Irreverent Impiety

Repozitorij stvari o kojima ne žele da razmišljate.

Vatikan i rasni zakoni

with 2 comments

Novinar talijanskog dnevnog lista Il Corriere della Sera Sergio Luzzato napisao je zanimljiv članak o vezi između Vatikana i Mussolinijevog režima.  Prije nego što neki teocon intelektualac započne s rantanjem o pristranosti spomenutog lista; valja samo napomenuti da je Corriere della Sera godinama poznat kao list (desnog) centra, stoga isprika o ljevičarskokomunističkomasonskoj uroti odmah pada u vodu. Slijedi prijevod članka:

Pio XI i afrički rasizam

Godine 1937. papa Pio XI podržao je uvođenje Zakona kojim se zabranjivao odnos između Talijana i afričkih žena

“Dan vjere” nije samo ostao zapamćen dugo godina, već je njegovo obilježavanje ostavilo duboki trag u tijela i ruke talijanskog stanovništva. Kao odgovor protiv odluke Društva Naroda o uvođenju sankcija protiv Mussolinijevog režima zbog napada na Etiopiju, dana 8. prosinca 1935. god. talijanski su parovi bili pozvani da daju svoju podršku fašističkom “ratnom podvigu” u Africi na način da se Domovini donira što više zlata. Donacija zaručničkih i bračnih prstena bila je potrebna radi pokrivanja ratnih troškova. Inicijativa je doživjela velik uspjeh – u samome Rimu je tada bilo prikupljeno više od 100 tisuća zlatnih prstena. Među prvima koje su poklonile državi svoje vjenčane prstene bile su kraljica Elena i donna Rachele – koje su ponosno dale svoje zlato u zamjenu za željezne prstene. Katolička Crkva aktivno je sudjelovala u kampanji skupljanja zlata, i to putem pastirskih poslanica te propovijedima i dijecezanskim listovima u kojima je većina klera prihvatila režimske slogane fašističke propagande. Dana 4. prosinca, dva tjedna prije obilježavanja Dana vjere, Mussolini je svojim prefektima izdao naredbu da Katoličkoj Crkvi izraze zahvalnost u ime fašističke vlade zbog aktivnog sudjelovanja u toj inicijativi. Podrška Crkve bila je tim više poželjna i dobrodošla s obzirom je za većinu Talijana vjenčani prsten ujedno predstavljao i znak duhovne veze s katoličkom Crkvom. Riječ je o materijalnom simbolu sakramenta, o podsjetniku na počinjeno zavjetovanje pred oltar Crkve. Katolička se javnost masovno priključila Mussolinijevoj ratnoj kampanji u Africi, tim više što se vojna intervencija u Etiopiji tada tumačila kao svojevrsni spoj između starorimske slave i misonarske zadaće pokrštenja nekršćanskih naroda. Vojska iz Littoria obećavala je da će uspostaviti “la fede romana” (prij. rimsku vjeru) svim “neciviliziranim plemenima”. Cilj tog “križarskog rata” bio je, znači, uspostavljanje imperijalističke vlasti u ime fašizma te “univerzalnost katoličke vjere”. Arhivski dokumenti koji su vezani uz pontifikat pape Pia XI dostupni su od 2006. godine, a od te godine na ovamo pojedini su povjesničari pokušali pomutiti jasnu i utemeljeno činjenično stanje koje dokazuje bliskost između Crkve i Duceovog režima. Jedna od tih je bila i Lucia Ceci, profesorica suvremene umjetnosti na rimskog sveučilišta Tor Vergata, koja je temelju dostupne dokumentacije donedavno tvrdila kako su papa Pio XI i Sveta Stolica uporno pokušavali zaustaviti Mussolinijev ratni pohod. Pio XI se navodno obratio Mussoliniju privatnom poslanicomu u kojoj ga je praktički molio da odustane od napada na Etiopiju. Iako je u više navrata tražio od Ducea da odustane od intervencije koja bi dovela domovinu “u stanje smrtnog grijeha”, papa Ratti ipak nije predao svoje pismo fašističkom diktatoru. Pojedini pripadnici vatikanske hierarhije reagirali su na Mussolinijev govor održan 3. listopada 1935. Primjera radi, msgr. Domenico Tardini – koji je ujedno sastavio na grubo navedenu papinu psolanicu – izarazio je svoje gađenje prema “ratobornom i zanesenom kleru”. S druge strane, Vatikansko državno tajništvo (Segreteria di Stato) objavilo je dana 30. studenog direktivu koja je pozivala svećenstvo da se na Dan vjere njihovi govori ograniče isključivo na molitve, bez ikakvih izjašnjavanja i izražavanja stavova glede (cit.) “prava i pravednosti Mussolinijeve vojne intervencije”. No, Lucia Ceci odlučila je iznijeti u javnost dokumente koji su do sada bili čuvani u strogoj tajnosti, a koji se odnose na drugu polovicu 1937. god. U srpnju ’37, godinu dana nakon okupacije Adis Abebe, papa Pio XI iskoristio je priliku da katolička Crkva uvede malo reda u talijanskoj vosjci. Naime, Duceovi vojnici i koloni često su imali prisne odnose s tamošnjim ženskim stanovništvom (tzv. “faccette nere”), stoga su fašistički dužosnici smatrali kako je potrebno uvesti regulativu na rasnoj osnovi kojom bi se stalo na kraj toj praksi. Na inicijativu tadašnjeg Minsitra kolonije Alessandra Lessone, režim je usvojio tzv. “Legge sul madamato” (prij. Zakon o miješanim brakovima; madameto označava vezu između europskih bijelaca i žena iz osvojenih područja, odnosno kolonija), kojom se de facto kažnjavao svaki ljubavni odnos između pripadnika talijanske vojske i afričkih žena. Godine 1937. Ministar Lessona obratio se vatikanskom nunciju u Italiji msgr. Francesco Borgongini Duca radi dobivanje podrške od Svetog oca. Obrazloženje: spriječiti da se bijela rasa pomiješa s crnom i sprječavanje širenja nove, miješane, rase. Lessona je tvrdio da se “snošajem između bijelaca i crnkinja dobiva rasa koja u sebi nosi najgore slabosti svojih roditelja”. I tako, putem redovnih vatikanskih procedura, pismo Ministra Lessone stiglo je do pape. Pio XI obavijestio je prefekta Kongregacije sakramenata te kardinala Domenica Joria, koji je na zahtjev pape dana 24. kolovoza 1937. sastavio zapanjujuće mišljenje koje nema nikakve veze s katoličkim naukom. U mišljenju stoji da se (cit.) putem svojih misionara “Vatikan mora zalagati, u skladu s kanonskim pravilima, za čistoću rase. Potrebno je spriječiti stvaranje miješanih parova zbog očuvanja mudrih zdravstveno-društvenih čimbenika unutar Države; zbog nepriličnosti crno-bijelih parova, te poradi značajnih moralnih manjkavosti koje mogu proizaći iz njihovog potomstva.” Papa je prihvatio taj dokument, te je isti bio proslijeđen svim vatikanskim izaslanicima diljem Italije dana 31 kolovoza 1937. god. Lessona je, naravno, bio oduševljen papinim priznanjem, te je tom prilikom pozdravio “mudre odluke Svete stolice”. Pronađeni zahvaljujući istraživačkom radu prof. Lucie Ceci, ti su dokumenti izvučeni iz prašine vatikanskog arhiva; no ovdje je riječ o samo jednom od mnogih dokaza koji nude povijesno svjedočanstvo o upitnim odnosima između rasističkih režima i Vatikana.

Izvor: Corriere della Sera

Written by Teomondo Scrofalo

6. 11. 2008. at 19:23

Postano u Zabava

2 Odgovora

Subscribe to comments with RSS.

  1. […] i Hitlerjugend? Stepinac i Pavelić? Ivan Pavao II i Pinochet? Papa Pio XII i Reichskonkordat? Pio XI i rasni zakoni? Sve su to izmišljotine, of course. No, kada je već riječ o španjolskom građanskom ratu, […]

  2. […] – igraj igru šaha – pomozi-odmozi. Cilj opravdava sredstvo. Irreverent impiety pod naslovom Vatikan i rasni zakoni donosi slijedeći tekst: „Novinar talijanskog dnevnog lista Il Corriere della Sera Sergio […]


Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: