Irreverent Impiety

Uče vas da ste ovce, pa se date štrigati… no, dolazi li tome kraj?

Stranica ChurchOuting.org kreirana je s namjerom da LGBT vjernici konačno progovore protiv mržnje koju sipaju crkveni vođe, te time predstavljaju prepreku, a ne poveznicu (kako si sami vole tepati) tih istih vjernika s Bogom.

Site je orjentiran na Washingtonsku nadbiskupiju, no predstavlja i dobar odgovor našim vjernicima koji tako rado sliježu ramenima uz komentar “a što ja tu mogu?”. Eto, možete se organizirati i glasno reći što vam ne valja. Ili vam ovakva maćeha ipak odgovara, pa prigovarate samo zato jer vas je ipak sram priznati da vam se ta i takva Crkva zapravo sviđa?

A da nisu jedini, pokazuju i linkovi s njihovog sitea:

• Catholics United for Marriage Equality,
• Clergy United for Marriage Equality,
• About the Interfaith Alliance,
• …

Svaka od ovih organizacija je zanimljiva na svoj način. Naglasio bih posljednju (About the Interfaith Alliance), na čijoj “O nama” stranici između ostalog piše (prijevod, uz moje naglašavanje):

Kako se borimo?
Međuvjerska alijansa je jedina nacionalna međuvjerska organizacija posvećena čuvanju integriteta i religije i demokracije u Americi. Borimo se za vjeru i slobodu.

• Nacionalna politika – Borimo se za zakone koji bi štitili granicu između religije i vlasti, kako se politika ne bi miješala u vašu vjeru i kako se vjerske stvari ne bi miješale u vaše slobode.
• Temeljni aktivizam – Naši lokalni suradnici mobiliziraju pojedince u zajednici koji će donijeti promjenu vlastitim zajednicama. Pružamo osnovu za borbu protiv fanatizma i obranu religijskih sloboda vezanih uz lokalna pitanja, uključivo edukaciju kandidata, religiju u javnoj sferi i međureligijske odnose.
• Izbori – Pomažemo religijskim vođama i političarima da upravljaju granicom između politike i religije na način koji jamči odvojenost crkvi i države.
• Edukacija – Pokrećemo međuvjerski dijalog kako bismo unaprijedili uzajamno razumijevanje i poštivanje vjerskih razlika.

E sad, meni je to malo previše religije, ali moram priznati da ovdje vidim napore koji su za svaku pohvalu. Ljudi hoće vjerovati i hoće što normalniji (su)život s okolinom. Ne žele se opterećivati mržnjom prema onima koji nisu njihove kopije.

Zašto je to tako još uvijek tako teško “vladajućima”? (ovo je retoričko )

I, bolje pitanje (upućeno vjernicima), na kojoj strani mislite (o)stati? Onoj koja vas/nas svakodnevno zasipa mržnjom i lažima ili onoj koja se ne zamara “sitnicama”, nego traži dobro u ljudima?

Za kraj, jedna simpatična pričica:

Nekada davno stari indijanac ispriča svome unuku jednu životnu istinu:

“U duši svakog čovjeka se vodi neprestana borba. Kao borba između dva vuka. U duši svakoga od nas.
Jedan vuk predstavlja ZLO.
Predstavlja bijes, zavist, ljubomoru, mržnju, pohlepu, aroganciju, samosažaljenje, laž, krivicu, grijeh, srdžbu, pakost, lažni ponos, sebičnost, podsmijeh…
Drugi vuk predstavlja DOBRO.
Predstavlja ono što pruža užitak, mir, ljubav, nadu, vedrinu, ljubaznost, dobrotu, srdačnost, darežljivost, istinu, saosjećanje, sreću, vjeru…”

Unuk se zamisli na nekoliko trenutaka. Sve svoje misli vrijedno usmjeri u dubinu djedovih riječi, pa ga upita:

“I koji vuk će na kraju pobijediti?”

Stari indijanac, pogleda unuka pravo u oči i bez ijedne emocije na svom izbrazdanom licu odgovori:

“Uvijek pobjeđuje onaj kojeg hraniš…”

(izvor)

Nemojte mi sad tu da zašto je “vjera” u dobrim osobinama. Postoje razne vjere, npr. vjera u prijatelje i druge bliske osobe, vjera u ljude, vjera u znanost,…

Švedska luteranska crkva ima novog biskupa u Stockholmu.

Ona je lezbijka.

U stabilnoj vezi.

I imaju trogodišnje dijete.

Ne naročito veliko iznenađenje od crkve koja omogućuje i homoseksualne crkvene brakove.

I dok će se razni “pravovjerni” križati da kuda svijet ide, ja ću samo reći da se meni čini jako logično na vodeće mjesto “religije ljubavi” smjestiti ženu koja voli, voljena je i pruža birgu i ljubav djetetu. Sigurno takva može kvalitetnije propovijedati o obitelji i ljudima nego gomila mizantropa u haljinama koji nikad nisu imali obitelj (osim eventualno zabranjenih avantura i krevete žena (djevojčice i dječake da ne spominjem) koje nisu “njihove”).

Čestitam švedskoj luteranskoj crkvi što im “ljubav prema čovjeku” i “jednakost svih ljudi pred Bogom” nisu samo prazne fraze.

A čestitam i novoj biskupici (ili kako bi se ta “blasfemija” zvala na hrvatkom) Evi Brunne i njenoj obitelji.

Izvor

Ne, niste zalutali na neki tehnički site koji promovira “Linux svetinju” (iako ja odavna radim samo na Linuxu). Riječ je o spin-offu (distribucija nastala na temelju druge distribucije) Ubuntua, maštovitog naziva Ubuntu Christian Edition. Popis stvari koje su tu dobiju je solidno očekivan:

1. Xiphos — software za proučavanje Biblije,
2. Dansguardian — sustav za “roditeljski nadzor” pristupa webu,
3. GnuCash — sustav koji pomaže pri baratanju s novcem,
4. GnomeOffice — solidno kvalitetna zamjena za M$ Office,
5. OpenSong — sustav za note, textove pjesama i sl.,
6. Wine — emulator Windowsa za one koji žele pokretati i Windows aplikacije,
7. E-sword — još jedan biblijski software,
8. i još mnogo toga!

Eh, sad, zlobnici bi odavde mogli komentirati prioritete: prvo Biblija, a odmah zatim cenzura (smatram da bi na djecu trebali paziti roditelji i dobar odgoj, a ne cenzorski programi!); na trećem mjestu, očito ciljajući na svećeničku populaciju ove antimaterijalne religije, nalazi se baratanje novcem.

Bilo kako bilo, ako se već nalazite na religijskoj Mračnoj Strani, evo Vam prilike za iskupljenje, da barem kompjuterski dođete na Svjetlu Stranu.

P.S. Baš me zanima imaju li i Amish edition…

Na službenim web stranicama Vatikana dostupan je tekst kojeg je sastavio Herr Ratzi povodom prve opće kongregacije 2. specijalnog Biskupskog sinoda za Afriku. Tekst je trenutno dostupan samo na talijanskom jeziku, no vrijedi izdvojiti sljedeću tvrdnju njemačkog ovčara:

Le cose della scienza, della tecnica comportano grandi investimenti: le avventure spirituali e materiali sono costose e difficili. Ma Dio si dona gratuitamente.

Prijevod: Stvari koje se odnose na znanost i tehniku zahtijevaju velike investicije. Duhovni i materijalni pothvati su skupi i naporni, ali se zato Bog daje besplatno.

Ako se Bog daje besplatno, a znanost je toliko teška, zahtjevna i skupa, onda:

a) Crkvi ne treba sva ta lova iz Državnog proračuna.

b) neka se Papa odrekne inovacija na području medicine i tehnologije, s obzirom da je…

c) …Božja pomoć dovoljna.

Neka Ratzi sad to pokuša objasniti pacijentima koji leže u odjelima onkologije.

No, serija komičnih izjava iz Vatikana se nastavlja izjavom nadbiskupa Silvana Tomasija, stalnog promatrača Svete Stolice pri Uredu UN-a. Charon je već pisao o njegovoj pajtonovskoj izjavi kako je pedofilija učestalija pojava u drugim vjerskim skupinama i ustanovama.

Tomasi sada pak tvrdi kako su katolički svećenici-zlostavljači prije svega homoseksualci sa sklonostima efebofilije (muški homoseksualizam prema dječacima od 16 do 18 godina), a ne pedofili.

Zaključak: pedofilije ima više među muslimanima i židovima, dok u Katoličkoj crkvi postoje saaaaaaaamo sporadični slučajevi istospolne ljubavi prema pubertetlijama. I time se, naravno, opet trpa homoseksualnost na crnu listu.

Zar se meni samo čini, ili Tomasi brka lagano pojmove? Jedna je stvar kada odrasla osoba spolno zlostavlja dijete; druga je stvar homoseksulanost, odnosno kada dvije osobe istoga spola svjesno prihvaćaju (i primjenjuju) vlastitu seksualnu orijentaciju.

Izvor:

UAAR- Il papa: “Dio è gratis, la scienza costa, le analisi empiriche prescindono da Dio”

UAAR- Onu, Vaticano: “Preti colpevoli di violenze non sono pedofili ma omosessuali”

Dosta je da ste mladi, pa da vas jako volim

Zanimljiva je to poruka katoličkog sveca Don Bosca, prenesena na stranicama zagrebačke crkve “Sveta Mati Slobode” (u narodu, zbog svoje prekrasne arhitekture, poznata i kao BUC — Big Ugly Crkva).

E sad, to što je netko prije 150 godina kao kriterij svoje ljubavi postavljao mladost, a ne — recimo — dobrotu… ok, bilo, pa prošlo.

Ali što danas netko to ponavlja kao veliki citat, pogotovo ako se uzmu u obzir pedofilski skandali zadnjih 10ak godina…

P.S. Ako sami “skočite” do sitea da nađete poruku, one se mijenjaju. Tako umjesto navedene, možete još vidjeti i “Daj mi duše, drugo uzmi” (od kad duša spada u kvantificirajuću kategoriju?! ja mislio da svatko ima jednu, a ne — ne znam — na kile) i “Igrajte se, skačite, vičite, samo nemojte griješiti” (griješiti je ljudski, čika Bosco!).

P.P.S. Da, u Zagrebu postoji i SUC (Small Ugly Crkva). Ostavljam čitateljima na mozganje koja je to. Znam da ima podosta kandidata, no SUC je — kao i BUC — samo jedna.

Počnimo s Wikipedijom:

The phrase “What would Jesus do?” (often abbreviated to WWJD) became popular in the United States in the 1890s and again in 1990s as a personal motto for thousands of Christians who used the phrase as a reminder of their belief that Jesus is the example to be followed in daily life, and to act in a manner of which Jesus would approve. The initialism WWJD is sometimes used by Christians to mean “Walk with Jesus daily”. Many Christians still use this phrase today, especially with young children.

Prvo bi pitanje koliko onih koji na usnama nose “WWJD?” stvarno i žive život u tom stilu…

“Would Jesus Discriminate (bi li Isus diskriminirao)?”, pitaju se organizatori akcije “Why Would We?” iz Metropolitan Community Church (MCC). Riječ je o crkvi koja ima župe u 20 država, te zagovara ljudska prava (pogotovo gay prava, uključivo i homoseksualne brakove), a inicijativa je — još čudnije od same akcije — krenula iz Texasa!

Iako je osnovna premisa jednostavna, ekipa ju je dodatno razvila i potrudila se citatima iz Biblije argumentirati stvari onima koji se kunu u ljubav živeći mržnji. Više možete naći na njihovom siteu.

Kad netko zapili s religijskim homofobnim pričama, sada znate gdje ćete ga/ju poslati…

(Pronađeno na Pink News)

U svijetu religijski indoktriniranog terorizma (9/11, napadi u Britaniji, napadi na pogrebne povorke “zbog homoseksualnosti”,…), ljudskih prava zabranjenih referendumima uz inicijativu i podršku religijskih organizacija (Kalifornija, Arkansas, Florida,…), progona i umorstava baziranih na drugačijim vjerovanjima ili jednostavno zbog “grijeha” (diljem Afrike, Indija,…),… što mislite, što je to Zlo gore od grijeha?

Da Vam olakšam pogađanje: pričam o stavu kojeg je prezentirao stari, a zdušno prihvatio i novi nadbiskup Westminstera…

Naravno, Zlo svih Zala su – ateizam i sekularizam! Riječima ove dvojice genija, “ateizam je kriv za ratove i destrukciju”.

Zanimljivo je podsjetiti se kako je nedavno mlađi od ove dvojice, nadbiskup Vincent Nichols, novi poglavar Katoličke crkve Engleske i Walesa, izazvao buru u medijima. U jeku skandala oko zlostavljanja djece pod okriljem te iste crkve, dotični je izjavio kako su oni koji priznaju da su bili zlostavljači – “hrabri”, jer “moraju biti svjesni kako će ta priznanja afektirati i sve dobro što su napravili”. Errrr… “sve dobro” je kompenzacija za utherivanje Duha Svetoga djeci analnim putem?!

I tako, veće je zlo tvrditi da nema Boga ili jednostavno tražiti da se momci u haljama ne petljaju u svjetovnu politiku, nego malo zlostavljati djecu. A zlostavljanja su bila, danas je to poznato i dokazano, i fizičke i psihološke prirode, a radili su ih i svećenici i redovnice i “časne” sestre (konkretno, navode se redovi “Kršćanska braća” i “Sestre milosrdnice”… kako prikladno!).

Eto, za kraj, da izdvojim zrnca mudrosti kojima je veselo aplaudiralo 2000 ljudi na svečanoj in-a-uguraciji:

For Jesus, the inability to believe in God and to live by faith is the greatest of evils.

You see, the things that result from this are an affront to human dignity, destruction of trust between peoples, the rule of egoism and the loss of peace.

One can never have true justice, true peace, if God becomes meaningless to people.

Baš dobre poruke od nekoga tko vidi dobrotu u zlostavljačima djece…

Izvori:

• Archbishop of Westminster attacks atheism but says nothing on child abuse
• New Archbishop of Westminster Vincent Nichols attacks secularists
• Church failed to act on child sex abuse – report
• Clergy who admit child abuse ‘courageous’, claims Catholic leader Vincent Nichols
• Men in fancy hats set their priorities

Prije četiri dana, u članku Dozvola za čedomorstvo (2) pisali smo o trinaestogodišnjem Danileu Hauseru oboljelom od Hodginsonove bolesti, a čiji roditelji (i on) odbijaju liječenje. Državni tužitelj pokrenuo je spor i sudstvo je – u samo četiri dana – odgovorilo: roditelji  moraju Daniela podvrgnuti terapiji ako liječnici procijene da ima nade da mu spase život!

Odgovor obiteljskog odvjetnika? “Ova je odluka udarac na obitelji (primijetite množinu, op. Charon). Ona marginalizira odluke koje roditelji svakodnevno donose o liječenju svog djeteta, promovirajući stav da velika vlada bolje od nas zna što je za nas dobro.”

Hmda… velika vlada (zapravo sud… zanimljivo da odvjetnik to ne razlikuje) je odlučila da su život i zdravlje za dječaka bolji od mučne smrti od raka. Pametna neka vlada…

Cijeli tekst možete pročitati ovdje.

Izvalio je to i ostao živ kardinal Cardinal Cormack Murphy-O’Connor:

(filmić traje samo minutu)

U prošlom članku pisali smo o roditeljima koji brane liječenje za svoju smrtno bolesnu djecu, naravno, uz religijske izgovore.

Danas sam nabasao na novi slučaj, koji je utoliko gori da dijete i samo odbija liječenje, okrečući se “prirodnim lijekovima” poput ljekovitog bilja i vitamina. Bolest? Hodginskova bvolest, jedan od najlakše liječivih rakova.

Stvar se pokušava riješiti sudskim putem: državni tužitelj tuži roditelje za zanemarivanje djeteta i ugrožavanje njegovog života. Obrana? Tretman narušava njihova religijska uvjerenja.

Ajde… imaju ljudi 8 klinâca, pa im je valjda statistički zanemarivo ako propadne experiment s biljem i vitaminima (i molitvama, siguran sam, iako ih ne spominju u tekstu).

Za one koje zanima cijela priča, originalni članak na engleskom možete naći ovdje.

Ja ove slučajeve nisam tražio. Nabasao sam na njih u sredstvima javnih priopćavanja. Koliko takvih slučajeva stvarno ima ako slučajno naletim na dva komada u dva dana?!