Irreverent Impiety

Uče vas da ste ovce, pa se date štrigati… no, dolazi li tome kraj?

Stranica ChurchOuting.org kreirana je s namjerom da LGBT vjernici konačno progovore protiv mržnje koju sipaju crkveni vođe, te time predstavljaju prepreku, a ne poveznicu (kako si sami vole tepati) tih istih vjernika s Bogom.

Site je orjentiran na Washingtonsku nadbiskupiju, no predstavlja i dobar odgovor našim vjernicima koji tako rado sliježu ramenima uz komentar “a što ja tu mogu?”. Eto, možete se organizirati i glasno reći što vam ne valja. Ili vam ovakva maćeha ipak odgovara, pa prigovarate samo zato jer vas je ipak sram priznati da vam se ta i takva Crkva zapravo sviđa?

A da nisu jedini, pokazuju i linkovi s njihovog sitea:

• Catholics United for Marriage Equality,
• Clergy United for Marriage Equality,
• About the Interfaith Alliance,
• …

Svaka od ovih organizacija je zanimljiva na svoj način. Naglasio bih posljednju (About the Interfaith Alliance), na čijoj “O nama” stranici između ostalog piše (prijevod, uz moje naglašavanje):

Kako se borimo?
Međuvjerska alijansa je jedina nacionalna međuvjerska organizacija posvećena čuvanju integriteta i religije i demokracije u Americi. Borimo se za vjeru i slobodu.

• Nacionalna politika – Borimo se za zakone koji bi štitili granicu između religije i vlasti, kako se politika ne bi miješala u vašu vjeru i kako se vjerske stvari ne bi miješale u vaše slobode.
• Temeljni aktivizam – Naši lokalni suradnici mobiliziraju pojedince u zajednici koji će donijeti promjenu vlastitim zajednicama. Pružamo osnovu za borbu protiv fanatizma i obranu religijskih sloboda vezanih uz lokalna pitanja, uključivo edukaciju kandidata, religiju u javnoj sferi i međureligijske odnose.
• Izbori – Pomažemo religijskim vođama i političarima da upravljaju granicom između politike i religije na način koji jamči odvojenost crkvi i države.
• Edukacija – Pokrećemo međuvjerski dijalog kako bismo unaprijedili uzajamno razumijevanje i poštivanje vjerskih razlika.

E sad, meni je to malo previše religije, ali moram priznati da ovdje vidim napore koji su za svaku pohvalu. Ljudi hoće vjerovati i hoće što normalniji (su)život s okolinom. Ne žele se opterećivati mržnjom prema onima koji nisu njihove kopije.

Zašto je to tako još uvijek tako teško “vladajućima”? (ovo je retoričko )

I, bolje pitanje (upućeno vjernicima), na kojoj strani mislite (o)stati? Onoj koja vas/nas svakodnevno zasipa mržnjom i lažima ili onoj koja se ne zamara “sitnicama”, nego traži dobro u ljudima?

Za kraj, jedna simpatična pričica:

Nekada davno stari indijanac ispriča svome unuku jednu životnu istinu:

“U duši svakog čovjeka se vodi neprestana borba. Kao borba između dva vuka. U duši svakoga od nas.
Jedan vuk predstavlja ZLO.
Predstavlja bijes, zavist, ljubomoru, mržnju, pohlepu, aroganciju, samosažaljenje, laž, krivicu, grijeh, srdžbu, pakost, lažni ponos, sebičnost, podsmijeh…
Drugi vuk predstavlja DOBRO.
Predstavlja ono što pruža užitak, mir, ljubav, nadu, vedrinu, ljubaznost, dobrotu, srdačnost, darežljivost, istinu, saosjećanje, sreću, vjeru…”

Unuk se zamisli na nekoliko trenutaka. Sve svoje misli vrijedno usmjeri u dubinu djedovih riječi, pa ga upita:

“I koji vuk će na kraju pobijediti?”

Stari indijanac, pogleda unuka pravo u oči i bez ijedne emocije na svom izbrazdanom licu odgovori:

“Uvijek pobjeđuje onaj kojeg hraniš…”

(izvor)

Nemojte mi sad tu da zašto je “vjera” u dobrim osobinama. Postoje razne vjere, npr. vjera u prijatelje i druge bliske osobe, vjera u ljude, vjera u znanost,…

Švedska luteranska crkva ima novog biskupa u Stockholmu.

Ona je lezbijka.

U stabilnoj vezi.

I imaju trogodišnje dijete.

Ne naročito veliko iznenađenje od crkve koja omogućuje i homoseksualne crkvene brakove.

I dok će se razni “pravovjerni” križati da kuda svijet ide, ja ću samo reći da se meni čini jako logično na vodeće mjesto “religije ljubavi” smjestiti ženu koja voli, voljena je i pruža birgu i ljubav djetetu. Sigurno takva može kvalitetnije propovijedati o obitelji i ljudima nego gomila mizantropa u haljinama koji nikad nisu imali obitelj (osim eventualno zabranjenih avantura i krevete žena (djevojčice i dječake da ne spominjem) koje nisu “njihove”).

Čestitam švedskoj luteranskoj crkvi što im “ljubav prema čovjeku” i “jednakost svih ljudi pred Bogom” nisu samo prazne fraze.

A čestitam i novoj biskupici (ili kako bi se ta “blasfemija” zvala na hrvatkom) Evi Brunne i njenoj obitelji.

Izvor

Prenosimo članak iz Večernjeg lista:

Na jugu Somalije, islamisti su pravdu uzeli u svoje ruke te presudili muškarcu optuženog za preljub. Njegova trudna djevojka nije kamenovana samo zato jer je trudna, te će na nju red doći nakon što rodi. Abas Hussein Abdirahman kamenovan je pred otprilike 300 okupljenih svjedoka u primorskom gradu Merka. “Glasnogovornik” al-Shabaaba, militantne islamističke organizacije koja se do početka godine oružjem borila protiv etiopskih trupa u zemlji svoju su odluku opravdavaju zakonitostima preuzetih iz kurana.

Predstavnik al-Shabaaba, Sheikh Mohamed je rekao kako je optuženi priznao krivnju pred islamskim sudom te da je nakon toga ubijen. Martirij muškarca po informacijama svjedoka trajao je svega nekoliko minuta. Ovo je treći slučaj ove godine da se jedna osoba kamenovala zbog preljuba. Smrtnim presudama koje islamski sudovi u toj semlji donose vrlo brzo pogoduje nestabilna politička situacija koja je zemlju podjelila.

Uh, pustit će ju da rodi, pa će onda njeno dijete lišiti mlade majke! Koja milostivost! Pa to su sve živi sveci!

Dakle, kad pripadnik al-Shabaaba pita “Za što sam se borio u somalijskom građanskom ratu?”, možete mu slobodno reći “Za ubijanje preljubnika i mladih majki”. Koga briga kako će odrasti dijete kojem je otac ubijen prije rođenja, a majka će biti ubijena ubrzo nakon? A stigma? Tako mu i treba, kad je dijete preljubnika!

Javio se i šef “onog drugog dijela Somalije”, tvrdeći kako ekipa blati Islam koji uopće nije takav:

Militantne islamističke skupine faktički vladaju na jugu zemlje dok na sjeveru UN-ove snage nadziru situaciju u glavnome gradu Mogadišuu.

Somalijski je predsjedik na najnoviji čin islamista reagirao bijesno, naglašivši da se takvim postupcima blati Islam, te da se svijetu šalje pogrešna poruka o situaciji u Somaliji.

-Njihovi postupci nemaju veze s Islamom. Tjeraju žene da pokrivaju svoje tjelo kako bi na tome zaradili – rekao je Sheikh Sharif Sheikh Ahmed. Naime, islamisti ženama  prodaju robu za koju tvrde da je moraju nositi. Iz straha od mogućih optužbi koje bi mogle usljediti žene pristaju na kupnju robe.

Lijepo rečeno, no svjetska praksa pokazuje da se bezobzirno i neopravdano nasilje itekako često veže uz današnji Islam. Nije na parolama, nego na djelima da to mijenjaju.

A da bi islamistima stvarno trebalo stati na kraj, pokazuje i prošlogodinšnje ubojstvo trinaestogodišnje djevojčice u Somaliji. Njezin grijeh “preljuba” bio je to što je bila silovana:

Prošle je godine svjetska javnost bila zaprepaštena informacijom da su islamisti kamenovali jednu 13-godišnju djevojčicu, optuženu za preljub, iako su udruge za zaštitu ljudskih pravas naglašavali da je djevojka bila silovana te da nema osnove za proces pred šerijatskim sudom.

