Irreverent Impiety

Repozitorij stvari o kojima ne žele da razmišljate.

Korištenje kondoma: praktički siguran put do AIDS-a

leave a comment »

Došao je danas do mene pamfletić RKC koji su dijelili po Studentskom centru u Zagrebu, pod naslovom “Stvarna zaštita od AIDS-a i drugih spolno prenosivih bolesti ( Činjenice, koje svi priznaju ali ih svi ne spominju )” (prepisano točno kako je u originalu, s krivo složenim zarezima😛 ostali citati su također prepisani doslovno, uz originalno boldanje, tip-fellere, pravopisnu gimnastiku,… ne krivite mene za to).

Taj vrli dokument započinje ovako:

Svjetska Zdravstvena Organizacija kaže da je jedina stvarna zaštita od AIDS-a

” Vjeran odnos dvoje zdravih osoba”.

Uvjet je bračna ljubav

Takav odnos je moguć, ako se muškarac i žena vole slobodno i osobno odabranom, nježnom, djelatnom, punom poštovanja prema sebi i drugome, neopozivom, bezuvjetnom, ozbiljnom i zrelom međusobnom ljubavlju, ako žele imati i voljeti zajedničku djecu. Takvu ljubav mi zovemo bračnom ljubavlju.

Svi to mogu

Takva ljubav je moguća svakome tko ju ozbiljno i trajno želi a služi se dobrim načinima da ju ostvaruje. Katolička Crkva stavlja na raspolaganje dobre, uspješne i prave načine za ostvarivanje takve ljubavi

Te načine stavlja na raspolaganje svima, i katolicima i nekatolicima.

Whoa, koji cirkus kvazilogike! Od “vjernog odnosa dvoje zdravih osoba” došli smo do heteroseksualnog braka koji je “moguć svakome” (valjda i homoseksualnoj populaciji)! Ja već par godina živim s curom i nije nam na kraj pameti “imati i voljeti zajedničku djecu”… jesam li ja u rizičnoj skupini za dobiti AIDS? Prema RKC-u jesam, jerje “takav (siguran, op.a.) odnos [je] moguć, ako se muškarac i žena vole slobodno […], ako žele imati i voljeti zajedničku djecu”.

U nastavku se navodi kako WHO (World Health Organization, stvarni naziv “SZO-a”) priznaje da kondomi nisu apsolutna zaštita (koje iznenađenje!), što baš i nije zabavno pa preskačem. Nakon toga, prelazi se na statistike:

Nepoznati zaraženi

U Hrvatskom početkom 2007.g.živi oko 450 osoba zaraženihAIDS-om, kkoji su poznati zdravstvenim službama. Dio njid još nema znakove bolesti, a dio već boluju od AIDS-a.

SZO obavještava da na pojedinim područjima ima i do 15 puta više osoba zaraženih AIDS-om, koji nisu poznati zdravstvenim službama. Ako u Hrvatskoj ima samo dva puta više takovih, u Hrvatskoj ima još oko 900 osoba, koje su zaražene AIDS-om, šire smrtonosnu zarazu, a mnogi ni sami ne znaju da su zaraženi.

Skočit ću, na kratko, na kraj pamfletića:

Manje zaraženih u Hrvatskoj

Prema dostupnim podacima i kvalitetnim procjenama u Hrvatskoj ima znatno manje zaraženih i bolesnih od AIDS-a nego u mnogim drugim evropskim zemljama. Takva situacija je u velikoj mjeri rezultat dosljednog djelovanja Katoličke Crkve. Svaka katolička župa i samostan, onoliko koliko su zaista župa ili samostan, toliko su stvarni centri za prevenciju AIDS-a i mnogih drugih zala, kao što su samoubojstvo, rastava, zlostavljanje u obitelji i slično.

Dakle, da rezimiramo:

  1. u “mnogim drugim evropskim zemljama” nema “dosljednog djelovanja Katoličke Crkve”
  2. rastava i zlostavljanje u obitelji su oboje zlo, što valjda znači da zlostavljani nema izlaza pred zlom (jer je zlo i ako ostane zlostavljan i ako se razvede)

Da se vratim na prethodni citat (onaj o nepoznatima zaraženima): kako znamo da tih nepoznatih ima “samo dva puta više”? Možda ih baš ima 15 puta više. I kako znamo da upravo to sakrivanje nije rezultat “dosljedne” stigmatizacije vanbračnih odnosa upravo od strane Katoličke Crkve?

Hvali taj pamfletić i druge zaslužnike:

Mnogo pametne omladine

Prema istraživanju iz Klinike za dječje bolesti u Zagrebu, preko 60 % zagrebačkih srednjoškolki i preko 45 % zagrebačkih srednjoškolaca nisu do 18-te godine života uopće stupali u spolne odnose. Mnogi dakle slobodno i zrelo prihvaćaju pozitivne utjecaje roditelja, poštenih nastavnika i profesora i Katoličke Crkve, te na tom području žive razumno, zdravo i sigurno od AIDS-a i drugih spolno prenosivih bolesti.

Drugim riječima, 40% zagrebačkih srednjoškolki i ispod 55 % zagrebačkih srednjoškolaca se ševilo prije osamnaeste godine života. Što nam to govori o katoličkoj populaciji koja, prema čestim crkvenim navodima, čini 85% hrvatske populacije?

Nadalje, odakle razlika od 15% između muške i ženske populacije? Poveće mijenjanje partnera onih djevojaka koje se ševe ili značajan udio homoselsualnih odnosa među dečkima? Jadna RKC… treba izabrati koje je “zlo” manje…

IMO najbolju mentalnu gimnastiku ostavih za pred kraj, kao nagradu onima koji su izdržali do kraja. Otprilike oko sredine pamfletića imamo sljedeće:

Nesigurnost kondoma

U sveučilišnim udžbenicima u Hrvatskoj, USA i drugim zemljama, a također i u publikacijama SZO, nalazimo podatke o djelotvornosti kondoma u izbjegavanju začeća. Svi oni iznose  da ako se 100 parova služi kondomom za izbjegavanje začeća kroz godinu dana, između 10 i 12 % će začeti dijete. To je tako zvani 10 postotni neuspjeh. Žena može tokom jednog menstruacijskog ciklusa začeti dijete tokom nekoliko dana. AiIDS-om se može zaraziti svaki dan. Toznači da je mogućnost zaraze AIDS-om uz upotrebu kondoma bar 8 puta veća.

Za neupućene, 10-12% pomnoženo s 8 daje 80-96%. Ako takav seks prakticirate dvije godine, vjerojatnost zaraze vam ispada između 1-(1-0.8)2 i 1-(1-0.96)2 posto. Drugim rječima, vjerojatnost zaraze u takvim uvjetima vam je 96-99.84%. Nakon 5 godina, to je 99.968-99.99998976% – praktički sigurno!

Ne budi lijen, potražio sam stvarne podatke i brzo ih našao na Wikipediji (navedene su reference, za one koji sumnjaju u natpise po Wikipediji).

  1. Uz ispravnu upotrebu, kondomi kiksaju u 2% slučajeva (što je bitno manje od 10-12%); naravno, nekome nije u interesu priznati da za ostatak problema nisu krivi kondomi nego ljudi.
  2. Općenito (dakle, računajući prosjeću upotrebu kondoma), uspješnost je 10-18% (ovisno o populaciji), što množenjem s osam (predloženo u citiranom pamfletiću) daje nevjerojatnu vjerjatnost zaraze AIDS-om (ako koristite kondom) između 80% i 144%!
  3. Kondomi smanjuju vjerojatnost zaraze AIDS-om za 85%, što znači da se “kiksanje” ipak ne kreće oko 100% [😆 ], nego je bliže 15%.

Naravno, ovdje su zanemareni svi drugi mogući načini zaraze (zaražene igle, otvorene rane u kontaktu sa slinom ili krvlju zaražene osobe,…), te se ne poziva na neodlaske u bolnicu u sl. Jok, samo su kondomi zli! Nećemo spominjati da vas može zaraziti vaš vlastiti vjerni muž ili žena ako se zarazio/la na neki drugi način.

Za kraj, vratit ću se na sam početak, gdje se citira WHO:

Svjetska Zdravstvena Organizacija kaže da je jedina stvarna zaštita od AIDS-a

” Vjeran odnos dvoje zdravih osoba”.

Kad se RKC već poziva na ono što kaže WHO, hoće li prihvatiti i činjenicu da piše “odnos dvoje zdravih osoba“, bez navođenja (različiti) spolova?

Eto što se sve dobije parcijalnim pozivanjem na izvore, totalno lažnim interpretiranjem podataka i napuhavanjem brojeva…

Written by Charon l'Cypher

22. 10. 2007. at 14:15

Postano u Djeca, Obitelj, Teologija

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: