Kako se ne bi izgubila tradicija nametanja križa putem nasilja, nakon što je Europski sud za ljudska prava presudio u korist inicijative micanja križa iz školskih učionica, svoje negodovanje su odlučili iskazati i pripadnici fašistički orijentiranog pokreta Lotta studentesca (Studentska borba).

Nekolicina tih neo križara je upala u sjedište Radikalne stranke u Rimu, a prije toga su na ulici bacili eksplozivnu napravu iz kućne radinosti. Po prostorijama ljevičarski nastrojene udruge su bacali letke i cvekali križeve.

Neofašistička udruga takvim civiliziranim postupcima želi “pokrenuti borbu kako bi se križ vratio ne samo po učionicama nego u svim javnim objektima diljem Italije”.

Glasnogovornik udruge ističe kako su članovi mirno prosvjedovali te objašnjava:

“Radilo se o mirnom prosvedovanju finaliziranom kritici jednoj viziji Europe koja je lišena onih vrijednosti pomoću kojih je izgrađena: kršćanstvo, domoljublje, narod (zvuči poznato? ). Radikali su među onima koji bi željeli uništiti ove vrijednosti, te moralno i duhovno isprazniti Europu. Presuda Europskog suda je poništavanje identiteta koji je zajednički europskim narodima. Nećemo nikome dozvoliti nametanje ultralaicističkih i ekstremno svjetovnih dogmi u Italiji. Tko će pokušati ukloniti križ, naći će živi zid kojeg će predvoditi Lotta studentesca“.

Simpatična ekipa. Jedina tradicija koja izvire iz njihovih riječi i djela jest nametanje križa nasiljem, po provjerenom, starom kršćanskom modelu.

Tajnik Radikalne stranke iz Rima, Demetrio Bacaro, je izjavu kometirao rječima:

“Smatram da optužba radikalima da žele išta nametnuti mnogo govori o povijesno-političkom neznanju ove gospode. Njihova je kultura nasilna, prožeta neliberalnošću dogma”.

Izgleda da neofašističke udruge jako vole Crkvu.

I obrnuto

IZVOR: La Repubblica

Prenosimo dio članka iz The Jakarta Posta:

Homosexuals and homosexuality are natural and created by God, thus permissible within Islam, a discussion concluded here Thursday.

Moderate Muslim scholars said there were no reasons to reject homosexuals under Islam, and that the condemnation of homosexuals and homosexuality by mainstream ulema and many other Muslims was based on narrow-minded interpretations of Islamic teachings.

Siti Musdah Mulia of the Indonesia Conference of Religions and Peace cited the Koran’s al-Hujurat (49:3) that one of the blessings for human beings was that all men and women are equal, regardless of ethnicity, wealth, social positions or even sexual orientation.

“There is no difference between lesbians and nonlesbians. In the eyes of God, people are valued based on their piety,” she told the discussion organized by nongovernmental organization Arus Pelangi.

“And talking about piety is God’s prerogative to judge,” she added.

“The essence of the religion (Islam) is to humanize humans, respect and dignify them.”

Musdah said homosexuality was from God and should be considered natural, adding it was not pushed only by passion.

Aleluja da je netko shvatio i javno rekao! Naravno, ovo je kap… još će mnogo vode proći ispod Savskog mosta dok stvari u muslimanskim zemljama krenu na bolje, no čestitam na inicijativi.

Naravno, našlo se tamo i “pravednika”:

Condemnation of homosexuality was voiced by two conservative Muslim groups, the Indonesian Ulema Council (MUI) and Hizbut Thahir Indonesia (HTI).

“It’s a sin. We will not consider homosexuals an enemy, but we will make them aware that what they are doing is wrong,” MUI deputy chairman Amir Syarifuddin said.

Rokhmat, of the hardline HTI, several times asked homosexual participants in attendance to repent and force themselves to gradually return to the right path.

Vjernicima, naravno, ostaje izbor između onih koji propovijedaju da njihov bog voli jednako sve koje je stvorio i onih koji uče da taj isti bog mrzi sve koji su različiti od njih (propovjednika). I ne zaboravite: šutnjom također radite izbor (za one koji su glasniji).

Primijenjivo i na druge velike religije, a ne samo Islam.

Nekim crkvenim dužnosnicima izgleda nije jasno da bi ponekada, za očuvanje nekakvog ugleda njihove organizacije, bilo bolje da ne izriču svoja mišljenja o svemu.

Da Crkva voli biti poklopac za svaki lonac opet dokazuju i izjave Mons. Mariana Crociata, tajnika CEI (Conferenza episcopale italiana – Talijanska biskupska konferencija). Stanoviti je nedavno izvalio, na presici koja je održana nakon skupštine CEI, kako

“temeljne vrijednosti Francuske revolucije “Liberte’, Egalite’, Fraternite’” (sloboda, jednakost, bratstvo)  sigurno vuku daleke  korijene u velikoj tradiciji kršćanskog nauka”.

OK, sad tko je ovdje lud? Izgleda da je tipu promaknulo kako je sam papa Pio VI. prijeko gledao na produkte Francuske revolucije, odnosno nacionalizaciju crkvenih imanja sa svrhom saniranja javnog duga, a polaganje zakletve Naciji, Zakonu i Kralju (dok i njega nisu sredili ) od strane svećenstva je oštro osuđivao. Uostalom, to je bio produkt Revolucije koja se rodila zahvaljujući idejama Prosvjetiteljstva i borbe protiv apsolutističke moći, a kako je ovaj zaključio da to spada u nekakvu kršćansku tradiciju meni ostaje enigma, naročito kada pomislim na sam simbol Francuske kojeg je izrodila Francuska revolucija – Marianne, personifikacija francuske Republike, kći Iluminizma i laicizma koja predstavlja Ustav i samu republiku. Hrvatska bi eventualno mogla imati Baricu

Nadalje, mons. Crociata prenosi i zanimljivo stajalište u vezi mafije i mafijaša:

“Nema potrebe za eksplicitnim izopćenjem (ekskomunikacijom) jer tko živi i djeluje unutar kriminalne organizacije je izvan općinstva s Crkvom iako se pokušava ogrnuti vjerom”.

Ma da, ni Hitlera nije trebalo ekskomunicirati, valjda se za njega znalo da je loš

Ni riječi niti o svećenicima koji blagoslivljaju i sklapaju mafijaške brakove, idem i glede zanimljive privrženosti religijskoj komponenti od strane mafijaša.

Izgleda da je teži grijeh i veće zlo za društvo prodati ili koristiti kondom nego biti član organizacije čije se djelovanje kosi za Zakonom (onim pravim zakonom, koji vrijedi za sve građane jedne države)

IZVOR: UAAR, UAAR

Svaki put kada se netko drzne katoličku Crkvu u Hrvatskoj podvrgnuti kritici zbog uplitanja u politiku ili zbog javnog netransparentnog financiranja, prva linija obrane je pozivanje na brojnost vjernika iz kojeg proizlazi nekakvo pravo na takvo ponašanje.

Brojnost vjernika utvrđena je popisima stanovništva 1992. i 2001. godine. Prema ovom potonjem u Hrvatskoj živi oko 87,83% katolika.

Ovaj veliki postotak poslužio je Crkvi pri sklapanju konkordata s Vatikanom, a u Ugovoru o gospodarskim pitanjima izrijekom se na njega i poziva…

«… imali su na umu postotak građana Republike Hrvatske koji se izjašnjavaju katolicima.»

No jesu li svi oni koji se izjašnjavaju katolicima uistinu katolici?

Po mome shvaćanju, a takvo načelo primjenjuje se u svim ljudskim aktivnostima, katolik je onaj tko potpuno prihvaća katolički nauk te se ponaša u skladu s njim. Kao što postoji razlika između «izjašnjavati se nogometašem» i «biti nogometaš» što se očituje u vještini igre i poštivanju pravila…

Do sada sam uvijek na temelju opće poznatih činjenica o društvu u kojemu živimo tvrdio da praktičnih vjernika u Hrvatskoj ima znatno manje od onoga što se želi prikazati učestalim tvrdnjama kako smo «katolička zemlja».

A danas, hvala Bogu , naiđoh na jedno istraživanje agencije Puls koje je mome stavu dalo i malo čvršće uporište.

Istraživanje je objavljeno na T-portalu, a ispod teksta nalazi se i link s kojega možete preuzeti cjelovite rezultate u xls formatu.

Za početak pozabavio sam se onime što prilično vjerno ilustrira privrženost katoličkom nauku. Ponuđene su sljedeće tvrdnje:

- Zakonom treba zabraniti pravo na pobačaj osim kada je to nužno iz medicinskih razloga;
- Umjetna oplodnja nije prirodan način začeća pa ga treba izbjegavati;
- Zamrzavanje oplođenih jajnih stanica je grijeh kao i abortus;
- Brak je sveta institucija i partneri ga nemaju pravo samovoljno raskinuti;
- Život u izvanbračnoj zajednici je grijeh kojeg se previše tolerira u našem društvu;
- Muškarci i žene se biološki razlikuju pa se treba razlikovati i njihova uloga u obitelji;
- Žene i muškarci se biološki razlikuju pa se trebaju razlikovati i njihove uloge u društvu.

Ispitanici su imali ponuđeno 5 mogućih odgovora za svaku od gornjih tvrdnji:

- Uopće se ne slažem
- Uglavnom se ne slažem
- Uglavnom se slažem
- U potpunosti se slažem
- Ne zna

Pravi vjernik katolik trebao bi na sva pitanja odgovoriti «U potpunosti se slažem», zar ne? Rekao bih da se ovdje radi o temeljnim «vrijednostima» koji karakteriziraju katoličanstvo.

Crvena crta predstavlja broj katolika prema izjašnjavanju iz ovog ispitivanja, 84,60% (u popisu stanovništva 2001. bilo je 87,83% ili 3,23% više … je li ovo možda dobar nagovještaj?! )

Plavi stupac predstavlja one koji su na zadane tvrdnje odgovorili «U potpunosti se slažem», dakle one koji se nedvojbeno mogu nazivati katolicima.

Zeleni stupac prikazuje (zbrojeno) one koji su odgovorili «U potpunosti se slažem» i «Uglavnom se slažem» pa bi se i njih, po nešto blažem kriteriju također moglo smatrati katolicima.

Slika govori više od tisuću riječi pa komentar nije potreban!

U mnoštvu podataka iz istraživanja zanimljivo je uočiti i kako većina ispitanika smatra da svećenici ne žive u skladu s naukom koji propovijedaju – samo njih 6,9% se u potpunosti ne slaže s tom tvrdnjom, a dodatnih 11,1% se uglavnom ne slaže!

Još je veći broj onih koji misle kako svećenici ne žive skromno kako bi trebali – samo njih 5,2% se u potpunosti ne slaže s ovom tvrdnjom, a još njih 9,2% se uglavnom ne slaže!

Ovo je pak u skladu sa stavovima ateista koji u ovoj činjenici često pronalaze bitne razloge za kritiku položaja Crkve u društvu.

Zanimljivi su i podaci o ideji plaćanja tzv. Crkvenog poreza. Kad bi se uveo Crkveni porez sigurno bi ga plaćalo 11,9%, a vjerojatno 23,8% ispitanika. Čini se da je i Crkva već obavila slična istraživanja pa je jasnije zbog čega se tako žestoko opire ovoj ideji.

Što zaključiti?

Iako se možemo smatrati prevarenima jer je Crkva na temelju proizvoljnih podataka uzela lovu iz proračuna i uzurpirala pravo na govorenje u ime većine, utješno je što ipak nismo većinski zatucani već samo većinski licemjerni.

(Tekst napisao Ajgor. Thanks, mate. )

Prenosimo članak iz Večernjeg lista:

Na jugu Somalije, islamisti su pravdu uzeli u svoje ruke te presudili muškarcu optuženog za preljub. Njegova trudna djevojka nije kamenovana samo zato jer je trudna, te će na nju red doći nakon što rodi. Abas Hussein Abdirahman kamenovan je pred otprilike 300 okupljenih svjedoka u primorskom gradu Merka. “Glasnogovornik” al-Shabaaba, militantne islamističke organizacije koja se do početka godine oružjem borila protiv etiopskih trupa u zemlji svoju su odluku opravdavaju zakonitostima preuzetih iz kurana.

Predstavnik al-Shabaaba, Sheikh Mohamed je rekao kako je optuženi priznao krivnju pred islamskim sudom te da je nakon toga ubijen. Martirij muškarca po informacijama svjedoka trajao je svega nekoliko minuta. Ovo je treći slučaj ove godine da se jedna osoba kamenovala zbog preljuba. Smrtnim presudama koje islamski sudovi u toj semlji donose vrlo brzo pogoduje nestabilna politička situacija koja je zemlju podjelila.

Uh, pustit će ju da rodi, pa će onda njeno dijete lišiti mlade majke! Koja milostivost! Pa to su sve živi sveci!

Dakle, kad pripadnik al-Shabaaba pita “Za što sam se borio u somalijskom građanskom ratu?”, možete mu slobodno reći “Za ubijanje preljubnika i mladih majki”. Koga briga kako će odrasti dijete kojem je otac ubijen prije rođenja, a majka će biti ubijena ubrzo nakon? A stigma? Tako mu i treba, kad je dijete preljubnika!

Javio se i šef “onog drugog dijela Somalije”, tvrdeći kako ekipa blati Islam koji uopće nije takav:

Militantne islamističke skupine faktički vladaju na jugu zemlje dok na sjeveru UN-ove snage nadziru situaciju u glavnome gradu Mogadišuu.

Somalijski je predsjedik na najnoviji čin islamista reagirao bijesno, naglašivši da se takvim postupcima blati Islam, te da se svijetu šalje pogrešna poruka o situaciji u Somaliji.

-Njihovi postupci nemaju veze s Islamom. Tjeraju žene da pokrivaju svoje tjelo kako bi na tome zaradili – rekao je Sheikh Sharif Sheikh Ahmed. Naime, islamisti ženama  prodaju robu za koju tvrde da je moraju nositi. Iz straha od mogućih optužbi koje bi mogle usljediti žene pristaju na kupnju robe.

Lijepo rečeno, no svjetska praksa pokazuje da se bezobzirno i neopravdano nasilje itekako često veže uz današnji Islam. Nije na parolama, nego na djelima da to mijenjaju.

A da bi islamistima stvarno trebalo stati na kraj, pokazuje i prošlogodinšnje ubojstvo trinaestogodišnje djevojčice u Somaliji. Njezin grijeh “preljuba” bio je to što je bila silovana:

Prošle je godine svjetska javnost bila zaprepaštena informacijom da su islamisti kamenovali jednu 13-godišnju djevojčicu, optuženu za preljub, iako su udruge za zaštitu ljudskih pravas naglašavali da je djevojka bila silovana te da nema osnove za proces pred šerijatskim sudom.

O tom slučaju smo već pisali ovdje (naknadno je potvrđeno da je djevojčica imala 13, a ne 23 godine kako piše u originalnom članku).

Koliko još dok konačno svaki religijski fanatizam kriminaliziramo i sasiječemo u korijenu? Koliko još kolektivna ludost zvana religija mora vladati ovim svijetom prije nego zavlada humanost?

Crkva godišnje iz Proračuna dobije oko 400 milijuna kuna! Strašno!

Eh, stoljećima su ubirali “crkvenu desetinu”, što je bila samo legalizirana pljačka najsiromašnijih. Prodavali su i oproste grijeha, otimali ogromne posjede i bogatstva pod prijetnjom vječne patnje u Paklu i koješta drugo.

Da je riječ o svjetovnoj, a ne religijskoj mafijaškoj organizaciji, sva ta silna imovina davno bi bila zaplijenjena i nikad nitko ne bi niti spomenuo mogućnost nekakvog “vraćanja”. Uostalom, oteto lopovu nije ukradeno, ne?

Eh, ali ipak živimo u Hrvatskoj i pričamo o katoličkoj crkvi (onoj koja promovira duhovnost i siromaštvo). Nakon podulje potrage, Business.hr uspio je sastaviti popis nekretnina koje Crkva traži da joj Hrvatska “vrati. Članak prenosimo u cijelosti, kako bi što više otežali eventualni nestanak istog s bespuća mrežne zbiljnosti:

Business.hr istražio je što sve stoji u popisu nekretnina za koje Katolička crkva traži nadoknadu od države, a rezultat je nevjerojatan: samo na području grada Zagreba Crkva traži 150 ekskluzivnih nekretnina čija se vrijednost procjenjuje u milijardama kuna.

Naplata dugova na koje se država obvezala prema Zakonu o naknadi za imovinu oduzetu u vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, za što ne postoje definirani rokovi, bila bi katastrofalan udar na ionako deficitarni državni proračun.

Jedna od nekretnina za koje Crkva potražuje naknadu jest cijeli kompleks u kojem je smještena Klinička bolnica Sestara milosrdnica.

Nakon što je sredinom listopada održan sastanak Vladine komisije za odnose s vjerskim zajednicama i Biskupske komisije Hrvatske biskupske konferencije za odnose s državom, prvi je put javno izrečeno da Crkva ima detaljan popis nekretnina čije vraćanje (ili nadoknadu, kako je precizno istaknuto u ugovorima između Hrvatske i Svete Stolice) traži. Osim samog popisa, postoji i detaljan popis prioriteta.

Velika se prašina svojedobno dignula zbog zgrade varaždinskog Fakulteta organizacije i informatike, ali to je samo kap u moru potraživanja Crkve.

Točnije, Crkva zna što želi natrag, kao i kojim točno redoslijedom. Zgrada varaždinskog fakulteta očito je među nekretninama s vrha popisa prioriteta, iako je od 1786. do 1940. bila u posjedu Austrije, a već je 50-ih godina ponovno nacionalizirana i tada pretvorena u školu. Država je ipak popustila i pristala iseliti fakultet čim se sagradi kampus. Isto je država pristala i za Državni arhiv u Bjelovaru, unatoč činjenici da je riječ o objektu koji je obnovilo Ministarstvo kulture, odnosno – država.

No što sve Crkva točno traži natrag? Točan je popis nekretnina gotovo nemoguće dobiti jer, kako kaže Lino Zohil, ekonom Porečko-pulske biskupije i osoba zadužena za koordinaciju zahtjeva različitih nadbiskupija prema državi, “svaka nadbiskupija za sebe sastavlja popis traženih nekretnina”. Ali postoji li cjelovit popis? Odgovor na to pitanje ne dobivamo, odnosno dobivamo objašnjenje da je riječ o složenom pitanju koje zajednički rješavaju Crkva i država.

“Nitko ne očekuje da se povrat imovine riješi preko noći, ali zadovoljni smo brzinom kojom se to rješava”, objašnjava Zohil i dodaje da je svijetli primjer dobre suradnje Crkve i države dvorac Brezovica. No dvorac Brezovica, 10. na popisu hrvatskih spomenika kulturne baštine, mnogi bi istaknuli kao ne baš svijetao primjer. Naime taj dvorac iz 18. stoljeća, trenutačno u vlasništvu Nadbiskupije zagrebačke, propada toliko da je akademski slikar Ivan Obsieger morao podnijeti kaznenu prijavu protiv Ministarstva kulture i Nadbiskupije kao trenutačnog vlasnika.

Tražena imovina najvećim se dijelom nalazi u Zagrebu, kaže Zohil, jer je Zagrebačka nadbiskupija najviše oštećena nacionalizacijom i oduzimanjem imovine 50-ih godina prošlog stoljeća. Uistinu, popis koji je Business.hr na kraju, nakon obilaženja četiriju ministarstava, HBK i Nadbiskupije uspio dobiti broji sedam stranica nekretnina i zemljišta u gradu i njegovoj najbližoj okolici. Dokument smo dobili iz Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada Zagreba.

Vrijednost tih nekretnina i zemljišta nemoguće je izračunati, ali nekoliko je agencija za nekretnine od kojih smo zatražili pomoć, bacivši oko na popis tražene imovine, kazalo da je riječ o milijardama.

Primjerice, samo jedna stavka s popisa, stambeni kompleks poznat kao Mali Vatikan (Martićeva 29, 31, 31b, 31c, 33, 33a, 33b, 35 i 37, Vlaška 70a, 70b, 70c, 70d, 70e, 72, 72a, 72b, 72c, Ratkajev prolaz 1, 3, 5, 7 i Ulica Antuna Bauera 2, 4, 6 i 8 ) vrijedi, vrlo općenito govoreći, oko 56 milijuna eura.

Da su jednako vrijedne i druge nekretnine jasno je kada se pogledaju adrese: Kaptol, Zvonimirova, Trg kralja Petra Krešimira IV., Klaićeva, Ribnjak, Vinkovićeva, Vodnikova, Škrlčeva, Ilica, Kurelčeva, Habdelićeva, Jezuitski trg, Teslina, Strossmayerovo šetalište, Degenova, Vojnovićeva, Šestine, Britanac, Opatovina… Na popisu su i neke institucije, poput škola (devet vrtića i škola), kompleksa bolnice Sestara milosrdnica, Učiteljske akademije (Savska 77), škole u Varšavskoj, kazališta Komedija, Kinoteke, tribine grada Zagreba… Sve vrijedne adrese u samome središtu Zagreba.

Ukupno, riječ je o nekih 150 nekretnina u Zagrebu, što bi jednoga dana, kada se dovrši postupak vraćanja, Crkvu moglo učiniti najvećim pojedinačnim vlasnikom nekretnina nakon samoga grada. Dio traženih nekretnina, kako doznajemo, već je vraćen ili je u postupku vraćanja. Primjerice, vraćen je dio lokala u središtu grada (Martićeva, Nova ves), a uskoro bi trebao biti vraćen i prostor nekadašnjeg kluba Lapidarij. Na popisu tražene imovine nalaze se i zemljišta u zagrebačkoj poslovnoj zoni, odnosno uz Radničku te na Vukomercu i Žitnjaku.

Trenutačno se, kako doznajemo, zajednička Komisija za povrat u listopadu sastala prvi put nakon dvije godine, a ponovni je sastanak održan već prošlog tjedna. Sada je, kako doznajemo, na redu faza pronalaženja zamjenskih nekretnina. Takvih će, po svemu sudeći, morati biti mnogo kako bi se nadomjestila vrijednost koju Kaptol ima u zagrebačkoj imovini.

Svaka čast Business.hr-u! Takvo treba biti istraživačko novinarstvo! Pokažite im da “nema informacija” nije niti prihvatljiv niti točan odgovor!

Dodatno, ekipa se potrudila i složiti kartu Zagreba s ucrtanim potraživanjima svima drage maćehe:

Crkvena potraživanja u Zagrebu

Zanimljivo je kako se nigdje ne “prebijaju” ulaganja države u proteklih 20 godina u razne crkvene objekte, što kroz obnovu, što kroz izgradnju novih, donacije zemlje, oslobođenja od poreza,…

Idući korak: zagrebački nadbiskup automatizmom postaje gradonačelnik. Ionako će posjedovati većinu Zagreba.

Pravna bitka koju je Talijanka finskog podrijetla Soile Lautsi započela davne 2002. godine dobila je svoj epilog na Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu: prisutnost križa u školskim učionicama, stoji u objašnjenju presude, je “povreda pravu roditelja da odgajaju svoju djecu temeljem vlastitih uvjerenja” te predstavlja “povredu religijske slobode učenika”.

Slučaj je pokrenut nakon što je Soile Lautsi zatražila da se iz učionica škole “Vittorino da Feltre” koju su pohađala njena djeca maknu križevi. Talijanski su sudovi odbili njen zahtjev, no Europski sud za ljudska prava nije.

“Učenici svih uzrasta bi prisutnost križa, kojeg je nemoguće ignorirati u talijanskim učionicama, mogli lako interpretirati kao prisutstvo religijskog simbola. Učenici bi tako imali dojam da su odgajani u školskom okruženju koje nosi obilježje određene religije. Sve bi to moglo biti nadahnjujuće za religiozne učenike, no moglo bi smetati učenicima koji prakticiraju druge religije ili ateistima.”

Eto, jasno i glasno

A možda i nije toliko jasno, budući da su se talijansko/vatikanski političari odmah uzbudili i najavili da će uložiti žalbu.

Mariastella Gelmini, ministrica prosvjete, cvili kako “prisutnost križa u učionicama nije prihvaćanje kršćanstva, već je to simbol tradicije” (da, kršćanske :facepalm: ), dok Ferdinando Casini, leader demokršćanske stranke Udc kritizira presudu jer je to “kukavičluk europskih vlada koje su odbile uvrštenje kršćanskih korijena u Europski Ustav” (kako spomenuti nešto što postoji samo u nečijim glavama?). Ministar poljoprivrede ide korak dalje i “suosjeća sa onima koji su povrijeđeni presudom koja vrijeđa osjećaje europskih naroda koji su rođeni u kršćanstvu”. Najradikalnija je Alessandra Mussolini: “Hitno je i nužno uvrstiti kršćanske korijene u talijanski Ustav”. E da, slavni djed bi bio ponosan na nju

Već kada su se političari zaletili u obranu križa, Vatikan po običaju šuti i najavljuje kako je potrebno dobro razmotriti ovu presudu. No, ipak se netko odao: Antonio Maria Vegliò, predsjednik Papinskog vijeća za selioce i putnike priznao je da “ne želi razgovarati o aferi s križem jer ga takve stvari jako živciraju”.

E da. Europski sud za ljudska prava smatra da je micanje križa iz javne ustanove poput škole izraz demokracije.

Vidi se da Hrvatska nije Europa, jer se kod nas takvo što tumači kao povratak u komunizam. Ono što Europa tumači kao demokraciju i jednakost, kod nas se stigmatizira kao povratak totalitarizmu.

IZVOR: Corriere della Sera, UAAR, Jutarnji List, BBC, New York Times, El Pais

Vjerovali ili ne, u Italiji je osnovan ogranak Ku Klux Klana, izvještava rimski dnevni list La Repubblica. Ništa čudno, pogotovo ako se uzme u obzir prisutnost rasističko-ksenofobične Sjeverne lige (trenutno na vlasti zajedno s drugim strankama desnog centra) i bisere premijera Berlusconija, koji je u nekoliko navrata izjavio kako je predsjednik Barack Obama zgodan, mlad i preplanuo, dok je glavni osnivač Sjeverne lige i sadašnji ministar za reforme Umberto Bossi otišao korak dalje nazivajući tamnopute osobe podrugljivim nazivom Bongo Bongo.

No, vratimo se talijanskom KKK, čiji je osnivač glavni stožer “United northern and southern knights of the KKK” sa sjedištem u Fraseru (Michigan). Na web stranicama tih špageti-rasista dostupan je njihov program, od kojeg izdvajamo sljedeći dio:

“Ako ste muškarci i žene koji vole svoju domovinu; ako smatrate da možete doprinijeti boljitku vaših nasljednika i budućih generacija; ako vam je dosta ponižavanja naših prava, naših korijena i naše budućnosti i ako želite zaustaviti tu propast, bit će nam izuzetno zadovoljstvo primiti vas i poslušati što imate za reći. Uključi se u borbu za očuvanje prava bijelaca i kršćana. (…) Naš je cilj jednostavan, ali jak: sačuvati ideale i tradicije bjeloputih kršćana.”

Nadalje, u programu se navodi da su najveći neprijatelji nacije “crnci, doseljenici, homoseksualci i židovi”, te da je jedan od njihovih glavnih clijeva stvaranje “kršćanske države za same bijelce”.

A znate koja je najbolja fora? Oni se ne definiraju rasistima ili fašistima, već “nacionalistima i domoljubima”, naglašavajući pritom ponos što pripadaju talijanskom narodu.

Dakle, da rezimiramo: kršćani su, veliki domoljubi, ne smatraju se rasistima već samo domoljubnim nacionalistima. Stalo im je do tradicije i do korijena svog naroda. Svijet je iz njihove točke gledišta podijeljen na “nas” i “njih”. Naravno, njihov “mi” je ekvivalentan najboljim vrlinama, dok “oni” predstavljaju opasnost za integritet države i očuvanje cjelokupne nacije.

Nacija, ponos, domoljublje, Bog.

Zvuči poznato?

Stravična poruka iz naslova samo je jedna od poruka koje su egipatski klerici odaslali svojoj pastvi u razdoblju od 2. do 11. siječnja 2009. Još neke od poruka su (prepričano):

• “Čekaju vas crnooke djevice”, uz objašnjenje da je to neka specijalna sorta “čiji smijeh zasjeni sunce i mjesec, a pljuvačka im može zasladiti oceane, te uz opasku “Bilo bi lijepo da naše žene uče od ovih”,
• “Volite smrt!”,
• “Mučenik ne osjeća ubod mača, te bombe i rakete” (baš me zanima što bi slučajno preživjeli mučenici rekli na ovo),
• “Vrhunac sreće za oca nego da odgoji mučenika, te ga žrtvuje na bojnom polju džihada za Alaha!”,
• “Svaka majka trebala bi odgojiti i odhraniti sina (kćeri tko šljivi, to nisu ljudska bića; op. Charon) – svojim mlijekom – za ljubav džihada za Alaha, za Raj”,
• “Moramo učiti djecu da je smrt za Alaha naš najsvetiji cilj!”,
• Nakon malo trućanja o tome kako je najveća sreća Raj i, naravno, smrt za Alaha, “…zato želimo izmijeniti kulturu edukacije naše djece. Edukacije ne smije ići kroz ljubav i tetošenje.” Onda malo truća kako su to divne stvari, ALI “još je ljepše učiti djecu da mrze naše neprijatelje”,
• Jedan kaže da kad se probudi ujutro, broji nove mučenike da bi saznao hrpu “dobrih” stvari, među kojima bih istaknuo “da bi znao koliko je sreće u Raju i na Zemlji”.

Evo Vam cijeli filmić:

Nevjerojatno je koliko mržnje, kao da je to najnormalnije, na državnim televizijama, može izroniti iz ustiju predstavnika “religija ljubavi”… i da je to prihvatljivo, jer “to je njihova vjera”.

Unatoč tome što svećenici diljem Lijepe naše pozivaju na bojkot ovog slavlja, čini se da ljudima baš i nije stalo do njihovog mišljenja. Srećom, one koji koji su željni zabave i tulumarenja (a i zarade)  ne plaši upozorenje ekipe iz Crkve:

To je zlo koje ulazi u naše domove. Roditelji na to prešutno gledaju, a nastavnici tvrde da im je to u opisu školskog programa. Oni koji premalo ili nikako ne poznaju svoju vjeru okitit će prozore izrezbarenim bundevama demonskih lica i pokušat će zabavama i provodima pobijediti strah, smrt i duhove.

Ovdje se radi o čistom primjeru demagogije i licemjerja. Naime, oni koji imalo poznaju kršćansku vjeru, dobro znaju da je kršćanstvo opljačkalo poganske običaje kako bi stvorilo svoju mitologiju, te je kroz stoljeća te iste običaje demoniziralo, ismijavalo i branilo.

Nekoliko primjera takvih “posuđenih” ideja? Proslava Božića na datum 25. prosinca (kada su Rimljani slavili Sol Invictus), koncept uskrsnuća božanstva (Oziris, Baldr, Quetzalcoatl, Tammuz), Sveti duh koji ima snošaj sa ženom i usput poprima oblik ptice (vidi legendu o Zeusu i Ledi), božićna jelka (starogermanska tradicija. Uostalom, Betlehem i okolica nisu baš poznata mjesta po crnogoričnim šumama ), uskršnji zec (i ovo papnuto od starih Germana), uskršnje jaje (posuđeno od Perzijanaca i Germana, a i Kelti su imali božicu proljeća Eostre – vuče na Easter, zar ne – čiji je simbol novog života bilo jaje) i tako redom.

Ako poganske tradicije ne valjaju, neka kršćani izvole izbaciti iz svoje religije sve ideje i motive koje su pripadale politeizmu.

A što se samog Halloweena tiče, znamo da Crkva ne voli ljudsku pobjedu nad strahom od smrti, stoga ni ne čudi cijela ta halabuka. 

To je poganski običaj koji unazađuje našu kulturu, nagriza našu kršćansku vjeru i vrijeđa kršćansku savjest.

Izgleda da se zaboravlja tko je unazadio Europu i tko je zaslužan da se cijelo jedno povijesno razdoblje (Srednji vijek) naziva mračnim dobom čovječanstva. Slaba je ta kršćanska savjest ako ju može nagristi nekoliko šupljih bundeva sa svijećama i maskirana djeca koja se zabavljaju žicajući slatkiše.

Kako god bilo, mislim da Crkva nema pravo prigovarati o tome kako netko želi provoditi svoje slobodno vrijeme i što želi slaviti, a najmanje može prigovarati da je Halloween veličanje smrti budući da se oni sami klanjaju mrtvom čovjeku koji je zacvekan za križ

Zar naša civilizacija nije otišla naprijed i zar se ne zove europskom, čiji su korijeni kršćanski? Hoćemo li se i u 21. stoljeću hraniti starim praznovjerjem?

pitaju se zabrinuti svećenici.

Ne, gospodo draga, korijeni Europe nisu kršćanski i nikada neće biti. Pomirite se s time da su Rimsko pravo, grčka filozofija, Renesansa, Iluminizam i Francuska revolucija korijeni onoga što je danas moderna Europa, Europa rođena u politeizmu i miješanju različitih kultura koje nije začela bliskoistočna sekta koja je vama alfa i omega ljudskog postojanja. A jedna od tih kultura je i keltska, čiju Novu godinu (Halloween) mnogi nisu zaboravili. Koliko god vi pokušali pokrstiti naše korijene, ostaje činjenica da će mnogi nastavljati i dalje predkršćansku tradiciju, koliko god vi negodovali. Uostalom, samo ime Europe potječe od starogrčke mitologije.

I ne znam baš tko je ovdje praznovjeran – da li ekipa željna dobre zabave i tulumarenja ili ekipa koja vjeruje u židovskog zombija koji je hodao po vodi i pretvarao vodu u vino. Što je najbolje, ti isti svećenici koji vjeruju u postojanje navedenog kozmičkog zombija dolaze propovijedati o praznovjerju.

Hrvatski su svećenici poput mističnih papiga samo ponovili direktivu koja je prije par dana stigla iz Vatikana, a koja upozorava sve kršćanske roditelje diljem svijeta o štetnosti Halloweena:

The Holy See has warned that parents should not allow their children to dress up as ghosts and ghouls on Saturday, calling Hallowe’en a pagan celebration of  “terror, fear and death”.

Papinski list L’Osservatore Romano ide korak dalje tvrdeći da ovdje nije samo riječ o “užasu, strahu i smrti”, nego i o okultizmu i ta-daaaaaaaaaaaaa – antikršćanskom fenomenu!

The paper quoted a liturgical expert, Joan Maria Canals, who said: “Hallowe’en has an undercurrent of occultism and is absolutely anti-Christian.”

Kako bilo, Kelti su vjerovali da će noćas granica između života i smrti biti tanka, skoro nepostojeća, stoga su za svoje mrtve slavili život.  Smatrali su da se u mraku rađa svjetlost života, te su vatrom u izrezbarenim bundevama htjeli simbolizirati vječni plamen života u mraku koji ga okružuje. Halloween, koliko ga god neki smatrali “mračnim”, je samo simbol mraka u koji tone svijet prije nego se ponovo rodi život. Koliko god neki mislili da je Halloween slavljenje smrti, u biti je to slavljenje života, ritma prirode i svijeta koji nas okružuje.

Ako je slaviti život sotonsko i nazadno, netko stvarno ima čudan sustav vrijednosti

Dakle, sretan Halloween svima.

IZVOR: Jutarnji List

(Tekst napisali Isis Rosenkreuz & Teomondo Scrofalo)