Irreverent Impiety

Repozitorij stvari o kojima ne žele da razmišljate.

Kasno paljenje i raskorak s praksom

leave a comment »

Hvalevrijedna inicijativa dolazi s Kaptola, u vidu tri izjave HBK. Prenosi Business.hr:

Komisija Hrvatske biskupske konferencije Justitia et pax predstavila je na današnjoj konferenciji za novinare tri izjave – o kulturi dijaloga i odnosa prema pomirenju, protiv korupcije i urote šutnje te o nasilju među djecom i mladima u društvu.

Eto, ljudi shvatili ono što i djeca znaju: Hrvatska je korumpirana zemlja s problemima mržnje i nasilja! I to je u redu, treba Crkva – kao samoproglašeni moralni autoritet – progovarati o tim temama. Dapače, trebali bi daleko više.

No, ne mogu se ne osvrnuti na sljedeće detalje…

Izjava prva: o kulturi dijaloga i odnosa prema pomirenju

Upravo je u tijeku potpisivanje crkvene peticije protiv dekriminalizacije homoseksualnosti i za kriminalizaciju abortusa (o tome je Isis već pisala na ovom blogu). Dakle, evo što u članku piše o prvoj izjavi HBK (moje boldanje):

Izjavu o kulturi dijaloga i odnosa prema pomirenju predstavio je fra Bože Vuleta, istaknuvši kako je pravi razlog za izjavu potreba kritičkoga osvrta na poimanje pomirenja u društvu, ali i zemljama EU koje pomažu i žele potpomagati procese pomirenja u poratno vrijeme na našim prostorima. Kritički osvrt potreban je i na inicijative koje dolaze, u najboljim namjerama, od pojedinih mirotvornih pokreta.

Pokušajte malo kritizirati RKC (malo javnije od ovakvog poluposjećenog bolga), pa da vidimo kako oni vide “potrebu kritičkog osvrta”. Jasno, ovdje bivamo selektivni, pa kritiziramo samo inicijative za pomirenje…

Kako se navodi u izjavi, dijalog na razini vjernika i hijerarhijskih crkvenih struktura nikad nije prekinut, on je njegovan prije, za vrijeme i nakon rata. U zauzimanju za pomirenje mogu se napraviti i pogrešni koraci koji mogu otežavati proces ili ga usmjeriti u suprotnu smjeru. Navodi se i kako ne postoji bezuvjetno pomirenje, bez istine, sa snagom zaborava i bez pravednosti. Također, istinskom pomirenju mora prethoditi proces opraštanja, kao preduvjet pomirenju. Navodi se da treba odrediti status žrtve i njezino mjesto u pomirenju. Izjava završava žaljenjem zbog “svih djela kojima smo se mi ili članovi Crkve udaljili od evanđeoskih vrjednota ili smo se ogriješili propustom”.

Kako se “opraštanje” i “istinsko pomirenje” s bilo kim slaže s progonom jedne minorne skupine koja nikako ne prijeti društvu (homoseksualne zajednice), te kako se tu uklapa inzistiranje na tome da žena nije vlasnik svog tijela nego “inkubator koji priča (oni bi dodali i na žalost)”? Naravno, Crkve ne bi bila Crkva da stane samo na tome. Ne, oni su temeljitiji. Prenosim post s foruma Lezbijske udruge Rijeka:

hm… wrote:
ima dva friška primjera (posljednjih dva dana) o potpisivanju peticije koju crkva organizira:
1. u crkvi u manjem mjestu blizu rijeke casna gurka peticiju i poziva zupljane da potpisu jer je vazno da to naprave. (moja opaska: zupljani vjerojatno potpisuju jer se svakoga zna ponaosob…)
2. na radnom mjestu u jednoj velikoj firmi-trgovackom centru, mojoj prijateljici koja je na telefonu prilazi kolegica i gurka joj papir s rijecima: “ovo je za ljudska prava, daj potpsii….). ona telefonira, krajickom oka vidi, UN deklaracija, ljudska prava i vec krene potpisivati, ali naravno zeli procitati pa ipak stane i nakon sto je zavrsila razgovor, procita i naravno-brzo uzme korektor i izbrise svoje ime!! ine moze vjerovati da joj se to desava na ra<dnom mjestu. a kolegica joj kaze da joj je to zupnik dao da sakupi potpise na poslu….!!!

Što je ovo?! Lažima za ljudska prava kojima se homoseksualce prepušta raznim religijskim i slično zatucanim nasilnicima, a ženama se brani gospodarenje sobom?!

Izjava druga: protiv korupcije i urote šutnje

Kaže članak:

Tonči Matulić ističe kako je izjava o korupciji i uroti šutnje potreba da se digne glas protiv uvriježena dopuštanja korupcije u društvu. “Korupcija znači propadanje, prvenstveno u samu čovjeku”, rekao je Matulić, pozvavši odgovorne u društvu na odvažne reforme, a javnost, duhovne autoritete i građanske udruge da čine pritisak na vlast da poradi na suzbijanju korupcije.

U prvoj točki Izjave govori se o nasljeđu i odgovornosti za korupciju, a gledajući u prošlost, korijeni idu i do komunizma i mlade hrvatske države, kaže Matulić. Stječe se dojam da su se korupcijom najbolje okoristili snalažljivci koji su iskoristili promjenu političkog i gospodarskog poretka. U izjavi se navodi da je korupcija i u privatnom okružju te da je zahvatila sport, umjetnost, medije i dr. Izražava se žaljenje što EU mora gurati Hrvatsku na borbu protiv korupcije jer ona to mora činiti zbog vlastitih građana, a ne Unije. Komisiju zabrinjava šutnja o korupciji, čime se sudjeluje u općoj uroti šutnje. Na kraju izjave stoji kako lokalni izbori mogu biti ispit u malome što lokalni izbornici u tom pravcu borbe protiv korupcije čine na svojoj razini. Objasnio je da se time ne otvara politička kampanja, već poručuje da su izbori ispit za građane da izaberu čestite i poštene ljude spremne prihvatiti odgovornost.

Ok, klasičan uzrok svega u komunistima smo očekivali, nevezano uz to što jugoslavije nema već skoro 20 godina, no mene zanima nešto drugo. Čiča Bozanić postade velebnim nadbiskupom zagrebačkim ljeta gospodnjeg 1997. (preciznije, 5.7.1997) i tada je progovorio o “grijehu struktura”. Jesu li se te strukture očistile od grijeha i 10 godina bile anđeli, pa da je Crkva šutila? Jesu li te strukture postale korumpirane unazad nekoliko mjeseci? Ako ne, a vjerujem da ćemo se složiti kako je u Hrvatskoj problem korupcije u stalnom porastu (dakle, ne sindrom posljednjih par mjeseci), zašto je Crkva o tome šutila cijelo desetljeće? Zašto progovara baš sada, kad su im donekle zahladili odnosi s vladajućima (oko zabrane rada nedjeljom i sl) i kad je postalo oportunije napadati korumpiranu vlast nego je i dalje podržavati?

Izjava treća: o nasilju među djecom i mladima u društvu

Opet, krenimo od članka:

Aleksandra Korač-Graovac predstavila je izjavu o nasilju među djecom i mladima u društvu, istaknuvši kako su uzroci nasilja rat, poraće, tranzicija, slabljenje odgojne uloge obitelji, urušavanje pozitivnog autoriteta roditelja, učitelja i profesora i dr. Drži i da je urušeno dostojanstvo učitelja te da se od škole očekuje mnogo. Mediji moraju imati pozitivnu ulogu u promicanju nenasilja te moraju štititi identitet mladih koji su žrtve nasilja, rekla je.

Realno, ovo je još najmanje problematična izjava, a sjenu na nju baca “samo” praksa Crkve, u kojoj svećenici nagovaraju žene da trpe obiteljsko nasilje, jer “se moraju žrtvovati za obitelj” i sl. Jeste li ikad čuli da je Crkva javno osudila nekoga tko je prebio ženu ili silovao vlastitu djecu? Ne? Valjda vam je promaklo, dok ste slušali tirade po “opasnim likovima” poput ateista, ljevičara, homoseksualaca i sličnih.

I je l’ stvarno moralo nastradati toliko mladih na hrvatskim ulicama, pa da Crkva pusti svoj prvi glas na tu temu?

Zaključak

Sama inicijativa, tj. izjave uzete van konteksta, je dobra. Problematično je, kao i uvijek kad je riječ o Crkvi, ponašanje te iste Crkve u praksi i ogroman raskorak između onoga što nama sole i onoga što sami rade, kao i desetljetno kašnjenje u puštanju glasa iz kojeg se iščitava opaki nedostatak iskrenosti. Šteta, jer da iskreno provode ljubav, skromnost, toleranciju i poštenje kako ih propovijedaju, ovaj bi svijet bio neusporedivo bolje mjesto…

Written by Charon l'Cypher

9. 12. 2008. at 17:02

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: