Irreverent Impiety

Uče vas da ste ovce, pa se date štrigati… no, dolazi li tome kraj?

Stranica ChurchOuting.org kreirana je s namjerom da LGBT vjernici konačno progovore protiv mržnje koju sipaju crkveni vođe, te time predstavljaju prepreku, a ne poveznicu (kako si sami vole tepati) tih istih vjernika s Bogom.

Site je orjentiran na Washingtonsku nadbiskupiju, no predstavlja i dobar odgovor našim vjernicima koji tako rado sliježu ramenima uz komentar “a što ja tu mogu?”. Eto, možete se organizirati i glasno reći što vam ne valja. Ili vam ovakva maćeha ipak odgovara, pa prigovarate samo zato jer vas je ipak sram priznati da vam se ta i takva Crkva zapravo sviđa?

A da nisu jedini, pokazuju i linkovi s njihovog sitea:

• Catholics United for Marriage Equality,
• Clergy United for Marriage Equality,
• About the Interfaith Alliance,
• …

Svaka od ovih organizacija je zanimljiva na svoj način. Naglasio bih posljednju (About the Interfaith Alliance), na čijoj “O nama” stranici između ostalog piše (prijevod, uz moje naglašavanje):

Kako se borimo?
Međuvjerska alijansa je jedina nacionalna međuvjerska organizacija posvećena čuvanju integriteta i religije i demokracije u Americi. Borimo se za vjeru i slobodu.

• Nacionalna politika – Borimo se za zakone koji bi štitili granicu između religije i vlasti, kako se politika ne bi miješala u vašu vjeru i kako se vjerske stvari ne bi miješale u vaše slobode.
• Temeljni aktivizam – Naši lokalni suradnici mobiliziraju pojedince u zajednici koji će donijeti promjenu vlastitim zajednicama. Pružamo osnovu za borbu protiv fanatizma i obranu religijskih sloboda vezanih uz lokalna pitanja, uključivo edukaciju kandidata, religiju u javnoj sferi i međureligijske odnose.
• Izbori – Pomažemo religijskim vođama i političarima da upravljaju granicom između politike i religije na način koji jamči odvojenost crkvi i države.
• Edukacija – Pokrećemo međuvjerski dijalog kako bismo unaprijedili uzajamno razumijevanje i poštivanje vjerskih razlika.

E sad, meni je to malo previše religije, ali moram priznati da ovdje vidim napore koji su za svaku pohvalu. Ljudi hoće vjerovati i hoće što normalniji (su)život s okolinom. Ne žele se opterećivati mržnjom prema onima koji nisu njihove kopije.

Zašto je to tako još uvijek tako teško “vladajućima”? (ovo je retoričko )

I, bolje pitanje (upućeno vjernicima), na kojoj strani mislite (o)stati? Onoj koja vas/nas svakodnevno zasipa mržnjom i lažima ili onoj koja se ne zamara “sitnicama”, nego traži dobro u ljudima?

Za kraj, jedna simpatična pričica:

Nekada davno stari indijanac ispriča svome unuku jednu životnu istinu:

“U duši svakog čovjeka se vodi neprestana borba. Kao borba između dva vuka. U duši svakoga od nas.
Jedan vuk predstavlja ZLO.
Predstavlja bijes, zavist, ljubomoru, mržnju, pohlepu, aroganciju, samosažaljenje, laž, krivicu, grijeh, srdžbu, pakost, lažni ponos, sebičnost, podsmijeh…
Drugi vuk predstavlja DOBRO.
Predstavlja ono što pruža užitak, mir, ljubav, nadu, vedrinu, ljubaznost, dobrotu, srdačnost, darežljivost, istinu, saosjećanje, sreću, vjeru…”

Unuk se zamisli na nekoliko trenutaka. Sve svoje misli vrijedno usmjeri u dubinu djedovih riječi, pa ga upita:

“I koji vuk će na kraju pobijediti?”

Stari indijanac, pogleda unuka pravo u oči i bez ijedne emocije na svom izbrazdanom licu odgovori:

“Uvijek pobjeđuje onaj kojeg hraniš…”

(izvor)

Nemojte mi sad tu da zašto je “vjera” u dobrim osobinama. Postoje razne vjere, npr. vjera u prijatelje i druge bliske osobe, vjera u ljude, vjera u znanost,…

Švedska luteranska crkva ima novog biskupa u Stockholmu.

Ona je lezbijka.

U stabilnoj vezi.

I imaju trogodišnje dijete.

Ne naročito veliko iznenađenje od crkve koja omogućuje i homoseksualne crkvene brakove.

I dok će se razni “pravovjerni” križati da kuda svijet ide, ja ću samo reći da se meni čini jako logično na vodeće mjesto “religije ljubavi” smjestiti ženu koja voli, voljena je i pruža birgu i ljubav djetetu. Sigurno takva može kvalitetnije propovijedati o obitelji i ljudima nego gomila mizantropa u haljinama koji nikad nisu imali obitelj (osim eventualno zabranjenih avantura i krevete žena (djevojčice i dječake da ne spominjem) koje nisu “njihove”).

Čestitam švedskoj luteranskoj crkvi što im “ljubav prema čovjeku” i “jednakost svih ljudi pred Bogom” nisu samo prazne fraze.

A čestitam i novoj biskupici (ili kako bi se ta “blasfemija” zvala na hrvatkom) Evi Brunne i njenoj obitelji.

Izvor

U utorak poslijepodne, Cincinnatiju (Ohio) osvanuo je ateistički oglas. U četvrtak ujutro, skinut je zbog brojnih uvreda vlasniku zemlje na kojoj se oglas nalazio, te je premješten na drugu lokaciju. Što je to tako naljutilo inače miroljubive kršćane da prijete čovjeku koji s oglasom zapravo nema veze (iznajmljuje zemlju oglašivačkoj kompaniji)?

Stravična poruka mržnje koju su platili ti antikristi koji se ateistima zovu glasi:

Ne vjerujete u Boga?

Niste sami.

I nekakvo nebo s oblacima u pozadini. Strašno uvredljivo, ne?

Baš dobro da je Amerika “zemlja slobodnih” (svatko je slobodan slagati se s većinom) i “dom hrabrih” (koji šalju anonimne prijetnje).

Cijelu priču o ovim prijetnjama kršćanističkih talibana, na engleskom jeziku, možete pročitati ovdje (Channel 9 News).

Prenosimo dio članka iz The Jakarta Posta:

Homosexuals and homosexuality are natural and created by God, thus permissible within Islam, a discussion concluded here Thursday.

Moderate Muslim scholars said there were no reasons to reject homosexuals under Islam, and that the condemnation of homosexuals and homosexuality by mainstream ulema and many other Muslims was based on narrow-minded interpretations of Islamic teachings.

Siti Musdah Mulia of the Indonesia Conference of Religions and Peace cited the Koran’s al-Hujurat (49:3) that one of the blessings for human beings was that all men and women are equal, regardless of ethnicity, wealth, social positions or even sexual orientation.

“There is no difference between lesbians and nonlesbians. In the eyes of God, people are valued based on their piety,” she told the discussion organized by nongovernmental organization Arus Pelangi.

“And talking about piety is God’s prerogative to judge,” she added.

“The essence of the religion (Islam) is to humanize humans, respect and dignify them.”

Musdah said homosexuality was from God and should be considered natural, adding it was not pushed only by passion.

Aleluja da je netko shvatio i javno rekao! Naravno, ovo je kap… još će mnogo vode proći ispod Savskog mosta dok stvari u muslimanskim zemljama krenu na bolje, no čestitam na inicijativi.

Naravno, našlo se tamo i “pravednika”:

Condemnation of homosexuality was voiced by two conservative Muslim groups, the Indonesian Ulema Council (MUI) and Hizbut Thahir Indonesia (HTI).

“It’s a sin. We will not consider homosexuals an enemy, but we will make them aware that what they are doing is wrong,” MUI deputy chairman Amir Syarifuddin said.

Rokhmat, of the hardline HTI, several times asked homosexual participants in attendance to repent and force themselves to gradually return to the right path.

Vjernicima, naravno, ostaje izbor između onih koji propovijedaju da njihov bog voli jednako sve koje je stvorio i onih koji uče da taj isti bog mrzi sve koji su različiti od njih (propovjednika). I ne zaboravite: šutnjom također radite izbor (za one koji su glasniji).

Primijenjivo i na druge velike religije, a ne samo Islam.

Prenosimo članak iz Večernjeg lista:

Na jugu Somalije, islamisti su pravdu uzeli u svoje ruke te presudili muškarcu optuženog za preljub. Njegova trudna djevojka nije kamenovana samo zato jer je trudna, te će na nju red doći nakon što rodi. Abas Hussein Abdirahman kamenovan je pred otprilike 300 okupljenih svjedoka u primorskom gradu Merka. “Glasnogovornik” al-Shabaaba, militantne islamističke organizacije koja se do početka godine oružjem borila protiv etiopskih trupa u zemlji svoju su odluku opravdavaju zakonitostima preuzetih iz kurana.

Predstavnik al-Shabaaba, Sheikh Mohamed je rekao kako je optuženi priznao krivnju pred islamskim sudom te da je nakon toga ubijen. Martirij muškarca po informacijama svjedoka trajao je svega nekoliko minuta. Ovo je treći slučaj ove godine da se jedna osoba kamenovala zbog preljuba. Smrtnim presudama koje islamski sudovi u toj semlji donose vrlo brzo pogoduje nestabilna politička situacija koja je zemlju podjelila.

Uh, pustit će ju da rodi, pa će onda njeno dijete lišiti mlade majke! Koja milostivost! Pa to su sve živi sveci!

Dakle, kad pripadnik al-Shabaaba pita “Za što sam se borio u somalijskom građanskom ratu?”, možete mu slobodno reći “Za ubijanje preljubnika i mladih majki”. Koga briga kako će odrasti dijete kojem je otac ubijen prije rođenja, a majka će biti ubijena ubrzo nakon? A stigma? Tako mu i treba, kad je dijete preljubnika!

Javio se i šef “onog drugog dijela Somalije”, tvrdeći kako ekipa blati Islam koji uopće nije takav:

Militantne islamističke skupine faktički vladaju na jugu zemlje dok na sjeveru UN-ove snage nadziru situaciju u glavnome gradu Mogadišuu.

Somalijski je predsjedik na najnoviji čin islamista reagirao bijesno, naglašivši da se takvim postupcima blati Islam, te da se svijetu šalje pogrešna poruka o situaciji u Somaliji.

-Njihovi postupci nemaju veze s Islamom. Tjeraju žene da pokrivaju svoje tjelo kako bi na tome zaradili – rekao je Sheikh Sharif Sheikh Ahmed. Naime, islamisti ženama  prodaju robu za koju tvrde da je moraju nositi. Iz straha od mogućih optužbi koje bi mogle usljediti žene pristaju na kupnju robe.

Lijepo rečeno, no svjetska praksa pokazuje da se bezobzirno i neopravdano nasilje itekako često veže uz današnji Islam. Nije na parolama, nego na djelima da to mijenjaju.

A da bi islamistima stvarno trebalo stati na kraj, pokazuje i prošlogodinšnje ubojstvo trinaestogodišnje djevojčice u Somaliji. Njezin grijeh “preljuba” bio je to što je bila silovana:

Prošle je godine svjetska javnost bila zaprepaštena informacijom da su islamisti kamenovali jednu 13-godišnju djevojčicu, optuženu za preljub, iako su udruge za zaštitu ljudskih pravas naglašavali da je djevojka bila silovana te da nema osnove za proces pred šerijatskim sudom.

O tom slučaju smo već pisali ovdje (naknadno je potvrđeno da je djevojčica imala 13, a ne 23 godine kako piše u originalnom članku).

Koliko još dok konačno svaki religijski fanatizam kriminaliziramo i sasiječemo u korijenu? Koliko još kolektivna ludost zvana religija mora vladati ovim svijetom prije nego zavlada humanost?

Prije cca 7 mjeseci izvijestili smo o naporima islamista da suptilno, preko UNa, uvedu zabranu kritiziranja religije. U međuvremenu, plemenitom stazom terora nad slobodnom misli u interesu opće šizofrenije zakročila je i Irska. U posljednje vrijeme, stvari se zahuktavaju. Prenosimo text Christian Science Monitora (ox i moron u nazivu? prosudite sami!):

Remember the Danish “Muhammad cartoons” that set off riots by offended Muslims more than three years ago? The debate pitted freedom of press and speech against notions of freedom from insult of one’s religion. It rages still – but now in a forum with international legal implications.

For years, Islamic nations have succeeded in passing “blasphemy” resolutions at the United Nations (in the General Assembly and in its human rights body). The measures call on states to limit religiously offensive language or speech. No one wants their beliefs ridiculed, but the freedom to disagree over faith is what allows for the free practice of religion. The resolutions are misguided, but also only symbolic, because they’re nonbinding.

Symbolism no longer satisfies the sponsor of these resolutions – the Organization of the Islamic Council. Under the leadership of Pakistan, the 57-nation OIC wants to give the religious antidefamation idea legal teeth by making it part of an international convention, or legally binding treaty. Members of the UN Human Rights Council are passionately debating that idea in Geneva this week.

Dakle, došli smo u posljednju fazu: traži se međunarodna, zakonski obvezujuća konvencija koja bi zabranila (a vjerojatno i kažnjavala) “uvrede” religiji. Namjerno sam “uvrede” popakirao u navodnike, jer znamo da religijski fanatici svaku kritiku, pa čak i nevino analiziranje dogmi smatraju “uvredom”. Hej, mogu se i ja uvrijediti ako mi netko napiše da imam grešku u prvom paragrafu i da je onaj tekst bio prije 8, a ne prije 7 mjeseci! Hoće li takav čitatelj ovog bloga također u zatvor? Zašto ne? Zato jer Irreverent Impiety nema status religije (za sada )?!

• Je li “uvreda religiji” i ako svoje djete odlučite ne poslati na vjeronauk ili ne krstiti? A na koji vjeronauk i na koje krštenje mislite poslati dijete, tako da se niti jedna religija ne osjeti “uvrijeđenom”?
• Je li “uvreda religiji” i ako obilježavate “krivi” Božić ili Uskrs? Ne znam kako da Vam kažem, no ako proslavite ijedno od toga, “uvrijedit” ćete Islam; ako ne proslavite niti jedno, “uvrijedit” ćete kršćane (kao što Halloween “vrijeđa” Vatikan).
• Je li “uvreda religiji” ako ste homoseksualna osoba? Naravno, svim većim religijama. Dapače, oni koji pod ljudska prava guraju antiblasfemične zakone, obično “problem” homoseksualaca rješavaju odstrijelom istih.
• …

Pošto ne čujem prigovore Vatikana na ovaj grubi napad na ljudske slobode — a zašto i bih? oni su također veliki protivnici tog koncepta — očekujem da se oni misle samo ubaciti u tu priču, kad islamisti obave prljavi dio posla. Dakle, pobrojane teze o “uvredama religiji” su itekako stvarna opasnost, iako vjerojatno tek za nekoliko godina.

Nisam mislio da ću to ikada napisati, no srećom USA se konačno počela baviti ljudskim pravima. Jesu li oni i Europa (unatoč Irskoj) dovoljno jaki da stanu ovoj nakaradi na kraj?

The United States under Barack Obama recently joined the UNHRC, maligned for years as the mouthpiece for countries that are themselves flagrant human rights abusers. A “new” council formed in 2006. President Obama’s hope is that as an engaged member, the US can further reform – and its own interests. This case will test his theory.

Samo primjer onoga što se želi uvesti:

Consider the wording put forth by Pakistan, written on behalf of the OIC. It proposes “legal prohibition of publication of material that negatively stereotypes, insults or uses offensive language” on matters regarded by religious followers as “sacred or inherent to their dignity as human beings.”

Da stvar bude bolja, Pakistan već ima “zakon o blasfemiji”. No, eto, osjećaju se pozvanima naturati ga i drugima! Poznato? Ne znam, zaista, odakle… možda od zakona o MPO… od plaćanja velikih proračunskih para religijskim organizacijama,… od vjeronauka i svećenika (pa i molitva!) na svečanostima u državnim školama i vrtićima,… od križeva po državnim institucijama,…

E, pa daragi moji vjernici, kad više nećete smjeti reći (istinu) da je Muhamed bio pedofil i kad nećete smjeti reći da vaš bog nije Alah, nego Jahve/Bog… tada ćete vidjeti kako je to kad vam naturaju vjerovanja koja ne želite! A bit će kasno za sve nas…

Mnogi su tu na tapeti za ušutkavanje: od raznih (npr. religijskih) manjina, do žena koje traže — saklonimebože! — poštivanje njihovih ljudskuh prava:

This gives broad latitude to governments to decide what’s offensive. Countries such as Pakistan already have national blasphemy laws, but a global treaty would give them international cover to suppress minority religious groups with the excuse that these groups offend mainstream beliefs.

And what about unpopular, even “insulting” dissenters within a majority religion – such as women who seek to interpret Islamic sharia law so that they may gain more rights?

Tračak nade komentatori vide u radikalnoj promjeni politike USA, kao i u okretanju južnoameričkih i prisaharskih država prema demokraciji (što, naravno, nužno povlači odmak od religijskih hegemonija):

Besides, international treaties are meant to protect the rights of people, not ideas. A legal defense of dignity – how a person is viewed – is not on par with a defense of a person’s inherent identity and rights. And treaties already aim to protect individuals from discrimination and violence based on religion.

As a newcomer to the Human Rights Council, the US is vigorously arguing against the OIC’s latest push, as are European countries. They may not get very far in changing minds in the governments of Egypt or Saudi Arabia. But human rights advocates such as Freedom House and the US Commission on International Religious Freedom say Latin American and sub-Saharan African countries could be persuaded to resist the OIC’s push.

These largely non-Muslim countries have typically voted as a bloc on the nonbinding religious defamation resolutions. But the trend has shifted so that more of them are now either abstaining or voting against the resolutions. Chile, for instance, recently switched from abstain to “no” at the March Human Rights Council vote; Liberia switched from “yes” to “no” at the last General Assembly meeting.

These are democracies that understand that suppression of speech in the name of religion can come with a negative effect – suppression of people and theological fault lines that at some point will erupt. It is, conversely, open debate, interfaith dialogue, and righting of misconceptions that will allow religion to flourish – including Islam, whose many followers feel so maligned at the moment.

“Some claim that the best way to protect the freedom of religion is to implement so-called antidefamation policies that would restrict freedom of expression and the freedom of religion. I strongly disagree,” said Secretary of State Hillary Rodham Clinton this week.

She went on to argue that the best antidote to religious intolerance is enforcement of antidiscrimination laws, government “outreach” to minority religious groups, and “the vigorous defense of both freedom of religion and expression.”

The US is now in a position to persuade along these lines from inside the Human Rights Council. It should proceed with the vigor that Ms. Clinton talked about.

Očito, svijt ide brzim vlakom u smjeru Srednjeg vijeka. Nadam se da će Zapad ipak propustiti taj izlet i da ćemo zadržati civilizacijske tekovine prošlih stoljeća.

Po mogućnosti, bez još jednog besmislenog svjetskog rata…

Crkva kod nas često voli pričati kako su moralna vertikala, kako brinu o obitelji i djeci,… zanemarujući pri tome kolike žrtve — naravno, tuđe — podnose u toj borbi. Na primjer, žena, koliko god zlostavljana bila, neće dobiti uputu svećenika (barem ne u većini župa) da napusti muža, nego da se “žrtvuje za obitelj”. Drugim riječima, “tko te j***; pati u tišini”!

Srećom, Hrvatska si još uvijek tepa da je sekularna država, pa kod nas postoji i državni brak koji veze nema s Crkvom. No, jeste li se ikada zapitali kako bi to izgledalo da Crkva preuzme svu kontrolu nad institucijom braka?

Još kako-tako za razvode… ljudi ionako ne ulaze u brak s namjerom da se razvedu. No, kako bi izgledali (religijski) “miješani brakovi” kad ne bi bilo državnih brakova? Nikako: sve velike religije imaju zajednički stav: “prijeđi na našu vjeru, inače ništa od braka!” Kako to izgleda u praksi, javlja AP, a prenosi ABC News:

The two couples had never met each other, and probably never would. They had come from opposite sides of a border between longtime enemies.

But Elie Wakim and Nada Ghamloush from Lebanon, and Dimitri Stafeev and Olga Zaytseva from Israel, had a problem in common: Belonging to different religions, neither couple could get married in their home country, and had to fly to the Mediterranean island of Cyprus to tie the knot.

In the Middle East, civil marriage doesn’t exist and no religious authority will perform an interfaith wedding. Lebanon and Israel are different in that they recognize civil marriages as long as they’re performed abroad, and the closest venue abroad is Cyprus, 150 miles from Lebanon and 230 miles from Israel.

So this little island, which claims to be the birthplace of Aphrodite, the Greek goddess of love, has made mixed marriages something of an industry. Its municipalities charge around $415 for express processing and $190 for others, while travel agencies in both Lebanon and Israel offer packages including travel, luxury hotel, marriage fees and flowers for the bride.

Last year, by Cyprus government count, 523 couples from Lebanon and 1,533 from Israel were married here.

Wakim, 39, and Ghamloush, 33, met at work, fell in love and decided to marry. Their problem was, he’s a Maronite Christian, she’s a Baha’i. So Cyprus was their best bet.

Their wedding at City Hall in Nicosia, the capital, was quick and unadorned. A photocopier next to the Wedding Room whirred and creaked as municipal workers handled paperwork. The groom slipped outside for a quick smoke in the parking lot.

Then the marriage officer arrived, recited his lines in English, and the couple exchanged vows. It was over in 10 minutes.

They snapped a few photos of themselves on the steps of City Hall, then hurried off to finish the paperwork. They were catching a 40-minute flight back to Beirut that evening.

Četrdesetminutni let avionom, uz sve popratne troškove, da se obavi desetminutna ceremonija… a zašto? Zato jer u cijelim državama nema nikoga tko bi ustanovio brak između dvoje ljudi s različitim izmišljenim prijateljima. Ajde da je problem u izmišljenim prijateljima, ali ne… problem je što su ti prijatelji — različiti! Briga o ljubavi i obitelji…. hm… da… prije briga za segregaciju i nove sukobe. Jer sukobi rađaju jad i mizeriju, a to je tlo na kojem sve velike religije dobro uspijevaju.

I to je još jedan razlog zašto nam treba odvojenost Države i Crkve, iako ova priča nema neke veze s Katoličkom crkvom. Ili, možda ipak ima…

Clerics are just as firm in Lebanon, whose Muslim and Christian populations subdivide into 18 officially recognized religious groups.

“For us, a person who has civil marriage is like a person who is committing adultery,” Father Joseph Abdul-Sater, a Maronite Catholic priest and religious judge, told The Associated Press. “The marriage is the sacrament while civil marriage is a contract, and for that reason it is considered cohabitation.”

Simpatičan stav katoličkog svećenika koji je ujedno i… religijski sudac!?! Ma, divno… Možda slike u državnim uredima nisu direktno vezane uz uspostavu religijskih sudova (poput onih koji bi se u Somaliji rado pozabavili Vašim sisama ili sisama Vaše partnerice), no čemu riskirati? Ima Crkva dovoljno prostora za svoje artefekate…

Znam, neki će reći: “Ako me zaista voli, prijeći će na moju religiju!” Jeste li se zapitali što biste vi rekli da Vam vaš(a) odabranik/ca postavi isti ultimatum? Ili Vi nju/njega ne volite “zaista”?

I još nešto: dvije religije, osamnaest religijskih grupa! I nema miješanja! Eh, briga za čovjeka i “jedinstvenu” božju crkvu… nula bodova! Tako je to lijepo: “Neka čovjek ne rastavi što Bog sastavi”, iz ustiju onih istih koji su na nebrojene komadiće podijelili crkvu za koju vjeruju da ju je osnovao sam Božji sin (koji je ujedno i taj isti Bog).

A znate li što je najgore kod državnih brakova? Možda nedostatak ljubavi, loš tretman djece, izostanci s molitva,…? Ne, ništa tako prizemno! Pederluk, to Zlo Svih Zala današnjice, On vreba!

Mohammed Dali Balta, a Sunni Muslim judge, said in an interview that if human beings are allowed to write marriage laws, rather than live by religiously sanctified Muslim law, “they can one day legalize marriage between homosexuals.”

Saklonimebože! Ženiti homoseksualce! To je kao da ženimo crnce i bijelce! Ček… ne… ista stvar, ali krivo stoljeće. Sad smo da homo-diskriminaciji; rasna je tako passé.

Eh… i ovo “if human beings are allowed to write marriage laws”… kao da je postojeće pisao netko drugi.

Ok, ok, to je “zaostali” Libanon. No, u čemu je frka s državnim brakovima u Izraelu, koji se inače hvali da je uzorna demokracija?

In Israel, the marriage issue is a political line in the sand that can threaten governments dependent on religious parties for their parliamentary majorities.

Uh, frka je za političke stranke koje se na izborima oslanjaju na podršku religijskih autoriteta… ma, gdje li sam to već čuo?

Eto, bitku koju u dijelu Europe i USA vode homoseksualni parovi, na Bliskom istoku vode religijski miješani parovi. Sjetite se toga ako Vas uhvate homofobne misli, jer — kao što vidimo — korak između negiranja tuđih prava i gubitka vlastitih izrazito je malen…

Brutalnosti koje muslimanski ekstremisti vrše nad pripadnicama ženskog spola postale su toliko učestale da ih je teško pratiti. Mogao bih započeti ovaj post klasičnim nabrajanjem linkova koji govore o nehumanim i primitivnim tretmanima zbog stvari kao što su nošenje hlača, konzumiranje piva, plesanje, korištenje erotskih pomagala i tako redom. Umjesto šturog uvrštavanja linkova, dovoljno je da kliknete na kategoriju “Ženska prava” kako biste otkrili da se najbrutalnije vijesti u svezi nasilja nad ženama odnose upravo na te ekstremističke idiote. Sakaćenja, bičevanja, kamenovanja, smrtne kazne su klasični leitmotivi koji krase aktivnosti Muhamedovih sljedbenika. Reći da je položaj žena u nekim muslimanskim zemljama jednak položaju životinja ekvivalentno je eufemizmu.

Najnoviji primjer religijski motiviranog nasilja dolazi iz Somalije, gdje islamistička skupina Al Shabaab bičuje žene zbog nošenja grudnjaka, izvještava net.hr. Grudnjaci zavaravaju, isto kao i umjetni himen. Sasvim dovoljan razlog da se krene u val nasilja i opresije, ne? No, kako testirati koje su žene nosile grudnjak, a koje nisu?

Žene su nakon toga “pregledavali” ne bi ustanovili je li čvrstina postignuta “prirodno” ili je posljedica nošenja grudnjaka, a onima koje su “ulovili” s grudnjakom, naredili bi da ga skinu i tresu grudima.

(…)

“Sada kažu da grudi moraju stajati čvrsto prirodno, bez grudnjaka, ili jednostavno moraju visjeti”, rekla je [stanovnica Mogadishua, čiju su kćer izbičevali].

Trebalo bi testirati te likove i provjeriti ako su strogo reducirane dimenzije njihovih mozgova prouzročene prirodnim putem, ili je to rezultat pretjeranog čitanja Kurana.

Slijedi još jedan primjer njihove napredne i emancipirane vizije somalijskog društva u 21. stoljeću:

Osim toga, zabranili su filmove, glazbene zvukove za mobitele, ples na vjenčanjima i igranje ili gledanje nogometa.

Alah je svemoćan, ali uistinu svemoćan, samo jebiga- ima poteškoća sa grudnjacima, hlačama, karikaturama, Davidom Beckhamom, umjetnim djevičnjacima, filmovima, glazbom, plesovima, zabavom, nogometom, pivom, jogom, Danskom, Nizozemskom, kipovima Buddhe i mobitelima. Ali inače je zaista svemoćan. Može čak izgovoriti abecedu podrigivajući.

Nadalje, Alah nije jako efikasan niti kada je riječ o šišanju i brijanju:

Svaki muškarac uhvaćen bez brade bude javno bičevan.
“Mene su pretukli i odrezali mi kosu nasred ulice”, kaže Hussein. “Odrezali su mi i hlače iznad koljena i optužili me da sam obrijao bradu. Ali ja imam samo 18 godina”.

U međuvremenu, neki fanatici rade na tome da se u Europi uvede šerijatski zakon. Tony Blair je nedavno pozdravio sve pripadnike monoteističkih religija pozivajući ih na zajedničku suradnju te je odmah nakon toga utrpao u isti koš ateiste i vjerske ekstremiste.

Tko će mu objasniti da ateisti ne bičuju svoje partnerice u ime kojekakvih ideala i svjetonazora?

Dallin H. Oaks, “prorok” je i jedan od vođa crkve Latter Day Saints. Zvuči poznato? To su oni koji su predvodili bitku za ustavnu zabranu gay brakova u Kaliforniji (iako su pretežno locirani u obližnjem (no čak ne niti susjednom!) Utahu). Spominjali smo ih već.

Od kad su progurali tu ustavnu zabranu, našli su se na udaru javnosti, pogotovo gay aktivista i prijatelja. Bilo je ponešto nasilja i vandalizama, no najviše ih je pogodio bojkot biznisa pobornika i sponzora zabrane, a koji je poprilično masovno prihvaćen među gay-friendly populacijom.

Naš dragi Dallin 13.10.2009. održao je govor o religijskim slobodama u Sveučilištu Birminghama Young u Idahu. Iz tog nadahnutog govora — ponavljam: o religijskim slobodama — izdvajamo zanimljive dijelove (naravno, moje boldanje).

An 1833 revelation to the Prophet Joseph Smith declared that the Lord established the United States Constitution by wise men whom he raised up for that very purpose (Doctrine and Covenants 101:80). The Lord also declared that this constitution “should be maintained for the rights and protection of all flesh” (Doctrine and Covenants 101:77; emphasis added).

In 1833, when almost all people in the world were still ruled by kings or tyrants, few could see how the infant United States Constitution could be divinely designed “for the rights and protection of all flesh.” Today, 176 years after that revelation, almost every nation in the world has adopted a written constitution, and the United States Constitution profoundly influenced all of them. Truly, this nation’s most important export is its constitution, whose great principles stand as a model “for the rights and protection of all flesh.” On the vital human right of religious freedom, however, many constitutions fall short of the protections that are needed, so we are grateful that the United States government seeks to encourage religious freedom all over the world.

…

“For the rights and protection of all flesh” the United State Constitution includes in its First Amendment the guarantees of free exercise of religion and free speech and press. Without these great fundamentals of the Constitution, America could not have served as the host nation for the restoration of the gospel, which began just three decades after the Bill of Rights was ratified.

The First Amendment reads: “Congress shall make no law respecting an establishment of religion, or prohibiting the free exercise thereof.” The prohibition against “an establishment of religion” was intended to separate churches and government, to prevent a national church of the kind still found in Europe. In the interest of time I will say no more about the establishment of religion, but only concentrate on the direction that the United States shall have no law “prohibiting the free exercise” of religion.

…

The inherent conflict between the precious religious freedom of the people and the legitimate regulatory responsibilities of the government is the central issue of religious freedom. Here are just a few examples of current controversial public issues that involve this conflict: laws governing marriage and adoption; laws regulating the activities of church-related organizations like BYU-Idaho in furtherance of their religious missions – activities such as who they will serve or employ; and laws prohibiting discrimination in employment or work conditions against persons with unpopular religious beliefs or practices.

…

Unpopular minority religions are especially dependent upon a constitutional guarantee of free exercise of religion. We are fortunate to have such a guarantee in the United States, but many nations do not. The importance of that guarantee in the United States should make us ever diligent to defend it. And it is in need of being defended. During my lifetime I have seen a significant deterioration in the respect accorded to religion in our public life, and I believe that the vitality of religious freedom is in danger of being weakened accordingly.

…

Religious freedom has always been at risk. It was repression of religious belief and practice that drove the Pilgrim fathers and other dissenters to the shores of this continent. Even today, leaders in all too many nations use state power to repress religious believers.

The greatest infringements of religious freedom occur when the exercise of religion collides with other powerful forces in society. Among the most threatening collisions in the United States today are (1) the rising strength of those who seek to silence religious voices in public debates, and (2) perceived conflicts between religious freedom and the popular appeal of newly alleged civil rights.

…

Atheism has always been hostile to religion, such as in its arguments that freedom of or for religion should include freedom from religion. Atheism’s threat rises as its proponents grow in numbers and aggressiveness. “By some counts,” a recent article in The Economist declares, “there are at least 500 [million] declared non-believers in the world – enough to make atheism the fourth-biggest religion.”

…

Such forces – atheists and others – would intimidate persons with religious-based points of view from influencing or making the laws of their state or nation.

…

For example, a prominent gay-rights spokesman gave this explanation for his objection to our Church’s position on California’s Proposition 8:
“I’m not intending it to harm the religion. I think they do wonderful things. Nicest people… My single goal is to get them out of the same-sex marriage business and back to helping hurricane victims.”

Aside from the obvious fact that this objection would deny free speech as well as religious freedom to members of our Church and its coalition partners, there are other reasons why the public square must be open to religious ideas and religious persons. As Richard John Neuhaus said many years ago, “In a democracy that is free and robust, an opinion is no more disqualified for being ‘religious’ than for being atheistic, or psychoanalytic, or Marxist, or just plain dumb.”

Religious Freedom Diluted by Other “Civil Rights”

A second threat to religious freedom is from those who perceive it to be in conflict with the newly alleged “civil right” of same-gender couples to enjoy the privileges of marriage.

We have endured a wave of media-reported charges that the Mormons are trying to “deny” people or “strip” people of their “rights.” After a significant majority of California voters (seven million – over 52 percent) approved Proposition 8’s limiting marriage to a man and a woman, some opponents characterized the vote as denying people their civil rights. In fact, the Proposition 8 battle was not about civil rights, but about what equal rights demand and what religious rights protect. At no time did anyone question or jeopardize the civil right of Proposition 8 opponents to vote or speak their views.

The real issue in the Proposition 8 debate – an issue that will not go away in years to come and for whose resolution it is critical that we protect everyone’s freedom of speech and the equally important freedom to stand for religious beliefs – is whether the opponents of Proposition 8 should be allowed to change the vital institution of marriage itself.

The marriage union of a man and a woman has been the teaching of the Judeo-Christian scriptures and the core legal definition and practice of marriage in Western culture for thousands of years. Those who seek to change the foundation of marriage should not be allowed to pretend that those who defend the ancient order are trampling on civil rights. The supporters of Proposition 8 were exercising their constitutional right to defend the institution of marriage – an institution of transcendent importance that they, along with countless others of many persuasions, feel conscientiously obliged to protect.

Woo-hoo! Odakle početi?

Pa, prvo, kad je riječ o religijskim slobodama, onda piše da su to ljudska prava; ostale slobode su tobožnja i “ljudska prava” (pod navodnicima!). Licemjerno i omalovažavajuće? Procijenite sami.

Zatim hvali američki ustav, višestruko naglašavajući da mu je glavna uloga “prava i zaštita živih bića” (“for the rights and protection of all flesh”). I još objašnjava kako je svrha ustavnog jamstva religijskih sloboda  — odvajanje države i crkve. I onda krene kako se religijske slobode narušavaju kad se netko protivi da pripadnici jedne ili više religija nameću zakone (stvar države, čiju se odvojenost od crkve hvali samo nekoliko pragrafa prije) svim građanima države — i pripadnicima te/tih religija i onima koji to nisu!

Zgodna je i primjedba da vlade diljem svijeta nasiljem napadaju religije… Hmpf… Bliski Istok, Filipini, Malezija, Poljska, Bugarska,… ja vidim vladu kako napada sve one koji ne žive u skladu s većinskom religijom. Ionako ateisti, koliko je meni poznato, niti u jednoj državi na svijetu nisu u većini.

A kad smo već kod ateizma, i njega se g. Oaks dotiče, objašnjavajući kako je taj ateizam zao jer tvrdi da religijske slobode ne uključuju samo prakticiranje religije i obreda po volji, nego i — saklonimebože! — neprakticiranje nikakve religije!

I onda dolazimo na ono što ovog proroka, kao pravo duhovno biće, zapravo muči: tretman Mormonske crkve nakon Prijedloga 8 (ustavne zabrane gay brakova u Kaliforniji). Saznajemo da zabrana ljudima da se vjenčavaju “nije stvar ljudskih sloboda, nego onoga što ljudska prava traže, te prakticiranja religijskih sloboda”. Jer, je l’ te, već smo vidjeli da se religijskim slobodama (uz odvojenost države i crkve) smatra nametanje zakona svima, neovisno o religijskom opredjeljenju.

Također smo saznali da je 52% “značajna većina”. Uzmemo li u obzir da je na te izbore/referendum (organizirano je paralelno s predsjedničkim izborima prije skoro godinu dana) izašlo sitno ispod 80% glasača, ova “značajna većina” zapravo predstavlja oko 41% svih glasača u Kaliforniji. Također, razlika onih koji su podržali Prijedlog 8 i onih koji su mu se usprotivili iznosti 600.000 glasača — otprilike jedna šezdesetina ukupnog broja stanovnika u Kaliforniji. Stvarno “značajna većina”. (podaci preuzeti s Wikipedije: 1, 2)

Simpatično je i kako kršćani već “tisućljećima” naučavaju da je brak zajednica muškarca i žene… a poznato je da u ranom kršćanstvu brak nije imao veze s crkvom. Nadam se da će Isis to malo raspisati u komentarima.

Kao šlag na kraju, pročitajte zadnje poglavlje (VI) g. Oaksovog govora, da vidite kako se LDS nosi sa svim ovim stravičnim napadima na religijske slobode. Saznat ćete da to čine propovijedanjem ljubavi, inzistiranjem na svom samoproglašenom “pravu” da nameću drugima svoje zakone (naravno, on je to malo drugačije sročio), te još kojekakvim ljepotama. Ima ukupno pet stavki.

Za kraj, g. Oaks nas podučava da je najvažnije od svega sačuvati religijske slobode (na način kako ih je opisao). Ništa nije važnije od toga da se ne dira u “kršćanske temelje Amerike”…

Religious values and political realities are so interlinked in the origin and perpetuation of this nation that we cannot lose the influence of Christianity in the public square without seriously jeopardizing our freedoms. I maintain that this is a political fact, well qualified for argument in the public square by religious people whose freedom to believe and act must always be protected by what is properly called our “First Freedom,” the free exercise of religion.

Jedna kineska kompanija lansirala je na tržište umjetni himen koji nakon probijanja ispušta tekućinu nalik krvi. Iako nije riječ o nekom novitetu, s obzirom da se o tome pričalo prije nekoliko godina, ova se stvarčica bitno razlikuje od do sad korištene tehnike. Naime, za implantaciju nove djevičanske opne bio je potreban skupocjeni kirurški zahvat, dok ovaj kineski proizvod košta samo 15$. Istina, potencijalne come-back djevice moraju svejedno u bolnicu na zahvat, no cijena je drastično pala.

U Egiptu, međutim, tu inovaciju nisu dočekali s prevelikim ushićenjem. BBC izvještava o protivljenju vjerskih i političkih autoriteta u svezi uvoza tog proizvoda u zemlju faraona. Egipatski alim Abdul Mouti Bayoumi izrazio je svoje negodovanje i predložio ni više ni manje nego smrtnu kaznu za sve one koji se usude baviti uvozom spornog djevičnjaka. Razlog – umjetni himen mogao bi uzrokovati širenje seksualnih poroka i zavaravanje muževa u prvoj bračnoj noći.

Čudni su ti muslimanski ekstremisti: kamenovanje žena je OK, a jednako tako sakaćenje njihovih spolnih organa, silovanje i udavanje maloljetnica, ubijanja u ime obiteljske časti. Ma sve to može proći, ali fake himen ne smije.

Or rather: nitko i ništa ne smije proći kroz umjetni himen.