

Don Baković velikodušno ostavlja ženi mogućnost zaposlenja… za čime čezne svaka ona koja ima četvero ili više djece i idealnog muža iz sljedeće točke koja je naslovljena “Pater familias — glava obitelji”:

Muškarac koji ima svoju obitelj trebao bi imati prioritet pri zapošljavanju.

Ni jedan otac obitelji ne smije biti bez posla. Država mu mora pronaći posao. Treba nastojati da se majke oslobode rada kako bi bile doma s djecom, a da se očevima poveća plaća kako bi obitelj mogla pristojno živjeti od jedne, očeve plaće. Otac na poslu, majka u kući! To je ideal koji Hrvate također može spasiti od izumiranja.

Sramota je i teška neodgovornost naših političara (koji su pobijedili na izborima, izvojevali hrvatsku državu i kasnije pobijedili u Domovinskom ratu) da nemaju hrabrosti ukinuti onaj komunistički zakon o pobačaju iz 1977. Taj zakon Hrvatski sabor mora hitno staviti izvan snage!

U crkvenim krugovima neizmjerno zgražanje izaziva i sama pomisao da bi žena mogla odlučivati o svome tijelu.

5. Nerazumijevanje stvarnosti

U nekim točkama programa očituju se posljedice dugogodišnjeg života u virtualnom svijetu i nerazumijevanje realnosti.

Treba tražiti da Država od cjelokupnoga državnog proračuna 12% izdvoji za realizaciju ovoga projekta, i to 7% za pronatalitetnu politiku a 5% za povratak Iseljene Hrvatske na njezina stoljetna ognjišta u Hrvatskoj, BiH, Boki kotorskoj, Bačkoj i Srijemu.

Zapravo, ovo je u redu. Smije se svašta tražiti; pitanje je samo može li se i od kuda dobiti.

Prednosti u privatizaciji treba dati obiteljima s brojnom djecom! Neka obitelji s brojnom djecom u svemu imaju povlastice!

Ideja odražava duboko poznavanje gospodarstva i poduzetništva… iako, kad bolje razmislim, cijela privatizacija iz 1991. kao da je i rađena po nekom sličnom modelu, a rezultat je poznat.

Hrvatskom seljaku vratiti dostojanstvo, čast i bogatstvo! Kada hrvatski seljak bude bogat, onda će i Hrvatska biti gospodarski bogata i zdrava!

Obiteljima s troje i četvero djece trebala bi se na tržištu omogućiti kupnja većih stanova, a obiteljima s petero i više djece država bi trebala sagraditi obiteljske kuće.

Izvrsno, čak i genijalno! Istina, za sada imamo tek Bakovićeva idejna rješenja; još “samo” treba riješiti tehničke pojedinosti.

6. Nepoštivanje Ustava Republike Hrvatske

Cijeli program obiluje protuustavnim prijedlozima, ali to nije ništa čudno kada znamo da je kreativan odnos prema svjetovnim zakonima konstanta crkvenog djelovanja — nekako su Crkvi najmiliji oni ugovori s Vatikanom koji se moraju poštivati, dok ostali vrijede od zgode do zgode.

Evo nekoliko rečenica iz Ustava koje imaju veze s Bakovćevim programom:

Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava.

Državljanin Republike Hrvatske ne može biti prognan iz Republike Hrvatske niti mu se može oduzeti državljanstvo…

Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama.

Svi su pred zakonom jednaki.

Republici Hrvatskoj jamči se ravnopravnost pripadnicima svih nacionalnih manjina.

Svakom se jamči štovanje i pravna zaštita njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti.

Zabranjeno je i kažnjivo svako pozivanje ili poticanje na rat ili uporabu nasilja, na nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju ili bilo koji oblik nesnošljivosti.

Još malo

Na kraju, jedna zanimljivost:

U vrijeme saborske rasprave o MPO svećenici su se trudili dokazati da neplodnost nije bolest. Tako je Glas Koncila vrlo kršćanski ismijao  neplodnost (uz doda tak homoseksualnosti, te omiljene teme muškaraca u haljinama), što je na svom blogu prenio i već spomenuti don Kaćunko. Istovremeno, don Baković predlaže ovo:

23. KLINIKA ZA LIJEČENJE NEPLODNOSTI

U Zagrebu, u naselju Remetincu, davno se počela graditi velika klinika, a radovi godinama stoje. Zašto se radovi na toj klinici ne bi završili, a klinika preuredila u nacionalnu kliniku za liječenje neplodnosti?!

Zastrašujući je podatak da je gotovo 30% mladih u Hrvatskoj neplodno. Ta bi klinika značila velik dobitak za demografski preporod Hrvata!

Obojica kvalificirani tumači vječnih i apsolutnih istina… ali kome vjerovati?!

