Irreverent Impiety

Pravna bitka koju je Talijanka finskog podrijetla Soile Lautsi započela davne 2002. godine dobila je svoj epilog na Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu: prisutnost križa u školskim učionicama, stoji u objašnjenju presude, je “povreda pravu roditelja da odgajaju svoju djecu temeljem vlastitih uvjerenja” te predstavlja “povredu religijske slobode učenika”.

Slučaj je pokrenut nakon što je Soile Lautsi zatražila da se iz učionica škole “Vittorino da Feltre” koju su pohađala njena djeca maknu križevi. Talijanski su sudovi odbili njen zahtjev, no Europski sud za ljudska prava nije.

“Učenici svih uzrasta bi prisutnost križa, kojeg je nemoguće ignorirati u talijanskim učionicama, mogli lako interpretirati kao prisutstvo religijskog simbola. Učenici bi tako imali dojam da su odgajani u školskom okruženju koje nosi obilježje određene religije. Sve bi to moglo biti nadahnjujuće za religiozne učenike, no moglo bi smetati učenicima koji prakticiraju druge religije ili ateistima.”

Eto, jasno i glasno

A možda i nije toliko jasno, budući da su se talijansko/vatikanski političari odmah uzbudili i najavili da će uložiti žalbu.

Mariastella Gelmini, ministrica prosvjete, cvili kako “prisutnost križa u učionicama nije prihvaćanje kršćanstva, već je to simbol tradicije” (da, kršćanske :facepalm: ), dok Ferdinando Casini, leader demokršćanske stranke Udc kritizira presudu jer je to “kukavičluk europskih vlada koje su odbile uvrštenje kršćanskih korijena u Europski Ustav” (kako spomenuti nešto što postoji samo u nečijim glavama?). Ministar poljoprivrede ide korak dalje i “suosjeća sa onima koji su povrijeđeni presudom koja vrijeđa osjećaje europskih naroda koji su rođeni u kršćanstvu”. Najradikalnija je Alessandra Mussolini: “Hitno je i nužno uvrstiti kršćanske korijene u talijanski Ustav”. E da, slavni djed bi bio ponosan na nju

Već kada su se političari zaletili u obranu križa, Vatikan po običaju šuti i najavljuje kako je potrebno dobro razmotriti ovu presudu. No, ipak se netko odao: Antonio Maria Vegliò, predsjednik Papinskog vijeća za selioce i putnike priznao je da “ne želi razgovarati o aferi s križem jer ga takve stvari jako živciraju”.

E da. Europski sud za ljudska prava smatra da je micanje križa iz javne ustanove poput škole izraz demokracije.

Vidi se da Hrvatska nije Europa, jer se kod nas takvo što tumači kao povratak u komunizam. Ono što Europa tumači kao demokraciju i jednakost, kod nas se stigmatizira kao povratak totalitarizmu.

IZVOR: Corriere della Sera, UAAR, Jutarnji List, BBC, New York Times, El Pais

Općepoznato je da u mnogim hrvatskim školama ne postoji alternativa vjeronauku, naročito u slučaju osnovnog školstva. I tako, uz privolu vjeroučitelja, učenici mogu ostati u učionici umjesto da se šeću okolo i baviti se nekim drugim aktivnostima dok ostali školski drugovi uče o vjeri. Ili o homofobiji.

Jedna je majka čija je kćer ostala na jednom takvom satu (iako ne pohađa vjeronauk) ostala zgrožena nakon što joj je ova prenijela neke informacije koje je čula tijekom nastave. Jer, umjesto da djeca slušaju bajke o Isusu, slušaju izlijeve homofobije.

Naime, vjeroučiteljica zagrebačke osnovne škole Bartola Kašića Jelena Čorić – Mudrovčić na satu vjeronauka učenike osmog razreda podučavala je da je homoseksualnost bolest.

Što je najbolje,  zgrožena majka, katoličke vjeroispovjesti, ističe kako svoju kćer odgaja tako da uvažava razlike među ljudima, kako u odnosu na boju kože, tako i na spolnu orijentaciju. Dodaje kako smatra da:

“Vjeronauku je mjesto u župi. Ondje bi vjerojatno bilo manje mjesta takvim homofobnim izjavama.”

Tvrdnje na račun vjeroučiteljice odbacuje ravnatelj škole, inače njen suprug:

“To su sve bedastoće. Sigurno se nisu žalili roditelji nego jedna majka. Dobro znam o kome se radi. Njezino dijete ni ne ide na vjeronauk. Vjeroučiteljica nije rekla ništa što ne stoji u programu i planu, a sigurno nije tako rekla. Ako tamo piše da se među nastrane pojave može svrstati homoseksualnost, onda to nije njena pogreška.”

Riječi koje se same komentiraju.

A što to piše u programu? U planu i programu vjeronauka za osnovne škole do 2003. godine za homoseksualnost se tvrdilo da je ‘pogrešan oblik seksualnosti’, zajedno s pedofilijom, prostitucijom i silovanjem. Nakon toga izraz ‘pogrešan’ promijenjen je u ‘grešan’, a od 2006. je potpuno uklonjen i od tada se u programu više ne spominje.

Što vjerojatno znači da ide na slobodno tumačenje vjeroučitelja i da su djeca prepuštena na milost i nemilost šutnje ili filanja homofobnim stavovima.

IZVOR: Jutarnji List

“Tko vas najviše voli?”, župnik Ante Zovko upitao je, nakon uvodnog “Oče naša”, male prvašiće na svečanosti prvog dana nove školske godine u osnovnoj školi “Gornja Vežica”. Ne čekajući odgovor, objasnio im da ih nitko (pa ni roditelji!) ne voli kao Bog. Možete zamisliti muku roditelja koji su nakon svečanosti morali vlastitoj djeci objašnjavati da ih oni jako vole.

Kaže ravnateljica da je u toj školi već tradicija da župnik pozdravi djecu i nabaci reklamu za Vjeronauk, ne spominjući pri tome kojeg su znanstvenika zvali na svečanost da reklamira Etiku. Dodala je da poziv na molitvu nije bio planiran, te da je i nju iznenadio. Ovdje se moram složiti s navedenim svećenikom: “Ne znam što bi svećenik trebao učiniti nego pozvati na molitvu koju naša kultura zna već dvije tisuće godina”, iako ga moram uputiti da malo smanji doživljaje i da si izračuna koliko je prošlo od pokrštavanja Hrvata. Uostalom, i prema službenim kršćanskim pričama, Isus je prije 2000 godina bio devetogodišnjak, pa je malo nategnuto da je već izorganizirao molitve i da su one doprle do karpatskog plemena Hrvata.

Nadležna biskupija duboko je zaključila da slučaj ne žele komentirati “jer je teško komentirati nešto što nisu vidjeli” (zašto onda komentiraju, na primjer, homoseksualne odnose? ), ipak dodavši: “Svakako da svećenici, niti itko u ime Crkve ne želi i ne smije ikoga prisiljavati na molitvu. Prema informacijama kojima raspolažemo, izgleda da se tako nešto u školi na Vežici ipak nije dogodilo”. Baš dobro da nisu komentirali i da su uspjeli zaključiti kako tu nije riječ o prisiljavanju na molitvu.

Pitanje dragim čitateljima-vjernicima: zar stvarno želite da netko vašoj djeci govori kako ih vi volite manje od nekog… pa makar i Boga?! Čemu uopće uspoređivati?! Eh, svašta vi podržavate… na žalost, na štetu svih nas…

Za kraj: što mislite, hoće li protuustavno raspoložena ravnateljica dobiti barem otkaz, ako ne već i neku kaznu?

(Vijest preuzeta sa stranica Novog Lista; hvala Ajgoru na linku)

Da se Crkva poput tumora uvukla u tkivo društva svjedoči i Friščićeva apokaliptična izjava u vezi uklanjanja križa sa javnih mjesta:

“Razdvojiti crkvena i svjetovna obilježja u Hrvatskoj je isto kao da nas traže da razdvojimo dušu i tijelo jer da nije bilo vjere, naših običaja i hrvatskog inata, teško bi se kroz stoljeća i burna vremena održali na prostorima diljem Lijepe naše”.

No, alarmantna je činjenica da se takvo razmišljanje prihvaća kao normalno. Kao što je, izgleda, u nekim splitskim osnovnim školama bilo normalno započeti školsku godinu molitvom.

Prilikom svečanosti za početak nove školske godine, nakon što su prvašići slušali himnu i primili pozdrav ravnatelja, djeca su kolektivno izmolila “Oče naš”. Srećom, ima roditelja kojima to nije štimalo:

“Vjeri je mjesto u crkvi, a matematici i hrvatskom u školama”.

S tim se razmišljanjem slaže i teolog i sociolog don Ivan Grubišić koji smatra da će se sve više roditelja protiviti toj sakralnoj indoktrinaciji djece:

“To je pitanje slobode. No ako je vjeronauk ušao u škole, onda ulazi i molitva, premda sam ja protiv toga da vjeronauk bude u školi”.

Takvo mišljenje, međutim, ne dijele ravnatelji koji su samoinicijativno pozvali svećenike pripadajućih župa na proslavi za prvašiće. Tamo gdje neki roditelji vide indoktrinaciju, oni vide samo tradiciju. Zdravko Delaš, ravnatelj Osnovne škole “Split 3″ objasnio je taj postupak riječima:

“Od osnutka Hrvatske, svake godine prvašićima se svira himna kao što svake godine dolazi svećenik u školu. Dopuštam mogućnost da je to nekim roditeljima zasmetalo, ali to nije ni zla namjera ni provokacija, jednostavno, takva je praksa”.

Gospodinu Delašu i njegovim istomišljenicima koji u molitvi prije nastave “ne vide ništa sporno” treba objasniti da su oni na čelu državne institucije. A gle li slučaja, ta je država Ustavom razdvojena od ikakve vjere. Izgleda da je netko sjedio na ušima kada se utvrđivao ovaj dio gradiva.

Ili je, možda, molio.

IZVOR: Jutarnji List, Križ života

Evolucija religije

U Americi (“zemlji hrabrih i domu slobodnih”) postoji područje pitoreksnog naziva Biblijski pojas gdje je evolucija davno za(o)stala. Dio tog područja je i državica zvana Kansas, u kojoj pak ima škola koja se zove Smith-Cotton High School. U toj školi postoji bend koji je na svoje majice stavio poznatu sliku “Podrijetlo vrsta” (ne ovu očito točnu modifikaciju na gornjoj slici ). Svakom od stvorova na slici u ruke je tutnut puhački instrument, aludirajući na razvoj tih instrumenata od 1960-ih do danas. U pozadini je bilo još instrumenata, a tekstovi iznad i ispod slike su “Smith-Cotton High School Tiger Pride Marching Band” i “Brass Evolutions 2009″.

Problem? Nakon prvog javnog korištenja majica, uslijedili su protesti roditelja “zbog promoviranja evolucije”, te je školski upravitelj Brad Pollitt odlučio povući majice iz upotrebe, uz objašnjenje da zakon zahtijeva religijsku neutralnost državnih škola. Kaže on “Da je na majicama pisalo Brass Ressurrections” sa slikom Isusa Krista, postupio bih jednako.”

Na žalost, zaboravio je objasniti kad je teorija evolucije od znanstvenog pitanja postala religijsko.

Sherry Melby, majka jednog od članova benda i učiteljica podržava Pollittovu odluku: “Razočarala me slika na majicama. Mislim da ne bi trebali našu školu vezati uz teoriju evolucije.”

S druge strane, majka Alena Hoeffling je bijesna na odluku administracije: “Što se desilo s odvojenošću države i crkve?!” Za sebe kaže da je znanstvena osoba i prakticirajući katolik, te da joj se baš svidjela igra riječima. Dodaje da je djecu upisala u državnu školu da bi imali izbor. “Da sam ih htjela zaštititi od toga, upisala bih ih u privatnu školu.”

Učenik drugog razreda Denyel Luke kaže: “Ne kažemo da je Bog loš. Čak niti ne promoviramo evoluciju!”

Adam Tilley, učenik prvog razreda, kaže da razumije zabranu i odakle prigovori protiv majica, jer je evolucija kontroverzna tema.

S obzirom da su majice povučene, cijenu od $700 koju bi platili roditelji, sad će morati platiti država. Pollitt kaže i kako je pola troška trebao platiti anonimni donator koji je odustao kad je vidio sliku na majicama, no potvrdio je da će platiti pola cijene novih majica.

Izvor

Da se vratim na pitanje: kad je (i kako) evolucija od znanstvene činjenice postala religijsko pitanje?

Očito, to se dogodilo tako da je religija rekla da je to religijsko pitanje. Nitko nije Darwina i ostale znanstvenike pitao ima li teorija evolucije veze s religijom, nego se — eto — religija osjetila pozvanom i sada je to “njihovo” pitanje. I što sada? Religija tvrdi da je i sex religijsko pitanje. Hoće li se onemogućiti sexualni odgoj u školama?

Hipotetski (nadam se), što ako religija počne tvrditi da “Bog želi da 1+1 bude 3″? Hoćemo li zaključiti da je i aritmetika religijsko pitanje, te ju potom izbaciti iz škola?!

Nije ni čudo da je Dorothi izletjela iz Kansasa. Čudno je da se htjela vratititi…

P.S. Znam da naslov ne odgovara, no jednostavno sam morao naglasiti izjavu učiteljice Melby.

Jakarta Globe izvještava o slučaju indonezijske učiteljice koja kao nastavno pomagalo koristi netom ugašene šibice na koži svojih učenica kako bi što realističnije opisala paklene muke. Svjedočanstvo jedne od djevojčica:

“She asked each female student to blow out the match and then pressed it on their hands,” said the student, adding that only girls were required to participate. “She said hell is full of women.”

When her turn came, however, she says the teacher pressed the still-hot match on to her left cheek. “She said, ‘Here, feel this. Hell is much hotter.’ ”

Ako su samo djevojčice morale biti pokusni kunići, zanima me što su u međuvremenu radili dječaci.

Pakao je pun žena, naravno. Što drugo očekivati od monoteizma ako ne dihotomiju prema kojoj žena može biti ili mistično-aseksualno biće, ili grešnica čije je pravo mjesto na lomači, u paklu ili kao pokretna vrpca koja štanca buduće naraštaje vjernika? Umjesto klasičnog punch-linea,  ostavljam vam citat Gorea Vidala:

The great unmentionable evil at the center of our culture is monotheism. From a barbaric bronze-age text known as the Old Testament, three antihuman religions have evolved — Judaism, Christianity, and Islam. These are sky-god religions. They are, lliterally, patriarchal — God is the omnipotent father — hence the loathing of women for 2,000 years in those countries afflicted by the sky-god and his earthly male delagates.

Španjolska vlada premijera Zapatera pripremila je prijedlog zakona koji bi omogućio uklanjanje vjerskih simbola (a time i raspela) iz državnih škola i javnih ustanova, izvještava talijanska novinska agencija ANSA. Odredbe spomenutog zakona ne bi se odnosile na umjetnička djela povijesne važnosti u kojima se pojavljuje religijsko znakovlje ili drugi vjerski simboli. Ministar pravosuđa Francisco Caamano naglasio je da se tim aktom želi ići korak dalje u procesu odvajanja Crkve od države:

Our idea is that no religious symbols should exist in public schools, that there is a clear separation between religion and public life and the secularism of the State.

Tko zna, možda bi i njima vrli Miklenić mogao dati koji mudar savjet u cilju biranja “psihički uravnoteženog” premijera. Kako god bilo, učenici koji pohađaju državne škole moći će dalje nositi križ oko vrata, s obzirom da prijedlog navedenog zakona želi regulirati izgled javnih mjesta bez zadiranja u privatni život građana. Za razliku od državnih odgojno-obrazovnih ustanova, privatne škole neće biti obvezne ukloniti križeve i druge vjerske simbole sa svojih zidova. Spomenuta reforma predviđa ujedno i ukidanje prisege koju španjolski ministri moraju dati pred križem i s rukom na Bibliji.

Okolnosti za Crkvenu nametljivost nisu ništa bolje ni u Francuskoj, izvještava UAAR pozivajući se na statistike objavljene u katoličkom dnevnom listu La Croix. Naime, podaci nisu jako utješni za pripadnike katoličke vjeroispovijesti: samo 42% francuskog stanovništva izjasnilo se kao katolici, dok je 1981. taj postotak bio od 70%. Da stvar bude zanimljivija, 50% ispitanika izjasnilo se da ne pripada nijednoj od ponuđenih religija, a 1981. godine njihov udio u sveukupnom francuskom stanovništvu bio je jednak 27%. Drugim riječima, katolici su danas u Francuskoj postali manjina- ako je za vjerovati statistikama katoličkog dnevnog lista.

Deklarirani ateisti prisutni su postotkom od 17%; a što se tiče katoličkih vjernika, samo 19% deklariranih katolika redovito odlazi u crkvu. Građani u dobi između 18 i 29 godina pokazali su da ih mise ni najmanje ne interesiraju- samo 8% francuske mladeži redovito posjećuje crkvu.

Hrvatska bi de facto mogla slijediti primjer Španjolske i Francuske, no nekako imam dojam da će kod nas ipak prevladati Miklenićeva die-hard linija. Uostalom, ne možemo očekivati puno od političara čiji je omiljeni sport utrka za prvi red u crkvenim klupama i osvajanje naklonosti Kaptola.

Španjolski primjer pokazuje da je sekularizacija države nešto što ne predstavlja onu opasnost kakvu nam vole prikazivati Crkveni dušobrižnici. Sekularizacija i antiklerikalizam su dvije sasvim različite stvari, no katoličke hijerarhije vole trpati ta dva izraza u isti koš. Ako još pak uzmete u obzir da se iz Crkvenih redova u ‘Rvata voli prizivati avet komunističke prošlosti, igra manipulacije i demagogije postaje još jednostavnija i učinkovitija.

E sada jedva čekam da neki španjolski katolički novinar proglasi Zapatera veleizdajnikom.

Eto mene natrag s mora. Moje razvijeno, atletski građeno tijelo (ovo bi bio grijeh taštine, ako se ne varam ) sada je i preplanulo; srećom, nisam se (još) nebesima dovoljno zamjerio da me odmah sprže…

Riječima besmrtnog Johnnyja Brava: “Enough about me! Let’s talk about you! What do you think about me?” (da, da, da,… znam da on nije originalni autor te lajne )

Što se, dakle, događalo u Bijelom Svijetu^tm dok ja bjeh odsutan? Paaa… i ne tako malo.

Suđenje povodom “liječenja” vjerom

Početkom svibnja pisali smo o maloj Kari Neumann, 11-godišnjoj žrtvi “liječenja” molitvom (link). U međuvremenu, roditelji su osuđeni na podulje robije, što baš i nije neka utjeha maloj Kari. Prije nego netko kaže da su to zadrte budale, podsjetit ću na priču o Jobu i slične, gdje je Bog tražio slijepu vjeru unatoč očito pogrešnom putu i razvoju događaja. Lako je ljudima filati glavu stupidarijama, e da bi se njima manipuliralo. No, te stupidarije su opasne po život… što je, na žalost, malo koga briga, a ponajmanje one koji ih šire kao “svetu riječ”.

Ako ovdje ikad svrati neki promicatelj “liječenja” molitvom, molim da pročita i pokuša shvatiti (da, znam da je ovo ox i moron) sljedeću šalu…

Bje velika poplava (ok, ne baš onakva u kojoj je Noa izgradio premali brod, pa su dinosauri nastradali ). Jedna žena sklonila se na krov svoje kuće, voda već do krova, i udri ona molitvu.

Dolazi čamac sa spasiocima, dozivaju je da uskoči… Kaže ona njima: “Ne treba, hvala! Bog će me spasiti!” Odu ovi, imaju pametnijeg posla…

Voda već došla do žene, moli ona dalje, kad dolazi drugi spasilački čamac. Opet ju zovu unutra, a ona i ovima: “Ne treba, hvala! Bog će me spasiti!” I ovi odu, šta će drugo…

Voda dalje raste, dođe joj do brade, nailazi val, kad eto helikoptera, deru se iz njega da pruži ruku… “Ne treba, hvala! Bog će me spasiti!”

I, naravno, utopi se ona.

Dolazi pred Boga i kaže mu: “Pa, dobro, Bože… Cijeli život sam bila dobra, živjela život po tvojim pravilima, molila se, bla, bla,… Zašto me nisi spasio kad je trebalo?”

Pogleda ju Bog i kaže: “Poslao sam ti dva spasilačka čamca i helikopter! Što si ti više htjela?!”

Naravno, takav jaki utjecaj religijskih bajki ne bi bio moguć da su Država i Crkva u SADu odvojene. No, one to nisu…

Krvoločne bajke u školama

Prije dvije godine, texaški guverner Rick Perry potpisao je zakon koji propisuje da “sve srednje škole u kojima 15 ili više učenika pokaže interes, moraju među izbornim kolegijima ponuditi `Povijest Starog i Novog zavjeta’, počevši od šk.godine 2009/10″.

I tako, dok se Hrvati, preplavljeni ekonomskom krizom, brćkaju po plažama (zajedno sa svojom strašno zabrinutom vladom), profesori Sveučilišta u Texasu marljivo podučavaju srednjoškolske profesore kako će podučavati o miroljubivoj religiji i njenim počecima kroz možda najkrvaviju knjigu ikada napisanu.

Tako će učenici moči učiti kako je ok za Božju ljubav ubijati, klati,… ukratko sve što rade mudžahedini i slični teroristi, naravno, uz tu razliku da potonji to rade za “krivog” boga.

Objašnjenja oponenata i proponenata možete pročitati u originalnom članku, gdje ćete također vidjeti i koji je naglasak u poduci podučavatelja (hint: kako pričati o Bibliji u državnim školama i izbjeći moguće tužbe za nametanje religijskih stavova i vrijednosti).

Mene zanima zašto ne bi proučavali “Crvenkapicu i sedam patuljaka” ako “15 ili više učenika pokaže interes”? Uz odgovarajuću zvučnu/video podršku, kladim se da će se naći i više od 15 zainteresiranih…

A ovi od Zlog, pardon Starog zavjeta, kad odrastu, mogu od države zatražiti (i dobiti!) dozvolu za ubijanje. Treba im samo religijski izgovor…

Dozvola za ubijanje

Neumanni su nam pokazali ono što znamo: postoje ljudi koji smatraju da nas na ovom svijetu ima previše i da je najlakše rasteretiti Zemlju čedomorstvom, pošto se dijete najmanje buni protiv svojih sveznajućih roditelja. Onda su nas u Texasu podučili da krvoločnost i psihopatiju treba širiti među mladima, čak i u državnim školama, e kako bi — kad odrastu — postali cijenjeni vjernici, a možda i mučenici. U posljednjoj priči saznajemo kako na ovom svijetu nema samo previše djece, nego da odstrijeliti treba i — koze.

Federalni sud u Texasu (nešto im je krenulo ovog ljeta) prihvatio je žalbu sinterijskog svećenika na zabranu žrtvovanja koza koju mu je nametnuo grad Euless. Kažu velebni suci (komada tri) da mu je tom zabranom pogaženo “pravo na religijsku slobodu” (ne obazirući se na činjenicu da je zabrana mučenja životinja tamo na snazi već 20ak godina, od 1990). Ne spominje se ništa o pravu na život rečenih koza…

Grad Euless tvrdi da je žrtvovanje koza opasno po javno zdravlje, te protivno zakonima koji brane nasilje i okrutnosti nad životinjama, no te tvrdnje očito nisu doprle do Pravednika u sudu. Važnija je “religijska sloboda” (čit. “sloboda rađenja najgnjusnijih zločina u ime prigodno odabrane bajke”).

Vrhunac je što Jose Merced (to je spomenuti krvolok) kaže o svom ritualu:

Merced said by practicing his faith in the privacy of his own home, he didn’t harm anyone.

Ovo vrijedi prevesti, za anale ljudske gluposti: “Merced kaže da prakticiranjem svoje vjere (tj. ubijanjem koza, op. Charon) u privatnosti svog doma, on nikome ne nanosi zlo.”

Očekivano, njegov odvjetnik je zaključio da je riječ o “velikoj pobjedi religijskih sloboda u Texasu”, no njega nećemo uzimati zaozbiljno, jer bi jednako tako ustvrdio i da je to velika pobjeda barbarizma, samo da se našao na platnoj listi druge strane.

Inače, Merced se požalio da, od kad mu je zabranjeno ubijati životinje, nije uspio inicirati niti jednog novog svećenika. Dakle, onima koje zanima klanje životinja, a ne silovanje dječaka, sad znate kojoj se religiji trebate javiti. Možda da počnemo sastavljati priručnik koji će na osnovu vaših najmračnijih želja sastavljati preporuku religije čiji biste svećenik trebali biti?

Cijelu priču o veseljaku koji “nikome ne nanosi zlo” možete pročitati ovdje.

Umjesto zaključka

Dakle, guramo najnasilnije dijelove bajke stare 2000 godina u škole i onda se čudimo kad ljudi postupaju kao u tim pričama uzrokujući smrt vlastite djece, dok istovremeno blagoslivljamo (na svjetovnim sudovima!) slične krvoločnosti prema životinjama.

Kažem “mi”, jer i Hrvatska ide u tom smjeru. Ne zaboravite da se zvjeronauk kod nas polako, ali sigurno gura u vrtiće (pisali smo već o tome: U ime oca, sina i segregacije… amen!, Ako ne želite slušati priče o Bogu, začepite uši). Hoćemo li zaista mirno čekati da i hrvatska djeca počnu umirati od molitvi, a koze za “više ciljeve” (koji nemaju veze s prehranom)?

Ugodan ostatak ljeta, dragi moji. Odmorite se, ionako nam se crno piše…

Irska

Prenosimo vijest koju u cijelosti možete pročitati na web stranicama Daily Telegrapha, a koja se odnosi na najnovije ukazanje Djevice Marije u Irskoj. Umjesto standardnih ukazanja tipa Lourdes i Međugorje, majka stanovitog I.K. (2009) ovoga puta je iznenadila žitelje Rathkealea time što se ukazala ni više ni manje nego na jednom starom panju. Poput scene iz filma Life of Brian legendarnih Monty Python, kada se novopečeni sljedbenici još novopečenijeg mesije Briana Cohena svađaju oko toga treba li štovati njegovu tikvu ili šlapu, i u ovom slučaju postoje dvije različite struje:

While some believe the willow should be preserved and covered in glass, others think the believers are just barking up the wrong tree.

Charon je već pisao o irskom antiblasphemy Zakonu, a po svemu sudeći i sam svećenik gore navedenog naselja bi mogao nadrajsati zbog bogohuljenja:

“I have seen the tree … it’s only a tree.”

Samo stablo, a ne Blažena Djevica? Ili je možda riječ o utjelovljenju frazema ‘drvena Marija’?

Sudan

Talijanski dnevni list Il Corriere della Sera izvještava o slučaju sudanske novinarke koja će vjerojatno dobiti kaznu od 40 udaraca bičem. Razlog: optužena i uhićena Lubna Ahmed al-Hussein nedolično se oblačila i time (cit.) ‘ugrožavala javni red i mir’.

Inkriminirani odjevni predmet: hlače.

Već smo pisali o vjersko zatucanim sredinama gdje žene ne smiju nositi taj odjevni predmet. Mora da je jako frustrirajuće za svemoćnog Allaha to da ne uspije sam izvojevati pobjedu nad komadom robe, već to mora činiti preko svojih humanih i susretljivih delegata…

Engleska

Ova vijest nema možda veze sa (z)vjerskim zajednicama, no svejedno je vrijedna spomena. Veseljaci iz britanske službe za javno zdravstvo (NHS) izdali su i podijelili u školama letak u kojem se svi učenici pozivaju na dnevnu dozu orgazma.

Orgazam je zdrav i sprječava pojavu kardiovaskularnih bolesti, navodi se u NHSovom flyeru kojeg krasi zanimljiv slogan (moj bold):

“An orgasm a day keeps the doctor away. Health promotion experts advocate five portions of fruit and veg a day and 30 minutes’ physical activity three times a week. What about sex or masturbation twice a week?”

Znači, ako pravi seks nije dostupan, može se uvijek baciti ručni rad i time poboljšati kardiovaskularni sustav. I tako, dok se u Hrvatskoj pokreću inicijative poput one koju možete naći na portalu Katoličke udruge mladih Istre (KUMI), gdje se između ostalog upozorava na opasnost da (cit.) “homoseksualni i feministički lobi, u suradnji s plašljivim političarima koji nemaju jasno moralno opredjeljenje, kroji školski program za djecu u hrvatskim školama”, u Velikoj Britaniji seksualnost se prikazuje kao nešto što pozitivno utječe na organizam.

Tko zna, možda će i naši vrli ministri pokrenuti sličnu inicijativu, no sadržaj i poruka flyera bi mogli biti lagano drugačiji od engleskog. Ne bi me začudilo kad bi podijelili nešto u ovom stilu.

Izvor

Godine 1959. donešena je Deklaracija o pravima djeteta koju je do 1996. potpisalo 187 zemalja.

Jedan od tih potpisnika je i Švedska. No izgleda da određenom djelu stanovništva te zemlje prava djece ne znači ništa.

Dok Švedska svojim potpisom Deklaracije prihvaća

Članak 8 – PRAVO NA INFORMIRANOST
Dijete ima pravo na pristup obavijestima i materijalima iz nacionalnih i međunarodnih izvora. Država će poticati sredstva javnog priopćavanja na širenje obavijesti i materijala koji će promicati socijalne i duhovne dobrobiti djeteta, kao i tjelesnog i društvenog zdravlja, a poduzimati mjere radi zaštite djeteta od obavijesti i materijala škodljivih za njegovu dobrobit.
tu je država u pitanju

Članak 14 – DIJETE IMA PRAVO NA OBRAZOVANJE
Dijete ima pravo na obrazovanje. Država osigurava besplatnu i obvezatnu osnovnu izobrazbu, potiče razne oblike srednjoškolske izobrazbe dostupne svima, i svima omogućava stjecanje visoke izobrazbe na temelju sposobnosti.

nekima je to samo mrtvo slovo na papiru.

Zajednice muslimanskih imigranata smatraju da je seksualni odgoj u školama, odnosno informiranje mladih o spolnom životu, neprihvatljivo. Barem im je neprihvatljivo u obliku u kojem djeca dobivaju informacije o kondomima ili o tome da je homoseksualnost normalna i prihvatljiva. Umjesto da njihove mlade žene budu informirane i svjesne toga da i one imaju pravo na seksualnost i ispunjenje iste, vrli Alahovi dečki preferiraju žene koje skrivaju svoje tijelo i koje se pokoravaju bez prigovora.

Do sada su takvi roditelji imali pravo, temeljem paragrafa zakona starog 40 godina, da zabrane svojoj djeci pohađanje određenih nastavnih predmeta (prvesntveno vjeronauka koji nije muslimanski).

No, u planu je izmjena zakona koja ima široku političku podršku i kaja bi stala na kraj roditeljskim zabranama glede obrazovanja djece.

Naime, dokazalo se da tu “rupu u zakonu” koriste najviše očevi koji ne žele da njihove čedne i pokorne kćeri slušaju predavanja temeljena na medicinskim i znanstvenim činjenicama koje se kose sa obiteljskom “kulturom” i religijom. Ako je potrebno prilagoditi stomatologiju po Allahu, kako se školstvo i obrazovanje mogu izvući?

Dok muslimani rođeni u Švedskoj pokazuju hvale vrijednu dozu otvorenosti i prihvaćanja kulture zemlje koja ih je primila, noviji val imigranata se i dalje se grčevito drži restrikcije i tradicije.

Hoće li zakon biti izmijenjen te omogućiti svoj djeci pristup korisnim informacijama ili će prevagnuti popuštanje limitacijama koje se prodaju kao kultura, pokazat će vrijeme.

Seksualni odgoj je očito zabranje, no izgleda da je ovakav odgoj sasvim prihvatljiv.

Bit Deklaracije o pravima djeteta nisu sama prava koja su u njoj nabrojena, već činjenica da dijete mora znati da ta prava ima i da ih može ostvariti.

IZVOR: Jutarnji List