Irreverent Impiety

Švedska luteranska crkva ima novog biskupa u Stockholmu.

Ona je lezbijka.

U stabilnoj vezi.

I imaju trogodišnje dijete.

Ne naročito veliko iznenađenje od crkve koja omogućuje i homoseksualne crkvene brakove.

I dok će se razni “pravovjerni” križati da kuda svijet ide, ja ću samo reći da se meni čini jako logično na vodeće mjesto “religije ljubavi” smjestiti ženu koja voli, voljena je i pruža birgu i ljubav djetetu. Sigurno takva može kvalitetnije propovijedati o obitelji i ljudima nego gomila mizantropa u haljinama koji nikad nisu imali obitelj (osim eventualno zabranjenih avantura i krevete žena (djevojčice i dječake da ne spominjem) koje nisu “njihove”).

Čestitam švedskoj luteranskoj crkvi što im “ljubav prema čovjeku” i “jednakost svih ljudi pred Bogom” nisu samo prazne fraze.

A čestitam i novoj biskupici (ili kako bi se ta “blasfemija” zvala na hrvatkom) Evi Brunne i njenoj obitelji.

Izvor

Prije cca 7 mjeseci izvijestili smo o naporima islamista da suptilno, preko UNa, uvedu zabranu kritiziranja religije. U međuvremenu, plemenitom stazom terora nad slobodnom misli u interesu opće šizofrenije zakročila je i Irska. U posljednje vrijeme, stvari se zahuktavaju. Prenosimo text Christian Science Monitora (ox i moron u nazivu? prosudite sami!):

Remember the Danish “Muhammad cartoons” that set off riots by offended Muslims more than three years ago? The debate pitted freedom of press and speech against notions of freedom from insult of one’s religion. It rages still – but now in a forum with international legal implications.

For years, Islamic nations have succeeded in passing “blasphemy” resolutions at the United Nations (in the General Assembly and in its human rights body). The measures call on states to limit religiously offensive language or speech. No one wants their beliefs ridiculed, but the freedom to disagree over faith is what allows for the free practice of religion. The resolutions are misguided, but also only symbolic, because they’re nonbinding.

Symbolism no longer satisfies the sponsor of these resolutions – the Organization of the Islamic Council. Under the leadership of Pakistan, the 57-nation OIC wants to give the religious antidefamation idea legal teeth by making it part of an international convention, or legally binding treaty. Members of the UN Human Rights Council are passionately debating that idea in Geneva this week.

Dakle, došli smo u posljednju fazu: traži se međunarodna, zakonski obvezujuća konvencija koja bi zabranila (a vjerojatno i kažnjavala) “uvrede” religiji. Namjerno sam “uvrede” popakirao u navodnike, jer znamo da religijski fanatici svaku kritiku, pa čak i nevino analiziranje dogmi smatraju “uvredom”. Hej, mogu se i ja uvrijediti ako mi netko napiše da imam grešku u prvom paragrafu i da je onaj tekst bio prije 8, a ne prije 7 mjeseci! Hoće li takav čitatelj ovog bloga također u zatvor? Zašto ne? Zato jer Irreverent Impiety nema status religije (za sada )?!

• Je li “uvreda religiji” i ako svoje djete odlučite ne poslati na vjeronauk ili ne krstiti? A na koji vjeronauk i na koje krštenje mislite poslati dijete, tako da se niti jedna religija ne osjeti “uvrijeđenom”?
• Je li “uvreda religiji” i ako obilježavate “krivi” Božić ili Uskrs? Ne znam kako da Vam kažem, no ako proslavite ijedno od toga, “uvrijedit” ćete Islam; ako ne proslavite niti jedno, “uvrijedit” ćete kršćane (kao što Halloween “vrijeđa” Vatikan).
• Je li “uvreda religiji” ako ste homoseksualna osoba? Naravno, svim većim religijama. Dapače, oni koji pod ljudska prava guraju antiblasfemične zakone, obično “problem” homoseksualaca rješavaju odstrijelom istih.
• …

Pošto ne čujem prigovore Vatikana na ovaj grubi napad na ljudske slobode — a zašto i bih? oni su također veliki protivnici tog koncepta — očekujem da se oni misle samo ubaciti u tu priču, kad islamisti obave prljavi dio posla. Dakle, pobrojane teze o “uvredama religiji” su itekako stvarna opasnost, iako vjerojatno tek za nekoliko godina.

Nisam mislio da ću to ikada napisati, no srećom USA se konačno počela baviti ljudskim pravima. Jesu li oni i Europa (unatoč Irskoj) dovoljno jaki da stanu ovoj nakaradi na kraj?

The United States under Barack Obama recently joined the UNHRC, maligned for years as the mouthpiece for countries that are themselves flagrant human rights abusers. A “new” council formed in 2006. President Obama’s hope is that as an engaged member, the US can further reform – and its own interests. This case will test his theory.

Samo primjer onoga što se želi uvesti:

Consider the wording put forth by Pakistan, written on behalf of the OIC. It proposes “legal prohibition of publication of material that negatively stereotypes, insults or uses offensive language” on matters regarded by religious followers as “sacred or inherent to their dignity as human beings.”

Da stvar bude bolja, Pakistan već ima “zakon o blasfemiji”. No, eto, osjećaju se pozvanima naturati ga i drugima! Poznato? Ne znam, zaista, odakle… možda od zakona o MPO… od plaćanja velikih proračunskih para religijskim organizacijama,… od vjeronauka i svećenika (pa i molitva!) na svečanostima u državnim školama i vrtićima,… od križeva po državnim institucijama,…

E, pa daragi moji vjernici, kad više nećete smjeti reći (istinu) da je Muhamed bio pedofil i kad nećete smjeti reći da vaš bog nije Alah, nego Jahve/Bog… tada ćete vidjeti kako je to kad vam naturaju vjerovanja koja ne želite! A bit će kasno za sve nas…

Mnogi su tu na tapeti za ušutkavanje: od raznih (npr. religijskih) manjina, do žena koje traže — saklonimebože! — poštivanje njihovih ljudskuh prava:

This gives broad latitude to governments to decide what’s offensive. Countries such as Pakistan already have national blasphemy laws, but a global treaty would give them international cover to suppress minority religious groups with the excuse that these groups offend mainstream beliefs.

And what about unpopular, even “insulting” dissenters within a majority religion – such as women who seek to interpret Islamic sharia law so that they may gain more rights?

Tračak nade komentatori vide u radikalnoj promjeni politike USA, kao i u okretanju južnoameričkih i prisaharskih država prema demokraciji (što, naravno, nužno povlači odmak od religijskih hegemonija):

Besides, international treaties are meant to protect the rights of people, not ideas. A legal defense of dignity – how a person is viewed – is not on par with a defense of a person’s inherent identity and rights. And treaties already aim to protect individuals from discrimination and violence based on religion.

As a newcomer to the Human Rights Council, the US is vigorously arguing against the OIC’s latest push, as are European countries. They may not get very far in changing minds in the governments of Egypt or Saudi Arabia. But human rights advocates such as Freedom House and the US Commission on International Religious Freedom say Latin American and sub-Saharan African countries could be persuaded to resist the OIC’s push.

These largely non-Muslim countries have typically voted as a bloc on the nonbinding religious defamation resolutions. But the trend has shifted so that more of them are now either abstaining or voting against the resolutions. Chile, for instance, recently switched from abstain to “no” at the March Human Rights Council vote; Liberia switched from “yes” to “no” at the last General Assembly meeting.

These are democracies that understand that suppression of speech in the name of religion can come with a negative effect – suppression of people and theological fault lines that at some point will erupt. It is, conversely, open debate, interfaith dialogue, and righting of misconceptions that will allow religion to flourish – including Islam, whose many followers feel so maligned at the moment.

“Some claim that the best way to protect the freedom of religion is to implement so-called antidefamation policies that would restrict freedom of expression and the freedom of religion. I strongly disagree,” said Secretary of State Hillary Rodham Clinton this week.

She went on to argue that the best antidote to religious intolerance is enforcement of antidiscrimination laws, government “outreach” to minority religious groups, and “the vigorous defense of both freedom of religion and expression.”

The US is now in a position to persuade along these lines from inside the Human Rights Council. It should proceed with the vigor that Ms. Clinton talked about.

Očito, svijt ide brzim vlakom u smjeru Srednjeg vijeka. Nadam se da će Zapad ipak propustiti taj izlet i da ćemo zadržati civilizacijske tekovine prošlih stoljeća.

Po mogućnosti, bez još jednog besmislenog svjetskog rata…

Brutalnosti koje muslimanski ekstremisti vrše nad pripadnicama ženskog spola postale su toliko učestale da ih je teško pratiti. Mogao bih započeti ovaj post klasičnim nabrajanjem linkova koji govore o nehumanim i primitivnim tretmanima zbog stvari kao što su nošenje hlača, konzumiranje piva, plesanje, korištenje erotskih pomagala i tako redom. Umjesto šturog uvrštavanja linkova, dovoljno je da kliknete na kategoriju “Ženska prava” kako biste otkrili da se najbrutalnije vijesti u svezi nasilja nad ženama odnose upravo na te ekstremističke idiote. Sakaćenja, bičevanja, kamenovanja, smrtne kazne su klasični leitmotivi koji krase aktivnosti Muhamedovih sljedbenika. Reći da je položaj žena u nekim muslimanskim zemljama jednak položaju životinja ekvivalentno je eufemizmu.

Najnoviji primjer religijski motiviranog nasilja dolazi iz Somalije, gdje islamistička skupina Al Shabaab bičuje žene zbog nošenja grudnjaka, izvještava net.hr. Grudnjaci zavaravaju, isto kao i umjetni himen. Sasvim dovoljan razlog da se krene u val nasilja i opresije, ne? No, kako testirati koje su žene nosile grudnjak, a koje nisu?

Žene su nakon toga “pregledavali” ne bi ustanovili je li čvrstina postignuta “prirodno” ili je posljedica nošenja grudnjaka, a onima koje su “ulovili” s grudnjakom, naredili bi da ga skinu i tresu grudima.

(…)

“Sada kažu da grudi moraju stajati čvrsto prirodno, bez grudnjaka, ili jednostavno moraju visjeti”, rekla je [stanovnica Mogadishua, čiju su kćer izbičevali].

Trebalo bi testirati te likove i provjeriti ako su strogo reducirane dimenzije njihovih mozgova prouzročene prirodnim putem, ili je to rezultat pretjeranog čitanja Kurana.

Slijedi još jedan primjer njihove napredne i emancipirane vizije somalijskog društva u 21. stoljeću:

Osim toga, zabranili su filmove, glazbene zvukove za mobitele, ples na vjenčanjima i igranje ili gledanje nogometa.

Alah je svemoćan, ali uistinu svemoćan, samo jebiga- ima poteškoća sa grudnjacima, hlačama, karikaturama, Davidom Beckhamom, umjetnim djevičnjacima, filmovima, glazbom, plesovima, zabavom, nogometom, pivom, jogom, Danskom, Nizozemskom, kipovima Buddhe i mobitelima. Ali inače je zaista svemoćan. Može čak izgovoriti abecedu podrigivajući.

Nadalje, Alah nije jako efikasan niti kada je riječ o šišanju i brijanju:

Svaki muškarac uhvaćen bez brade bude javno bičevan.
“Mene su pretukli i odrezali mi kosu nasred ulice”, kaže Hussein. “Odrezali su mi i hlače iznad koljena i optužili me da sam obrijao bradu. Ali ja imam samo 18 godina”.

U međuvremenu, neki fanatici rade na tome da se u Europi uvede šerijatski zakon. Tony Blair je nedavno pozdravio sve pripadnike monoteističkih religija pozivajući ih na zajedničku suradnju te je odmah nakon toga utrpao u isti koš ateiste i vjerske ekstremiste.

Tko će mu objasniti da ateisti ne bičuju svoje partnerice u ime kojekakvih ideala i svjetonazora?

Jedna kineska kompanija lansirala je na tržište umjetni himen koji nakon probijanja ispušta tekućinu nalik krvi. Iako nije riječ o nekom novitetu, s obzirom da se o tome pričalo prije nekoliko godina, ova se stvarčica bitno razlikuje od do sad korištene tehnike. Naime, za implantaciju nove djevičanske opne bio je potreban skupocjeni kirurški zahvat, dok ovaj kineski proizvod košta samo 15$. Istina, potencijalne come-back djevice moraju svejedno u bolnicu na zahvat, no cijena je drastično pala.

U Egiptu, međutim, tu inovaciju nisu dočekali s prevelikim ushićenjem. BBC izvještava o protivljenju vjerskih i političkih autoriteta u svezi uvoza tog proizvoda u zemlju faraona. Egipatski alim Abdul Mouti Bayoumi izrazio je svoje negodovanje i predložio ni više ni manje nego smrtnu kaznu za sve one koji se usude baviti uvozom spornog djevičnjaka. Razlog – umjetni himen mogao bi uzrokovati širenje seksualnih poroka i zavaravanje muževa u prvoj bračnoj noći.

Čudni su ti muslimanski ekstremisti: kamenovanje žena je OK, a jednako tako sakaćenje njihovih spolnih organa, silovanje i udavanje maloljetnica, ubijanja u ime obiteljske časti. Ma sve to može proći, ali fake himen ne smije.

Or rather: nitko i ništa ne smije proći kroz umjetni himen.

Javlja Jutarnji.hr da je na karlovačkom groblju Jamadol otkriven — prvi u Hrvatskoj — spomenik pobačenoj djeci:

KARLOVAC – ‘Danas će se u svijetu usmrtiti 120 tisuća nerođene dječice, kiruškim putem, legalano i na različite druge načine koje sada ne želimo analizirati i osuđivati.

U Hrvatskoj se dnevno ubija između trideset i pedeset mališana. Otajstvo zla koje spominje sveti Pavao u svojoj poslanici odnosi se i na abortuse’ – poručio je na otkrivanju spomenika pobačenoj djeci pater Marko Glogović, voditelj pavlinskog Apostolata za život.

Istaknuto je kako spomenik na karlovačkom groblju Jamadol, prvi takav u Hrvatskoj, nije podignut s ciljem da nekoga osudi, već tek da podsjeća Karlovčane na djecu koja nisu imala priliku postati njihovim sugrađanima.

Mališana? Kad se mališana nalijepi na maminu sisu, on(a) počne sisati (znam, imam mlađeg brata i tako je reagirao čak i na dudu i to čak i u snu). Kad mališanu nešto nije po volji, on(a) plače. Mališan jede, piški, kaki,… Volio bih da mi neki svećenik pokaže fetus koji radi išta od toga. Eh, ali ne možete izazivati suosjećanje za svoje srednjovjekovne stavove pozivanjem na odstranjivanje parazita koji tek imaju dobre šanse (cca 66%) postati djeca. I zamislite da je još rekao da se to mahom događa tamo gdje još jedna gladna usta znače smrt od gladi za neke od već rođenih!

No, na stranu klasične nebuloze. Sad imamo i neke brojke, pa ajmo vidjeti što tu možemo zaključiti.

Kaže pater da se dnevno umjetno induciranim abortusima pobije 120.000 djece (u svijetu). To bi bilo 43,8 milijuna abortusa godišnje. Prosječni svjetski natalitet je 19,95 beba na 1000 stanovnika, a Svijet ima 6.790.062.216 stanovnika (aktualne procjene; izvor: CIA Factbook, pod “People :: WORLD”). Preračunato u brojke, to znači 135,46 milijuna beba godišnje. U ukupnoj masi beba, rođenih i nerođenih (43,8+135,46 = 179,26 milijuna), onih 43.8 milijuna nas dovodi do zaključka da 24,43% svih trudnoća na ovom svijetu završi medicinski induciranim abortusom!

No, to nije sve! Ako uzmemo u obzir da otprilike trećina svih trudnoća završi spontanim pobačajem (izvor: Wikipedija; 25% u prvih 6 tjedana i 8% nakon = 33%), to znači da na onih 179,26 milijuna rođenih i umjetno abortiranih beba imamo još 89,63 milijuna spontano abortiranih fetusa, tj. ukupno 268,89 trudnoća (provjerite: 179,26 je zaista dvije trećine od 268,89). Dakle, ukupno se uspješnim porodom završi svega 50% svih trudnoća, a sve ostalo se ovako ili onako pobaci!

Što zaključujemo?

Pa, prvo, da Bog očito napravi više nego duplo više pobačaja od ljudi (spontanih 89,63 milijuna vs. 43,8 milijuna induciranih).

Drugo, žene su genocidna bića jer kako se usuđuju spontano pobaciti!

Treće, uzmemo li u obzir da se 33,32% stanovništva deklariraju kao kršćani (16,99% kao katolici; izvor: ista ona CIA-ina stranica), zaključujemo i da kršćanske crkve godišnje propuste krstiti kršćansku trećinu od 133,43 milijuna abortirane djece. To je malo manje od 45 milijuna neobavljenih krštenja (a time i spasenja nevinih duša) godišnje! Na dušu Vatikana (katolika, je l’ te), otpada malo više od pola tog broja, tj. Vatikan propusti spasiti cca 22.5 milijuna nevinih dječjih dušica godišnje!

Eh, na Božji račun nisam dodao i 4,085% djece koja se rode živa, ali umru brzo nakon poroda, što je još cca 5.5 milijuna djece (opet isti izvor).

Sličnu računicu za Hrvatsku možete i sami izvesti. Samo kratko: u Hrvatskoj se godišnje rodi cca 43 tisuće djece, a prema neargumentiranoj izjavi patera Marka Glogović, medicinski induciranih abortusa ima između 11 i 18 tisuća (što je otprilike između 20% i 30% svih trudnoća koje ne završe spontanim abortusom).

Apsurdno? Pa nisam ja izvalio da se dnevno abortira 120 tisuća nerođene djece, i to bez navođenja izvora! Da nespominjem ignoriranja uvjeta u kojima se to često događa. Uvjeta koji dobrano otežava i sama Crkva (npr. antikondomska kampanja u AIDSom poharanoj Africi).

Vratimo se samom spomeniku… Crkva ne podiže spomenike žrtvama Inkvizicije, žrtvama fašista i nacista s kojima je Crkva prisno surađivala, žrtvama prisilnih pokrštavanja, žrtvama Križarskih ratova,… ne diže ona spomenike svim kroz stoljeća ubijanim i proganjanim neistomišljenicima Crkve, neznanim milijunima živih ljudi koji su stradali samo zato jer su drugačije mislili ili jedostavno bili dovoljno bogati da budu “zanimljivi” ili preslabi da se obrane (više o tome u prošlom Ajgorovom tekstu). Koliko mi je poznati, Crkva u Hrvata nije nigdje postavila čak niti spomenik majkama, hraniteljicama,… Ne, one nisu bića dostojna spomenika. One su inkubatori.

Je li idući korak napad na pravo žene da upravlja vlastitim tijelom? Čini se da je, a kako je u talibaniziranoj Hrvatskoj sve podređeno Zloj Maćehi, tako su se i “stručnjaci” iz Petrove lijepo naguzili Crkvi.

Ako je suditi po crkvenoj praksi fetusofilije i po apsolutnom ignoriranju patnji živih ljudi, očekujem za koju godinu smrtnu kaznu za sve žene koje abortiraju. Pa makar i spontano.

Do sljedećeg javljanja iz Talibanske Države Hrvatske…

Pobaćaj d.o.o.

Dobro znamo da papa nema naviku ispričavati se i da Katoličkoj crkvi kao instituciji treba par stoljeća kako bi do toga došlo. Srećom, isto ne vrijedi i za katolička glasila.

Prema odluci Suda u Katowicama, katolički tjednik Gosc Niedzielny mora isplatiti odštetu od 30.000 zlota (oko 60.000 kuna) Aliciji Tysiak. A osim odštete, Sud je naredio da joj se moraju i ispričati.

Naime, budući da su zakoni države Poljske podložni crkvenom moralu, Aliciji nije bio dopušten pobačaj unatoč tome što su joj doktori predvidjeli teška oštećenja vida u slučaju poroda (što se, na žalost, obistinilo). Alicia je uložila tužbu protiv Poljske Europskim sudom za ljudska prava te dobila odštetu od 25.000 eura.

No, unatoč tome što je Europski sud Aliciji priznao odštetu temeljem povrede njenog prava na pobačaj, tjednik Gosc Niedzielny izverglao je svoje, nazivajući ju “ubojicom svojeg djeteta” te uspoređujući pobačaj s nacističkim zločinima.

Katolički publicist i svećenik Marek Gancarczyk tada je u komentaru o presudi Europskog suda napisao da “živimo u svijetu u kojem majka biva nagrađivana kada želi ubiti svoje dijete, pa joj se to ne dopusti”.

Da, a za nagradu što j rodila dijete i nije joj dopušteno da misli na svoje zdravlje dobila je i trajno oštećenje vida. Uostalom, mogla je i znati da je nakupina stanica u njenoj utrobi važnija od njenog života i kvalitete istog.

Sutkinja Ewa Solecka obrazložila je odluku Suda u Katowicama riječima:

“katolici u Poljskoj imaju pravo izraziti svoje moralno neslaganje s pobačajem, čak i nazvati ga ubojstvom, ali općenito, ne u slučaju konkretnih osoba”.

Nacionalni tjednik, koji je u vlasništvu katovičke nadbiskupije, presudu je komentirao kao udar na slobodu govora i najavio tužbu.

Da. To je napad na slobodu govora. A što ćemo sa slobodom da žena raspolaže svojim tijelom kako želi? Izgleda da to uopće nije važno.

IZVOR: Jutarnji List

Pogledajte lice ove djevojke. Ova bezimena djevojka je jedno žensko lice islama.

Ona je samo jedna među tisućama djevojaka (i na žalost djevojčica) koje na svojem tijelu iskušavaju što znači živjeti u skladu sa nečim što se prodaje kao kultura.

Ovoj djevojci, bez njenog pristanka, su odrezane genitalije. Odrezana su joj vanjska spolna obilježja. Odrezan joj je klitoris. I kao da to nije dovoljno, ostaci njenog spolovila zašiveni su kako bi ostala samo mala rupa za menstrualnu krv i urin.

Grozno? Užasno? Zvjersko? Ne. U skladu sa kulturom i vjerskom praksom.

Mutilacija ženskih genitalija nije izum islama, no izgleda da ta  šovinistička religija nema ništa protiv takve prakse. Osim što motaju žene u platnene palačinke kako im ne bi vidjeli niti centimetar kože, ovi hrabri mužjaci sebi uzimaju pravo da odlučuju i o tome kakvo će biti to tijelo ispod svih tih slojeva odjeće.

Valja napomenuti da ova rabota nije samo muslimanska praksa, već da ovaj način “očuvanja časti obitelji” prihvaćaju i neke kršćanske zajednice u Africi i Arabiji. E da, mutilacija ženskih spolovila je način da se očuva djevojčin itegritet i, što je važnije, čast obitelji. Samo tako “obrađena” djevojka može naći svoje mjesto u zajednici.

Nakon što je vrlo mlada doživjela traumu sakaćenja genitalija bez anestezije i u totalno nehigijenskim uvjetima (rezultat su česte infekcije), ova djevojka sa slike će vjerojatno i svoju prvu bračnu noć doživjeti kao traumu. Naime, kako bi si olakšao penetraciju, muškarac često koristi nož kako bi razrezao zašiveni spolni organ.

Ova nasmješena djevojka je još jedno žensko lice islama. Ona za nas nije bezimena. Zove se Sanaa Dafani. Ili, bolje reći, tako se zvala.

Sanaa je bila djevojka od 18 godina kao i svaka druga – vesela, željna bezbrižnosti, zaljubljena u svojeg dečka. Kažem “bila” jer ju je 15. rujna ove godine njen otac El Katawi Dafani nemilosrdno zaklao poput životinje. Razlog? Voljela je “zapadnjaka” (katolika) i nije živjela u skladu sa svojom “kulturom” i tradicijom.

Ubojstvo se dogodino u okolici Pordenonea (Italija). Sanaa i njen dečko, 31.godišnji Massimo De Biasio, nedavno su bili započeli zajednički život i planirali su vjenčanje, što nije bilo po volji njene obitelji. Smatrali su da Massimo nije za nju budući da je “zapadnjak”, da će ju on iskvariti, da se Sanaa ne ponaša u skladu sa njihovom tradicijom (obitelj je podrijetlom iz Maroka). Otac je slao Sanaa kontradiktorne SMS poruke – u jednima bi joj pisao kako ju voli i kako nedostaje cijeloj obitelji te ju je molio da se vrati doma, a u drugima bi prijetio da će ubiti i nju i Massima ako se ona ne vrati obitelji.

Situacija je kulminirala kada se par uputio u restoran “Spia” (Sanaa je tamo radila, Massimo je suvlasnik). Bijesni otac ih je zaskočio dok su bili u autu. Sanaa je izletila iz auta i pokušala pobjeći, no otac ju je slijedio te joj nožem prerezao grlo. Zadnjim je snagama djevojka pokušala pobjeći i pronaći pomoć i spas. Iskrvarila je u obližnjoj šumici. Massimo je također ozlijeđen, no nije u životnoj opasnosti.

Da bi tragedija bila veća, Sanaa ima još dvije sestre, djevojčice od devet i četiri godine koje su ostale sa majkom koja opravdava zvjerstvo koje je počinio njen suprug. Ona smatra da je Massimo iskvario njenu kćer te da su on i Sanaa krivi za ovakav ishod situacije. Žalosna je činjenica da su žene ne samo potlačene, već da one same to prihvaćaju te zahtjevaju takvo prihvaćanje i kod drugih žena. Same žene smatraju da jedino potčinjavanjem mogu za sebe naći mjesto u zajednici.

To su, dakle, dva ženska lica islama. Dva načina shvaćanja tradicije i “kulture”. Na žalost, bezimena djevojka nije jedina. Sanaa nije jedina. Stotine, tisuće djevojčica, djevojaka i žena svaki dan sakriva svoje lice i spušta pogled jer to od njih traži njihova “kultura”, zadojena bolesnim religijskim fanatizmom.

Onoga dana kada će religija prestati biti zakonom, možda će ove žene naći snagu da dignu pogled i da se izbore za sebe, za svoje pravo života u zajednici bez pokoravanja.

P.S. Nemojte misliti da je to daleko od nas. Bliže je nego što mislimo. I košta nas.

IZVOR: Intimatemedicine.com, La Repubblica

Čitatelj Ajgor posjećuje pomalo čudne siteove, pa nas je tako obavijestio o planu demografske obnove iz pera legendarnog don Ante Bakovića. Cijeli plan možete pročitati na blogu drugog poznatog katoličkog redikula, don Kaćunka; navodno postoji i na stranicama Bakovićevog Pronatalitetnog pokreta “Jedno dijete više”, no ja to nisam uspio naći na tom Flash-only siteu.

Plan je definitivno štivo za preporuku svima koji vole apsurdne tekstove, a Ajgorovu analizu možete pročitati u nastavku.

Otac na poslu, majka u kući!

Čitajući razne napise o MPO, sjetih se starog asa na području demografske obnove, negdašnjeg standardnog prvotimca Feralove rubrike “Greatist Shits”, don Ante Bakovića. U travnju ove godine, don Kaćunko je na svome blogu objavio zanimljiv program demografske obnove čiji je autor gore navedeni don Baković.

Cijeli tekst dostupan je na http://angelo1.blog.hr/2009/04/1626168615/godine-demografskog-preporoda-hrvata.html i na http://www.jednodijetevise.com/ s nešto opširnijim uvodnim slovom.

Vrijedi pročitati. Zaista vrijedi, jer 25 točaka programa demografske obnove sadrži u sebi neke “vrijednosti” koje danas njeguje Katolička crkva u Hrvatskoj. One su ovdje, kako i priliči Bakoviću, iznesene na karikaturalniji način nego što to čini većina klera, ali misli vodilje su prepoznatljive.

(Ovo je samo skraćeni osvrt, reklo bi se nogometnim rječnikom “na prvu”)

1. Totalitarna svijest

(Wikipedia: “Totalitarizam je koncept koji se koristi radi opisivanja političkoga sustava gdje država kontrolira svaki javni i privatni život.”)

Svi u Hrvatskoj (Crkva, Država i mediji) moraju razraditi programe protiv sadašnje prakse hrvatskih obitelji s dvoje djece, tzv. “Zwei Kinder System”.

Uz svaku župu treba sagraditi dječji vrtić i dati časnim sestrama da ga vode.

Ima ih koji se zbog niskih motiva ne odlučuju za brak. Zato neženje treba oporezivati, a taj novac od poreza neženja usmjeriti na populacijsku politiku.

Netko bi se u Hrvatskoj trebao pozabaviti idejom o izgradnji domova za mlade, u kojima bi se brojni naši mladi sastajali i družili bez droge, alkohola i drugih zala.

Program je u cjelini usmjeren protiv zdravog razuma i ljudskih prava, a ovih nekoliko izdvojenih rečenica ilustrira do koje razine Crkva želi utjecati na privatnost i slobodno odlučivanje.

Ovo nije samo stav ridikuloznog don Bakovića već je samo razrađeno ono što je u studenom 2008. izjavio uzoriti kardinal Bozanić:

Ženidba i obitelj nisu neka privatna stvarnost koju svatko za sebe može slobodno oblikovati.

2. Nerazumijevanje demokracije

Od podanika posljednje apsolutne monarhije u Europi ne bi se niti moglo očekivati razumijevanje demokracije (iako se oni i na tom polju osjećaju pozvanima i kompetentnima dijeliti lekcije).

Možda je najkomičniji, a zasigurno i dovoljan za pojašjenje teze o nerazumijevanju osnova demokracije, ovaj Bakovićev prijedlog:

Treba donijeti zakone prema kojima će i djeca imati pravo glasa, razumije se preko svojih roditelja. To znači da bi jedna obitelj s petero djece imala sedam glasova.

3. Nacionalizam i ksenofobija

Nacionalizam može imati i pozitivne konotacije, međutim cijeli Bakovićev program dodatno je prožet i ksenofobijom što sve zajedno daje teško probavljivu smjesu.

U nekim točkama ksenofobija je izražena tek kroz aluzije, npr.

Njima (arhitektima i investitorima koji zbog profita grade manje stanove, op.a) je svejedno hoće li u tim stanovima sutra živjeti Hrvati ili Kinezi.

No, ima i vrlo otvorenih stavova:

Treba donijeti nove zakone koji bi bili samo i isključivo za dobrobit hrvatskoga naroda. Svi zakoni koji daju prednost, prioritet i povlastice nacionalnim manjinama — a na štetu nacionalne većine — treba ukinuti.

Zanimljivo je podsjetiti kako “katolička” znači “univerzalna”. (Ali, poznato je i to da naš isprazni ateistički umovi ne znaju teološki razmišljati i zaključiti da “crno” zapravo znači “bijelo”).

4. Diskriminacija žena

Ništa novo, poteže se od Biblije do današnjih dana — žena prvenstveno služi za rasplod, zatim udovoljavanju mužu, a može još i raditi ako baš želi.

Hrvatski sabor hitno treba usvojiti zakon o majci odgojiteljici, tj. da svaka majka sa četvero ili više djece dobije status majke odgojiteljice pa tako i državnu plaću na razini svojih kvalifikacija. Majka ne mora raditi nego, ako želi, može ostati kod kuće i odgajati djecu.

Sve prema slobodnom izboru. Majka koja želi raditi može izabrati radno mjesto, ali ako želi ostati kod kuće — treba joj osigurati i tu mogućnost.

Don Baković velikodušno ostavlja ženi mogućnost zaposlenja… za čime čezne svaka ona koja ima četvero ili više djece i idealnog muža iz sljedeće točke koja je naslovljena “Pater familias — glava obitelji”:

Muškarac koji ima svoju obitelj trebao bi imati prioritet pri zapošljavanju.

Ni jedan otac obitelji ne smije biti bez posla. Država mu mora pronaći posao. Treba nastojati da se majke oslobode rada kako bi bile doma s djecom, a da se očevima poveća plaća kako bi obitelj mogla pristojno živjeti od jedne, očeve plaće. Otac na poslu, majka u kući! To je ideal koji Hrvate također može spasiti od izumiranja.

Sramota je i teška neodgovornost naših političara (koji su pobijedili na izborima, izvojevali hrvatsku državu i kasnije pobijedili u Domovinskom ratu) da nemaju hrabrosti ukinuti onaj komunistički zakon o pobačaju iz 1977. Taj zakon Hrvatski sabor mora hitno staviti izvan snage!

U crkvenim krugovima neizmjerno zgražanje izaziva i sama pomisao da bi žena mogla odlučivati o svome tijelu.

5. Nerazumijevanje stvarnosti

U nekim točkama programa očituju se posljedice dugogodišnjeg života u virtualnom svijetu i nerazumijevanje realnosti.

Treba tražiti da Država od cjelokupnoga državnog proračuna 12% izdvoji za realizaciju ovoga projekta, i to 7% za pronatalitetnu politiku a 5% za povratak Iseljene Hrvatske na njezina stoljetna ognjišta u Hrvatskoj, BiH, Boki kotorskoj, Bačkoj i Srijemu.

Zapravo, ovo je u redu. Smije se svašta tražiti; pitanje je samo može li se i od kuda dobiti.

Prednosti u privatizaciji treba dati obiteljima s brojnom djecom! Neka obitelji s brojnom djecom u svemu imaju povlastice!

Ideja odražava duboko poznavanje gospodarstva i poduzetništva… iako, kad bolje razmislim, cijela privatizacija iz 1991. kao da je i rađena po nekom sličnom modelu, a rezultat je poznat.

Hrvatskom seljaku vratiti dostojanstvo, čast i bogatstvo! Kada hrvatski seljak bude bogat, onda će i Hrvatska biti gospodarski bogata i zdrava!

Obiteljima s troje i četvero djece trebala bi se na tržištu omogućiti kupnja većih stanova, a obiteljima s petero i više djece država bi trebala sagraditi obiteljske kuće.

Izvrsno, čak i genijalno! Istina, za sada imamo tek Bakovićeva idejna rješenja; još “samo” treba riješiti tehničke pojedinosti.

6. Nepoštivanje Ustava Republike Hrvatske

Cijeli program obiluje protuustavnim prijedlozima, ali to nije ništa čudno kada znamo da je kreativan odnos prema svjetovnim zakonima konstanta crkvenog djelovanja — nekako su Crkvi najmiliji oni ugovori s Vatikanom koji se moraju poštivati, dok ostali vrijede od zgode do zgode.

Evo nekoliko rečenica iz Ustava koje imaju veze s Bakovćevim programom:

Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava.

Državljanin Republike Hrvatske ne može biti prognan iz Republike Hrvatske niti mu se može oduzeti državljanstvo…

Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama.

Svi su pred zakonom jednaki.

Republici Hrvatskoj jamči se ravnopravnost pripadnicima svih nacionalnih manjina.

Svakom se jamči štovanje i pravna zaštita njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti.

Zabranjeno je i kažnjivo svako pozivanje ili poticanje na rat ili uporabu nasilja, na nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju ili bilo koji oblik nesnošljivosti.

Još malo

Na kraju, jedna zanimljivost:

U vrijeme saborske rasprave o MPO svećenici su se trudili dokazati da neplodnost nije bolest. Tako je Glas Koncila vrlo kršćanski ismijao  neplodnost (uz doda tak homoseksualnosti, te omiljene teme muškaraca u haljinama), što je na svom blogu prenio i već spomenuti don Kaćunko. Istovremeno, don Baković predlaže ovo:

23. KLINIKA ZA LIJEČENJE NEPLODNOSTI

U Zagrebu, u naselju Remetincu, davno se počela graditi velika klinika, a radovi godinama stoje. Zašto se radovi na toj klinici ne bi završili, a klinika preuredila u nacionalnu kliniku za liječenje neplodnosti?!

Zastrašujući je podatak da je gotovo 30% mladih u Hrvatskoj neplodno. Ta bi klinika značila velik dobitak za demografski preporod Hrvata!

Obojica kvalificirani tumači vječnih i apsolutnih istina… ali kome vjerovati?!

Na stranici Pronatalitetnog pokreta “Jedno dijete više” najavljeno je da se 23. svibnja ove godine trebalo održati savjetovanje o predloženom programu. Nisam uspio pronaći izvještaj ili osvrt na savjetovanje, a baš bi me zanimalo koji su bili sudionici i kakve su bile rasprave.

A bilo bi zanimljivo znati i tko financira ovu Bakovićevu udrugu…

Opaske by Charon

Svakako je bilo zanimljivo, mada ne i naročito iznenađujuće, saznati tko financira rečenu udrugu: Proračun Republike Hrvatske. Npr. u Izvješću o korištenju sredstava proračunske zalihe državnog proračuna za siječanj-prosinac 2006. godine (PDF), na stranici 297 (dvanaesta od petnaest stranica samog dokumenta) nalazi se podatak o isplati 250.000 kn proračunskih sredstava Bakovićevoj udruzi “za podmirenje dugova i financijsku pomoć izdavanja lista “Narod” u 2007. godini”. Postignuta svota je time fascinantnija ako se zna da je ta udruga, prema podacima Baze udruga Republike Hrvatske i podacima stranice Donacije Info, osnovana 10.7.2006. godine! Dakle, tek u drugoj polovici iste godine u kojoj su iz Proračuna RH dobili četvrtinu milijuna kuna! Koliko se mladih obitelji moglo pomoći tim novcem u visini 50ak tadašnjih prosječnih godišnjih plaća?

Inače, na stranicama Donacije Info ima i simpatičan opis djelatnosti rečene udruge, odakle ćemo izdvojiti sljedeći paragraf:

U svojoj djelatnosti, se ne služi nikakvim metodama koje su u suprotnosti ljudskim pravima i slobodi odlučivanja već se isključivo u duhu Zakona o udrugama kao i svojeg Statuta poštuje svačija sloboda odlučivanja o broju djece, ali svojim radom motivira, animira i oduševljava zdrave obitelji da se odluče na treće i četvrto dijete.

Osim toga, radimo na povezivanju sa sličnim međunarodnim udrugama i ako u Europi i svijetu nema ovakve identične udruge. Stoga ova naša Udruga svojim će sadržajem obogatiti Hrvatsku, Europu i svijet, te će biti na čast i ugled Hrvatskoj.

Povežite napisano s Ajgorovom analizom, tj. sa ksenofobijom (valjda taj dio ide “na čast i ugled Hrvatskoj”, kao i pojedini školski udžbenici) i protuustavnim pozivima na diskriminaciju (to valjda ide u “ne služenje nikakvim metodama koje su u suprotnosti ljudskim pravima i slobodi odlučivanja”).

No, kad jednom i pregrmimo mržnu prema različitosti (prikrivanu u ljubav prema svojemu), ostaje gola činjenica ovog i sličnih pamfleta: treba rađati, bez ikakvog plana i brige kakav će život ta rođena djeca imati!

I, naravno, žene su samo živi inkubatori…

Hvala, Ajgore, na ovom vrijednom doprinosu.

Pregledavajući arhivu objavljenih tekstova na vašoj stranici, nisam
pronašao komentar na jedan vrlo, vrlo zanimljiv tekst iz travnja ove godine – radi se o
Bakovićevom programu demografske obnove. Malo je out of date, ali kako se radi o tekstu koji
svjedoči o bezvremenim dometima klerikalnog uma, dopustio sam si malo ga komentirati te podastrijeti
javnosti ako to zadovoljava vaše kriterije za objavu.
 Pozdrav,
 Ajgor
 PS: Nisam mogao smisliti dobar naslov pa sam se poslužio citatom iz Bakovićevog programa. Ako
smislite nešto bolje, slobodno promijenite.
«Otac na poslu, majka u kući!»
 Čitajući razne napise o MPO, sjetih se starog asa na području demografske obnove, negdašnjeg
standardnog prvotimca Feralovog Greatist Shits natjecanja, don Ante Bakovića. 

 U travnju ove godine, don Kaćunko je na svome blogu objavio zanimljiv program demografske obnove
čiji je autor gore navedeni don Baković.
 Cijeli tekst dostupan je na http://angelo1.blog.hr/2009/04/index.html (objavljeno 26.4.2009.) i na
http://www.jednodijetevise.com  s nešto opširnijim uvodnim slovom.

 Vrijedi pročitati. Zaista vrijedi, jer 25 točaka programa demografske obnove sadrži u sebi neke
«vrijednosti» koje danas njeguje katolička Crkva u Hrvatskoj. One su ovdje, kako i
priliči Bakoviću, iznesene na karikaturalniji način nego što to čini većina klera, ali misli
vodilje su prepoznatljive.

 (Ovo je samo skraćeni osvrt, reklo bi se nogometnim rječnikom «na prvu» …)

 1. Totalitarna svijest

 (Wikipedia: «Totalitarizam je koncept koji se koristi radi opisivanja političkoga sustava
gdje država kontrolira svaki javni i privatni život.»)
«Svi u Hrvatskoj (Crkva, Država i mediji) moraju razraditi programe protiv sadašnje
prakse hrvatskih obitelji s dvoje djece, tzv. "Zwei Kinder System".»
«Uz svaku župu treba sagraditi dječji vrtić i dati časnim sestrama da ga vode.»
«Ima ih koji se zbog niskih motiva ne odlučuju za brak. Zato neženje treba oporezivati, a taj
novac od poreza neženja usmjeriti na populacijsku politiku.»
«Netko bi se u Hrvatskoj trebao pozabaviti idejom o izgradnji domova za mlade, u kojima bi se
brojni naši mladi sastajali i družili bez droge, alkohola i drugih zala.»

 Program je u cjelini usmjeren protiv zdravog razuma i ljudskih prava, a ovih nekoliko izdvojenih
rečenica ilustrira do koje razine Crkva želi utjecati na privatnost i slobodno odlučivanje. 

 Ovo nije samo stav ridikuloznog don Bakovića već je samo razrađeno ono što je izjavio
uzoriti kardinal Bozanić u studenom 2008:
“Ženidba i obitelj nisu neka privatna stvarnost koju svatko za sebe može slobodno
oblikovati.”  

 2. Nerazumijevanje demokracije

 Od podanika posljednje apsolutne monarhije u Europi ne bi se niti moglo očekivati razumijevanje
demokracije (iako se oni i na tom polju osjećaju pozvanima i kompetentnima dijeliti lekcije).
 Možda najkomičniji i samim time i dovoljan za pojašnjenje teze o nerazumijevanju osnova
demokracije je ovaj Bakovićev prijedlog:
«Treba donijeti zakone prema kojima će i djeca imati pravo glasa, razumije se preko svojih
roditelja. To znači da bi jedna obitelj s petero djece imala sedam glasova.»

 3. Nacionalizam i ksenofobija

 Nacionalizam može imati i pozitivne konotacije, međutim cijeli Bakovićev program dodatno je prožet
i ksenofobijom što sve zajedno daje teško probavljivu smjesu.
 U nekim točkama ksenofobija je izražena tek kroz aluzije …
«…Njima je svejedno hoće li u tim stanovima sutra živjeti Hrvati ili Kinezi.»
… ali ima i vrlo otvorenih stavova:
«Treba donijeti nove zakone koji bi bili samo i isključivo za dobrobit hrvatskoga naroda. Svi
zakoni koji daju prednost, prioritet i povlastice nacionalnim manjinama – a na štetu
nacionalne većine – treba ukinuti.»

 Zanimljivo je podsjetiti kako «katolička» znači «univerzalna». (Ali,
poznato je i to da naši isprazni ateistički umovi ne znaju teološki razmišljati
i zaključiti da «crno» zapravo znači «bijelo»).

 4. Diskriminacija žena

 Ništa novo, poteže se od Biblije do današnjih dana – žena prvenstveno služi za
rasplod, zatim udovoljavanju mužu, a može još i raditi ako baš želi.
«Hrvatski sabor hitno treba usvojiti zakon o majci odgojiteljici, tj. da svaka majka sa
četvero ili više djece dobije status majke odgojiteljice pa tako i državnu plaću na razini
svojih kvalifikacija. Majka ne mora raditi nego, ako želi, može ostati kod kuće i odgajati djecu.
Sve prema slobodnom izboru. Majka koja želi raditi može izabrati radno mjesto, ali ako želi ostati
kod kuće – treba joj osigurati i tu mogućnost.»

 Don Baković velikodušno ostavlja ženi mogućnost zaposlenja … za čime čezne svaka ona
koja ima četvero ili više djece i idealnog muža iz sljedeće točke koja je naslovljena
«Pater familias – glava obitelji»:
«Muškarac koji ima svoju obitelj trebao bi imati prioritet pri zapošljavanju.
Ni jedan otac obitelji ne smije biti bez posla. Država mu mora pronaći posao. Treba nastojati da se
majke oslobode rada kako bi bile doma s djecom, a da se očevima poveća plaća kako bi obitelj mogla
pristojno živjeti od jedne, očeve plaće. Otac na poslu, majka u kući! To je ideal koji Hrvate
također može spasiti od izumiranja.»
«Sramota je i teška neodgovornost naših političara (koji su pobijedili na
izborima, izvojevali hrvatsku državu i kasnije pobijedili u Domovinskom ratu) da nemaju hrabrosti
ukinuti onaj komunistički zakon o pobačaju iz 1977. Taj zakon Hrvatski sabor mora hitno staviti
izvan snage!»

 U crkvenim krugovima neizmjerno zgražanje izaziva i sama pomisao da bi žena mogla odlučivati o
svome tijelu. 

 5. Nerazumijevanje stvarnosti

 U nekim točkama programa očituju se posljedice dugogodišnjeg života u virtualnom svijetu i
nerazumijevanje realnosti.
«Treba tražiti da Država od cjelokupnoga državnog proračuna 12% izdvoji za realizaciju ovoga
projekta …»

 Zapravo, ovo je u redu. Smije se svašta tražiti, pitanje je samo može li se i od kuda
dobiti.
«Prednosti u privatizaciji treba dati obiteljima s brojnom djecom! Neka obitelji s brojnom
djecom u svemu imaju povlastice!»

 Ideja odražava duboko poznavanje gospodarstva i poduzetništva … iako kad bolje
razmislim, cijela privatizacija iz 1991. kao da je i rađena po nekom sličnom modelu, a rezultat je
poznat.
«Hrvatskom seljaku vratiti dostojanstvo, čast i bogatstvo! Kada hrvatski seljak bude bogat,
onda će i Hrvatska biti gospodarski bogata i zdrava!»
«Obiteljima s troje i četvero djece trebala bi se na tržištu omogućiti kupnja većih
stanova, a obiteljima s petero i više djece država bi trebala sagraditi obiteljske
kuće.»

 Izvrsno, čak i genijalno! Istina, za sada imamo Bakovićeva idejna rješenja, još samo
treba riješiti tehničke pojedinosti. 

 6. Nepoštivanje Ustava Republike Hrvatske

 Cijeli program obiluje protuustavnim prijedlozima, ali to nije ništa čudno kada znamo da je
kreativan odnos prema svjetovnim zakonima konstanta crkvenog djelovanja – nekako su joj
najmiliji oni ugovori s Vatikanom koji se moraju poštivati, dok ostali vrijede od zgode do
zgode.
 Evo nekoliko rečenica iz Ustava koje imaju veze s Bakovćevim programom:
“Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo,
socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode
i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše
su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava.»
“Državljanin Republike Hrvatske ne može biti prognan iz Republike Hrvatske niti mu se može
oduzeti državljanstvo…”
“Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože,
spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu,
imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama.
 Svi su pred zakonom jednaki.“
„U Republici Hrvatskoj jamči se ravnopravnost pripadnicima svih nacionalnih manjina.”
„Svakom se jamči štovanje i pravna zaštita njegova osobnog i obiteljskog
života, dostojanstva, ugleda i časti.“
„Zabranjeno je i kažnjivo svako pozivanje ili poticanje na rat ili uporabu nasilja, na
nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju ili bilo koji oblik nesnošljivosti.“

 Na kraju, jedna zanimljivost:
 u vrijeme saborske rasprave o MPO svećenici su se trudili dokazati da neplodnost nije bolest
– već spomenuti don Kaćunko je neplodnost vrlo kršćanski ismijao
(http://angelo1.blog.hr/2009/07/index.html, objavljeno 19.07.2009.), a don Baković predlaže ovo:
«23. KLINIKA ZA LIJEČENJE NEPLODNOSTI
 U Zagrebu, u naselju Remetincu, davno se počela graditi velika klinika, a radovi godinama stoje.
Zašto se radovi na toj klinici ne bi završili, a klinika preuredila u nacionalnu
kliniku za liječenje neplodnosti?!
 Zastrašujući je podatak da je gotovo 30% mladih u Hrvatskoj neplodno. Ta bi klinika značila
velik dobitak za demografski preporod Hrvata!»

 Obojica kvalificirani tumači vječnih i apsolutnih istina … ali kome vjerovati?!

 Kako je bilo najavljeno na stranici http://www.jednodijetevise.com/, 23. svibnja ove godine trebalo
je biti održano savjetovanje o predloženom programu.
 Nisam uspio pronaći izvještaj ili osvrt na savjetovanje, a baš bi me zanimalo koji su
bili sudionici i kakve su bile rasprave.
 Bilo bi zanimljivo znati i tko financira ovu Bakovićevu udrugu

“Svakog dana, afera nova”, moto je kojim nam naša “elita” — pretežno neprincipijelna koalicija HDZ-a (sa satelitima) i RKC-a — odvlači pažnju. Tako još malo tko danas priča o srednjevjekovnom Zakonu o MPO, na kojeg nas u nastavku podsjeća čitatelj Ajgor.

Ministar Milinović će uvesti smrtnu kaznu?

Jedan od najžešće kritiziranih članaka zakona o MPO je onaj o zabrani zamrzavanja zametaka. No sve kritike, uključujući i one stručne, Milinović & Co. odbacili su tvrdeći da život počinje trenutkom začeća, a kako se metodom zamrzavanja zametaka ne iskoriste svi zameci, već neki i propadnu, to je po njihovoj interpretaciji zapravo ravno ubojstvu… kao što je to i abortus, kažu oni.

Ovaj stav HDZ-a potvrdio je Milinović i u intervjuu Jutarnjem listu od 20.08. (Milinović: Bio sam dovoljno lud i naivan da donesem zakon):

Zabrana zamrzavanja zametaka, kaže Milinović, odraz je stava njegove stranke koja vjeruje da život počinje začećem.

Na stranu sada što se jedan liječnik, kojemu bi znanost trebala biti default, poziva na vjerovanje… zbunjuje zapravo nastavak:

- No, ako se pokaže da je pao broj djece začete medicinskom oplodnjom, ja ću osobno za godinu dana promijeniti zakon i dozvoliti i zamrzavanje ako bude potrebno – najavio je Milinović.

Da, da, zanimljiv je ovaj faraonski način izražavanja: on će osobno promijeniti zakon i on će dozvoliti i zamrzavanje… Ali, osim stila zanimljivo je i ovo:

Metoda zamrzavanja zametaka koju je HDZ odbacio zbog  činjenice da zapravo “ubija” neke zametke, može biti vraćena pod uvjetima koje on, ministar Milinović bude smatrao valjanima!

E sad, ako uvažimo gorespomenuti stav njegove stranke, govori li Milinović o potencijalnoj legalizaciji ubojstva? Ili bismo na to mogli gledati kao na uvođenje smrtne kazne?

I tko je Milinoviću dao za pravo da se igra Boga određujući pod kojim uvjetima će se smjeti ubiti?

S nestrpljenjem očekujem reakciju Kaptola i Glasa Koncila…

Komentari by Charon

Izvrno primijećeno, a ja bih se još osvrnuo na nastavak teksta u Jutarnjem (moje boldanje):

Jedna je od novosti da će svaka ustanova morati imati posebno educiranog pravnika i psihijatra ili psihologa, koji će savjetovati parove i izdavati im pismene potvrde o savjetovanju.

- Povjerenstva za medicinsku oplodnju, koja su uvjet za licencu, morat će u sastavu osim ginekologa, biologa i genetičara, imati i psihologa i pravnika. Važno je da par u jednom danu na jednome mjestu obavi sve konzultacije i dobije potvrde – kaže ministar.

Dakle, ustanove si neće moći “posuđivati” stručnjake ili plaćati vanjske suradnike, nego će za stalno trebati zaposliti psihologa ili psihijatra (što za zdravstvene ustanove još i ima smisla) i pravnika! To valjda ide ruku pod ruku s odlukom (od prije par godina) da bolnice trebaju plaćati i svećenika. Čini se da ministar Mengelinović u bolnice uvodi model zapošljavanja iz HŽ-a i HEP-a.

Nastavak je još i bolji:

Pred istim povjerenstvom, tvrdi ministar, par će se morati izrijekom izjasniti koliko zametaka žele da se ženi vrati u maternicu. Zakon kaže da se mogu oploditi najviše tri jajne stanice te se isto toliko njih može vratiti u maternicu. Međutim, zbog velike mogućnosti višeplodnih trudnoća, koje su rizične i za ženu i za djecu, Europska udruga za humanu reprodukciju preporuča da se ženi vrati samo jedan zametak.

- U tom slučaju žena treba reći da želi samo jedan zametak pa će stručnjaci oploditi samo jednu jajnu stanicu – poručuje ministar. Na opasku da je tehnički nemoguće odabrati samo jednu jajnu stanicu i biti siguran da će biti uspješno oplođena, ministar uzvraća: stručnjaci to mogu. Ostale stanice će biti zamrznute.

Jajna stanica je, tvrde stručnjaci, osjetljiva i nakon odmrzavanja uspješnost oplodnje je tri posto. U svijetu u 30 godina rođeno je tek 600 djece iz odmrznute jajne stanice, a samo u Hrvatskoj lani rođeno je 150 djece iz zamrznutih zametaka.

Dakle, europski stručnjaci preporučaju jedan zametak, a kod nas će tu odluku morati donositi roditelji. Naravno, roditelji se neće htjeti igrati s onih 3% šanse i tako će tražiti dva ili tri zametka, povećavajući broj višeplodnih trudnoća i zapravo umjetno povećavajući Mengelinovićevu statistiku (i broj malih, od smrzavanja spašenih Katolika).

I, šlag na kraju, za vrlog ministra svi smo mi Mirko Zamorac:

- Slažem se da je to eksperiment, ali ide se naprijed – kaže Milinović…

Eto, čovjek jasno kaže da eksperimentira na vlastitom narodu, na nečemu što europske države imaju odavno proučeno i riješeno. Nadasve humano i katolički!

Pridružujem se Ajgoru u očekivanju reakcije Kaptola i Glasa Koncila…

Talijanski dnevni list La Repubblica i britanski Daily Telegraph izvješćuju o slučaju manekenke koju je šerijatski sud u Maleziji osudio na kaznu od sedam udaraca bičem i plaćanje kazne u protuvrijednosti od 1.400 američkih dolara. Razlog: okrivljenica je popila pivo u jednom malezijskom lokalu.

Osuđenica Kartika Sari Dewi Shukarno (32 godine, model po profesiji) zatražila je da bičevanje bude izvršeno u javnosti, a ne u zatvoru, no šerijatski sud je odbacio njenu molbu. Ono što mi je osobno zanimljivo u toj priči je činjenica da njen upit nije bio potaknut idejom o senzibilizaciji javnosti u svezi prava žena. Osuđenica je tražila da je bičuju pred drugim muslimanima kako bi ovi naučili nešto više u svezi štetnosti alkohola:

“I want to send a message that I really regret what I did, so I want to be punished in front of other people,” Kartika said in a telephone interview from her northern home state of Perak. “If other Muslims can see me being caned, I hope it will convince them not to drink.”

Therefore, problem nije u apsurdnoj i nehumanoj kazni kao takvoj, već o načinu njezina izvršenja.

Podsjetimo samo da smo na ovim stranicama već pisali o slučajevima ugnjetavanja prava muslimanskih žena zbog kršenja primitivnih islamskih zakona, kao što je npr. bio slučaj bičevanja žene u Sudanu zbog nošenja hlača, ili zbog potencijalne opasnosti spomenutog odjevnog predmeta koji tobože dovodi u lezbijsko iskušenje sve žene u Maleziji.

Skroz su zanimljivi ti muslimanski ekstremisti. Ispijanje piva (i nošenje hlača) treba strogo kazniti, no ubijanja i samoubojstva u ime Allaha su stvari koje su nadasve prihvatljive, poželjne i pohvalne.