Na stranici Pronatalitetnog pokreta “Jedno dijete više” najavljeno je da se 23. svibnja ove godine trebalo održati savjetovanje o predloženom programu. Nisam uspio pronaći izvještaj ili osvrt na savjetovanje, a baš bi me zanimalo koji su bili sudionici i kakve su bile rasprave.

A bilo bi zanimljivo znati i tko financira ovu Bakovićevu udrugu…

Opaske by Charon

Svakako je bilo zanimljivo, mada ne i naročito iznenađujuće, saznati tko financira rečenu udrugu: Proračun Republike Hrvatske. Npr. u Izvješću o korištenju sredstava proračunske zalihe državnog proračuna za siječanj-prosinac 2006. godine (PDF), na stranici 297 (dvanaesta od petnaest stranica samog dokumenta) nalazi se podatak o isplati 250.000 kn proračunskih sredstava Bakovićevoj udruzi “za podmirenje dugova i financijsku pomoć izdavanja lista “Narod” u 2007. godini”. Postignuta svota je time fascinantnija ako se zna da je ta udruga, prema podacima Baze udruga Republike Hrvatske i podacima stranice Donacije Info, osnovana 10.7.2006. godine! Dakle, tek u drugoj polovici iste godine u kojoj su iz Proračuna RH dobili četvrtinu milijuna kuna! Koliko se mladih obitelji moglo pomoći tim novcem u visini 50ak tadašnjih prosječnih godišnjih plaća?

Inače, na stranicama Donacije Info ima i simpatičan opis djelatnosti rečene udruge, odakle ćemo izdvojiti sljedeći paragraf:

U svojoj djelatnosti, se ne služi nikakvim metodama koje su u suprotnosti ljudskim pravima i slobodi odlučivanja već se isključivo u duhu Zakona o udrugama kao i svojeg Statuta poštuje svačija sloboda odlučivanja o broju djece, ali svojim radom motivira, animira i oduševljava zdrave obitelji da se odluče na treće i četvrto dijete.

Osim toga, radimo na povezivanju sa sličnim međunarodnim udrugama i ako u Europi i svijetu nema ovakve identične udruge. Stoga ova naša Udruga svojim će sadržajem obogatiti Hrvatsku, Europu i svijet, te će biti na čast i ugled Hrvatskoj.

Povežite napisano s Ajgorovom analizom, tj. sa ksenofobijom (valjda taj dio ide “na čast i ugled Hrvatskoj”, kao i pojedini školski udžbenici) i protuustavnim pozivima na diskriminaciju (to valjda ide u “ne služenje nikakvim metodama koje su u suprotnosti ljudskim pravima i slobodi odlučivanja”).

No, kad jednom i pregrmimo mržnu prema različitosti (prikrivanu u ljubav prema svojemu), ostaje gola činjenica ovog i sličnih pamfleta: treba rađati, bez ikakvog plana i brige kakav će život ta rođena djeca imati!

I, naravno, žene su samo živi inkubatori…

Hvala, Ajgore, na ovom vrijednom doprinosu.

Pregledavajući arhivu objavljenih tekstova na vašoj stranici, nisam
pronašao komentar na jedan vrlo, vrlo zanimljiv tekst iz travnja ove godine – radi se o
Bakovićevom programu demografske obnove. Malo je out of date, ali kako se radi o tekstu koji
svjedoči o bezvremenim dometima klerikalnog uma, dopustio sam si malo ga komentirati te podastrijeti
javnosti ako to zadovoljava vaše kriterije za objavu.
 Pozdrav,
 Ajgor
 PS: Nisam mogao smisliti dobar naslov pa sam se poslužio citatom iz Bakovićevog programa. Ako
smislite nešto bolje, slobodno promijenite.
«Otac na poslu, majka u kući!»
 Čitajući razne napise o MPO, sjetih se starog asa na području demografske obnove, negdašnjeg
standardnog prvotimca Feralovog Greatist Shits natjecanja, don Ante Bakovića. 

 U travnju ove godine, don Kaćunko je na svome blogu objavio zanimljiv program demografske obnove
čiji je autor gore navedeni don Baković.
 Cijeli tekst dostupan je na http://angelo1.blog.hr/2009/04/index.html (objavljeno 26.4.2009.) i na
http://www.jednodijetevise.com  s nešto opširnijim uvodnim slovom.

 Vrijedi pročitati. Zaista vrijedi, jer 25 točaka programa demografske obnove sadrži u sebi neke
«vrijednosti» koje danas njeguje katolička Crkva u Hrvatskoj. One su ovdje, kako i
priliči Bakoviću, iznesene na karikaturalniji način nego što to čini većina klera, ali misli
vodilje su prepoznatljive.