O tom slučaju smo već pisali ovdje (naknadno je potvrđeno da je djevojčica imala 13, a ne 23 godine kako piše u originalnom članku).

Koliko još dok konačno svaki religijski fanatizam kriminaliziramo i sasiječemo u korijenu? Koliko još kolektivna ludost zvana religija mora vladati ovim svijetom prije nego zavlada humanost?

Crkva kod nas često voli pričati kako su moralna vertikala, kako brinu o obitelji i djeci,… zanemarujući pri tome kolike žrtve — naravno, tuđe — podnose u toj borbi. Na primjer, žena, koliko god zlostavljana bila, neće dobiti uputu svećenika (barem ne u većini župa) da napusti muža, nego da se “žrtvuje za obitelj”. Drugim riječima, “tko te j***; pati u tišini”!

Srećom, Hrvatska si još uvijek tepa da je sekularna država, pa kod nas postoji i državni brak koji veze nema s Crkvom. No, jeste li se ikada zapitali kako bi to izgledalo da Crkva preuzme svu kontrolu nad institucijom braka?

Još kako-tako za razvode… ljudi ionako ne ulaze u brak s namjerom da se razvedu. No, kako bi izgledali (religijski) “miješani brakovi” kad ne bi bilo državnih brakova? Nikako: sve velike religije imaju zajednički stav: “prijeđi na našu vjeru, inače ništa od braka!” Kako to izgleda u praksi, javlja AP, a prenosi ABC News:

The two couples had never met each other, and probably never would. They had come from opposite sides of a border between longtime enemies.

But Elie Wakim and Nada Ghamloush from Lebanon, and Dimitri Stafeev and Olga Zaytseva from Israel, had a problem in common: Belonging to different religions, neither couple could get married in their home country, and had to fly to the Mediterranean island of Cyprus to tie the knot.

In the Middle East, civil marriage doesn’t exist and no religious authority will perform an interfaith wedding. Lebanon and Israel are different in that they recognize civil marriages as long as they’re performed abroad, and the closest venue abroad is Cyprus, 150 miles from Lebanon and 230 miles from Israel.

So this little island, which claims to be the birthplace of Aphrodite, the Greek goddess of love, has made mixed marriages something of an industry. Its municipalities charge around $415 for express processing and $190 for others, while travel agencies in both Lebanon and Israel offer packages including travel, luxury hotel, marriage fees and flowers for the bride.

Last year, by Cyprus government count, 523 couples from Lebanon and 1,533 from Israel were married here.

Wakim, 39, and Ghamloush, 33, met at work, fell in love and decided to marry. Their problem was, he’s a Maronite Christian, she’s a Baha’i. So Cyprus was their best bet.

Their wedding at City Hall in Nicosia, the capital, was quick and unadorned. A photocopier next to the Wedding Room whirred and creaked as municipal workers handled paperwork. The groom slipped outside for a quick smoke in the parking lot.

Then the marriage officer arrived, recited his lines in English, and the couple exchanged vows. It was over in 10 minutes.

They snapped a few photos of themselves on the steps of City Hall, then hurried off to finish the paperwork. They were catching a 40-minute flight back to Beirut that evening.

Četrdesetminutni let avionom, uz sve popratne troškove, da se obavi desetminutna ceremonija… a zašto? Zato jer u cijelim državama nema nikoga tko bi ustanovio brak između dvoje ljudi s različitim izmišljenim prijateljima. Ajde da je problem u izmišljenim prijateljima, ali ne… problem je što su ti prijatelji — različiti! Briga o ljubavi i obitelji…. hm… da… prije briga za segregaciju i nove sukobe. Jer sukobi rađaju jad i mizeriju, a to je tlo na kojem sve velike religije dobro uspijevaju.

I to je još jedan razlog zašto nam treba odvojenost Države i Crkve, iako ova priča nema neke veze s Katoličkom crkvom. Ili, možda ipak ima…

Clerics are just as firm in Lebanon, whose Muslim and Christian populations subdivide into 18 officially recognized religious groups.

“For us, a person who has civil marriage is like a person who is committing adultery,” Father Joseph Abdul-Sater, a Maronite Catholic priest and religious judge, told The Associated Press. “The marriage is the sacrament while civil marriage is a contract, and for that reason it is considered cohabitation.”

Simpatičan stav katoličkog svećenika koji je ujedno i… religijski sudac!?! Ma, divno… Možda slike u državnim uredima nisu direktno vezane uz uspostavu religijskih sudova (poput onih koji bi se u Somaliji rado pozabavili Vašim sisama ili sisama Vaše partnerice), no čemu riskirati? Ima Crkva dovoljno prostora za svoje artefekate…

Znam, neki će reći: “Ako me zaista voli, prijeći će na moju religiju!” Jeste li se zapitali što biste vi rekli da Vam vaš(a) odabranik/ca postavi isti ultimatum? Ili Vi nju/njega ne volite “zaista”?

I još nešto: dvije religije, osamnaest religijskih grupa! I nema miješanja! Eh, briga za čovjeka i “jedinstvenu” božju crkvu… nula bodova! Tako je to lijepo: “Neka čovjek ne rastavi što Bog sastavi”, iz ustiju onih istih koji su na nebrojene komadiće podijelili crkvu za koju vjeruju da ju je osnovao sam Božji sin (koji je ujedno i taj isti Bog).

A znate li što je najgore kod državnih brakova? Možda nedostatak ljubavi, loš tretman djece, izostanci s molitva,…? Ne, ništa tako prizemno! Pederluk, to Zlo Svih Zala današnjice, On vreba!

Mohammed Dali Balta, a Sunni Muslim judge, said in an interview that if human beings are allowed to write marriage laws, rather than live by religiously sanctified Muslim law, “they can one day legalize marriage between homosexuals.”

Saklonimebože! Ženiti homoseksualce! To je kao da ženimo crnce i bijelce! Ček… ne… ista stvar, ali krivo stoljeće. Sad smo da homo-diskriminaciji; rasna je tako passé.

Eh… i ovo “if human beings are allowed to write marriage laws”… kao da je postojeće pisao netko drugi.

Ok, ok, to je “zaostali” Libanon. No, u čemu je frka s državnim brakovima u Izraelu, koji se inače hvali da je uzorna demokracija?

In Israel, the marriage issue is a political line in the sand that can threaten governments dependent on religious parties for their parliamentary majorities.

Uh, frka je za političke stranke koje se na izborima oslanjaju na podršku religijskih autoriteta… ma, gdje li sam to već čuo?

Eto, bitku koju u dijelu Europe i USA vode homoseksualni parovi, na Bliskom istoku vode religijski miješani parovi. Sjetite se toga ako Vas uhvate homofobne misli, jer — kao što vidimo — korak između negiranja tuđih prava i gubitka vlastitih izrazito je malen…

Telegraph javlja da je nakon godina pedofilskih skandala Vatikan pronašao “zadovoljavajući” odgovor za svoje kritičare. Sažeta verzija odgovora bi bila: “Da, bilo je zlostavljanja, no drugi zlostavljaju i više od nas.” Dakle, valjda je onda ok što su njihovi svećenici proširili na tisuće dječjih guza i drugih otvora. Logika poput one “kakve veze imaju hrvatski ratni zločini kad su Srbi počinili više zločina”. Maestralno!

Dragi moji svi-koji-zločin-opravdavate-zločinom: nema opravdanja! To što je netko drugi radio zločine ne znači da ste vi manje krivi, nego da treba i tog drugog kazniti! I živo me zabole tko je “vaš”, a tko “moj”, jer ja pouzdano znam da nitko “moj” nije zločinac. Jednostavno zato jer ja takve ne želim kao “svoje”. Takve treba poslati k Vragu, pa nek idu s milim Bogom. Ili, po sekularistički, “m’rš u pržun i da više Sunca ne vidite!”.

I kažu još iz Vatikana da su bili “zauzeti čišćenjem u vlastitom dvorištu”. Smiješno. Ako je netko ovdje dovoljno naivan da makar pomisli kako tu ima istine, pozivam ga/ju da baci oko na od Vatikana nikad demantirani filmić “Sex Crimes and Vatican” koji, za divno čudo, ovaj put nije misteriozno nestao s mreže.

Kaže u gore linkanom članku nadbiskup Silvano Tomasi (stalni predstavnik Vatikana pri UN-u, organizaciji čije povelje Vatikan ne potpisuje i ne priznaje) da “prema dostupnim istraživanjima samo 1.5 do 5% svećenstva bilo je uključeno u zlostavljanja djece”, te da “djeca više stradavaju od strane rođaka i obitelji”. Na stranu sumnjivo visoku marginu greške kakvu ne trpe niti ankete (5% je više nego tri puta više od 1.5%), podsjetit ću da se ovdje bavimo institucijom koja se predstavlja kao moralna vertikala, zaštitnica djece i obiteljskih vrijednosti, itd. Da je jedan promil, previše je, pogotovo što je dobro poznato da je sama institucija aktivno zataškavala slučajeve i skrivala počinitelje pred (svjetovnom) pravdom, a nerijetko ih i premiještala “svježim” žrtvama!

Nadbiskup se poziva i na istraživanja objavljena u krajnje objektivnom “Christian Science Monitoru” koji je zaključio da su većina američkih slučajeva skrivili protestanti, a u dobroj mjeri i židovi. Čudi me da se nisu sjetili i muslimana; oni su bar laka meta, s obzirom na proroka pedofila, te praksu prisilnog ženjenja djevojčica predpubertetske dobi.

Sve u svemu, ništa novoga pod Suncem… izgovori i floskule, umjesto da konačno obračunaju s kukoljem u svojim redovima. Vjerojatno ih brine da bi ih takav obračun koštao previše ljudstva (npr. vrhovnog gazde, sv. Benedikta XVI, zaštitnika pedofila, ref. onaj filmić gore), pa bi samo funkcioniranje Maćehe postalo upitno…

Pogledajte lice ove djevojke. Ova bezimena djevojka je jedno žensko lice islama.

Ona je samo jedna među tisućama djevojaka (i na žalost djevojčica) koje na svojem tijelu iskušavaju što znači živjeti u skladu sa nečim što se prodaje kao kultura.

Ovoj djevojci, bez njenog pristanka, su odrezane genitalije. Odrezana su joj vanjska spolna obilježja. Odrezan joj je klitoris. I kao da to nije dovoljno, ostaci njenog spolovila zašiveni su kako bi ostala samo mala rupa za menstrualnu krv i urin.

Grozno? Užasno? Zvjersko? Ne. U skladu sa kulturom i vjerskom praksom.

Mutilacija ženskih genitalija nije izum islama, no izgleda da ta  šovinistička religija nema ništa protiv takve prakse. Osim što motaju žene u platnene palačinke kako im ne bi vidjeli niti centimetar kože, ovi hrabri mužjaci sebi uzimaju pravo da odlučuju i o tome kakvo će biti to tijelo ispod svih tih slojeva odjeće.

Valja napomenuti da ova rabota nije samo muslimanska praksa, već da ovaj način “očuvanja časti obitelji” prihvaćaju i neke kršćanske zajednice u Africi i Arabiji. E da, mutilacija ženskih spolovila je način da se očuva djevojčin itegritet i, što je važnije, čast obitelji. Samo tako “obrađena” djevojka može naći svoje mjesto u zajednici.

Nakon što je vrlo mlada doživjela traumu sakaćenja genitalija bez anestezije i u totalno nehigijenskim uvjetima (rezultat su česte infekcije), ova djevojka sa slike će vjerojatno i svoju prvu bračnu noć doživjeti kao traumu. Naime, kako bi si olakšao penetraciju, muškarac često koristi nož kako bi razrezao zašiveni spolni organ.

Ova nasmješena djevojka je još jedno žensko lice islama. Ona za nas nije bezimena. Zove se Sanaa Dafani. Ili, bolje reći, tako se zvala.

Sanaa je bila djevojka od 18 godina kao i svaka druga – vesela, željna bezbrižnosti, zaljubljena u svojeg dečka. Kažem “bila” jer ju je 15. rujna ove godine njen otac El Katawi Dafani nemilosrdno zaklao poput životinje. Razlog? Voljela je “zapadnjaka” (katolika) i nije živjela u skladu sa svojom “kulturom” i tradicijom.

Ubojstvo se dogodino u okolici Pordenonea (Italija). Sanaa i njen dečko, 31.godišnji Massimo De Biasio, nedavno su bili započeli zajednički život i planirali su vjenčanje, što nije bilo po volji njene obitelji. Smatrali su da Massimo nije za nju budući da je “zapadnjak”, da će ju on iskvariti, da se Sanaa ne ponaša u skladu sa njihovom tradicijom (obitelj je podrijetlom iz Maroka). Otac je slao Sanaa kontradiktorne SMS poruke – u jednima bi joj pisao kako ju voli i kako nedostaje cijeloj obitelji te ju je molio da se vrati doma, a u drugima bi prijetio da će ubiti i nju i Massima ako se ona ne vrati obitelji.

Situacija je kulminirala kada se par uputio u restoran “Spia” (Sanaa je tamo radila, Massimo je suvlasnik). Bijesni otac ih je zaskočio dok su bili u autu. Sanaa je izletila iz auta i pokušala pobjeći, no otac ju je slijedio te joj nožem prerezao grlo. Zadnjim je snagama djevojka pokušala pobjeći i pronaći pomoć i spas. Iskrvarila je u obližnjoj šumici. Massimo je također ozlijeđen, no nije u životnoj opasnosti.

Da bi tragedija bila veća, Sanaa ima još dvije sestre, djevojčice od devet i četiri godine koje su ostale sa majkom koja opravdava zvjerstvo koje je počinio njen suprug. Ona smatra da je Massimo iskvario njenu kćer te da su on i Sanaa krivi za ovakav ishod situacije. Žalosna je činjenica da su žene ne samo potlačene, već da one same to prihvaćaju te zahtjevaju takvo prihvaćanje i kod drugih žena. Same žene smatraju da jedino potčinjavanjem mogu za sebe naći mjesto u zajednici.

To su, dakle, dva ženska lica islama. Dva načina shvaćanja tradicije i “kulture”. Na žalost, bezimena djevojka nije jedina. Sanaa nije jedina. Stotine, tisuće djevojčica, djevojaka i žena svaki dan sakriva svoje lice i spušta pogled jer to od njih traži njihova “kultura”, zadojena bolesnim religijskim fanatizmom.

Onoga dana kada će religija prestati biti zakonom, možda će ove žene naći snagu da dignu pogled i da se izbore za sebe, za svoje pravo života u zajednici bez pokoravanja.

P.S. Nemojte misliti da je to daleko od nas. Bliže je nego što mislimo. I košta nas.

IZVOR: Intimatemedicine.com, La Repubblica

“Tko vas najviše voli?”, župnik Ante Zovko upitao je, nakon uvodnog “Oče naša”, male prvašiće na svečanosti prvog dana nove školske godine u osnovnoj školi “Gornja Vežica”. Ne čekajući odgovor, objasnio im da ih nitko (pa ni roditelji!) ne voli kao Bog. Možete zamisliti muku roditelja koji su nakon svečanosti morali vlastitoj djeci objašnjavati da ih oni jako vole.

Kaže ravnateljica da je u toj školi već tradicija da župnik pozdravi djecu i nabaci reklamu za Vjeronauk, ne spominjući pri tome kojeg su znanstvenika zvali na svečanost da reklamira Etiku. Dodala je da poziv na molitvu nije bio planiran, te da je i nju iznenadio. Ovdje se moram složiti s navedenim svećenikom: “Ne znam što bi svećenik trebao učiniti nego pozvati na molitvu koju naša kultura zna već dvije tisuće godina”, iako ga moram uputiti da malo smanji doživljaje i da si izračuna koliko je prošlo od pokrštavanja Hrvata. Uostalom, i prema službenim kršćanskim pričama, Isus je prije 2000 godina bio devetogodišnjak, pa je malo nategnuto da je već izorganizirao molitve i da su one doprle do karpatskog plemena Hrvata.

Nadležna biskupija duboko je zaključila da slučaj ne žele komentirati “jer je teško komentirati nešto što nisu vidjeli” (zašto onda komentiraju, na primjer, homoseksualne odnose? ), ipak dodavši: “Svakako da svećenici, niti itko u ime Crkve ne želi i ne smije ikoga prisiljavati na molitvu. Prema informacijama kojima raspolažemo, izgleda da se tako nešto u školi na Vežici ipak nije dogodilo”. Baš dobro da nisu komentirali i da su uspjeli zaključiti kako tu nije riječ o prisiljavanju na molitvu.

Pitanje dragim čitateljima-vjernicima: zar stvarno želite da netko vašoj djeci govori kako ih vi volite manje od nekog… pa makar i Boga?! Čemu uopće uspoređivati?! Eh, svašta vi podržavate… na žalost, na štetu svih nas…

Za kraj: što mislite, hoće li protuustavno raspoložena ravnateljica dobiti barem otkaz, ako ne već i neku kaznu?

(Vijest preuzeta sa stranica Novog Lista; hvala Ajgoru na linku)

Don Anđelko Kaćunko, medijska zvijezda koja je tražila od ljudi da bacaju televizore, dosjetio se kako povećati stado siromašnih (novcem i znanjem, ali ne i duhom) Katolika:

Kaćunko traži olimpijadu za pravljenje djece

Organizacija “olimpijade za pravljenje djece” najnovija je ideja izišla iz “kreativne radionice” kontroverznog ličkog svećenika don Anđelka Kaćunka

Obznanio ju je ovog vikenda blagoslivljajući Olimpijadi starih sportova u Sv. Roku.

“Ja se nadam, mi svećenici i cijela crkva se nada da će se netko sjetiti pokrenuti obnovu još jednog starog običaja, a to je da naše ličke obitelji imaju brojnu djecu. Takvu olimpijadu još nitko nije pokrenuo, a nadamo se da će doći vrijeme i za to”, kazao je don Kaćunko.

Olimpijada starih sportova u Sv. Roku održana je u spomen Marijana Matijevića, Ličanina poznatog kao najjačeg čovjeka na svijetu.

Izvor

Tamjan, bunika… ima li razlike?

U iščekivanju demantija Kaptola kako gore navedeno ipak nije nadanje i “njih svećenika i cijele crkve”, te u nadi da će se netko sjetiti i “olimpijade u omogućavanju boljih životnih uvijeta”, prilažem komentar Nika Titanika:

Da postoje osobe kojima je skup naputaka iz Brončanog doba alfa i omega u životu dokazuju i supružnici Michelle i Jim Bob Duggar iz Springdalea (Arkansas, USA).

Dok uzbuđeno iščekuju da njihov sin Josh i njegova supruga Anna (oboje dvadesetjednogodišnjaci) postanu roditelji, iščekuju roditeljstvo i za sebe. I to 19. (slovima: devetnaesto) po redu.

Tradicionalni kršćani, supružnici Duggar su odlučili da će “Bog odlučiti koliko će djece imati”. Također, pripadaju pokretu Quiverfull koji prihvaća i slijedi biblijsko učenje “idite i množite se” te stav da je svako dijete dar providnosti (modernim rječnikom: budi rasplodna stoka neovisno o socio-ekonomskim uvjetima).

Srećom za male Duggarove, Jim Bob je poduzetnik te može podmiriti njihove potrebe (samo za hranu obitelj troši oko 1250 $ mjesečno), no sjetimo se i svih onih koji “idu i množe se” te postanu socijalni slučajevi na teret države i poreznih obveznika.

Naravno, kako je kod kršćana jako bitna tradicija, sin Josh ne krije nadu da će i on i supruga imati mnogo djece baš kao i njegovi roditelji (izgleda da se supruga slaže s time da postane inkubator).

Tko zna, možda se i ove dvije obitelji mole prije seksa i to kako im ne bi uzaludno propalo sjeme…

IZVOR: La Repubblica

Upozorenje: Ako ste napaljeni teenager (ili stariji; dob je ovdje nebitna) i nadate se ovdje pronaći onu jednu Izuzetnu i Posebnu Molitvu Koja Će Vam Pribaviti Nekoga Tko Će Vam “Dati”, promašili ste i priču i site. Ovdje nema instant-sexualni-bog savjeta ili uputa a la “101 stvar za koju muški autori misle da žene vole, pa to prodaju ostalim muškarcima koji već znaju da ta 101 stvar nema veze s razumom”.

Prenosimo priču sa Catholic News Servicea (sad i ja, kao i Ajgor, plazim po čudnim, pa čak i sumnjivim siteovima):

LONDON (CNS) — A prayer for couples to recite “before making love” has been included in a new British book of prayers for married couples.

The 64-page “Prayer Book for Spouses” contains prayers for every station of family and married life, including engagement, planning a family, raising children and caring for sick and dying relatives.

Super! Možemo očekivati popularizaciju “liječenja” (čit. ubijanja) molitvom i u Britaniji! Oh joy, oh joy! Barem je jasno zašto katolicima treba pojačani natalitet.

The booklet, published by the Catholic Truth Society, a London-based publisher and charity, also includes a “Prayer Before Making Love.”

The prayer reads: “Father, send your Holy Spirit into our hearts. Place within us love that truly gives, tenderness that truly unites, self-offering that tells the truth and does not deceive, forgiveness that truly receives, loving physical union that welcomes.”

“Open our hearts to you, to each other and to the goodness of your will,” it says. “Cover our poverty in the richness of your mercy and forgiveness. Clothe us in true dignity and take to yourself our shared aspirations, for your glory, forever and ever. Mary, our mother, intercede for us. Amen.”

Eto, u braku ste i zaželjeli ste se malo staromodne zabave izmjenom tjelesnih tekućina. Umjesto predigre, vrli katolički svećenici (inače stručnjaci za seks) preporučuju — molitvu. I to takvu kojom zazivate “Oca” da na sebe preuzme vaše želje (eng. aspirations), a “Majku” da vam posreduje (eng. intercede)!

Ako Vam još nije dovoljno, evo i nastavka (moje boldanje):

Auxiliary Bishop Paul Hendricks of Southwark, chairman of the truth society, told Catholic News Service Sept. 1 that he thought the inclusion of the prayer was “a bit brave but very good.”

He said it was important that the church affirmed the value of marriage and the family and that the prayer might help Catholics recognize that God is at the heart of the relationship between the spouses.

Taman Vam to treba! Molitva prije sexa i onda se još prisjetite da je “između vas dvoje (ili koliko već) Bog, kojeg još običavate zvati i Ocem”.

Neću niti pokušati izvesti tjelesne ili incestne implikacije supružnika koji se ševe, a izmeću njih… khm… da… stvarno… nemojmo dalje u tom smjeru.

I to je njima “pomalo hrabro ali dobro”?! Halo!!! Stvarnost zove pomoćnog biskupa Hendricksa! Pomoćni biskupe Hendricks, javi se!

Ništa… ne javlja se… bit će da je propuv’o…

U nastavku teksta se pomalo gubim…

Bishop Hendricks said he was delighted by the overall quality of the publication, which “has got some beautiful prayers in it.”

“The prayers remind us what is fundamental to the relationship,” he added. The book “is very thorough and I’m very glad to see that.”

Što je to važno u vezama a da se vidi iz molitve? Dominacija Katoličke crkve i petljanje u najprivatniju intimu parova? Možda ću ispasti prestaromodan (ili premoderan?), no meni se nekako ljubav i uzajamno poštovanje partnera čine važniji. Naravno, to je malo teže shvatljivi koncept ekipi koja vjeruje da “nije muž zbog žene, nego žena zbog muža” (o čemu simpatično razglabanje možete pronaći ovdje, iz pera autora znakovitog imena — Svjetlonoša).

I, za kraj, u čast i slavu monogamije:

“To all those who, in our times, consider it too difficult, or indeed impossible, to be bound to one person for the whole of life, and to those caught up in a culture that rejects the indissolubility of marriage and openly mocks the commitment of spouses to fidelity, it is necessary to reconfirm the good news of the definitive nature of that conjugal love that has in Christ its foundation and strength,” it says.

Sad mogu mirno spavati, znajući da Isus ne gleda prirodu i kvalitetu veze, nego broji jedinke u vezi…

Jedan… bit će bolje, sinko! Jedna… svetica ili kurva koja uništava demografiju (ovisno kojeg svećenika pitate i je li ta “jedna” časna sestra).

Dva… pervertiti. Dvije… kurve. Dvoje… tako treba, djeco! Idite i štancajte ovce! Evo vam molitvenik, da vam bude zabavnije.

Trojica/tri/troje ili više… u Paklu ćete gorjeti, besramnici griješni!

…

Preporučam dragom pomoćnom biskupu da pročita pokoji tekst o poliamoriji i njenom utjecaju na partnere i djecu u takvim obiteljima. Nije da će mu to koristiti, ali neka mu barem malo digne tlak.

A dragim vjernicima želim sreću s novim molitvama… ako ništa drugo, barem je cijena recesijska ($3), pa si svatko može priuštiti (daljnju) ridikulizaciju svoje intime u režiji Katoličke crkve d.d.