Irreverent Impiety

Don Petar Mikić stari je znanac Irreverent Impietyja. Na ovim stranicama prvi se put našao početkom ove godine, kad se pročulo da plaća 1000 kuna onim roditeljima koji svoje dijete krste nekim od podobnih imena. Popis tih imena, naravno, sastavlja on sam.

Štogod mislili o takvoj praksi, treba se priznati da je stvarno čudno da neki svećenik nešto daje ljudima. Ipak smo navikli da dečki u haljinama samo uzimaju.

Očito neshvaćen, don Mikić odlučio je ispraviti zabludu da on nekome nešto daje i svima dati do znanja da on savjesno primjenjuje modus operandi svoje matične institucije. Prenosimo članak s Net.hr-a na koji nas je uputio čitatelj MetaPhase:

Don Petar Mikić, svećenik crkve Kraljice neba i zemlje u Pločama, uveo je 32 pravila kojih se svaki župljanin mora strogo pridržavati jer mu u suprotnom prijeti kazna i do 250 kuna!

“Manjina je u Hrvatskoj pokušavala nametnuti silom svoje stavove većini, kroz Partiju, medije i druge načine. Ali, nikad to narod nije prihvatio”, komentirao je početkom godine don Petar Mikić, no sudeći prema njegovim postupcima i reakcijama stanovnika Ploča, čini se kako “narod” nema druge nego prihvatiti njegove stavove.

Naime, svećenik crkve Kraljice neba i zemlje podijelio je svim svojim župljanima 32 pravila kojih moraju strogo pridržavati, jer im u suprotnom prijeti čak 250 kuna kazne.

Pravila su uglavnom koncentrirana na način odijevanja, nošenja frizure i ponašanje Pločana. Don Mikić je uveo i zakasnine za krizmanike koji potvrde za kuma ne donesu do 15. ožujka – svaki dan zakasnine plaća se 10 kuna.

Pravila se moraju poštivati, jer osim novčane kazne, krizmanci mogu ostati i bez sakramenta, a svećenik im neće dopustiti da to obave u drugoj župi. Iako su sakramenti besplatni, don Mikić čak i to naplaćuje, a dio dobivenog novca ulaže u gradnju crkve i pastoralnog centra u Pločama.

Čini se da je “kraljica neba i zemlje” sličnija Ivanu bez zemlje, pa joj treba hitna financijska injekcija inače poslovično bogatog hrvatskog naroda.

Da se malo vratimo na staru priču, saznasmo i odakle onih 1000 kuna za podobno ime djeteta:

Svećenik koji je od svog poziva napravio unosan biznis odredio je i da svaki kum prilikom krizmanja mora crkvi dati najmanje 1000 kuna, pišu 24sata.

Dakle, ako djetetu date podobno ime, don Mikić Milostivi vratit će Vam dio novca koji krizmani kumovi tog djeteta trebaju isplatiti. Kružni tok novca u prirodi je tako lijepa stvar.

Na Indexu se mogu pronaći i dijelovi cjenika don Mikića:

U crkvi Kraljice neba i zemlje tako se za upis na vjeronauk plaća obaveznih 100 kuna. Cifra je još veća za djecu koja prošle godine nisu pohađala vjeronauk; njihovi roditelji plaćaju 250 kuna. No, niti to nije dovoljno pohlepnom svećeniku koji naplaćuje čak i neopravdani izostanak s vjeronauka. Jedan neopravdani sat tako košta “simboličnih” 10 kuna.

Ista se cifra plaća i za prekasno predavanje molbi i potvrda za krizmanje, i to po formuli da svaki dan zakašnjenja košta 10 kuna. Izostanak s nedjeljne mise vjernike u Pločama košta duplo više pa za taj “grijeh” moraju iz novčanika izdvojiti 20 kuna! No, najgore prolaze kumovi mladih krizmanika, koji za crkvene potrebe prilikom krizme moraju izdvojiti najmanje 1000 kuna, dok je gornji iznos “donacije” proizvoljan.

Don Mikić svom stadu ne dopušta ni da sami biraju svoju odjeću i modne dodatke. Odredio je tako da djevojke na rukama mogu nositi tek prsten i narukvicu, dečki ne smiju nositi naušnice, a dao im je i par “savjeta” kako im mora izgledati frizura! Njegovi župljani su već na to navikli, plaćaju njegove bizarne “poreze” i nikome se ne tuže jer znaju da, ako se usude progovoriti, neće moći primiti sakramente nigdje drugdje jer bi od don Mikića morali dobiti dozvolu da primanje sakramenata u drugoj župi.

Ne mogu ne biti zloban, pa primijetiti da don Mikić progovara čak i kakve moraju biti uzorne frizure, no svoju nije sposoban obuzdati, ako je vjerovati slici preuzetoj iz Dubrovačkog vjesnika.

Nije ovo “božjim pastirima” prvi puta da tako bezočno štrigaju svoje ovce. Npr. prije niti pola godine pisali smo o cjeniku don Mikšića (zanimljiva sličnost prezimena).

Baš me zanima hoće li se službena Crkva oglasiti o ovom najnovijem potezu poduzetnog don Mikića, s obzirom na stav Vatikana kako se bogoslužja ne smiju naplaćivati.

Inače, da ne biste mislili kako je don Mikić neka opaka zvjerka, riječ je zapravo o “samozatajnom, ali dosljednom, čvrstom i upornom župniku”:

S ponosom župnik Mikić, koji vozi automobil u raspadajućem stanju, ističe da mu se san ostvario jer je živio za gradnju nove crkve. »Kad bi mi netko ponudio neku materijalnu pomoć, to sam usmjeravao u gradnju crkve. Uvijek sam znao reći: Daj to za gradnju crkve. Što će mi novi auto? Isto tako ne mogu obući dvoje hlače jedne na druge, niti dvije košulje odjednom. Važno je da je na meni čisto. Nikad nisam želio biti rob materijalnom. Isto tako smatram da svećenik mora biti primjer u svojoj sredini. Mora biti uz narod, dijeliti sudbinu naroda, a ipak biti drukčiji od njih.«

Izvor: Glas Koncila

Dok civilizirani svijet izbjegava religijske simbole u uredima, a oni manje civilizirani se oko toga prepucavaju, Italija staje rame uz rame s Iranom i sličnim državama i — naplaćuje kazne ako u uredu nema raspela! Nezanemarivu svoticu od 500 EUR po svoj će prilici platiti Francesca Accardo, direktorica kombinirane škole Reina u općini Chiusa Sclafani. Njen je grijeh to što postoji raspelo u svakoj učionici i uredu, osim u njenom vlastitom.

Općinski su redari obilazeći lokalnu školu uočili kako križa nema u uredu direktorice

RIM – Na 500 eura globe bit će osuđena Francesca Accardo, direktorica kombinirane škole Reina u općini Chiusa Sclafani, jer općinska inspekcija nije našla raspelo istaknuto u njezinu uredu.

U toj maloj općini nedaleko od Palerma na Siciliji na vlasti je Puk slobode, vladajuća stranka Silvija Berlusconija.

Zašto sam ih pustila

Njezin vođa i načelnik u prošli petak je odaslao okružnicu u kojoj piše da “raspela moraju ostati u učionicama i javnim prostorijama općine Chiusa Sclafani”, da će “općinska policija u roku od 15 dana kontrolirati poštuje li se odluka” te da će “prekršitelji biti kažnjeni s 500 eura globe”. U utorak, dakle znatno prije isteka roka, općinski redari pokucali su na vrata škole.

Direktorica ih je pustila (“a nisam morala bez sudskog naloga”, kaje se sada), ušli su, brzo prošli kroza sve učionice, kroza sve kancelarije, raspelo je uredno svugdje bilo istaknuto – samo ga nije bilo u direktorice koja kaže da nije ni opazila da manjka.

Tek 1923. je Italija odlučila uvesti raspela u učionice, kraljevskim dekretom kojim je odlučeno da ondje uz Krista visi i portret Nj. V. Kralja.

Smeta i predsjednik

Bez ikakve odluke je poslije rata Kraljev portret zamijenjen Predsjednikovim. Sada pak Vittorio Messori, prijatelj i intervjuist prethodnog pape, polemički veli da bi iz učionica trebalo maknuti i predsjednika Napolitana, jer i on možda nekome smeta.

Izvor: Jutarnji.hr

Naravno, opet se brani tzv. “religijska sloboda” nametanja svojih stavova i zidnih ukrasa svima…

P.S. Možda nas Teomondo i Isis usreće s pokojim prijevodom iz talijanskog ustava…

Ivan Santo Subito Pavao II. daje povoda pričama o sebi i iz groba.

Dok je u toku proces za njegovu beatifikaciju, izlaze na vidjelo nova saznanja o ovom vještom populistu i marketinškom stručnjaku. Naime, časna sestra Tobiana Sobódka koja ga je njegovala, svjedoči o njegovoj sklonosti samokažnjavanju (flagelacija):

“Često se podvrgavao samokažnjavanju. Čule bi ga, ja i druge sestre, jer su nam sobe bile blizu njegove. Čuo bi se zvuk udaraca. Prakticirao je samokažnjavanje kada je još bio autonoman i u stanju kratati se samostalno”.

Samokažnjavanje je već samo po sebi morbozno, bilo bi još gore i u slučaju da je nastavio s tom odvratnom praksom i kada ga je i (fizičko) zdravlje napustilo.

Izgleda da časna sestra nije jedina svjedokinja – o Wojtylinoj bolesnoj sklonosti svjedoči i Emery Kabongo, njegov drugi tajnik.

“Činio bi pokoru naročito prije imenovanja novih biskupa i svećenika. Prije nego bi prenio sakramente na druge htio se pripremiti pokorom. Nisam nikada prisustvovao samokažnjavanju, no iz povjerljivih izvora znam da se tome podvrgavao”.

Izgleda da je papa imao ne samo bolestan odnos prema svome tijelu već i prema molitvi:

“Kada bi Wojtyla molio ništa ga nije smjelo ometati. Kada sam stupio u službu, objasnili su mi da, neovisno o važnosti neke vijesti, nije ga se smjelo prekidati. Za njega je molitva dolazila prije svega. Prvo je dolazio Bog, a nakon toga sve ostalo, uključujući i probleme svijeta”.

Baš dirljiv primjer mortifikacije tijela i uma

Izgleda da je njemu izlaz za sve probleme bila molitva i obraćanje vrhovnom šefu:

“Molio je kada je netko umirao: prijatelj, poznanik, žrtve nekog atentata. Molio je kada bi doznao o težini neke političke situacije u svijetu, kada bi negdje buknuo rat. Molio je kada bi imao problema, kada bi dobio lošu vijest ili imao problem koji je trebao rješiti. Išao bi u kapelu i ostao bi tamo dok ne bi rješio stvar”.

Kako se ikoji rat ili politički problem rješio molitvom – meni osobno to ostaje veliki misterij.

Da ne bi ispalo da je Wojtyla bio sebičan, molio je on i za zemlje koje je posjećivao:

“Smatrao sam da su njegove molitve bile molitve za probleme stanovništva posjećenog mjesta. Izgledalo je kao da se poistovjećuje s njima, sa njihovim patnjama. Sjećam se da je u Vilniusu molio šest sati bez prestanka.”

A konkretna pomoć od tih molitvi je…?

Izgleda da bog, unatoč bičevanju i gorljivim molitvama, nije bio baš raspoložen za pomoć. Sudeći po stanju u zemljama koje je Ivan Pavao II. posjetio (Afrika in primis) molitve i flagelacija ne služe ničemu.

Kao da nam je za tu tvrdnju trebao još jedan dokaz…

IZVOR: La Stampa

Uče vas da ste ovce, pa se date štrigati… no, dolazi li tome kraj?

Stranica ChurchOuting.org kreirana je s namjerom da LGBT vjernici konačno progovore protiv mržnje koju sipaju crkveni vođe, te time predstavljaju prepreku, a ne poveznicu (kako si sami vole tepati) tih istih vjernika s Bogom.

Site je orjentiran na Washingtonsku nadbiskupiju, no predstavlja i dobar odgovor našim vjernicima koji tako rado sliježu ramenima uz komentar “a što ja tu mogu?”. Eto, možete se organizirati i glasno reći što vam ne valja. Ili vam ovakva maćeha ipak odgovara, pa prigovarate samo zato jer vas je ipak sram priznati da vam se ta i takva Crkva zapravo sviđa?

A da nisu jedini, pokazuju i linkovi s njihovog sitea:

• Catholics United for Marriage Equality,
• Clergy United for Marriage Equality,
• About the Interfaith Alliance,
• …

Svaka od ovih organizacija je zanimljiva na svoj način. Naglasio bih posljednju (About the Interfaith Alliance), na čijoj “O nama” stranici između ostalog piše (prijevod, uz moje naglašavanje):

Kako se borimo?
Međuvjerska alijansa je jedina nacionalna međuvjerska organizacija posvećena čuvanju integriteta i religije i demokracije u Americi. Borimo se za vjeru i slobodu.

• Nacionalna politika – Borimo se za zakone koji bi štitili granicu između religije i vlasti, kako se politika ne bi miješala u vašu vjeru i kako se vjerske stvari ne bi miješale u vaše slobode.
• Temeljni aktivizam – Naši lokalni suradnici mobiliziraju pojedince u zajednici koji će donijeti promjenu vlastitim zajednicama. Pružamo osnovu za borbu protiv fanatizma i obranu religijskih sloboda vezanih uz lokalna pitanja, uključivo edukaciju kandidata, religiju u javnoj sferi i međureligijske odnose.
• Izbori – Pomažemo religijskim vođama i političarima da upravljaju granicom između politike i religije na način koji jamči odvojenost crkvi i države.
• Edukacija – Pokrećemo međuvjerski dijalog kako bismo unaprijedili uzajamno razumijevanje i poštivanje vjerskih razlika.

E sad, meni je to malo previše religije, ali moram priznati da ovdje vidim napore koji su za svaku pohvalu. Ljudi hoće vjerovati i hoće što normalniji (su)život s okolinom. Ne žele se opterećivati mržnjom prema onima koji nisu njihove kopije.

Zašto je to tako još uvijek tako teško “vladajućima”? (ovo je retoričko )

I, bolje pitanje (upućeno vjernicima), na kojoj strani mislite (o)stati? Onoj koja vas/nas svakodnevno zasipa mržnjom i lažima ili onoj koja se ne zamara “sitnicama”, nego traži dobro u ljudima?

Za kraj, jedna simpatična pričica:

Nekada davno stari indijanac ispriča svome unuku jednu životnu istinu:

“U duši svakog čovjeka se vodi neprestana borba. Kao borba između dva vuka. U duši svakoga od nas.
Jedan vuk predstavlja ZLO.
Predstavlja bijes, zavist, ljubomoru, mržnju, pohlepu, aroganciju, samosažaljenje, laž, krivicu, grijeh, srdžbu, pakost, lažni ponos, sebičnost, podsmijeh…
Drugi vuk predstavlja DOBRO.
Predstavlja ono što pruža užitak, mir, ljubav, nadu, vedrinu, ljubaznost, dobrotu, srdačnost, darežljivost, istinu, saosjećanje, sreću, vjeru…”

Unuk se zamisli na nekoliko trenutaka. Sve svoje misli vrijedno usmjeri u dubinu djedovih riječi, pa ga upita:

“I koji vuk će na kraju pobijediti?”

Stari indijanac, pogleda unuka pravo u oči i bez ijedne emocije na svom izbrazdanom licu odgovori:

“Uvijek pobjeđuje onaj kojeg hraniš…”

(izvor)

Nemojte mi sad tu da zašto je “vjera” u dobrim osobinama. Postoje razne vjere, npr. vjera u prijatelje i druge bliske osobe, vjera u ljude, vjera u znanost,…

Kissing Hank’s Ass zanimljiv je tekstić čiji prijevod nam je poslao Ajgor. Svaka sličnost sa stvarnim osobama i religijama je namjerna.

Jutros je netko pokucao na moja vrata. Kad sam ih otvorio ugledao sam uredan, pristojan par. Muškarac je prozborio prvi:

Josip: “Dobro jutro! Ja sam Josip, a ovo je Marija.”

Marija: “Dobro jutro! Došli smo te pozvati da ljubiš Franjino dupe s nama.”

Ja: “Molim?! O čemu pričate? Tko je Franjo i zašto bih želio ljubiti njegovo dupe?”

Josip: “Ako poljubiš Franjino dupe, On će ti dati milijun kuna, ako nećeš On će ti razbiti nos.”

Ja: “Ha? Što ste vi, neki bizarni mafijaši?”

Josip: “Franjo je milijarder, čovjekoljubac. Franjo je sagradio ovaj grad. Franjo posjeduje ovaj grad. On može raditi štogod On poželi, i On ti želi dati milijun kuna, ali ne može dok ne poljubiš Njegovo dupe.”

Ja: “To baš i nema nekog smisla. Zašto…”

Marija: “Tko si ti da propituješ Franjin dar? Ne želiš milijun kuna? To ne vrijedi jedne puse u dupe?”

Ja: “Pa možda, kad bi bilo za stvarno, ali…”

Josip: “Pa onda dođi i poljubi Franjino dupe s nama.”

Ja: “Ljubite li vi Franjino dupe često?”

Marija: “O, da, stalno…”

Ja: “I on vam je dao milijun kuna?”

Josip: “Pa, ne. Ne dobiješ novac dok ne odeš iz grada.”

Ja: “I zašto vi dvoje niste otišli iz grada?”

Marija: “Ne možeš otići dok te Franjo ne pozove, ili ne dobiješ novac i još ti On razbije nos.”

Ja: “Znate li ikoga tko je ljubio Franjino dupe, otišao iz grada i dobio milijun kuna?”

Josip: “Moja je mama ljubila Franjino dupe godinama. Otišla je iz grada lani i siguran sam da je dobila novce.”

Ja: “Što niste razgovarali od tad?”

Josip: “Naravno da nismo, Franjo to ne dozvoljava.”

Ja: “I na temelju čega mislite da će vam On zaista i dati te novce kad niste nikad razgovarali ni sa kim tko je te novce dobio?”

Marija: “Pa, On ti daje malo tu i tamo prije nego odeš. Možda dobiješ povišicu, možda dobiješ malo na lotu, možda pronađeš sto kuna na pločniku.”

Ja: “Kakve to veze ima s Franjom?”

Josip: “Franjo ‘zna ljude’.”

Ja: “Žao mi je. ali ovo mi izgleda kao bizarna prijevara.”

Josip: “Ali to je milijun kuna, možeš li zaista propustiti takvu priliku? I zapamti, ako ne ljubiš Franjino dupe On će ti razbiti nos.”

Ja: “Možda da odem vidjeti Franju, porazgovaram s Njim, pa da mi On kaže…”

Marija: “Nitko nije vidio Franju, nitko ne razgovara s Franjom.”

Ja: “Pa kako onda ljubite Njegovo dupe?”

Josip: “Ponekad Mu samo pošaljemo pusu i mislimo na Njegovo dupe. Inače ljubimo Alojzijevo dupe, pa on prenese.”

Ja: “Tko je Alojzije?”

Marija: “Naš prijatelj. On nas je naučio svemu što znamo o ljubljenju Franjinog dupeta. Sve što smo trebali napraviti je bilo odvesti ga na večeru par puta.”

Ja: “I vi mu vjerujete na riječ kad vam kaže da ima neki Franjo, i da Franjo želi da ljubite Njegovo dupe, i da će vas Franjo nagraditi?”

Josip: “O, ne! Alojzije ima Franjino pismo koje je dobio prije puno godina koje sve to objašnjava. Evo ti kopija, uvjeri se sam.”

Alojzijev memorandum

1. Ljubi Franjino dupe i On će ti dati milijun kuna kad napustiš grad.
2. Pij alkohol umjereno.
3. Razbij nos onima koji nisu kao ti.
4. Hrani se zdravo.
5. Franjo je ovo izdiktirao osobno.
6. Mjesec je napravljen od zelenog sira.
7. Sve što Franjo kaže je ispravno.
8. Operi ruke nakon što koristiš zahod.
9. Ne pij alkohol.
10. Jedi svoje hrenovke u pecivu, bez dodataka.
11. Ljubi Franjino dupe ili će ti On razbiti nos.

Ja: “Ovo izgleda kao da je pisano na Alojzijevom memorandumu.”

Marija: “Franjo nije imao papira.”

Ja: “Imam osjećaj da kada bi provjerili rukopis ustanovili bi da je Alojzijev.”

Josip: “Pa naravno, Franjo je diktirao.”

Ja: “Mislio sam da si rekao kako nitko ne može vidjeti Franju?”

Marija: “Ne sada, ali prije puno godina On je govorio nekim ljudima.”

Ja: “Mislio sam da ste rekli da je čovjekoljubac. Kakav to čovjekoljubac razbija nos ljudima jer su drugačiji?”

Marija: “To Franjo želi a Franjo je uvijek u pravu.”

Ja: “Otkud ti to?”

Marija: “Stavka broj 7 kaže ‘Sve što Franjo kaže je ispravno’ i to je meni dovoljno!”

Ja: “Možda je vaš prijatelj Alojzije to sve izmislio.”

Josip: “Nema šanse! Stavka broj 5 kaže ‘Franjo je ovo izdiktirao osobno’. Osim toga stavka broj 2 kaže ‘Pij alkohol umjereno’, stavka broj 4 kaže ‘Hrani se zdravo’ i stavka 8 kaže ‘Operi ruke nakon što koristiš zahod’. Svatko zna da su te stvari ispravne, stoga i ostatak mora također biti ispravan.”

Ja: “Ali stavka 9 kaže ‘Ne pij alkohol’ što se ne slaže sa stavkom 2, a stavka 6 kaže ‘Mjesec je napravljen od zelenog sira’ što je jednostavno pogrešno.”

Josip: “Nema kontradikcije između stavki 9 i 2, stavka 9 samo pojašnjava stavku 2. A što se tiče stavke 6, nikad nisi bio na Mjesecu pa ne možeš biti siguran.”

Ja: “Znanstvenici su prilično pouzdano utvrdili da je Mjesec napravljen od stijenja…”

Marija: “Ali nisu sigurni da li je to stijenje sa Zemlje ili se formiralo u svemiru, stoga isto tako može biti i od zelenog sira.”

Ja: “Zaista nisam stručnjak, ali mislim da je teorija o formiranju Mjeseca u svemiru napuštena. Osim toga, ne znati otkud je stijena neće ju pretvoriti u sir.”

Josip: “Ha! Upravo si priznao da znanstvenici griješe, a mi znamo da je Franjo uvijek u pravu!”

Ja: “Znamo?”

Marija: “Naravno da znamo, stavka 7 tako kaže.”

Ja: “Kažete kako je Franjo uvijek u pravu zato jer tako piše u popisu, a popis je ispravan jer ga je Franjo diktirao, a to znamo zato jer i to piše u popisu. To je cirkularna logika, nimalo drugačije nego reći ‘Franjo je u pravu zato jer On kaže da je On u pravu.’”

Josip: “Konačno počinješ shvaćati! To je pravi blagoslov kad netko počne shvaćati Franjin način razmišljanja.”

Ja: “Ali… ma nema veze. A što je to sa hrenovkama?”

Marija (porumene joj obrazi)

Josip: “Hrenovke, u pecivu, bez dodataka. To je Franjin način. Sve ostalo je pogrešno.”

Ja: “Što ako nemam pecivo?”

Josip: “Nema peciva, nema hrenovke. Hrenovka bez peciva je pogrešna.”

Ja: “Bez kečapa? Bez senfa?”

Marija (izgleda potpuno šokirana)

Josip (viče): “Nema potrebe za takvim izrazima! Prilozi bilo koje vrste su pogrešni!”

Ja: “Znači ako uzmem kiselog kupusa i unutra nasjeckam hrenovke, to ne dolazi u obzir?”

Marija (zabije si prste u uši): “Ovo ne želim čuti. La la la, la la, la la la.”

Josip: “To je odvratno. Samo bi neki zli perverznjak to mogao jesti…”

Ja: “Ali to je dobro! Ja to jedem stalno.”

Marija (onesvijesti se)

Josip (uhvati Mariju): “Da sam samo znao da si ti jedan od tih ne bi ni trošio svoje vrijeme. Kad ti Franjo bude razbijao nos, bit ću tamo, brojati novce i smijati se. Poljubit ću Franjino dupe za tebe, ti bezpecivni, rezanohrenovkasti kupusojedaču!”

Nakon toga je Josip odvukao Mariju do auta koji ih je čekao, te su se odvezli.

Hvala, Ajgore!

Švedska luteranska crkva ima novog biskupa u Stockholmu.

Ona je lezbijka.

U stabilnoj vezi.

I imaju trogodišnje dijete.

Ne naročito veliko iznenađenje od crkve koja omogućuje i homoseksualne crkvene brakove.

I dok će se razni “pravovjerni” križati da kuda svijet ide, ja ću samo reći da se meni čini jako logično na vodeće mjesto “religije ljubavi” smjestiti ženu koja voli, voljena je i pruža birgu i ljubav djetetu. Sigurno takva može kvalitetnije propovijedati o obitelji i ljudima nego gomila mizantropa u haljinama koji nikad nisu imali obitelj (osim eventualno zabranjenih avantura i krevete žena (djevojčice i dječake da ne spominjem) koje nisu “njihove”).

Čestitam švedskoj luteranskoj crkvi što im “ljubav prema čovjeku” i “jednakost svih ljudi pred Bogom” nisu samo prazne fraze.

A čestitam i novoj biskupici (ili kako bi se ta “blasfemija” zvala na hrvatkom) Evi Brunne i njenoj obitelji.

Izvor

Prenosimo dio članka iz The Jakarta Posta:

Homosexuals and homosexuality are natural and created by God, thus permissible within Islam, a discussion concluded here Thursday.

Moderate Muslim scholars said there were no reasons to reject homosexuals under Islam, and that the condemnation of homosexuals and homosexuality by mainstream ulema and many other Muslims was based on narrow-minded interpretations of Islamic teachings.

Siti Musdah Mulia of the Indonesia Conference of Religions and Peace cited the Koran’s al-Hujurat (49:3) that one of the blessings for human beings was that all men and women are equal, regardless of ethnicity, wealth, social positions or even sexual orientation.

“There is no difference between lesbians and nonlesbians. In the eyes of God, people are valued based on their piety,” she told the discussion organized by nongovernmental organization Arus Pelangi.

“And talking about piety is God’s prerogative to judge,” she added.

“The essence of the religion (Islam) is to humanize humans, respect and dignify them.”

Musdah said homosexuality was from God and should be considered natural, adding it was not pushed only by passion.

Aleluja da je netko shvatio i javno rekao! Naravno, ovo je kap… još će mnogo vode proći ispod Savskog mosta dok stvari u muslimanskim zemljama krenu na bolje, no čestitam na inicijativi.

Naravno, našlo se tamo i “pravednika”:

Condemnation of homosexuality was voiced by two conservative Muslim groups, the Indonesian Ulema Council (MUI) and Hizbut Thahir Indonesia (HTI).

“It’s a sin. We will not consider homosexuals an enemy, but we will make them aware that what they are doing is wrong,” MUI deputy chairman Amir Syarifuddin said.

Rokhmat, of the hardline HTI, several times asked homosexual participants in attendance to repent and force themselves to gradually return to the right path.

Vjernicima, naravno, ostaje izbor između onih koji propovijedaju da njihov bog voli jednako sve koje je stvorio i onih koji uče da taj isti bog mrzi sve koji su različiti od njih (propovjednika). I ne zaboravite: šutnjom također radite izbor (za one koji su glasniji).

Primijenjivo i na druge velike religije, a ne samo Islam.

Nekim crkvenim dužnosnicima izgleda nije jasno da bi ponekada, za očuvanje nekakvog ugleda njihove organizacije, bilo bolje da ne izriču svoja mišljenja o svemu.

Da Crkva voli biti poklopac za svaki lonac opet dokazuju i izjave Mons. Mariana Crociata, tajnika CEI (Conferenza episcopale italiana – Talijanska biskupska konferencija). Stanoviti je nedavno izvalio, na presici koja je održana nakon skupštine CEI, kako

“temeljne vrijednosti Francuske revolucije “Liberte’, Egalite’, Fraternite’” (sloboda, jednakost, bratstvo)  sigurno vuku daleke  korijene u velikoj tradiciji kršćanskog nauka”.

OK, sad tko je ovdje lud? Izgleda da je tipu promaknulo kako je sam papa Pio VI. prijeko gledao na produkte Francuske revolucije, odnosno nacionalizaciju crkvenih imanja sa svrhom saniranja javnog duga, a polaganje zakletve Naciji, Zakonu i Kralju (dok i njega nisu sredili ) od strane svećenstva je oštro osuđivao. Uostalom, to je bio produkt Revolucije koja se rodila zahvaljujući idejama Prosvjetiteljstva i borbe protiv apsolutističke moći, a kako je ovaj zaključio da to spada u nekakvu kršćansku tradiciju meni ostaje enigma, naročito kada pomislim na sam simbol Francuske kojeg je izrodila Francuska revolucija – Marianne, personifikacija francuske Republike, kći Iluminizma i laicizma koja predstavlja Ustav i samu republiku. Hrvatska bi eventualno mogla imati Baricu

Nadalje, mons. Crociata prenosi i zanimljivo stajalište u vezi mafije i mafijaša:

“Nema potrebe za eksplicitnim izopćenjem (ekskomunikacijom) jer tko živi i djeluje unutar kriminalne organizacije je izvan općinstva s Crkvom iako se pokušava ogrnuti vjerom”.

Ma da, ni Hitlera nije trebalo ekskomunicirati, valjda se za njega znalo da je loš

Ni riječi niti o svećenicima koji blagoslivljaju i sklapaju mafijaške brakove, idem i glede zanimljive privrženosti religijskoj komponenti od strane mafijaša.

Izgleda da je teži grijeh i veće zlo za društvo prodati ili koristiti kondom nego biti član organizacije čije se djelovanje kosi za Zakonom (onim pravim zakonom, koji vrijedi za sve građane jedne države)

IZVOR: UAAR, UAAR

…a i tijelo. Temperature su pale, troškovi ogrijeva rastu, stoga treba pronaći alternativne izvore grijanja. Baptisti iz mjesta Canton (North Carolina) odlučili su riješiti problem na specifičan i pomalo hitlerovski način, izvještava Daily Telegraph.

Njemačka, 1933- nacističke šaljivdžije slave Noć vještica paležom knjiga

Marc Grizzard, pastor baptističke Crkve Amazing Grace Baptist Church, najavio je da će za Halloween paliti Biblije u društvu svojih vjernika. Razlog? Dotični su nezadovoljni  prijevodima novijih izdanja Svetoga pisma:

Marc Grizzard, of Amazing Grace Baptist Church in Canton, North Carolina, says that the first King James translation of the Bible is the only true declaration of God’s word, and that all others are “satanic”.

The New Revised Version Bible, the American Standard Version Bible, and even the New King James Version are all pronounced to be works of the Devil by Pastor Grizzard and his followers.

Razumno, zar ne? Mislim, pa tko od nas nije barem jedanput u životu organizirao palež knjiga zbog nezadovoljstva u svezi prijevoda? Ono što mi je zanimljivo u toj priči je činjenica da su iz njihove perspektive ostale verzije Biblije ni više ni manje nego “satanic”.

No, dobro, i to je znak napretka. Gledajmo pozitivnu stranu: nekada su kršćani na lomaču slali i autore, dok sada šalju samo njihova djela.

No, Biblija kao takva nije dovoljna za ogrijev. Treba tu dodati i druge stvari koje se nalaze na crnom popisu piromanskih baptista:

As well as inappropriate translations from the original Hebrew and Aramaic, the pastor and his associates will be burning books by various Christian authors, as well as music of every genre.

“[We will be burning] books by a lot of different authors who we consider heretics, such as Billy Graham, Rick Warren… the list goes on and on,” Pastor Grizzard told reporters.

Mother Teresa is also on the list of Satanic authors.

Ne znam vama, ali meni majka Tereza ne izgleda kao nekakva strastvena sljedbenica Sotone.

Za kraj, Grizzardova inicijativa ima i svoj gurmanski dio, a to je roštilj. Čovjek se umori nakon silnog paljenja knjiga i CD-jeva:

The book-burning is hoped to be a social event, with a barbecue laid on for attendees. It is not clear whether the meat will be grilled over the heat of burning Gospels.

Tko zna, možda će se i albumi britanske skupine Iron Maiden naći na baptističkoj lomači. Ne bi im bio prvi put. Uostalom, stihovi njihove pjesme Holy Smoke najbolje opisuju narav takvih fanatika: Burning records, burning books / Holy soldiers, nazi looks…

Dallin H. Oaks, “prorok” je i jedan od vođa crkve Latter Day Saints. Zvuči poznato? To su oni koji su predvodili bitku za ustavnu zabranu gay brakova u Kaliforniji (iako su pretežno locirani u obližnjem (no čak ne niti susjednom!) Utahu). Spominjali smo ih već.

Od kad su progurali tu ustavnu zabranu, našli su se na udaru javnosti, pogotovo gay aktivista i prijatelja. Bilo je ponešto nasilja i vandalizama, no najviše ih je pogodio bojkot biznisa pobornika i sponzora zabrane, a koji je poprilično masovno prihvaćen među gay-friendly populacijom.

Naš dragi Dallin 13.10.2009. održao je govor o religijskim slobodama u Sveučilištu Birminghama Young u Idahu. Iz tog nadahnutog govora — ponavljam: o religijskim slobodama — izdvajamo zanimljive dijelove (naravno, moje boldanje).

An 1833 revelation to the Prophet Joseph Smith declared that the Lord established the United States Constitution by wise men whom he raised up for that very purpose (Doctrine and Covenants 101:80). The Lord also declared that this constitution “should be maintained for the rights and protection of all flesh” (Doctrine and Covenants 101:77; emphasis added).

In 1833, when almost all people in the world were still ruled by kings or tyrants, few could see how the infant United States Constitution could be divinely designed “for the rights and protection of all flesh.” Today, 176 years after that revelation, almost every nation in the world has adopted a written constitution, and the United States Constitution profoundly influenced all of them. Truly, this nation’s most important export is its constitution, whose great principles stand as a model “for the rights and protection of all flesh.” On the vital human right of religious freedom, however, many constitutions fall short of the protections that are needed, so we are grateful that the United States government seeks to encourage religious freedom all over the world.

…

“For the rights and protection of all flesh” the United State Constitution includes in its First Amendment the guarantees of free exercise of religion and free speech and press. Without these great fundamentals of the Constitution, America could not have served as the host nation for the restoration of the gospel, which began just three decades after the Bill of Rights was ratified.

The First Amendment reads: “Congress shall make no law respecting an establishment of religion, or prohibiting the free exercise thereof.” The prohibition against “an establishment of religion” was intended to separate churches and government, to prevent a national church of the kind still found in Europe. In the interest of time I will say no more about the establishment of religion, but only concentrate on the direction that the United States shall have no law “prohibiting the free exercise” of religion.

…

The inherent conflict between the precious religious freedom of the people and the legitimate regulatory responsibilities of the government is the central issue of religious freedom. Here are just a few examples of current controversial public issues that involve this conflict: laws governing marriage and adoption; laws regulating the activities of church-related organizations like BYU-Idaho in furtherance of their religious missions – activities such as who they will serve or employ; and laws prohibiting discrimination in employment or work conditions against persons with unpopular religious beliefs or practices.

…

Unpopular minority religions are especially dependent upon a constitutional guarantee of free exercise of religion. We are fortunate to have such a guarantee in the United States, but many nations do not. The importance of that guarantee in the United States should make us ever diligent to defend it. And it is in need of being defended. During my lifetime I have seen a significant deterioration in the respect accorded to religion in our public life, and I believe that the vitality of religious freedom is in danger of being weakened accordingly.

…

Religious freedom has always been at risk. It was repression of religious belief and practice that drove the Pilgrim fathers and other dissenters to the shores of this continent. Even today, leaders in all too many nations use state power to repress religious believers.

The greatest infringements of religious freedom occur when the exercise of religion collides with other powerful forces in society. Among the most threatening collisions in the United States today are (1) the rising strength of those who seek to silence religious voices in public debates, and (2) perceived conflicts between religious freedom and the popular appeal of newly alleged civil rights.

…

Atheism has always been hostile to religion, such as in its arguments that freedom of or for religion should include freedom from religion. Atheism’s threat rises as its proponents grow in numbers and aggressiveness. “By some counts,” a recent article in The Economist declares, “there are at least 500 [million] declared non-believers in the world – enough to make atheism the fourth-biggest religion.”

…

Such forces – atheists and others – would intimidate persons with religious-based points of view from influencing or making the laws of their state or nation.

…

For example, a prominent gay-rights spokesman gave this explanation for his objection to our Church’s position on California’s Proposition 8:
“I’m not intending it to harm the religion. I think they do wonderful things. Nicest people… My single goal is to get them out of the same-sex marriage business and back to helping hurricane victims.”

Aside from the obvious fact that this objection would deny free speech as well as religious freedom to members of our Church and its coalition partners, there are other reasons why the public square must be open to religious ideas and religious persons. As Richard John Neuhaus said many years ago, “In a democracy that is free and robust, an opinion is no more disqualified for being ‘religious’ than for being atheistic, or psychoanalytic, or Marxist, or just plain dumb.”

Religious Freedom Diluted by Other “Civil Rights”

A second threat to religious freedom is from those who perceive it to be in conflict with the newly alleged “civil right” of same-gender couples to enjoy the privileges of marriage.

We have endured a wave of media-reported charges that the Mormons are trying to “deny” people or “strip” people of their “rights.” After a significant majority of California voters (seven million – over 52 percent) approved Proposition 8’s limiting marriage to a man and a woman, some opponents characterized the vote as denying people their civil rights. In fact, the Proposition 8 battle was not about civil rights, but about what equal rights demand and what religious rights protect. At no time did anyone question or jeopardize the civil right of Proposition 8 opponents to vote or speak their views.

The real issue in the Proposition 8 debate – an issue that will not go away in years to come and for whose resolution it is critical that we protect everyone’s freedom of speech and the equally important freedom to stand for religious beliefs – is whether the opponents of Proposition 8 should be allowed to change the vital institution of marriage itself.

The marriage union of a man and a woman has been the teaching of the Judeo-Christian scriptures and the core legal definition and practice of marriage in Western culture for thousands of years. Those who seek to change the foundation of marriage should not be allowed to pretend that those who defend the ancient order are trampling on civil rights. The supporters of Proposition 8 were exercising their constitutional right to defend the institution of marriage – an institution of transcendent importance that they, along with countless others of many persuasions, feel conscientiously obliged to protect.

Woo-hoo! Odakle početi?

Pa, prvo, kad je riječ o religijskim slobodama, onda piše da su to ljudska prava; ostale slobode su tobožnja i “ljudska prava” (pod navodnicima!). Licemjerno i omalovažavajuće? Procijenite sami.

Zatim hvali američki ustav, višestruko naglašavajući da mu je glavna uloga “prava i zaštita živih bića” (“for the rights and protection of all flesh”). I još objašnjava kako je svrha ustavnog jamstva religijskih sloboda  — odvajanje države i crkve. I onda krene kako se religijske slobode narušavaju kad se netko protivi da pripadnici jedne ili više religija nameću zakone (stvar države, čiju se odvojenost od crkve hvali samo nekoliko pragrafa prije) svim građanima države — i pripadnicima te/tih religija i onima koji to nisu!

Zgodna je i primjedba da vlade diljem svijeta nasiljem napadaju religije… Hmpf… Bliski Istok, Filipini, Malezija, Poljska, Bugarska,… ja vidim vladu kako napada sve one koji ne žive u skladu s većinskom religijom. Ionako ateisti, koliko je meni poznato, niti u jednoj državi na svijetu nisu u većini.

A kad smo već kod ateizma, i njega se g. Oaks dotiče, objašnjavajući kako je taj ateizam zao jer tvrdi da religijske slobode ne uključuju samo prakticiranje religije i obreda po volji, nego i — saklonimebože! — neprakticiranje nikakve religije!

I onda dolazimo na ono što ovog proroka, kao pravo duhovno biće, zapravo muči: tretman Mormonske crkve nakon Prijedloga 8 (ustavne zabrane gay brakova u Kaliforniji). Saznajemo da zabrana ljudima da se vjenčavaju “nije stvar ljudskih sloboda, nego onoga što ljudska prava traže, te prakticiranja religijskih sloboda”. Jer, je l’ te, već smo vidjeli da se religijskim slobodama (uz odvojenost države i crkve) smatra nametanje zakona svima, neovisno o religijskom opredjeljenju.

Također smo saznali da je 52% “značajna većina”. Uzmemo li u obzir da je na te izbore/referendum (organizirano je paralelno s predsjedničkim izborima prije skoro godinu dana) izašlo sitno ispod 80% glasača, ova “značajna većina” zapravo predstavlja oko 41% svih glasača u Kaliforniji. Također, razlika onih koji su podržali Prijedlog 8 i onih koji su mu se usprotivili iznosti 600.000 glasača — otprilike jedna šezdesetina ukupnog broja stanovnika u Kaliforniji. Stvarno “značajna većina”. (podaci preuzeti s Wikipedije: 1, 2)

Simpatično je i kako kršćani već “tisućljećima” naučavaju da je brak zajednica muškarca i žene… a poznato je da u ranom kršćanstvu brak nije imao veze s crkvom. Nadam se da će Isis to malo raspisati u komentarima.

Kao šlag na kraju, pročitajte zadnje poglavlje (VI) g. Oaksovog govora, da vidite kako se LDS nosi sa svim ovim stravičnim napadima na religijske slobode. Saznat ćete da to čine propovijedanjem ljubavi, inzistiranjem na svom samoproglašenom “pravu” da nameću drugima svoje zakone (naravno, on je to malo drugačije sročio), te još kojekakvim ljepotama. Ima ukupno pet stavki.

Za kraj, g. Oaks nas podučava da je najvažnije od svega sačuvati religijske slobode (na način kako ih je opisao). Ništa nije važnije od toga da se ne dira u “kršćanske temelje Amerike”…

Religious values and political realities are so interlinked in the origin and perpetuation of this nation that we cannot lose the influence of Christianity in the public square without seriously jeopardizing our freedoms. I maintain that this is a political fact, well qualified for argument in the public square by religious people whose freedom to believe and act must always be protected by what is properly called our “First Freedom,” the free exercise of religion.