 (Ovo je samo skraćeni osvrt, reklo bi se nogometnim rječnikom «na prvu» …)

 1. Totalitarna svijest

 (Wikipedia: «Totalitarizam je koncept koji se koristi radi opisivanja političkoga sustava
gdje država kontrolira svaki javni i privatni život.»)
«Svi u Hrvatskoj (Crkva, Država i mediji) moraju razraditi programe protiv sadašnje
prakse hrvatskih obitelji s dvoje djece, tzv. "Zwei Kinder System".»
«Uz svaku župu treba sagraditi dječji vrtić i dati časnim sestrama da ga vode.»
«Ima ih koji se zbog niskih motiva ne odlučuju za brak. Zato neženje treba oporezivati, a taj
novac od poreza neženja usmjeriti na populacijsku politiku.»
«Netko bi se u Hrvatskoj trebao pozabaviti idejom o izgradnji domova za mlade, u kojima bi se
brojni naši mladi sastajali i družili bez droge, alkohola i drugih zala.»

 Program je u cjelini usmjeren protiv zdravog razuma i ljudskih prava, a ovih nekoliko izdvojenih
rečenica ilustrira do koje razine Crkva želi utjecati na privatnost i slobodno odlučivanje. 

 Ovo nije samo stav ridikuloznog don Bakovića već je samo razrađeno ono što je izjavio
uzoriti kardinal Bozanić u studenom 2008:
“Ženidba i obitelj nisu neka privatna stvarnost koju svatko za sebe može slobodno
oblikovati.”  

 2. Nerazumijevanje demokracije

 Od podanika posljednje apsolutne monarhije u Europi ne bi se niti moglo očekivati razumijevanje
demokracije (iako se oni i na tom polju osjećaju pozvanima i kompetentnima dijeliti lekcije).
 Možda najkomičniji i samim time i dovoljan za pojašnjenje teze o nerazumijevanju osnova
demokracije je ovaj Bakovićev prijedlog:
«Treba donijeti zakone prema kojima će i djeca imati pravo glasa, razumije se preko svojih
roditelja. To znači da bi jedna obitelj s petero djece imala sedam glasova.»

 3. Nacionalizam i ksenofobija

 Nacionalizam može imati i pozitivne konotacije, međutim cijeli Bakovićev program dodatno je prožet
i ksenofobijom što sve zajedno daje teško probavljivu smjesu.
 U nekim točkama ksenofobija je izražena tek kroz aluzije …
«…Njima je svejedno hoće li u tim stanovima sutra živjeti Hrvati ili Kinezi.»
… ali ima i vrlo otvorenih stavova:
«Treba donijeti nove zakone koji bi bili samo i isključivo za dobrobit hrvatskoga naroda. Svi
zakoni koji daju prednost, prioritet i povlastice nacionalnim manjinama – a na štetu
nacionalne većine – treba ukinuti.»

 Zanimljivo je podsjetiti kako «katolička» znači «univerzalna». (Ali,
poznato je i to da naši isprazni ateistički umovi ne znaju teološki razmišljati
i zaključiti da «crno» zapravo znači «bijelo»).

 4. Diskriminacija žena

 Ništa novo, poteže se od Biblije do današnjih dana – žena prvenstveno služi za
rasplod, zatim udovoljavanju mužu, a može još i raditi ako baš želi.
«Hrvatski sabor hitno treba usvojiti zakon o majci odgojiteljici, tj. da svaka majka sa
četvero ili više djece dobije status majke odgojiteljice pa tako i državnu plaću na razini
svojih kvalifikacija. Majka ne mora raditi nego, ako želi, može ostati kod kuće i odgajati djecu.
Sve prema slobodnom izboru. Majka koja želi raditi može izabrati radno mjesto, ali ako želi ostati
kod kuće – treba joj osigurati i tu mogućnost.»

 Don Baković velikodušno ostavlja ženi mogućnost zaposlenja … za čime čezne svaka ona
koja ima četvero ili više djece i idealnog muža iz sljedeće točke koja je naslovljena
«Pater familias – glava obitelji»:
«Muškarac koji ima svoju obitelj trebao bi imati prioritet pri zapošljavanju.
Ni jedan otac obitelji ne smije biti bez posla. Država mu mora pronaći posao. Treba nastojati da se
majke oslobode rada kako bi bile doma s djecom, a da se očevima poveća plaća kako bi obitelj mogla
pristojno živjeti od jedne, očeve plaće. Otac na poslu, majka u kući! To je ideal koji Hrvate
također može spasiti od izumiranja.»
«Sramota je i teška neodgovornost naših političara (koji su pobijedili na
izborima, izvojevali hrvatsku državu i kasnije pobijedili u Domovinskom ratu) da nemaju hrabrosti
ukinuti onaj komunistički zakon o pobačaju iz 1977. Taj zakon Hrvatski sabor mora hitno staviti
izvan snage!»

 U crkvenim krugovima neizmjerno zgražanje izaziva i sama pomisao da bi žena mogla odlučivati o
svome tijelu. 

 5. Nerazumijevanje stvarnosti

 U nekim točkama programa očituju se posljedice dugogodišnjeg života u virtualnom svijetu i
nerazumijevanje realnosti.
«Treba tražiti da Država od cjelokupnoga državnog proračuna 12% izdvoji za realizaciju ovoga
projekta …»

 Zapravo, ovo je u redu. Smije se svašta tražiti, pitanje je samo može li se i od kuda
dobiti.
«Prednosti u privatizaciji treba dati obiteljima s brojnom djecom! Neka obitelji s brojnom
djecom u svemu imaju povlastice!»

 Ideja odražava duboko poznavanje gospodarstva i poduzetništva … iako kad bolje
razmislim, cijela privatizacija iz 1991. kao da je i rađena po nekom sličnom modelu, a rezultat je
poznat.
«Hrvatskom seljaku vratiti dostojanstvo, čast i bogatstvo! Kada hrvatski seljak bude bogat,
onda će i Hrvatska biti gospodarski bogata i zdrava!»
«Obiteljima s troje i četvero djece trebala bi se na tržištu omogućiti kupnja većih
stanova, a obiteljima s petero i više djece država bi trebala sagraditi obiteljske
kuće.»

 Izvrsno, čak i genijalno! Istina, za sada imamo Bakovićeva idejna rješenja, još samo
treba riješiti tehničke pojedinosti. 

 6. Nepoštivanje Ustava Republike Hrvatske

 Cijeli program obiluje protuustavnim prijedlozima, ali to nije ništa čudno kada znamo da je
kreativan odnos prema svjetovnim zakonima konstanta crkvenog djelovanja – nekako su joj
najmiliji oni ugovori s Vatikanom koji se moraju poštivati, dok ostali vrijede od zgode do
zgode.
 Evo nekoliko rečenica iz Ustava koje imaju veze s Bakovćevim programom:
“Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo,
socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode
i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše
su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava.»
“Državljanin Republike Hrvatske ne može biti prognan iz Republike Hrvatske niti mu se može
oduzeti državljanstvo…”
“Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože,
spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu,
imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama.
 Svi su pred zakonom jednaki.“
„U Republici Hrvatskoj jamči se ravnopravnost pripadnicima svih nacionalnih manjina.”
„Svakom se jamči štovanje i pravna zaštita njegova osobnog i obiteljskog
života, dostojanstva, ugleda i časti.“
„Zabranjeno je i kažnjivo svako pozivanje ili poticanje na rat ili uporabu nasilja, na
nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju ili bilo koji oblik nesnošljivosti.“

 Na kraju, jedna zanimljivost:
 u vrijeme saborske rasprave o MPO svećenici su se trudili dokazati da neplodnost nije bolest
– već spomenuti don Kaćunko je neplodnost vrlo kršćanski ismijao
(http://angelo1.blog.hr/2009/07/index.html, objavljeno 19.07.2009.), a don Baković predlaže ovo:
«23. KLINIKA ZA LIJEČENJE NEPLODNOSTI
 U Zagrebu, u naselju Remetincu, davno se počela graditi velika klinika, a radovi godinama stoje.
Zašto se radovi na toj klinici ne bi završili, a klinika preuredila u nacionalnu
kliniku za liječenje neplodnosti?!
 Zastrašujući je podatak da je gotovo 30% mladih u Hrvatskoj neplodno. Ta bi klinika značila
velik dobitak za demografski preporod Hrvata!»

 Obojica kvalificirani tumači vječnih i apsolutnih istina … ali kome vjerovati?!

 Kako je bilo najavljeno na stranici http://www.jednodijetevise.com/, 23. svibnja ove godine trebalo
je biti održano savjetovanje o predloženom programu.
 Nisam uspio pronaći izvještaj ili osvrt na savjetovanje, a baš bi me zanimalo koji su
bili sudionici i kakve su bile rasprave.
 Bilo bi zanimljivo znati i tko financira ovu Bakovićevu udrugu

“Svakog dana, afera nova”, moto je kojim nam naša “elita” — pretežno neprincipijelna koalicija HDZ-a (sa satelitima) i RKC-a — odvlači pažnju. Tako još malo tko danas priča o srednjevjekovnom Zakonu o MPO, na kojeg nas u nastavku podsjeća čitatelj Ajgor.

Ministar Milinović će uvesti smrtnu kaznu?

