Irreverent Impiety

Za sada, na žalost, samo za Irce. No, kako Alice reče na kraju Resident Evila 2: “But it’s a start!”

Na stranicama Count Me Out Irci imaju priliku odreći se krštenja i time jasno dati do znanja da (više) nisu dio Katoličke crkve. Stvar je detaljno razrađena, s odgovorima na relevantna pitanja i upozorenjima o posljedicama.

Kako stvar funkcionira u praksi možete pročitati ovdje.

Provjerih i, na žalost, stvar tangira samo Irce (nudi se “okrug”, ali ne i “država”). Ipak, “it’s a start”… nadam se da će se proširiti i po drugim državama.

Od danas, početna stranica OUT kampanje – outcampaign.org je dostupna i na hrvatskom jeziku.

Evo jedna zastrašujuća ideja: da roditelji odgajaju svoje djete, bave se njime, uče ga, posvećuju mu ljubav i vrijeme… umjesto da ga odvedu u kuću “velikog tatice na nebu” da mu tamo ispiru mozak! Ako još niste prestravljeni pobjegli, možda je ovo tekst baš za Vas (ili jednostavno nemate djece).

Odmah da se razumijemo: ne tvrdim da su svi religijski orjentirani roditelji loši, no sumnje u kvalitetu roditeljstva su poprilično razumne ako je roditeljima važnija indoktrinacija djeteta nekakvim pričicama samozvanog autoriteta za “istinu” nego da ga uče ljudskim vrijednostima oslobođenima religije (ne nužno i roditeljskih vjerovanja!).

Znamo kako je Amerika, ta “zemlja slobodnih”, duboko religijski indoktrinirana. Nedjeljne mise su normalna stvar, a oni koji tamo ne idu – pogotovo u malim sredinama – baš i nisu “normalni”. Nije da je kod nas bolje, ali današnja priča dolazi s onu stranu bare.

News & observer javlja o roditeljima koji se nedjeljama sastaju i, umjesto da sebe i djecu podvrgavaju glancanju mozga, provode vrijeme baveći se svojom djecom. Kako sami kažu, žele odgajati “brižnu, odgovornu i etičnu djecu”.

Religijski gledano, ateisti su navodno najbrže rastuća populacija u Americi (udio im se u zadnjih dvadeset godina udvostručio na sadašnjih 16% ukupne populacije). Tako je u zadnjih nekoliko godina nastalo nekoliko grupa koje se sastaju s opisanim motivom. No, tamo se okupljaju i razni “neateisti”, kako se sami zovu “slobodni umovi”, “humanisti”, “spiritualne, ali ne i religijske osobe” itd. A nađe se čak i vjernika, koji jednostavno svoju djecu žele učiti slobodnom razmišljanju, ne opterećujući ih religijskim teretima.

Koga zanima više, cijeli članak na engleskom jeziku može pročitati ovdje.

I zapamtite: niti vjera u boga (bilo kojeg), kao niti izostanak iste, nisu garancija niti zla niti dobrote! Djecu prvenstveno odgajaju roditelji, čak i kad se njima ne bave. Ili čak pogotovo tada…

Viktor Ivančić, legendarni bivši urednik ugaslog Ferala, odlučio je javno odogovoriti na nedavnu izjavu Biskupske konferencije. Prenosimo samo mali dio onoga što je napisano, toliko da Vas zaintrigiramo, ako se slučajno niste već susreli s ovim izvrsnim autorom:

Čitajući vašu izjavu, poštovana gospodo – razmišljajući kako se takve kritike kapitalističkih medija, korporativnog novinarstva i “tržišnog fundamentalizma” ne bi posramili ni pripadnici radikalnog krila socijalističke internacionale – prisjetio sam se jednog skromnog člana vaše Crkve. Zvao se don Luka Vincetić, bio je župnik u Trnavi kraj Đakova i dugogodišnji suradnik lista u kojem sam nekoć radio.

U svojim tekstovima don Luka Vincetić rukovodio se potrebom za “cjelovitim, točnim i istinitim informiranjem”, nije služio ni kapitalu ni politici, ali – za vraga – ni vodstvu Katoličke crkve. Zbog toga su mu hrvatski biskupi, uključujući i poneke članove Komisije “Iustitia et pax”, temeljito pili krv na slamku, izlagali ga prijetnjama, ucjenama i silovitom javnom blaćenju. U nekoliko je navrata zbog takvih pritisaka don Luka Vincetić prestajao surađivati s novinama, da bi onda – vođen, između ostaloga, svojim iskonskim kršćanskim poslanjem – uvijek iznova prekidao šutnju i ispisivao blistave kritičke komentare. Mržnja čelnika vaše institucije prema tom časnom župniku bila je tako snažna da mu je biskup Marijan Srakić, današnji poglavar Katoličke crkve u Hrvatskoj, i nad otvorenim grobom uputio prijekor, kao gestu obredne podlosti, kazavši da ga je “bilo u raznim izvancrkvenim krugovima, a najmanje u njegovoj župi”.

Prisjećam se i teologinje Anne-Marie Gruenfelder, vrhunske intelektualke, koja je također redovito pisala za spomenuti list, ne libeći se kritizirati crkveni establišment, ali je onda naprasno prestala: pritisci od strane kaptolskih glavešina – naime vas, uvažena gospodo – postali su neizdrživi, zaprijetivši joj u jednome trenutku gubitkom radnoga mjesta i izvora egzistencije. Na pamet mi pada i don Ivan Grubišić, liberalni svećenik iz Splita, koji je zbog svojih kritičkih stavova već godinama izložen bjesomučnim napadima i najprizemnijoj biskupskoj šikani, pa se svaki njegov javni istup tretira kao nedvosmisleni “publicitet zla”.

Ako ste naslutili da navodim vodu na mlin legitimiteta, uvažena gospodo, potpuno ste u pravu. Osnovni problem “Izjave” Komisije “Iustitia et pax”, gdje se iznosi katastrofična dijagnoza “stanja u medijima”, upravo je njezin pošiljalac. A budući da ja ne patim od finijih manira, niti rabim licemjernu retoriku misnog slavlja, pokušat ću vam to predočiti onom vrstom medijske slikovitosti na koju ste se pravednički ostrvili:

Kada ideološki pogon vrha Katoličke crkve progovara protiv medijskih manipulacija, to je kao kada pedofil upozorava na opasnost od seksualnih nastranosti. Iz svoje perspektive pedofil, naime, može biti potpuno u pravu – jer mu se osobno gade sadisti, voajeri, egzibicionisti ili ljubitelji spolnih odnosa sa životinjama – ali to ne mijenja činjenicu da on slini nad djevojčicama i dječacima mlađim od četrnaest godina. Štoviše, napad na ostale “devijantne skupine” može biti idealan način da zataji svoju nekontroliranu žudnju.

Cijeli članak, originalno objavljen u BH Danima, možete pročitati ovdje, što Vam svakako i preporučam.

Tko zna bi li Viktor Ivančić bio voljan surađivati s Irreverent Impietiem?

Talijanska udruga ateista, agnostika i racionalista (UAAR) prenosi vijest o ukidanju ateističke reklame koju je pokrenula Koalicija za sekularizam. U članku se spominje i ovaj blog, a sve to možete pročitati na ovom linku. Naravno, uz uvjet da znate talijanski jezik. U slučaju da vam taj jezik ne leži, znajte da je riječ o prijevodu članka s webstranica stojedinice.

Udruga UAAR je članica Federacije europskih humanista (Federation Humaniste Europeenne) i Međunarodnog etičko-humanističkog društva (International Humanist and Ethical Union), a među njenim počasnim predsjednicima valja istaknuti poznate ličnosti kao što su matematičar i profesor logike Piergiorgio Odifreddi, astrofizičarka Margherita Hack, te drugi talijanski znanstvenici i intelektualci.

Grazie UAAR

Naravno, pitanje je – uz kataklizmičke najave opće keonomske katastrofe – može li 2009. biti “sretna”?

Da izbjegnem filozofiranje, poslušajte kako se živi u dvjema najsekularnijim državama na Svijetu: u Danskoj i Švedskoj:

Irreligion & Scandinavian Society – An interview with Phil Zuckerman (link preuzet sa sitea Richarda Dawkinsa).

Dakle, sretno nam bilo u nekoj, nadam se ne predalekoj, budućnosti!

Da ne prepričavam tuđe priče, bacite oko na blog “Anathema Borealis” o događajima u Županji tijekom prve polovice ove godine. Priča je to o smjelom boju lokalnog župnika protiv povampirene sotonističke obitelji, a za boljitak zajednice i izgradnju jedne od najprošupljenijih božjih kuća na svijetu (ili barem kod nas)!

Možda se dotični župnik potajno klanja Eolu?