Irreverent Impiety

Repozitorij stvari o kojima ne žele da razmišljate.

Ako ti nešto treba, ali nije istina… izmisli!

with one comment

Ovaj post nema direktne veze s religijskim organizacijama i dosta sam se dvoumio da li da ga tu zalijepim. Ipak, kako sam tekst o kojem je riječ preveo za jedan drugi portal, a tema ipak ima indirektne veze s religijskim organizacijama, odlučih ipak staviti.

Dakle, riječ je o “izlječenju homoseksualnih osoba od homoseksualnosti”, što je najblaža mjere protiv homoseksualnosti koju propagiraju veće religijske organizacije (poput Katoličke crkve). Postoje i cijeli pokreti (npr. time se dosta bavi Passion for Christ Movement, pod okriljem svećenika znakovitog prezimena Cox😈 (oprez ako imate slabije računalo: site je prenakrcan YouTube filmićima!)), kao i udruge ex-homoseksualaca. Više iz perspektive konzervativaca možete pročitati na Conservapediji, iako za točnije informacije preporučam članak na Wikipediji.

Kako lijepo piše u uvodniku članka na Wikipediji, glavni problem “konverzijske terapije” leži u stavu da je homoseksualnost bolest i da ju treba “liječiti”. Zašto je to krivo, nadilazi okvire ovog teksta, no polinkani članak na Wikipediji je dobro polazišno mjesto za one koji žele čitati.

Prvo istraživanje s uspješno provedenim terapijama provedeno je od 1968. do 1977. godine, te je prezentirano 1979. godine u knjizi “Homoseksualnost je perspektiva” Williama Mastersa i Virginie Johnson. Tamo su tvrdili da je uspješnost “izlječenja” bila veća od 70%. I baš ta knjiga je tema današnje priče, prenesene s bloga Johna Tierneyja, kolumniste Science Timesa, znanstvene rubrike uglednog New York Timesa:

Jesu li Masters i Johnson lažirali dokaze da su uspješno “konvertirali” više od 70% muškaraca i žena koji nisu bili zadovoljni svojom homoseksualnošću? Tu tvrdnju William Masters i Virginia Johnson objavili su 1979 u knjizi “Homoseksualnost je perspektiva”. No, tu istu tvrdnju dovodi u pitanje nova biografija seksologa Thomasa Maiera, “Gospodari seksa”.

Gospodin Maier rezimira svoje sumnje u uglednom časopisu “Scientific American”, objašnjavajući probleme vezane uz studiju koje je primijetilo osoblje klinike “Masters and Johnson” prije objave knjige 1979. godine:

Većina osoblja nikad nije susrela niti jednog “konvertita” kroz 10 godina istraživanja, od 1968. do 1977. godine. Zaposlenica klinike Lynn Strenkofsky, koja je tada bila zadužena za organizaciju rasporeda pacijenata, kaže da nije imala niti jednog “konvertita”. Marshall i Peggy Shearer, vjerojatno najbolji terapeutski tim u klinici ranih 1970-ih, kažu da nisu tretirali niti jednu homoseksualnu osobu, te da nisu čuli praktički ništa o “konverzijskoj terapiji”.

Kad je Robert Kolodny, glavni suradnik u klinici, tražio dosjee i snimke razgovora s pacijentima, Masters mu je odbio dati traženo. Kolodny, koji sam nikad nije vidio slučajeve “konverzije”, posumnjao je da su neki – ako ne i svi – slučajevi barem djelomično lažirani. Nakon dodatnih razgovora s Mastersom, postalo mu je jasno da su slučajevi u najbolju ruku komponirani od više nepovezanih slučajeva u jedinstvenu “sretnu priču”, a u najgorem slučaju u potpunosti izmišljeni.

Konačno, Kolodny se obratio Virginiji Johnson sa svojim sumnjama. Ona je također imala slične sumnje prema Mastersovoj “teoriji konverzije”, iako ga je javno podržavala. Mogućnost javne sramote i optužbe za lažiranje rezultata su izuzetno brinuli Johnsonovu, samoeduciranu terapeutkinju koja nije imala potrebnu diplomu, te je zbog toga bila znanstveno jako ovisna o mužu.

Uz odobrenje Johnsonove, Kolodnyje razgovarao s njihovim izdavačem o odgodi, no bilo je prekasno. “To je bila loša knjiga”, Johnson je ustvrdila desetljećima kasnije. Dodala je da je preferirala ponovno pisanje i reviziju cijele knjige, “da bi se bolje složila s postojećom [medicinskom] literaturom”, bojeći se da Bill (William Masters) nije znao o čemu priča. U najgorem slučaju, “Bill je tada bio kreativan” u kreiranju studije “konverzije homoseksualaca”.

Znači li “biti kreativan” isto što i “izmisliti”? Dr. Masters je do smrti branio svoje dokaze, no Maiers tvrdi da uspjeh terapije za “konverziju homoseksualaca” nikad nije dokazan.

Dakle, idući put kad vam neki svećenik ili jednostavno needucirani vjernik (ili netko treći needucirani, ne nužno religijski stvor) počne pričati o homoseksualnosti kao bolesti i/ili o izlječenju “te pošasti”, uputite ga na Irreverent Impiety. Neka saznaju odakle potječe priča o “izlječenju” i koliko trule temelje ima.😉

Written by Charon l'Cypher

25. 4. 2009. at 2:29

Postano u LGBT, Znanost

Jedan odgovor

Subscribe to comments with RSS.

  1. Ehehe kad bi ljudi htjeli racionalno prosuđivati, prvo se informirati pa onda odlučiti što misle – svijet bi bio lijepše mjesto (a i jutarnji i večernji bi propali;))

    tomsescu

    26. 4. 2009. at 9:05


Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: