Irreverent Impiety

Švedska luteranska crkva ima novog biskupa u Stockholmu.

Ona je lezbijka.

U stabilnoj vezi.

I imaju trogodišnje dijete.

Ne naročito veliko iznenađenje od crkve koja omogućuje i homoseksualne crkvene brakove.

I dok će se razni “pravovjerni” križati da kuda svijet ide, ja ću samo reći da se meni čini jako logično na vodeće mjesto “religije ljubavi” smjestiti ženu koja voli, voljena je i pruža birgu i ljubav djetetu. Sigurno takva može kvalitetnije propovijedati o obitelji i ljudima nego gomila mizantropa u haljinama koji nikad nisu imali obitelj (osim eventualno zabranjenih avantura i krevete žena (djevojčice i dječake da ne spominjem) koje nisu “njihove”).

Čestitam švedskoj luteranskoj crkvi što im “ljubav prema čovjeku” i “jednakost svih ljudi pred Bogom” nisu samo prazne fraze.

A čestitam i novoj biskupici (ili kako bi se ta “blasfemija” zvala na hrvatkom) Evi Brunne i njenoj obitelji.

Izvor

Svaki put kada se netko drzne katoličku Crkvu u Hrvatskoj podvrgnuti kritici zbog uplitanja u politiku ili zbog javnog netransparentnog financiranja, prva linija obrane je pozivanje na brojnost vjernika iz kojeg proizlazi nekakvo pravo na takvo ponašanje.

Brojnost vjernika utvrđena je popisima stanovništva 1992. i 2001. godine. Prema ovom potonjem u Hrvatskoj živi oko 87,83% katolika.

Ovaj veliki postotak poslužio je Crkvi pri sklapanju konkordata s Vatikanom, a u Ugovoru o gospodarskim pitanjima izrijekom se na njega i poziva…

«… imali su na umu postotak građana Republike Hrvatske koji se izjašnjavaju katolicima.»

No jesu li svi oni koji se izjašnjavaju katolicima uistinu katolici?

Po mome shvaćanju, a takvo načelo primjenjuje se u svim ljudskim aktivnostima, katolik je onaj tko potpuno prihvaća katolički nauk te se ponaša u skladu s njim. Kao što postoji razlika između «izjašnjavati se nogometašem» i «biti nogometaš» što se očituje u vještini igre i poštivanju pravila…

Do sada sam uvijek na temelju opće poznatih činjenica o društvu u kojemu živimo tvrdio da praktičnih vjernika u Hrvatskoj ima znatno manje od onoga što se želi prikazati učestalim tvrdnjama kako smo «katolička zemlja».

A danas, hvala Bogu , naiđoh na jedno istraživanje agencije Puls koje je mome stavu dalo i malo čvršće uporište.

Istraživanje je objavljeno na T-portalu, a ispod teksta nalazi se i link s kojega možete preuzeti cjelovite rezultate u xls formatu.

Za početak pozabavio sam se onime što prilično vjerno ilustrira privrženost katoličkom nauku. Ponuđene su sljedeće tvrdnje:

- Zakonom treba zabraniti pravo na pobačaj osim kada je to nužno iz medicinskih razloga;
- Umjetna oplodnja nije prirodan način začeća pa ga treba izbjegavati;
- Zamrzavanje oplođenih jajnih stanica je grijeh kao i abortus;
- Brak je sveta institucija i partneri ga nemaju pravo samovoljno raskinuti;
- Život u izvanbračnoj zajednici je grijeh kojeg se previše tolerira u našem društvu;
- Muškarci i žene se biološki razlikuju pa se treba razlikovati i njihova uloga u obitelji;
- Žene i muškarci se biološki razlikuju pa se trebaju razlikovati i njihove uloge u društvu.

Ispitanici su imali ponuđeno 5 mogućih odgovora za svaku od gornjih tvrdnji:

- Uopće se ne slažem
- Uglavnom se ne slažem
- Uglavnom se slažem
- U potpunosti se slažem
- Ne zna

Pravi vjernik katolik trebao bi na sva pitanja odgovoriti «U potpunosti se slažem», zar ne? Rekao bih da se ovdje radi o temeljnim «vrijednostima» koji karakteriziraju katoličanstvo.

Crvena crta predstavlja broj katolika prema izjašnjavanju iz ovog ispitivanja, 84,60% (u popisu stanovništva 2001. bilo je 87,83% ili 3,23% više … je li ovo možda dobar nagovještaj?! )

Plavi stupac predstavlja one koji su na zadane tvrdnje odgovorili «U potpunosti se slažem», dakle one koji se nedvojbeno mogu nazivati katolicima.

Zeleni stupac prikazuje (zbrojeno) one koji su odgovorili «U potpunosti se slažem» i «Uglavnom se slažem» pa bi se i njih, po nešto blažem kriteriju također moglo smatrati katolicima.

Slika govori više od tisuću riječi pa komentar nije potreban!

U mnoštvu podataka iz istraživanja zanimljivo je uočiti i kako većina ispitanika smatra da svećenici ne žive u skladu s naukom koji propovijedaju – samo njih 6,9% se u potpunosti ne slaže s tom tvrdnjom, a dodatnih 11,1% se uglavnom ne slaže!

Još je veći broj onih koji misle kako svećenici ne žive skromno kako bi trebali – samo njih 5,2% se u potpunosti ne slaže s ovom tvrdnjom, a još njih 9,2% se uglavnom ne slaže!

Ovo je pak u skladu sa stavovima ateista koji u ovoj činjenici često pronalaze bitne razloge za kritiku položaja Crkve u društvu.

Zanimljivi su i podaci o ideji plaćanja tzv. Crkvenog poreza. Kad bi se uveo Crkveni porez sigurno bi ga plaćalo 11,9%, a vjerojatno 23,8% ispitanika. Čini se da je i Crkva već obavila slična istraživanja pa je jasnije zbog čega se tako žestoko opire ovoj ideji.

Što zaključiti?

Iako se možemo smatrati prevarenima jer je Crkva na temelju proizvoljnih podataka uzela lovu iz proračuna i uzurpirala pravo na govorenje u ime većine, utješno je što ipak nismo većinski zatucani već samo većinski licemjerni.

(Tekst napisao Ajgor. Thanks, mate. )

Prenosimo članak iz Večernjeg lista:

Na jugu Somalije, islamisti su pravdu uzeli u svoje ruke te presudili muškarcu optuženog za preljub. Njegova trudna djevojka nije kamenovana samo zato jer je trudna, te će na nju red doći nakon što rodi. Abas Hussein Abdirahman kamenovan je pred otprilike 300 okupljenih svjedoka u primorskom gradu Merka. “Glasnogovornik” al-Shabaaba, militantne islamističke organizacije koja se do početka godine oružjem borila protiv etiopskih trupa u zemlji svoju su odluku opravdavaju zakonitostima preuzetih iz kurana.

Predstavnik al-Shabaaba, Sheikh Mohamed je rekao kako je optuženi priznao krivnju pred islamskim sudom te da je nakon toga ubijen. Martirij muškarca po informacijama svjedoka trajao je svega nekoliko minuta. Ovo je treći slučaj ove godine da se jedna osoba kamenovala zbog preljuba. Smrtnim presudama koje islamski sudovi u toj semlji donose vrlo brzo pogoduje nestabilna politička situacija koja je zemlju podjelila.

Uh, pustit će ju da rodi, pa će onda njeno dijete lišiti mlade majke! Koja milostivost! Pa to su sve živi sveci!

Dakle, kad pripadnik al-Shabaaba pita “Za što sam se borio u somalijskom građanskom ratu?”, možete mu slobodno reći “Za ubijanje preljubnika i mladih majki”. Koga briga kako će odrasti dijete kojem je otac ubijen prije rođenja, a majka će biti ubijena ubrzo nakon? A stigma? Tako mu i treba, kad je dijete preljubnika!

Javio se i šef “onog drugog dijela Somalije”, tvrdeći kako ekipa blati Islam koji uopće nije takav:

Militantne islamističke skupine faktički vladaju na jugu zemlje dok na sjeveru UN-ove snage nadziru situaciju u glavnome gradu Mogadišuu.

Somalijski je predsjedik na najnoviji čin islamista reagirao bijesno, naglašivši da se takvim postupcima blati Islam, te da se svijetu šalje pogrešna poruka o situaciji u Somaliji.

-Njihovi postupci nemaju veze s Islamom. Tjeraju žene da pokrivaju svoje tjelo kako bi na tome zaradili – rekao je Sheikh Sharif Sheikh Ahmed. Naime, islamisti ženama  prodaju robu za koju tvrde da je moraju nositi. Iz straha od mogućih optužbi koje bi mogle usljediti žene pristaju na kupnju robe.

Lijepo rečeno, no svjetska praksa pokazuje da se bezobzirno i neopravdano nasilje itekako često veže uz današnji Islam. Nije na parolama, nego na djelima da to mijenjaju.

A da bi islamistima stvarno trebalo stati na kraj, pokazuje i prošlogodinšnje ubojstvo trinaestogodišnje djevojčice u Somaliji. Njezin grijeh “preljuba” bio je to što je bila silovana:

Prošle je godine svjetska javnost bila zaprepaštena informacijom da su islamisti kamenovali jednu 13-godišnju djevojčicu, optuženu za preljub, iako su udruge za zaštitu ljudskih pravas naglašavali da je djevojka bila silovana te da nema osnove za proces pred šerijatskim sudom.

O tom slučaju smo već pisali ovdje (naknadno je potvrđeno da je djevojčica imala 13, a ne 23 godine kako piše u originalnom članku).

Koliko još dok konačno svaki religijski fanatizam kriminaliziramo i sasiječemo u korijenu? Koliko još kolektivna ludost zvana religija mora vladati ovim svijetom prije nego zavlada humanost?

Unatoč tome što svećenici diljem Lijepe naše pozivaju na bojkot ovog slavlja, čini se da ljudima baš i nije stalo do njihovog mišljenja. Srećom, one koji koji su željni zabave i tulumarenja (a i zarade)  ne plaši upozorenje ekipe iz Crkve:

To je zlo koje ulazi u naše domove. Roditelji na to prešutno gledaju, a nastavnici tvrde da im je to u opisu školskog programa. Oni koji premalo ili nikako ne poznaju svoju vjeru okitit će prozore izrezbarenim bundevama demonskih lica i pokušat će zabavama i provodima pobijediti strah, smrt i duhove.

Ovdje se radi o čistom primjeru demagogije i licemjerja. Naime, oni koji imalo poznaju kršćansku vjeru, dobro znaju da je kršćanstvo opljačkalo poganske običaje kako bi stvorilo svoju mitologiju, te je kroz stoljeća te iste običaje demoniziralo, ismijavalo i branilo.

Nekoliko primjera takvih “posuđenih” ideja? Proslava Božića na datum 25. prosinca (kada su Rimljani slavili Sol Invictus), koncept uskrsnuća božanstva (Oziris, Baldr, Quetzalcoatl, Tammuz), Sveti duh koji ima snošaj sa ženom i usput poprima oblik ptice (vidi legendu o Zeusu i Ledi), božićna jelka (starogermanska tradicija. Uostalom, Betlehem i okolica nisu baš poznata mjesta po crnogoričnim šumama ), uskršnji zec (i ovo papnuto od starih Germana), uskršnje jaje (posuđeno od Perzijanaca i Germana, a i Kelti su imali božicu proljeća Eostre – vuče na Easter, zar ne – čiji je simbol novog života bilo jaje) i tako redom.

Ako poganske tradicije ne valjaju, neka kršćani izvole izbaciti iz svoje religije sve ideje i motive koje su pripadale politeizmu.

A što se samog Halloweena tiče, znamo da Crkva ne voli ljudsku pobjedu nad strahom od smrti, stoga ni ne čudi cijela ta halabuka. 

To je poganski običaj koji unazađuje našu kulturu, nagriza našu kršćansku vjeru i vrijeđa kršćansku savjest.

Izgleda da se zaboravlja tko je unazadio Europu i tko je zaslužan da se cijelo jedno povijesno razdoblje (Srednji vijek) naziva mračnim dobom čovječanstva. Slaba je ta kršćanska savjest ako ju može nagristi nekoliko šupljih bundeva sa svijećama i maskirana djeca koja se zabavljaju žicajući slatkiše.

Kako god bilo, mislim da Crkva nema pravo prigovarati o tome kako netko želi provoditi svoje slobodno vrijeme i što želi slaviti, a najmanje može prigovarati da je Halloween veličanje smrti budući da se oni sami klanjaju mrtvom čovjeku koji je zacvekan za križ

Zar naša civilizacija nije otišla naprijed i zar se ne zove europskom, čiji su korijeni kršćanski? Hoćemo li se i u 21. stoljeću hraniti starim praznovjerjem?

pitaju se zabrinuti svećenici.

Ne, gospodo draga, korijeni Europe nisu kršćanski i nikada neće biti. Pomirite se s time da su Rimsko pravo, grčka filozofija, Renesansa, Iluminizam i Francuska revolucija korijeni onoga što je danas moderna Europa, Europa rođena u politeizmu i miješanju različitih kultura koje nije začela bliskoistočna sekta koja je vama alfa i omega ljudskog postojanja. A jedna od tih kultura je i keltska, čiju Novu godinu (Halloween) mnogi nisu zaboravili. Koliko god vi pokušali pokrstiti naše korijene, ostaje činjenica da će mnogi nastavljati i dalje predkršćansku tradiciju, koliko god vi negodovali. Uostalom, samo ime Europe potječe od starogrčke mitologije.

I ne znam baš tko je ovdje praznovjeran – da li ekipa željna dobre zabave i tulumarenja ili ekipa koja vjeruje u židovskog zombija koji je hodao po vodi i pretvarao vodu u vino. Što je najbolje, ti isti svećenici koji vjeruju u postojanje navedenog kozmičkog zombija dolaze propovijedati o praznovjerju.

Hrvatski su svećenici poput mističnih papiga samo ponovili direktivu koja je prije par dana stigla iz Vatikana, a koja upozorava sve kršćanske roditelje diljem svijeta o štetnosti Halloweena:

The Holy See has warned that parents should not allow their children to dress up as ghosts and ghouls on Saturday, calling Hallowe’en a pagan celebration of  “terror, fear and death”.

Papinski list L’Osservatore Romano ide korak dalje tvrdeći da ovdje nije samo riječ o “užasu, strahu i smrti”, nego i o okultizmu i ta-daaaaaaaaaaaaa – antikršćanskom fenomenu!

The paper quoted a liturgical expert, Joan Maria Canals, who said: “Hallowe’en has an undercurrent of occultism and is absolutely anti-Christian.”

Kako bilo, Kelti su vjerovali da će noćas granica između života i smrti biti tanka, skoro nepostojeća, stoga su za svoje mrtve slavili život.  Smatrali su da se u mraku rađa svjetlost života, te su vatrom u izrezbarenim bundevama htjeli simbolizirati vječni plamen života u mraku koji ga okružuje. Halloween, koliko ga god neki smatrali “mračnim”, je samo simbol mraka u koji tone svijet prije nego se ponovo rodi život. Koliko god neki mislili da je Halloween slavljenje smrti, u biti je to slavljenje života, ritma prirode i svijeta koji nas okružuje.

Ako je slaviti život sotonsko i nazadno, netko stvarno ima čudan sustav vrijednosti

Dakle, sretan Halloween svima.

IZVOR: Jutarnji List

(Tekst napisali Isis Rosenkreuz & Teomondo Scrofalo)

Prije cca 7 mjeseci izvijestili smo o naporima islamista da suptilno, preko UNa, uvedu zabranu kritiziranja religije. U međuvremenu, plemenitom stazom terora nad slobodnom misli u interesu opće šizofrenije zakročila je i Irska. U posljednje vrijeme, stvari se zahuktavaju. Prenosimo text Christian Science Monitora (ox i moron u nazivu? prosudite sami!):

Remember the Danish “Muhammad cartoons” that set off riots by offended Muslims more than three years ago? The debate pitted freedom of press and speech against notions of freedom from insult of one’s religion. It rages still – but now in a forum with international legal implications.

For years, Islamic nations have succeeded in passing “blasphemy” resolutions at the United Nations (in the General Assembly and in its human rights body). The measures call on states to limit religiously offensive language or speech. No one wants their beliefs ridiculed, but the freedom to disagree over faith is what allows for the free practice of religion. The resolutions are misguided, but also only symbolic, because they’re nonbinding.

Symbolism no longer satisfies the sponsor of these resolutions – the Organization of the Islamic Council. Under the leadership of Pakistan, the 57-nation OIC wants to give the religious antidefamation idea legal teeth by making it part of an international convention, or legally binding treaty. Members of the UN Human Rights Council are passionately debating that idea in Geneva this week.

Dakle, došli smo u posljednju fazu: traži se međunarodna, zakonski obvezujuća konvencija koja bi zabranila (a vjerojatno i kažnjavala) “uvrede” religiji. Namjerno sam “uvrede” popakirao u navodnike, jer znamo da religijski fanatici svaku kritiku, pa čak i nevino analiziranje dogmi smatraju “uvredom”. Hej, mogu se i ja uvrijediti ako mi netko napiše da imam grešku u prvom paragrafu i da je onaj tekst bio prije 8, a ne prije 7 mjeseci! Hoće li takav čitatelj ovog bloga također u zatvor? Zašto ne? Zato jer Irreverent Impiety nema status religije (za sada )?!

• Je li “uvreda religiji” i ako svoje djete odlučite ne poslati na vjeronauk ili ne krstiti? A na koji vjeronauk i na koje krštenje mislite poslati dijete, tako da se niti jedna religija ne osjeti “uvrijeđenom”?
• Je li “uvreda religiji” i ako obilježavate “krivi” Božić ili Uskrs? Ne znam kako da Vam kažem, no ako proslavite ijedno od toga, “uvrijedit” ćete Islam; ako ne proslavite niti jedno, “uvrijedit” ćete kršćane (kao što Halloween “vrijeđa” Vatikan).
• Je li “uvreda religiji” ako ste homoseksualna osoba? Naravno, svim većim religijama. Dapače, oni koji pod ljudska prava guraju antiblasfemične zakone, obično “problem” homoseksualaca rješavaju odstrijelom istih.
• …

Pošto ne čujem prigovore Vatikana na ovaj grubi napad na ljudske slobode — a zašto i bih? oni su također veliki protivnici tog koncepta — očekujem da se oni misle samo ubaciti u tu priču, kad islamisti obave prljavi dio posla. Dakle, pobrojane teze o “uvredama religiji” su itekako stvarna opasnost, iako vjerojatno tek za nekoliko godina.

Nisam mislio da ću to ikada napisati, no srećom USA se konačno počela baviti ljudskim pravima. Jesu li oni i Europa (unatoč Irskoj) dovoljno jaki da stanu ovoj nakaradi na kraj?

The United States under Barack Obama recently joined the UNHRC, maligned for years as the mouthpiece for countries that are themselves flagrant human rights abusers. A “new” council formed in 2006. President Obama’s hope is that as an engaged member, the US can further reform – and its own interests. This case will test his theory.

Samo primjer onoga što se želi uvesti:

Consider the wording put forth by Pakistan, written on behalf of the OIC. It proposes “legal prohibition of publication of material that negatively stereotypes, insults or uses offensive language” on matters regarded by religious followers as “sacred or inherent to their dignity as human beings.”

Da stvar bude bolja, Pakistan već ima “zakon o blasfemiji”. No, eto, osjećaju se pozvanima naturati ga i drugima! Poznato? Ne znam, zaista, odakle… možda od zakona o MPO… od plaćanja velikih proračunskih para religijskim organizacijama,… od vjeronauka i svećenika (pa i molitva!) na svečanostima u državnim školama i vrtićima,… od križeva po državnim institucijama,…

E, pa daragi moji vjernici, kad više nećete smjeti reći (istinu) da je Muhamed bio pedofil i kad nećete smjeti reći da vaš bog nije Alah, nego Jahve/Bog… tada ćete vidjeti kako je to kad vam naturaju vjerovanja koja ne želite! A bit će kasno za sve nas…

Mnogi su tu na tapeti za ušutkavanje: od raznih (npr. religijskih) manjina, do žena koje traže — saklonimebože! — poštivanje njihovih ljudskuh prava:

This gives broad latitude to governments to decide what’s offensive. Countries such as Pakistan already have national blasphemy laws, but a global treaty would give them international cover to suppress minority religious groups with the excuse that these groups offend mainstream beliefs.

And what about unpopular, even “insulting” dissenters within a majority religion – such as women who seek to interpret Islamic sharia law so that they may gain more rights?

Tračak nade komentatori vide u radikalnoj promjeni politike USA, kao i u okretanju južnoameričkih i prisaharskih država prema demokraciji (što, naravno, nužno povlači odmak od religijskih hegemonija):

Besides, international treaties are meant to protect the rights of people, not ideas. A legal defense of dignity – how a person is viewed – is not on par with a defense of a person’s inherent identity and rights. And treaties already aim to protect individuals from discrimination and violence based on religion.

As a newcomer to the Human Rights Council, the US is vigorously arguing against the OIC’s latest push, as are European countries. They may not get very far in changing minds in the governments of Egypt or Saudi Arabia. But human rights advocates such as Freedom House and the US Commission on International Religious Freedom say Latin American and sub-Saharan African countries could be persuaded to resist the OIC’s push.

These largely non-Muslim countries have typically voted as a bloc on the nonbinding religious defamation resolutions. But the trend has shifted so that more of them are now either abstaining or voting against the resolutions. Chile, for instance, recently switched from abstain to “no” at the March Human Rights Council vote; Liberia switched from “yes” to “no” at the last General Assembly meeting.

These are democracies that understand that suppression of speech in the name of religion can come with a negative effect – suppression of people and theological fault lines that at some point will erupt. It is, conversely, open debate, interfaith dialogue, and righting of misconceptions that will allow religion to flourish – including Islam, whose many followers feel so maligned at the moment.

“Some claim that the best way to protect the freedom of religion is to implement so-called antidefamation policies that would restrict freedom of expression and the freedom of religion. I strongly disagree,” said Secretary of State Hillary Rodham Clinton this week.

She went on to argue that the best antidote to religious intolerance is enforcement of antidiscrimination laws, government “outreach” to minority religious groups, and “the vigorous defense of both freedom of religion and expression.”

The US is now in a position to persuade along these lines from inside the Human Rights Council. It should proceed with the vigor that Ms. Clinton talked about.

Očito, svijt ide brzim vlakom u smjeru Srednjeg vijeka. Nadam se da će Zapad ipak propustiti taj izlet i da ćemo zadržati civilizacijske tekovine prošlih stoljeća.

Po mogućnosti, bez još jednog besmislenog svjetskog rata…

In polytheism, says Nietzsche, lay the freedom of the human spirit, its creative multiplicity. The doctrine of a single Deity, whom men cannot play off against other gods and thus win open spaces for their own aims, is ‘the most monstrous of all human errors’.

George Steiner, In Bluebeard’s Castle. Some Notes toward the Redefinition of Culture, Faber and Faber, London, 1971, p. 36 (moj bold)

Bliži se Halloween. Uobičajena je praksa ta da svake godine kršćanski fanatici dižu graju zbog poganskog slavlja u kojem se djeca maskiraju u čudovišta i druga maštovita bića te se  zabavaljaju obilazeći susjedstvo u potrazi za bombonima, slatkišima i ostalim stvarima koje pospješuju karijes i pretilost.

"PH-NGLUI MGLW' NAFH CTHULHU R'LYEH WGAH' NAGL FHTANG" - Mali iznuđivač slavi bogohulni Halloween obučen u Cthulhua. Susjedi su upozoreni.

Na ovim smo stranicama pisali o anti-Halloween kampanjama s kršćanskim predznakom koje su se prethodnih godina održale u Trevisu, Veroni (Italija), ali i u Hrvatskoj. Razlozi napada na Halloween su uvijek isti: udaljavanje od Isusa, glorifikacija zla, smrti i nasilja, sotonizam, uvođenje američkih običaja i slične varijacije na temu koje nemaju nikakve veze s tim slavljem, a niti sa zdravim razumom. Tko zna, možda će jednoga dana neki nadobudni kršćanski fundamentalisti dodati i kolesterol, terorizam i peronosporu na listu potencijalnih opasnosti.

Daily Telegraph izvještava kako su pojedini župljani mjesta Vale of Belvoir (Engleska) otišli korak dalje s letkom u kojem tvrde da su djeca koja slave Halloween na strani Đavola te da će zbog toga otići ni više ni manje nego u Pakao. No, ima toga još: spomenuta grupa ujedno tvrdi da Halloween potiče na “ucjenjivanje i iznuđivanje”.

“The practice of ‘trick o’ treat’ – which is only using extortion and blackmail to prevent vandalism – is condemned as criminal the rest of the year.”

Drugim riječima, ispada da su djeca pocket-size zločinci koji traže ono što se u mafijaškom žargonu naziva pizzo. Stoga klinci, čuvajte se Halloweena. Nemojte glorificirati poganske običaje koji donose zlo, smrt i mafijašku obuku. Držite se dobrih i ne toliko starih kršćanskih običaja, kao npr. bičevanje uskršnjeg zeca.

I sada vratite se na Steinerov citat na početku ovog posta…

Pogledajte lice ove djevojke. Ova bezimena djevojka je jedno žensko lice islama.

Ona je samo jedna među tisućama djevojaka (i na žalost djevojčica) koje na svojem tijelu iskušavaju što znači živjeti u skladu sa nečim što se prodaje kao kultura.

Ovoj djevojci, bez njenog pristanka, su odrezane genitalije. Odrezana su joj vanjska spolna obilježja. Odrezan joj je klitoris. I kao da to nije dovoljno, ostaci njenog spolovila zašiveni su kako bi ostala samo mala rupa za menstrualnu krv i urin.

Grozno? Užasno? Zvjersko? Ne. U skladu sa kulturom i vjerskom praksom.

Mutilacija ženskih genitalija nije izum islama, no izgleda da ta  šovinistička religija nema ništa protiv takve prakse. Osim što motaju žene u platnene palačinke kako im ne bi vidjeli niti centimetar kože, ovi hrabri mužjaci sebi uzimaju pravo da odlučuju i o tome kakvo će biti to tijelo ispod svih tih slojeva odjeće.

Valja napomenuti da ova rabota nije samo muslimanska praksa, već da ovaj način “očuvanja časti obitelji” prihvaćaju i neke kršćanske zajednice u Africi i Arabiji. E da, mutilacija ženskih spolovila je način da se očuva djevojčin itegritet i, što je važnije, čast obitelji. Samo tako “obrađena” djevojka može naći svoje mjesto u zajednici.

Nakon što je vrlo mlada doživjela traumu sakaćenja genitalija bez anestezije i u totalno nehigijenskim uvjetima (rezultat su česte infekcije), ova djevojka sa slike će vjerojatno i svoju prvu bračnu noć doživjeti kao traumu. Naime, kako bi si olakšao penetraciju, muškarac često koristi nož kako bi razrezao zašiveni spolni organ.

Ova nasmješena djevojka je još jedno žensko lice islama. Ona za nas nije bezimena. Zove se Sanaa Dafani. Ili, bolje reći, tako se zvala.

Sanaa je bila djevojka od 18 godina kao i svaka druga – vesela, željna bezbrižnosti, zaljubljena u svojeg dečka. Kažem “bila” jer ju je 15. rujna ove godine njen otac El Katawi Dafani nemilosrdno zaklao poput životinje. Razlog? Voljela je “zapadnjaka” (katolika) i nije živjela u skladu sa svojom “kulturom” i tradicijom.

Ubojstvo se dogodino u okolici Pordenonea (Italija). Sanaa i njen dečko, 31.godišnji Massimo De Biasio, nedavno su bili započeli zajednički život i planirali su vjenčanje, što nije bilo po volji njene obitelji. Smatrali su da Massimo nije za nju budući da je “zapadnjak”, da će ju on iskvariti, da se Sanaa ne ponaša u skladu sa njihovom tradicijom (obitelj je podrijetlom iz Maroka). Otac je slao Sanaa kontradiktorne SMS poruke – u jednima bi joj pisao kako ju voli i kako nedostaje cijeloj obitelji te ju je molio da se vrati doma, a u drugima bi prijetio da će ubiti i nju i Massima ako se ona ne vrati obitelji.

Situacija je kulminirala kada se par uputio u restoran “Spia” (Sanaa je tamo radila, Massimo je suvlasnik). Bijesni otac ih je zaskočio dok su bili u autu. Sanaa je izletila iz auta i pokušala pobjeći, no otac ju je slijedio te joj nožem prerezao grlo. Zadnjim je snagama djevojka pokušala pobjeći i pronaći pomoć i spas. Iskrvarila je u obližnjoj šumici. Massimo je također ozlijeđen, no nije u životnoj opasnosti.

Da bi tragedija bila veća, Sanaa ima još dvije sestre, djevojčice od devet i četiri godine koje su ostale sa majkom koja opravdava zvjerstvo koje je počinio njen suprug. Ona smatra da je Massimo iskvario njenu kćer te da su on i Sanaa krivi za ovakav ishod situacije. Žalosna je činjenica da su žene ne samo potlačene, već da one same to prihvaćaju te zahtjevaju takvo prihvaćanje i kod drugih žena. Same žene smatraju da jedino potčinjavanjem mogu za sebe naći mjesto u zajednici.

To su, dakle, dva ženska lica islama. Dva načina shvaćanja tradicije i “kulture”. Na žalost, bezimena djevojka nije jedina. Sanaa nije jedina. Stotine, tisuće djevojčica, djevojaka i žena svaki dan sakriva svoje lice i spušta pogled jer to od njih traži njihova “kultura”, zadojena bolesnim religijskim fanatizmom.

Onoga dana kada će religija prestati biti zakonom, možda će ove žene naći snagu da dignu pogled i da se izbore za sebe, za svoje pravo života u zajednici bez pokoravanja.

P.S. Nemojte misliti da je to daleko od nas. Bliže je nego što mislimo. I košta nas.

IZVOR: Intimatemedicine.com, La Repubblica

Kako je za Crkvu svaka prilika dobra da nas uči kako živjeti, razmišljati i postojati, jučer nas je Bozanić povodom zavjetnog hodočašća vjernika grada Zagreba i mladih Zagrebačke nadbiskupije u Mariju Bistricu počastio novim naputcima.

“Bezličnost u kojoj čovjek bez Boga gubi svoje lice, a hrvatska kultura bez Kristova križa i uskrsnuća tone u neprepoznatljivost.”

Zanimljivo. Ne znam vama, ali meni je fascinantno kako identitet jednog mediteranskog, europskog naroda ovisi o prihvaćanju ideologije jedne Bliskoistočne sekte iz doba Rimskog carstva.  Uostalom, fascinantno mi je i kako se može pronaći svoj identitet u religiji koja prvenstveno guši svaki tračak identiteta, individualne slobode i prava na izbor.

Umjesto da se Bozanić brine zbog galopirajuće ekonomske krize i mogućnosti da ljudi neće imati što jesti, njega brine identitet i mogućnost da ljudi neće znati tko su, odnosno da neće znati da su katolici i Hrvati (jer je ovo dvoje vezano pupčanom vrpcom).

Nadalje, jako je zanimljiva (iako je točnija riječ licemjerna) crkvena navika da se baci kamen i sakrije ruka, te da se hini nevinost i neumješanost.

“Neki misle da Crkva traži svoj društveni interes, kako bi bila neka vrsta polupolitičke moći. No, Crkva ima smisla samo ako propovijeda istinu o križu i u toj je mjeri vjerodostojna. Crkva u toj mjeri smeta ‘duhu vremena’ “

Kako se izjava Hvarsko-bračko-viškog biskupa Slobodana Štambuka da se nada kako će Hrvatska na slijedećim izborima dobiti katoličkog predsjednika uklapa u “propovjedanje istine o križu” meni je misterija. Vjerojatno su jako čudni putevi Gospodnji…

Osobno, ne znam što se Bozanić čudi tome  što mnogi smatraju da Crkva nije u korak s vremenom – da propovjedam nauk osnovan na moralu palestinske pripizdine iz Brončanog doba reći da to nije “u duhu današnjeg vremena” je još blagi eufemizam.

Zanimljivo je poistovjećivanje potrebe za križem (u javnom životu) sa potrebom za ljubavlju budući da je ljubav kao takva nešto što čovjek poznaje prije križa. Ili su kršćani izmislili i ljubav. Pa ne čudi me. U svojatanju svega pozitivnog u ljudskom životu, neminovno je da bahato svojataju i taj osjećaj.

Upravo tragom tog svojatanja, Crkva sebi i svojim namještenicima dozvoljava izjave poput želje da sljedeći hrvatski predsjednik bude katolik. Da, jer ako je katolik automatski znači da je pošten, moralan, pravedan…U biti, nije uopće sporno hoće li budući predsjednik biti katolik, musliman, kvijetist, hinduist, obožavatelj Ružičastog Jednoroga ili poganin. Bitno je da ne bude klerikalac na usluzi crkvenim parazitima.

IZVOT: Net.hr

“Tko vas najviše voli?”, župnik Ante Zovko upitao je, nakon uvodnog “Oče naša”, male prvašiće na svečanosti prvog dana nove školske godine u osnovnoj školi “Gornja Vežica”. Ne čekajući odgovor, objasnio im da ih nitko (pa ni roditelji!) ne voli kao Bog. Možete zamisliti muku roditelja koji su nakon svečanosti morali vlastitoj djeci objašnjavati da ih oni jako vole.

Kaže ravnateljica da je u toj školi već tradicija da župnik pozdravi djecu i nabaci reklamu za Vjeronauk, ne spominjući pri tome kojeg su znanstvenika zvali na svečanost da reklamira Etiku. Dodala je da poziv na molitvu nije bio planiran, te da je i nju iznenadio. Ovdje se moram složiti s navedenim svećenikom: “Ne znam što bi svećenik trebao učiniti nego pozvati na molitvu koju naša kultura zna već dvije tisuće godina”, iako ga moram uputiti da malo smanji doživljaje i da si izračuna koliko je prošlo od pokrštavanja Hrvata. Uostalom, i prema službenim kršćanskim pričama, Isus je prije 2000 godina bio devetogodišnjak, pa je malo nategnuto da je već izorganizirao molitve i da su one doprle do karpatskog plemena Hrvata.

Nadležna biskupija duboko je zaključila da slučaj ne žele komentirati “jer je teško komentirati nešto što nisu vidjeli” (zašto onda komentiraju, na primjer, homoseksualne odnose? ), ipak dodavši: “Svakako da svećenici, niti itko u ime Crkve ne želi i ne smije ikoga prisiljavati na molitvu. Prema informacijama kojima raspolažemo, izgleda da se tako nešto u školi na Vežici ipak nije dogodilo”. Baš dobro da nisu komentirali i da su uspjeli zaključiti kako tu nije riječ o prisiljavanju na molitvu.

Pitanje dragim čitateljima-vjernicima: zar stvarno želite da netko vašoj djeci govori kako ih vi volite manje od nekog… pa makar i Boga?! Čemu uopće uspoređivati?! Eh, svašta vi podržavate… na žalost, na štetu svih nas…

Za kraj: što mislite, hoće li protuustavno raspoložena ravnateljica dobiti barem otkaz, ako ne već i neku kaznu?

(Vijest preuzeta sa stranica Novog Lista; hvala Ajgoru na linku)

Da se Crkva poput tumora uvukla u tkivo društva svjedoči i Friščićeva apokaliptična izjava u vezi uklanjanja križa sa javnih mjesta:

“Razdvojiti crkvena i svjetovna obilježja u Hrvatskoj je isto kao da nas traže da razdvojimo dušu i tijelo jer da nije bilo vjere, naših običaja i hrvatskog inata, teško bi se kroz stoljeća i burna vremena održali na prostorima diljem Lijepe naše”.

No, alarmantna je činjenica da se takvo razmišljanje prihvaća kao normalno. Kao što je, izgleda, u nekim splitskim osnovnim školama bilo normalno započeti školsku godinu molitvom.

Prilikom svečanosti za početak nove školske godine, nakon što su prvašići slušali himnu i primili pozdrav ravnatelja, djeca su kolektivno izmolila “Oče naš”. Srećom, ima roditelja kojima to nije štimalo:

“Vjeri je mjesto u crkvi, a matematici i hrvatskom u školama”.

S tim se razmišljanjem slaže i teolog i sociolog don Ivan Grubišić koji smatra da će se sve više roditelja protiviti toj sakralnoj indoktrinaciji djece:

“To je pitanje slobode. No ako je vjeronauk ušao u škole, onda ulazi i molitva, premda sam ja protiv toga da vjeronauk bude u školi”.

Takvo mišljenje, međutim, ne dijele ravnatelji koji su samoinicijativno pozvali svećenike pripadajućih župa na proslavi za prvašiće. Tamo gdje neki roditelji vide indoktrinaciju, oni vide samo tradiciju. Zdravko Delaš, ravnatelj Osnovne škole “Split 3″ objasnio je taj postupak riječima:

“Od osnutka Hrvatske, svake godine prvašićima se svira himna kao što svake godine dolazi svećenik u školu. Dopuštam mogućnost da je to nekim roditeljima zasmetalo, ali to nije ni zla namjera ni provokacija, jednostavno, takva je praksa”.

Gospodinu Delašu i njegovim istomišljenicima koji u molitvi prije nastave “ne vide ništa sporno” treba objasniti da su oni na čelu državne institucije. A gle li slučaja, ta je država Ustavom razdvojena od ikakve vjere. Izgleda da je netko sjedio na ušima kada se utvrđivao ovaj dio gradiva.

Ili je, možda, molio.

IZVOR: Jutarnji List, Križ života