Jedan od najžešće kritiziranih članaka zakona o MPO je onaj o zabrani zamrzavanja zametaka. No sve kritike, uključujući i one stručne, Milinović & Co. odbacili su tvrdeći da život počinje trenutkom začeća, a kako se metodom zamrzavanja zametaka ne iskoriste svi zameci, već neki i propadnu, to je po njihovoj interpretaciji zapravo ravno ubojstvu… kao što je to i abortus, kažu oni.

Ovaj stav HDZ-a potvrdio je Milinović i u intervjuu Jutarnjem listu od 20.08. (Milinović: Bio sam dovoljno lud i naivan da donesem zakon):

Zabrana zamrzavanja zametaka, kaže Milinović, odraz je stava njegove stranke koja vjeruje da život počinje začećem.

Na stranu sada što se jedan liječnik, kojemu bi znanost trebala biti default, poziva na vjerovanje… zbunjuje zapravo nastavak:

- No, ako se pokaže da je pao broj djece začete medicinskom oplodnjom, ja ću osobno za godinu dana promijeniti zakon i dozvoliti i zamrzavanje ako bude potrebno – najavio je Milinović.

Da, da, zanimljiv je ovaj faraonski način izražavanja: on će osobno promijeniti zakon i on će dozvoliti i zamrzavanje… Ali, osim stila zanimljivo je i ovo:

Metoda zamrzavanja zametaka koju je HDZ odbacio zbog  činjenice da zapravo “ubija” neke zametke, može biti vraćena pod uvjetima koje on, ministar Milinović bude smatrao valjanima!

E sad, ako uvažimo gorespomenuti stav njegove stranke, govori li Milinović o potencijalnoj legalizaciji ubojstva? Ili bismo na to mogli gledati kao na uvođenje smrtne kazne?

I tko je Milinoviću dao za pravo da se igra Boga određujući pod kojim uvjetima će se smjeti ubiti?

S nestrpljenjem očekujem reakciju Kaptola i Glasa Koncila…

Komentari by Charon

Izvrno primijećeno, a ja bih se još osvrnuo na nastavak teksta u Jutarnjem (moje boldanje):

Jedna je od novosti da će svaka ustanova morati imati posebno educiranog pravnika i psihijatra ili psihologa, koji će savjetovati parove i izdavati im pismene potvrde o savjetovanju.

- Povjerenstva za medicinsku oplodnju, koja su uvjet za licencu, morat će u sastavu osim ginekologa, biologa i genetičara, imati i psihologa i pravnika. Važno je da par u jednom danu na jednome mjestu obavi sve konzultacije i dobije potvrde – kaže ministar.

Dakle, ustanove si neće moći “posuđivati” stručnjake ili plaćati vanjske suradnike, nego će za stalno trebati zaposliti psihologa ili psihijatra (što za zdravstvene ustanove još i ima smisla) i pravnika! To valjda ide ruku pod ruku s odlukom (od prije par godina) da bolnice trebaju plaćati i svećenika. Čini se da ministar Mengelinović u bolnice uvodi model zapošljavanja iz HŽ-a i HEP-a.

Nastavak je još i bolji:

Pred istim povjerenstvom, tvrdi ministar, par će se morati izrijekom izjasniti koliko zametaka žele da se ženi vrati u maternicu. Zakon kaže da se mogu oploditi najviše tri jajne stanice te se isto toliko njih može vratiti u maternicu. Međutim, zbog velike mogućnosti višeplodnih trudnoća, koje su rizične i za ženu i za djecu, Europska udruga za humanu reprodukciju preporuča da se ženi vrati samo jedan zametak.

- U tom slučaju žena treba reći da želi samo jedan zametak pa će stručnjaci oploditi samo jednu jajnu stanicu – poručuje ministar. Na opasku da je tehnički nemoguće odabrati samo jednu jajnu stanicu i biti siguran da će biti uspješno oplođena, ministar uzvraća: stručnjaci to mogu. Ostale stanice će biti zamrznute.

Jajna stanica je, tvrde stručnjaci, osjetljiva i nakon odmrzavanja uspješnost oplodnje je tri posto. U svijetu u 30 godina rođeno je tek 600 djece iz odmrznute jajne stanice, a samo u Hrvatskoj lani rođeno je 150 djece iz zamrznutih zametaka.

Dakle, europski stručnjaci preporučaju jedan zametak, a kod nas će tu odluku morati donositi roditelji. Naravno, roditelji se neće htjeti igrati s onih 3% šanse i tako će tražiti dva ili tri zametka, povećavajući broj višeplodnih trudnoća i zapravo umjetno povećavajući Mengelinovićevu statistiku (i broj malih, od smrzavanja spašenih Katolika).

I, šlag na kraju, za vrlog ministra svi smo mi Mirko Zamorac:

- Slažem se da je to eksperiment, ali ide se naprijed – kaže Milinović…

Eto, čovjek jasno kaže da eksperimentira na vlastitom narodu, na nečemu što europske države imaju odavno proučeno i riješeno. Nadasve humano i katolički!

Pridružujem se Ajgoru u očekivanju reakcije Kaptola i Glasa Koncila…

Izborna godina obično garantira pregršt “zanimljivih” zbivanja u i oko Crkve u Hrvata. Svakim izborima, svećenici kao da ganjaju nekakvu internu Guinessovu knjigu rekorda i kategoriji “Političke stupidarije i agitiranje za njihove političke opcije”. U nastavku prenosimo zanimljivo pismo Darka Galića, predsjednika Udruge Voćanski pinklec (provjerih, čovjek stvarno želi biti potpisan), o događajima u Donjoj Voći.

Zbog neukusnog uplitanja u predizbornu kampanju župnika Josipa Drvoderića iz Donje Voće pa onda u Liturgijskom listiću Župe i napadanjem nezavisne udruge da je stranačka, odlučio sam Vam napisati nekoliko redaka. Da bi stvar bila još zanimljivija, otišao je toliko daleko da je HNS prozvao “Hrvatska Nacionalna Sramota”. Priliči li to jednom svećeniku – sami prosudite.

U privitku su kopije 4 župna listića koja velikim dijelom pokazuju župnikovo zadiranje u politiku lokalne zajednice na Voći (rubrika “Riječ župnika”). Također, u privitku se nalazi demantij Udruge Voćanski pinklec na neutemeljene prozivke i neistine objavljene u župnom listiću 1. veljače (Slika 4.2).

Povijest župnikovoga političkoga monologa

Nakon što je na Parlamentarnim izborima 25.studenoga 2007. s gotovo 50% glasova birača na Voći odnio HNS (slika 0), u župnom listiću od 2. prosinca 2007. (Slika 1) župnik pobjednike naziva crvenima te kudi vjernike (kao i na misi te nedjelje) i na kraju ih pozdravlja sa “SMRT FAŠIZMU – SLOBODA NARODU”. U nedjelju iza, 9. prosinca 2007. (Slika 2), izruguje se reakcijama i zgražanjima župljana nad objavljenim tekstom kao i prozvanom vodstvu HNS-a koji su ga posjetili i tom prilikom samo zapitali zašto je to učinio. Na kraju tog listića pozdravlja vjernike sa simboličnim “ZA DOMOVINU SPREMNI”.

Slijedi vrijeme kada vjernike maltretira svojim razmišljanjima samo kroz svoje “nadahnute” govore kod nedeljnih misa, te se pri tom čudi slabim posjećenostima misa.

Duhovi širenja političke mržnje probudili su se ponovo uoči Božića (razumno-dolazi izborna godina), pa u župnom listiću kojeg je dijelio prilikom blagoslova kuća (Slika 3.2) opet bez razloga proziva ljude jedne političke opcije. Sve je to očito netko prijavio i biskupu i medijima pa u prošlom broju Regionalnog tjednika izlazi intervju s Varaždinskim biskupom pod naslovom “Propovjedaonica nije politička govornica“, a koji mu je bio povod novog napada u nedjelju, 1. veljače, u listiću kojeg možete vidjeti na Slici 4.2. Tu bez ikakvog povoda napada i internetsku stranicu Voća OnLine i Udrugu koja ju vodi, stavlja je u kontekst kao da je udruga “anonimno” plasirala tu informaciju te iznosi neistine pri tom ne pravivši razliku između članaka koje pišu autori i komentara koje iznose čitatelji. Isto tako, u tom zadnjem listiću dopušta si da kaže da iza nezavisne udruge stoji stranka HNS koju prozivs “Hrvatska Nacionalna Sramota”.

Demantij iznesenih neistina na račun Udruge Voćanski pinklec nalazi se u privitku.

I tu još nije kraj…

Jučer je iz redova ljudi bliskima spomenutom župniku procurila informacija kako će u listiću i na misi za Uskrs javno objaviti imena svih neprijatelja Župe… Pitam se samo ima li tome kraja?

Sudeći po pričama puno je pisama pritužbi mještana Donje Voće završilo na adresi Varaždinske biskupije, od onih koji su nezadovoljni njegovim radom, preko kašnjenja ili nedolaska na misu, pa do kašnjenja na sprovod do jednog sata, ali očito ta pisma nisu bila dovoljna da ga opomenu. Dokaz nemoćnosti (ili namjernog ignoriranja?) Biskupije vidi se i iz intervjua objavljenog u spomenutom tjedniku.

Citiram:

Možete li kazniti župnika? Jeste li koga upozorili na neke postupke, a on je to ignorirao?

Iako postoji mogućnost, nisam još doživio da svećenik postupi na takav način nakon što mu se kaže da možda nije najbolje postupio. Ako razgovaramo, ako se ukaže na propust, onda vjerujem da to više neće činiti na taj način. Očito razgovor pomaže.

Sudeći po ovom odgovoru biskupa Mrzljaka, ili župnik nije opomenut (mada je vjerujem čitao intervju) ili biskupove riječi nemaju dovoljnu težinu.

Prozivanje stranke “nacionalnom sramotom” također je u koliziji s odgovorom biskupova intervjua, u kojem biskup kaže da Crkva potiče kršćane da se bave politikom. te osuđuje prozivanje neke npr. “bandom lopovskom” (Slika 5). Pitam se da li je reći za stranku da je “nacionalna sramota” manje klevetnički?

Da li šutjeti ili progovoriti?

Od dolaska novog župnika 2005. godine sugerirao sam da se razvije suradnja između jedine tri velike institucije (škola, župa i općina) na području Oćine Donja Voća, za opće dobro svih žitelja. Suradnja sa školom ubrzo je pukla, no općina i župa postale su kao jedno.

No, nisam mogao ni zamisliti kamo će ta suradnja otići.

Inače, pratim taj slučaj voćanskog župnika i njegovog uplitanja u politiku od samih početaka i nisam se kao žitelj ove župne zajednice na Voći smatrao kompetentnim uplitati se u te stvari, te sam uvijek smatrao da je to unutarnja stvar Župe i vodstva lokalnog HNS-a i da će se zaustaviti. Cijelo to vrijeme suradnja između župnika i mene kao pisatelja za Voća OnLine je korektna, mada nešto slabija od kada sam u studenom 2007. (pred izbore) odbio uređivati Voćanski list, rekavši kako to nije Voćanski list, nego glasilo HSS-a, te da ne želim da se tu nalaze moji članci (koje su tražili besplatno), kao ni moje ime. List je trebao biti dijeljen pred izbore kod nedeljne mise na dan Župe i Općine 11. studenoga, a trebali su ga pripremati Ivica Lukaček (načelnik), Josip Drvoderić (župnik), Darko Galić (novinar i lektor) i Darko Patrčević (graf. suradnik). Odbivši tu suradnju, očito sam postao “neprijatelj”.

Razmišljao sam nekoliko dana: šutjeti ili progovoriti?

Međutim, ovim zadnjim župnikovim istupom “prelila se čaša” te smatram da je to čovjek koji na čudan način iskazuje mržnju, osobito na one koji nisu njegovi (politički?) istomišljenici.

I za kraj, moj politički stav je slobodan te nisam ni aktivan, ni pasivan član nijedne političke opcije.

Gutenberg and printing press

Čitatelj Floyd Nopants kaže:

Evo naletio sam na jednu dosta zanimljivu zanimljivu stvar na netu pa rekoh možda bi i druge posjetitelje vašeg bloga moglo to zanimati.

Pošto često posjećujem TED Talks web stranicu jer ima zbilja super prezentacija iz raznih područja znanonsti, naletio sam tamo i na jednu prezentaciju gospona Jay Walkera.

Link na video je: Jay Walker: A library of human imagination.

Negdje oko 0:01:15 počinje dio prezentacije u kojoj gospon Jay dosta lijepo i precizno objašnjava koji je stvarni razlog za veliki uspjeh tiskarskog stroja Johannesa
Gutenberga i u principu potvrđuje činjenicu koju RKC neće nikad priznati, a to je da se uglavnom bavi iznudom i prodajom straha u svrhu gomilanja bogatstva.

Nakon toga me djelovanje RKC nekako počinje neodoljivo podsjećati na onu dosta napadnu reklamu za Calgon: “Ili ćete kupiti Calgon ili će vam perilica riknuti…”

Dobar komentar na vrijedan prilog priči o motivima RKCa. Proporučam svima da pogledaju filmić (traje samo 7 minuta), a za one kojima čitanje engleskog ide bolje od slušanja, potrudio sam se napraviti i transkript zanimljivog dijela:

…but, what’s interesting about Gutenberg Bible in the dawn of this technology is not the book. You see, the book was not driven by reading. In 1455. nobody could read. So, why did the printing press succeed?

This is an original page of a Gutenberg Bible. So, you’re looking here at one of the first printed book using movable type in the history of Man, 550 years ago. We are living at age here at the end of the book, where electronic paper will undoubtely replace it, but why is this so interesting? Here is the quick story…

It turns out that in the 1450s the Catholic Church needed money and so the printed indulg… they actually hand-wrote this things called indulgences, which were forgivenesses on the pieces of paper that they traveled all around Europe and sold by the hundreds or by the thousands. They got you out of Purgatory faster. And when the printing press was invented, what they found was that they could print indulgences, which was the equivalent of printing money and so all of Western Europe started buying printing presses in 1455. to print out thousands and then hundreds of thousands and ultimately millions of single small pieces of paper that got you out of Middle-Hell and into Heaven. That is why the printing press succeeded and that is why Martin Luther nailed his 90 thesis to the door, because he was complaining that the Catholic Church had gone amok in printing out indulgences and selling them in every town and village and city in all of Western Europe.

Ponešto o govorniku, s gornjeg linka:

Jay Walker, curator of the Library of Human Imagination, conducts a surprising show-and-tell session highlighting a few of the intriguing artifacts that backdropped the 2008 TED stage.

Hvala Floydu Nopantsu na linku!

Prije mjesec i pol, stigao nam je i prvi (i za sada jedini) prilog u akciji Glas naroda. Autorica je mugenTaichou, kojoj se ovom prilikom ispričavam na kasnoj objavi texta. Čini se da automatski forward s GMaila baš i ne funkcionira kako sam zamislio.

Važnost mog trenutka

Ono što ja sada mislim oblikovat će cijeli moj život, zato sam odgovoran što i kako razmišljam. Ovo što sada govorim utjecat će na sve moje odnose s Bogom i ljudima i zato moram paziti što govorim. Ono što sada činim odredit će moju vječnost zato moram činiti dobro. Moja ovozemaljska budućnost i moja vječna sreća ovisi o meni, o mojoj svjesti i odgovornosti. U ovom trenutku i ovoj prilici u svojoj slobodnoj volji u svojim rukama držim svoj ovozemaljski život i svoju vječnu sreću ili nedajbože nesreću.

Ako imamo loš misli, trebamo se truditi promijeniti ih i time mjenjamo svoje stanje i okolinu. Već danas trebamo ispunjavati svoj um, misli srce i okolinu s Božijim mislima, o zdravlju, pobjedi, uspjehu, miru i svim drugom stvarima koje želiš u životu. Temeljite misi na točnim i jasnim obećanjima u Bibliji, misli o njima, govori o njima, djeluj po njima. Što čovjek misli u svom srcu kakav je, mi se preobražavamo obnovom naših umova. Uči se misliti kako Bog misli. Treba zamjeniti svaku lažnu misao s Božijom misli, želi da budeš sretan. a Đavao je onaj koji želi da patiš.

I tako bi izgledala jedna od lekcija u Srednjoj Umjetničkoj školi u Mostaru. Da da, gdje se mlade osobe nadasve intelektualno razvijaju, a mi eto izmišljamo po našem divnom nazi-papi :/. Ne moram napomenuti kako si morao pohađati vjeronauk ako si ga pohađao u osnovnoj. Ovo boldirano, samo pokazuje koji je to apsurd bio od vjeronauka. Što je  dalje neshvatljivo jeste da ovakav obrazovni oblik još uvijek postoji (ok to je BiH, ali IPAK ne živimo na selu). Kako itko zna kako Bog misli? Da djelujemo po Bibliji, u kojoj je bilo svega, pa čak i da je Svevišnji pobio liku čitavu obitelj kako bi dokazao Đavlu kako će ovaj još uvijek biti vjernik? Kako je djevojka spavala s ocem da zatrudni? No sense, man.

Ali tu ne prestaje jad, naime diplomirana teologinja(!) kojoj na čelu piše ‘Ne diraj mi vjeru jer je to jedino što imam i ako je dirneš, počinit ću suicid”, je imala još famoznih izjava tipa:

Reći ću vam jednu stvarnost: Bog je savršena ljubav

ili

Vi kad želite da volite i da budete voljeni, vama zapravo nedostaje Bog – oh jad ne prestaje

Kad vi lažete svojim roditeljima, vi njih ne volite – ruku na srce, ne moram sve mami reći šta sam pila, žena bi me ubila

Majka ne može odgojiti sama djete, jer mu ne može pružiti dovoljno ljubavi – Na ovo sam podivljala i nisam joj dopustila da se izvuče, da bi se na kraju opravdala jadnom izjavom ”Nisam mislila generalno”. Malo morgen.

Svećenici imaju veći stepen ljubavi, a to je ljubav prema Bogu. – Molim? Želi da kaže kako smo mi obični smrtnici i da nismo u stanju mi voliti nekog beskrajno?

Kad imamo duševnu bol, to je grijeh – WTF

Imala je još milion malih bisera, al nitko nije lud bio da ih zapiše a kamoli da ih zapamti. Primjetila sam koliko je uspjela da živi po Bibliji koja ima sto i jedno značenje. Pa se jadnica degradirala

Ovim sam postala svjesna koliko nas crkva drži u šaci. Ni općenita kršćanska situacija ovdje je da glava zaboli. Njihovo petljanje u politiku i živote ljudi je davno prešlo mjeru. A ja se nadam kad Bog pogleda na crkvu misli ‘Koji idioti’.