Irreverent Impiety

Repozitorij stvari o kojima ne žele da razmišljate.

Archive for 17 studenoga, 2008

Životna kazna

2 komentara

Prolong the pain
How long will it last?
Suicide machine
A request to die with dignity
Is that too much to ask?
Suicide machine
How easy it is to deny the pain
Of someone else’s suffering

CHUCK SCHULDINER – Suicide Machine

Eluana Englaro imala je tek 20 godina kada je doživjela tešku prometnu nesreću. Od 1992. godine, nalazi se u vegetetivnom stanju, preciznije u stanju nepovratne kome. Hrani se putem cjevčice punih 16 godina – prikovana za krevet i nesvjesna o tome što se događa oko nje. Šesnaest godina. Zamislite na trenutak vaših posljednjih 16 godina i jednostavno ih izbrišite kao da nisu nikada postojali. Njezin otac Beppino vodi dugogodišnju borbu kako bi svojoj kćeri uskratio daljnje muke, no talijanska birokracija je već sama po sebi spora poput narkotizirane kornjače; još ako k tome uzmete u obzir da je riječ o pitanju koje podsjeća na eutanaziju, stvar se znatno zakomplicira. Beppino se obratio lokalnim sudovima kako bi prekinuo umjetno hranjenje Eluane, tj. kako bi omogućio svojevrsnu “slatku smrt” svoje kćeri. Njegov apel je stigao do Vrhovnog suda u ožujku 2007. godine, a isti je odbacio pristiglu molbu uz obrazloženje da nije navedena stranka koja bi mogla zastupati interese koji su protivni podnositelju zahtjeva. Očeva molba temeljila se na odredbama članka 32. Ustava Republike Italije, koji glasi: “Nitko ne može biti podvrgnut lječničkom tretmanu, izuzev ako to nije regulirano zakonskom odredbom. Zakon ne smije ni u kom slučaju kršiti dostojanstvo ljudske osobe.” Vrhovni sud Republike Italije proslijedio je molbu Prizivnom sudu u Milanu (Corte d’Appello), koji je 9 srpnja 2008 dao dozvolu da se prekine umjetno hranjenje Eluane. Časne seste milos(m)rdnice koje su njegovale Eluanu još od 1994 odbile su primjeniti sudsku odluku, stoga je otac odlučio preseliti svoju kćer u drugu ustanovu. Političke su snage u talijanskom Parlamentu izglasale konflikt unutar Vrhovnog suda, smatrajući da je taj čin svojevrsni presedan u zakonskom sustavu na snazi. Ustavni sud je potom odbacio odluku Parlamenta. U međuvremenu, državno tužiteljstvo u Milanu podnijelo je žalbu protiv odluke Prizivnog suda. Predmet se ponovno vratio na Vrhovni sud, koji je odbacio navedenu žalbu. Dana 3 kolovoza 2008, talijanski političar Marco Pannella usporedio je slučaj Eluane Englaro s Ivanom Pavlom II, tvrdeći da je papa nekoliko sati prije smrti izjavio “Pustite me da se vratim svome Ocu”, te da bi Woytila još uvijek bio živ da je kojim slučajem bio podvrgnut tretmanima koji su primjenjeni u slučaju nesretne cure. Dana 13. studenog 2008., Vrhovni sud dao je dozvolu da se Eluani može prekinuti umjetno hranjenje. Otac je izrazio zadovoljstvo, a njemu se pridružila i supruga Piergiorga Welbya. S druge strane, odluka Vrhovnog suda izazvala je burnu reakciju u Crkvenim redovima, koji su se od prvoga dana protivili ideji da se Eluani uskrati prehrana. Kardinal Bagnasco je apelirao na to da se povuče odluka Vrhovnog suda, a kardinal Ruini je izjavio da je riječ o definitvno pogrešnom potezu kojeg treba spriječiti. Žalosna je činjenica da nitko iz Crkvenih redova nije poslušao mišljenje Eluaninog neurologa, koji tvrdi da “Eluana neće patiti. Učinak će biti poput anestezije, a i da tako ne bude, moguće je koristiti sedative.” Naravno, mnogi drugi svećenici i pripadnici talijanskog klera gromoglasno su ponovili stavove svojih šefova, i time su dokazali kako je njihova cerebralna smrt, neshvaćanje i negacija tuđe patnje daleko gora i ozbiljnija pojava od Eluanine nepovratne kome. Nekada je Crkva osuđivala ljude na smrt. Danas ih osuđuje na život.
Ma kakav god on bio.

Izvori: BBC -Italy man wins life support plea

La Repubblica -La Cassazione “Eluana Englaro ha diritto di morire”

La Repubblica -Eluana, Bagnasco a Radio Vaticana “Non sospendere idratazione e nutrizione”

La Repubblica -Cassazione, stop all’alimentazione; Il padre di Eluana: “E’ uno stato di diritto”

Written by Teomondo Scrofalo

17. 11. 2008. at 22:49

Postano u Uncategorized

Blago siromašnima, ali još više neukima…

10 komentara

Mnsg. Patrick O’Donoghue, biskup Lancastera (Engleska), započinje svoj pohod na obrazovane katolike proizašle iz fakultetskih krugova, optužujući iste da potiču krizu unutar Crkve te ih smatra krivima za rastući sekularizam: umjesto da isti slijede naputke svećenstva, oni se okreću hedonizmu, egoizmu i egocentričnošću.

Biskup je najviše uperio prstom prema katolicima koji imaju medijski i politički utjecaj i koje je obrazovanje kompromitiralo i odvratilo od pravog puta.  Sudeći prema njegovim riječima, katoličanstvo je u Engleskoj ugroženo počevši od razdoblja nakon Drugog svjetskog rata zbog “masovnog obrazovanja naroda koje je poprimilo do tad neviđene razmjere”.

Obrazovanje je, tvrdi biskup, dovelo do razvoja njegove vlastite “mračne strane” koja se može povezati sa Istočnim grijehom. Obrazovanje je, po njemu, krivo za širenje “radikalnog skepticizma, pozitivizma, utilitarizma i relativizma”.

Veli biskup:

“Taken together, these intellectual trends have resulted in a fragmented society that marginalizes  God, with many people mistakenly thinking they can live happy and productive lives without him.”

Naravno, takvi obrazovani katolici kvare i predstavljaju loš primjer za one vjernike koji nisu imali pristupa fakutetskom obrazovanju.

Unatoč tome što se u zadnjih par godina doselilo mnogo poslušnih ovčica iz Istočne Europe, Crkva u Engleskoj trpi veliki pad popularnosti i drastično se smanjuje broj vjernika koji prisustvuju katoličkim obredima i služenjima.

Uzimajući u obzir situaciju u Hrvatskoj, naši dušebrižnici mogu mirno spavati. Naime, Crkva se ne treba bojati za vlastitu popularnost i opstanak u državi u kojoj većina stanovništva živi na kredit i gdje postotak visokoobrazovanog stanovništva iznosi jedva mizernih 7%.

IZVOR

Written by isisrosenkreuz

17. 11. 2008. at 14:20

Postano u Običaji, Znanost

Generale naš, koji jesi u Den Haagu,…

37 komentara

Uh, ima da se ovo svidi Teomondu… 😉 Prenosimo iz Slobodne Dalmacije čime se trebaju baviti prvopričesnici u šibenskoj župi Srca Isusova:

U predblagdanskim danima Ante Gotovina ne mora u haaškom zatvoru strahovati od zaborava. Jer, hrvatskom generalu ”ima tko da piše”.

Ako nitko drugi, čestitkama će ga obradovati šibenski prvopričesnici župe Srca Isusova!

– Neprihvatljivo je da djecu od 9-10 godina, koja pohađaju pripravu za svetu pričest, župnik zadužuje da za domaći rad pišu božićnu čestitku generalu Anti Gotovini u Haag. Pa ta djeca ne znaju ni tko je Gotovina ni gdje je Haag, a niti je zdravo u njihovoj dobi opterećivati ih time. A i kakve veze to ima sa svetim sakramentima – požalili su nam se ovih dana neki ogorčeni roditelji čija se djeca spremaju za prvu pričest.

– Dijete mi je došlo iz crkve potpuno zbunjeno. Kaže, dobili smo domaći zadatak od don Puljića. Kakav? Moramo napisati čestitku. Kome? Nekom generalu. Kojem? Gotovini. Zašto? Pa, za božićne blagdane – priča naš sugovornik, kojemu je, veli, dozlogrdilo župnikovo politiziranje vjeronauka i maltretiranje ne samo djece nego i roditelja.

Drage ovčice, ako vam je “dozlogrdilo župnikovo politiziranje vjeronauka i maltretiranje ne samo djece nego i roditelja”, zašto tamo šaljete svoju djecu? Je l’ “što će susjedi reći” toliko važnije od zaštite vlastite djece od maltretiranja?

Iako bombastična, ova vijest zapravo nije začudila one koji poznaju prozvanog svećenika. Kažu da je teror vezan uz prvu pričest uobičajena stvar:

Kako su nam se neki od njih potužili, osim spornog “zaduženja” vježbom pisanja čestitke haaškom uzniku, don Puljić neprimjereno tretira i roditelje. Svake nedjelje, redovito, po razredima, proziva, ne djecu, nego roditelje prvopričesnika, kao da su i oni polaznici crkvenog vjeronauka i “đaci prvaci”.

Ta neuobičajena prozivka u funkciji je pritiska, pa se djeca sustavno drže u strahu da neće moći primiti svete sakramente ako im roditelji ne budu posjećivali župnikove nedjeljne propovijedi.

Dakle, nije dovoljno da sama djeca dolaze na pripremu, treba prisiliti i njihove majke i očeve, makar bili i ateisti, da za dobro svojih malenih pohode crkvu i stoički, solidarno slušaju Puljićeve mise ako ne žele da im djeca budu uskraćena i izopćena od ostalih.

Neke ovčice su shvatile da im je bolje kupiti prnje u susjedni tor:

U takvoj psihozi nije čudno da je, kako doznajemo, dio vjernika (građana) s područja župe Srca Isusova odlučio svoju djecu upisati na pripravu u drugu gradsku župu – Gospe vanka Grada.

No, čini se da je prosvijećenih premalo, pa don Puljić i dalje “riba” po svom. Dotični, naravno, nije dostupan za komentar. Čovjek skočio malo do Lourdesa, skupa s nadležnim mu biskupom. Da je u svom teroriziranju djece postojan, pokazuje i njegova ne tako davna prošlost:

Don Tomislav Puljić je i 2005. završio na novinskim stupcima, dok je bio župnik i dekan Župe sv. Josipa u Ražinama.

Doslovce je zaratio s ražinskom obitelji Kozić jer je odbio njihovu djevojčicu Nikolinu pričestiti zajedno s ostalom djecom u župi u kojoj žive.

Župnik je, unatoč intervenciji biskupa Ivasa, pa čak i policije, jer je dijete fizički izbacio s priprave za pričest, ustrajao na svome: svi sveti sakramenti primaju se u istoj župi. Kako je dijete kršteno na Miljevcima, don Puljić ih je uputio da tamo primi i prvu pričest.

A zašto da klinci šalju čestitku baš Gotovini? Ne znam, ali poznavajući što je (osim dječačkih guza) najmilije mnogim zaposlenicima RKCa, rekao bih da je vrlog svećenika zavaralo generalovo prezime, pa se odlučio pokloniti… kroz dječje ruke, da ne bi svoje preopteretio poslom…

P.S. Neka digne ruku tko smatra da ovakvu (očito političku) organizaciju treba i dalje izdašno financirati iz Proračuna (u kojem, nota bene, nema za bolnice i škole). 😛

Written by Charon l'Cypher

17. 11. 2008. at 4:14

%d bloggers like this: