Irreverent Impiety

Repozitorij stvari o kojima ne žele da razmišljate.

Archive for Srpanj 2009

Vatikan d.d.

3 komentara

Prije dvije godine Isis je pisala o financijskim makinacijama u Vatikanu. Tekst slične tematike nedavno je osvanuo u slovenskoj Mladini pod naslovom “Vatikan, delniška družba“. Prijevod teksta na hrvatski jezik objavio je korisnik citas2 na kolaborativnom političkom blogu Pollitika.com. Sam prijevod možete pročitati ovdje (mazohisti se mogu i upustiti u raspravu s onima kojima je i kriminal prihvatljiv ako dolazi iz Vatikana), a mi ga prenosimo u cijelosti (s neznatnim tehničkim izmjenama), uz dozvole Mladine i prevoditelja.

„Rimokatolička crkva (RKC) je prizemna kriminalna organizacija, koju pogone svi najniži svjetovni apetiti, njeno tijelo je trulo od svega onoga pred čime bi vjera trebala čuvati ljude.“ To je na nekom internetskom forumu napisao jedan korisnik. „Njeni brojni dostojanstvenici su opakiji i pokvareniji više nego bi ikojem smrtniku palo na pamet“, je napisao drugi. A sve to je već koncem 70-ih godina, pod pontifikatom Pavla IV., znao Joseph Ratzinger pa je 1977. napisao „Crkva za brojne vjernike postaje glavna prepreka u njihovom vjerovanju; u njoj ne mogu naći ništa drugo osim ljudske vlastohlepnosti.“

Da je manje od pola kvadratnog kilometra velika, godine 1929. iskamčena mini državica Vatikan sa manje od 900 stalno prijavljenih stanovnika (najmanja država na svijetu) gnojni čir na ionako dugo pothranjenom i od korupcije oboljelom tijelu talijanske Republike, nije nikakva novost; novost jest u svibnju izdana knjiga Gianluigija Nuzzija Vaticano S. p. A. (Vatikan dioničko društvo). Radi se o jedinstvenom uvidu u financijske poslove Vatikana, u papinu vatikansku banku, nazvanu IOR (Istituto per le Opere di Religione), koja je po mišljenju jednog od vodećeg talijanskih tjednika osma najveća praonica novca na svijetu.

Knjiga s podnaslovom „Istina o financijskim i političkim skandalima Crkve“ iz tajnih arhiva iznosi čime i kako Crkva, koja bi u suvremenim nacionalnim državama morala imati tek marginalnu, karitativnu ulogu, poseže u život običnih smrtnika. Gnojni čir je snažan izraz. Zašto baš takav? Zato jer Vatikan, koji je strana država, de facto živi na teritoriju Italije, na njemu se napaja i raste. Godine 1984. je Italiju pritiscima na tadašnjeg socijalističkog (!) premijera Bettina Craxija čak prisilila na potpisivanje aneksa Lateranskom konkordatu (temeljni ugovor države Vatikan). Aneks, među ostalim, RKC omogućava samostalno krojenje bilanci, što je potom (i ove godine) omogućilo prikazivanje računa u crvenim brojkama. Istovremeno Vatikan, kao i u proteklih 25 godina, u potpunoj tajnosti prihoduje milijarde eura. Još od poznatih osam promila vjerskog poreza, koje svaki porezni obveznik po svom nahođenju raspoređuje državi ili vjerskim zajednicama, preko poreznih olakšica i cijelog niza prljavih poslova.

Milijarde, milijarde….

Izvorni grijeh su 11.siječnja prije 80 godina, nakon trogodišnjeg pregovaranja, potpisali tadašnji fašistički premijer Benito Mussolini u ime talijanskog kralja Viktora Emanuela III. i kardinal Pietro Gasparri, vatikanski državni tajnik, u imenu tadašnjeg pape Pia XI. Talijani su temeljem tog dokumenta 2004. godine iz državnog proračuna isplatili : skoro pola milijarde eura plaće učiteljima vjerskog odgoja, 260 miliona za katoličke škole i 50 miliona za 5 katoličkih sveučilišta, 25 miliona za opskrbu Vatikana vodom, 20 miliona za sveučilišni kampus koji pripada Opusu Dei, 20 miliona za financijsku pomoć učenicima katoličkih škola, 9 miliona za izgradnju vjerskih objekata, 8 miliona za plaće vikarima u oružanim snagama i 7 miliona za socijalno osiguranje svećenstva, 5 miliona za bolnicu oca Pia u mjestu San Giovanni Rotondo, skoro 3 miliona za organizaciju oratorija i tako dalje i više : ukupno nešto manje od 3 milijarde eura.

Pored svih poreznih olakšica, koje iznose još oko 6 milijardi eura. I tako svake godine! Ako bi Italija odustala od dotacija i olakšica, koje je Crkva pridobila lobiranjem i ucjenjivanjem vlada raznih političkih usmjerenja, mogla bi svim državljanima prepoloviti poreze. Osim toga, RKC na talijanskom tlu ostvaruje također visoke profite, 40 miliona domaćih i stranih hodočasnika koji posjećuju razna svetišta donosi dodatnih 5 milijardi neoporezovanih eura. Sa neprocjenjivim nekretninama, nekadašnjim sjemeništima u staroj gradskoj jezgri Rima, koje iznajmljuje hotelskim lancima da u njima otvaraju raskošne hotele i apartmane za izbirljive goste, još zasluži nekoliko stotina miliona eura. Rimski gradski vijećnik, Mario Staderini tvrdi da RKC u Rimu ima u posjedu više od četvrtine nekretnina a u ostatku države oko 22%. Nije zanemarivo niti to da 200 talijanskih biskupija i skoro 30 tisuća župa ima dodatno u posjedu još četvrt miliona sličnih nekretnina. Treba spomenuti još približno 25 miliona koje Vatikan ubere od lemozine, iako su crkve napola prazne, vatikanske blagajne pucaju po šavovima. I još, međudržavni ugovori ne dozvoljavaju institucijama talijanske države nikakve uvide u vatikanske financije i novčane tokove. Toliko o kršćanskoj skromnosti.

Kršćansko poštenje

Nedavno se u talijanskim medijima pojavila priča mlade žene, koja je od starijeg vlasnika unajmljivala trosobni stan u zgradi koja se nalazi u središtu Rima. Vlasnik je nedavno umro ostavivši desetak stanova Crkvi. Unajmljivači su uskoro primili obavijest banke IOR da se u najkraćem roku moraju iseliti, nije bilo niti govora o produljivanju najma ili mogućnosti otkupa. Prije spomenuta žena tvrdi da je IOR stambenu zgradu potom prividno prodao nekoj agenciji za nekretnine, e da bi ta stanare deložirala drugim metodama. Od trideset stanara je preostalo samo troje, koji namjeravaju pravdu tražiti na sudu. Toliko o kršćanskom smilovanju.

Ta priča je u poređenju sa onim što Nuzzi otkriva u svojoj knjizi tek lako ljetno štivo.

Popularni talijanski komičar, aktivist i bloger Beppe Grillo je odnose u državi opisao ovako: „Poslijeratnu Italiju je moguće razumjeti samo kroz isprepletenost mafije, slobodnozidarstva, Vatikana i zastranjenih dijelova državnih institucija, četiri svijeta, koji se pojavljuju u najtamnijim epizodama naše republike. Knjiga Vatikan d.d. zbog skoro slučajnog pristupa opsežnom arhivu službenih dokumenata prva razotkriva ulogu banke IOR u prvoj i drugoj republici.“

Knjiga je nastala jer se Nuzzi dokopao više tisuća tajnih službenih dokumenata, koje je na sigurnom u Švicarskoj držao monsinjor Renato Dardozzi. On je tijekom 90-ih bio savjetnik vatikanskog državnog tajništva, koje je od 1990. do 2006. vodio kardinal Angelo Sodano. Dardozzijeva uloga je bila Svetu stolicu sigurno izvesti iz naj nepromišljenijih, najdrskijih i najprljavijih financijskih operacija i skandala, u koje se ,od vremena samog utemeljenja, banka IOR zapetljava. Još koncem šezdesetih godina vatikanska banka je postala jedan od važnih igrača u svjetskom bankarstvu. Na čelu sa američkim nadbiskupom, kasnijim kardinalom Paulom Marcinkusom, postala je važna karika u lancu za pranje novca. Banka je uz pomoć Banco Ambrosiano, koju je vodio poznati „božji bankar“ Roberto Calvi i brojnih tajnovitih poduzeća iz Luksemburga, Kajmanskih otoka i Paname preuzela nadzor i nad brojnim talijanskim poslovnim bankama. Djelovala je kao podzemni kanal za tok novca iz kojih su se napajali brojni tajni fondovi, od tamo su stizale potkupnine za visoke državne dužnosnike, čak i predsjednike vlada. Pošto banka IOR osim sjedišta u Vatikanu nema podružnica, razmljivo, pristup do nje imaju samo posvećenici, oni koji se izdaju za dobročinitelje koji Crkvi žele donirati novac. U stvarnosti radi se o nezakonitom novcu proisteklom iz kriminala, koji „dobročinitelji“ donesu u banku, koja im ga čuva uz godišnju kamatu od 12%. IOR svake godine omogućava talijanskim poreznim utajivačima da sakriju, pronevjere i deponiraju više milijardi eura. U papinskoj banci se susreću dobrotvorne organizacije, mafijaško podzemlje, građevinski lobiji, utjecajni slobodni zidari i visoka politika, u vezi koje su se u prošlosti spominjali ruski nacionalist Vladimir Žirinovski, a prije i Kennedy, Richard Nixon te brojni drugi. Toliko o kršćanskom poštenju.

Piergiorgio Odifreddi u knjizi „Zašto nije moguće biti kršćanin ( a još manje katolik)“ uzima podatak, da svjetska Crkva za dobročinstva troši tek 20% sredstava, za uzdržavanje klera 34% a ostatak, čak 46% za „potrebe kulta“. Iz riznica banke IOR ( a posredno iz državnog proračuna koji pune talijanski porezni obveznici ) dolaze također i „rezervna sredstva“ u iznosu od 7 miliona dolara, koje je Vatikan u turbulentnim 2001. i 2002. dao na raspolaganje američkim biskupima da njima kupuju šutnju roditelja i djece žrtava svećeničkog zlostavljanja. Potrebe kulta? Neki izvori navode da se za ta sredstva osobno pobrinuo kardinal Ratzinger, koji se zadnjih dvadeset godina prije svojeg pontifikata gorljivo posvećivao pitanju nedodirljivosti svećenika pedofila. Poznato je da je od 1984. pokušavao dosljedno provesti zloglasni dokument Crimen Sollicitationis (Zločin nagovora (ka spolnim odnosima)), koji je Kongregacija za nauk vjere izdala još godine 1962. Godine 2001. ga je dopunio i poslao svim biskupima u svijetu. Temeljem tog dokumenta su osumnjičene svećenike po cijelom svijetu, da bi izbjegli ruci pravde, kradom premještali ( u slovenskom primjeru, i u afričke misije – op. prev. autor se referira na aferu sa svećenikom Francijem Frantarom, optuženim za pedofiliju kojeg je RKC premjestila u Afriku; izvor). Iako su neki naposlijetku izopćeni iz Crkve, ostalima Vatikan garantira sigurnost. Toliko o kršćanskoj skrbi za čovjeka.

Prvi šef vatikanske banke IOR, prije spomenuti Paul Marcinkus je jednom rekao: „Da li je moguće živjeti u ovom svijetu bez da se ne bi zanimali za novac? Crkve nije moguće voditi samo sa zdravomarijama“. Očito, zaista nije.

Autor: Jure Erznožnik, Mladina
Objavljeno 23. 07. 2009. na portalu Mladina.si
Veza: http://www.mladina.si/dnevnik/22-07-2009-vatikan__delniska_druzba/
Dodatni linkovi: Beppe Grillo blog (eng.) http://www.beppegrillo.it/en/2009/06/vaticano_spa.html
(tal.) http://www.beppegrillo.it/2009/06/vaticano_spa.html
(prijevod na eng.) http://translate.google.hr/translate?prev=hp&hl=hr&js=y&u=http%3A%2F%2Fw…
Koliko znam, knjiga još nije prevedena sa talijanskog. Talijansko izdanje je moguće naručiti preko linka na Beppe Grillo blogu.
Prijevod Citash.hr@gmail

Napomena: ovaj tekst je objavljen uz dozvolu Mladine. Pošto je malo vjerojatno da bi se nešto slično moglo pročitati u mainstream medijima, koristim otvorenost pollitike.com da to nadoknadim. Radi toga što smatram da je članak aktualan za trenutnu hrvatsku političku situaciju. Ne toliko radi dnevnopolitičke priče o 50 mil. kuna nego u kontekstu inicijativa za buduće uređenje Hrvatske.

Te inicijative će morati nužno uključivati i promjenu sistema vrijednosti. A to nije moguće učiniti bez smanjivanja crkvenog utjecaja na svim područjima. HKC se svim svojim dosadadašnjim djelovanjam svrstala na jednu stranu, i to pogrešnu. Ne samo radi nekih hrvatskih specifičnosti nego zbog svoje globalne „prirode“ koju opisuje ovaj članak.

Zahvaljujemo autoru članka Juri Erznožniku na izvrsnom tekstu, Mladini na dozvoli za prenošenje teksta ovdje, te Citasu na prijevodu i dozvoli da taj prijevod iskoristimo ovdje.

Written by Charon l'Cypher

28. 7. 2009. at 11:39

Postano u Financije, Politika

Soli na HEP

leave a comment »

Jadranka Kosor je na prošloj sjednici Vlade negodovala zbog mnogobrojnih kritika upućenih Vladi RH:ride_the_lightning

“Vlada je prošlog tjedna bila izložena neviđenom linču koji je katkad prelazio granicu prihvatljivog. To nećemo tolerirati.”

Izvor

A brižna Vlada. Nakon svih tih napora da izvuče Hrvatsku iz krize, taj zločesti narod još ima hrabrosti da njurga i negoduje na sav uloženi trud i postignute uspjehe. Premijerka kao da zanemaruje činjenicu kako je upravo njena voljena stranka dala jedinstven doprinos u prelasku granice prihvatljivosti; primjerice kada je el caudillo Franjo Tuđman govorio o dvjestotinjak imućnih obitelji koje će predstavljati hrvatsku financijsku elitu (odnosno stališ, kako bi rekao nezaboravni Zlatko “blackadder” Canjuga), a da ne govorimo o pljački stoljeća poznatijom pod nazivom pretvorba ili privatizacija, koja je zaslužna za pojavu raznoraznih Gucića, Pašalića, Keruma, Kutlača i drugih ‘uspješnih poduzetnika’  koji su se obogatili preko noći. Tolerate this, Ms. Prime minister. Tko je jamio je jamio. Tko je izvisio je izvisio.

Šjora Kosor, ponizno se ispričavamo ako je naše nezadovljstvo povrijedilo vaše osjećaje.

Ispričavamo se ako su mnogi ljudi u Hrvatskoj lagano uzrujani zbog dobivanja otkaza bez ijedne kune otpremnine, dok s druge strane predsjednik uprave Hrvatske elektroprivrede Ivan Mravak može dobiti čak milijun kuna u slučaju smjene kao nagradu za katastrofalne poslovne poteze. I ja bih volio da me netko kazni takvom otpremninom.

USKOK i policija pokrenuli su istragu protiv Mravka i drugih članova uprave na temelju kaznenih prijava koje su podigli djelatnici HEPa, a tu se ujedno spominje i poseban poklon za solinskog župnika Vinka Sanadera:

HEP je financirao i kupnju ekskluzivnog namještaja za neke od svojih direktora, a jednu dizajnersku stolicu vrijednu tri tisuće eura, prema prijavi, poklonio je don Vinku Sanaderu, bratu bivšeg hrvatskog premijera Ive Sanadera.

Izvor

Tri tisuće eura za stolac? Tko ga je dizajnirao? Hans Rudi Giger? Ne bih imao ama baš ništa protiv da je Mravak platio taj poklon svojim pinezima, ali čim je u pitanju novac državne tvrtke, oprostite mi ako mi to malo zasmeta.

Ma da, zašto ne: ako Ivo može imati luksuzne satove, zašto njegov brat ne bi mogao imati udobnu stolicu?

Prethodna mu je očigledno bila tvrda. Znate, crkveni ljudi ne vole imati tvrdu stolicu. Međutim, ova električna – pardon, elektroprivredna – mora da je primjerenija osobi koja je uvelike doprinijela gradnji sakralnih objekata u mjestu u kojem nema dovoljno vrtića, škola i drugih infrastruktura.

E, ali nemojte se slučajno žaliti premijerki. Ona to neće tolerirati.

Written by Teomondo Scrofalo

25. 7. 2009. at 18:06

Postano u Financije, Politika

Tagged with ,

Nedodirljivost religije

3 komentara

Nadavno smo pisali o irskom prijedlogu Zakona o kleveti koji predviđa plaćanje novčane kazne do 25 tisuća eura za one koji “objave ili izreknu blasfemične tvrdnje”. Irski je parlament usvojio navedeni prijedlog, i time je lista zemalja koje primjenjuju zakon o blasfemiji dobila još jednu članicu, izvještava UAAR. Spomenuti Zakon ne predviđa “samo” novčanu kaznu, već i primjenu strožih – rekao bih čak i fašističkih – mjera:

Također, zakon dopušta Garda Siochani (irska policija) da ulaze u domove ili prostore ako opravdano vjeruju da se tamo nalaze blasfemični materijali.

Izvor

Predstavnici udruge Atheist Ireland izjavili su da je navedeni Zakon “glup, opasan, nepravedan, anakronističan i srednjovjekovan”; a Michael Nugent (član udruge) izjavio je sljedeće:

Osobno, smatram da su uvredljivi i nasilni odlomci u Bibliji u kojima se navodi da bi žena trebala biti kamenovana ako nije djevica prve bračne noći… Ako se dovoljno ateista uvrijedi tim odlomcima, znači li to da će Biblija biti zabranjena?

Udruga Atheist Ireland najavila je prosvjed za ovu nedjelju, smatrajući da novi Zakon ograničava slobodu govora. Na njihovom websiteu možete pročitati zanimljiv članak Massima Pigliuccia pod naslovom Blasphemy Laws in the 21st century. Valja naglasiti da su čak neki katolički vjernici iskazali nezadovoljstvo, kao što dokazuje sljedeći odlomak preuzet sa web stranice kršćanskog thinktanka Ekklesia:

“This is a very sad day. Criminalising religious offence – whether it is in Ireland, Pakistan or anywhere else – is an offence against religion, as well as an abuse of human dignity and freedom. Christians, in particular, should remember that their own founder was executed on a charge of blasphemy. Yet he told his own followers to love their enemies, not to persecute them. It is to be hoped that this law will be challenged both morally and, in all likelihood, in the courts.”

Pada mi na pamet izraz koji se često koristi pri opisivanju metoda talijanske mafije, a to je omerta’, odnosno zakon šutnje i solidarnosti koja vlada među mafijašima. Ako kojim slučajem prekršite to pravilo, postoji mogućnost da vas u krevetu dočeka konjska glava.

Ili možda kazna od 25 tisuća eura.

Written by Teomondo Scrofalo

24. 7. 2009. at 19:29

Facelift

2 komentara

FaceliftNakon poduljeg vremena, Irreverent Impiety je prošao kroz omanji facelift. Izmijenjena je tema, malo sređen desni stupac (npr. dodana je tražilica),… sve u svemu, hrpa pokazatelja da mi je bilo dosadno. 😀

Ekipa Irreverent Impietyja se nada se da će vam budući posjeti ovdje barem “na oko” biti ugodniji, kad već ne mogu i sadržajno (hej, ne biramo mi što će religiozni divljaci raditi!).

Written by Charon l'Cypher

23. 7. 2009. at 8:54

Pecunia pecuniae accedit

leave a comment »

U ovo krizno doba Vlada nas poziva na zajedničke i kolektivne žrtve i odricanje. Cijela Hrvatska, svaki njen stanovnik, dužan je doprinijeti kako god umije ovom bolnom pokušaju izlaska iz krize.

Dobro, možda ne moraju baš svi. Izgleda da se moralna vertikala hrvatskoga naroda, kamen temeljac države i čuvar hrvatske tradicije i kulture ne mora uopće truditi kao ostali. Da, Katolička crkva izgleda, ne spada u skupinu koja će se žrtvovati da se nekako pokrpa naš mrežasti proračun. Što je najbolje (odnosno, najgore), Crkve su i dalje pune vjernika. Kada propovijedate o mogućem blaženstvu (i vječnom prokletstvu) u nadgrobnom životu, vjerski marketing postaje pravi piece of cake.

Ah, Quam parva sapientia regitur mundus….

Prisjetimo se da se od poreza svakog građanina RH, bez obzira na vjeroispovjest, uzima da bi se zamjesio kolač s kojim počastiti Kaptol, te da Crkva slasno uživa u 383 milijuna kuna godišnje. Taj bi novac sada dobro došao, no izgleda da Crkva tako ne misli te da ti iznosi nisu sporni.

Glasnogovornik Hrvatske biskupske konferencije Zvonimir Ancić objašnjava da taj novac koji Crkva dobiva od građana zapravo odlazi u ruke – građana. Temeljem kakvih je saznanja on došao do tog zaključka ostaje misterij.

Na konstataciju da je teško kvantificirati crkvenu pomoć najsiromašnijima, Ancić ističe:

„To je lako kvantificirati, potrebno je samo otići makar u najmanju župu i vidjeti koliko se pomaže najsiromašnijima, ta pomoć je nemjerljiva. Crkva ne pomaže samo novcem iz proračuna nego je pomagala i kad nije bilo tog novca.“

Izvor

Voljela bih znati gdje je ta ista požrtvovna Crkva bila kada je samohrana majka s troje malodobne djece bila prisiljena 5 dana spavati ispred crkve Svete Eufemije (Rovinj, Hrvatska) nakon što je izbačena iz stana bez sredstava da sebi i djeci osigura krov nad glavom. Očigledno se dotična trebala prerušiti u vreću novca kako bi joj se otvorila vrata institucije koja “pomaže najsiromašnijima”, a čija je pomoć “nemjerljiva”.

Još jedan misterij ostaje zašto Crkva ima privilegirani status u odnosu na Crveni križ ili bilo koju drugu karitativnu organizaciju laičkog tipa. Nadalje, što je sa svim kolektivnim ugovorima koje je Vlada potpisala sa sindikatima? Što je sa obećanim povećanjima osobnih dohodaka u državnim i javnim službama? Iako je Vlada stavila svoj potpis na te kolektivne ugovore, isti vrijede manje od psećeg dreka na kiši. Mrtva slova na papiru, prazne riječi, još praznija obećanja. Za razliku od potpisanih ugovora sa Svetom (?) stolicom.

Naime, najveća je enigma članak 15. Sporazuma između RH i Vatikana, odnosno kada će se članak, koji objašnjava da je ugovor podložan promjenama ovisno o gospodarskim prilikama, početi primjenjivati. Kada će se pokrenuti inicijativa o primjeni ovog članka? Treba li nam se desiti Argentina kako bi milos(m)rdni Kaptol popustio?

“Koliko je meni poznato, takve inicijative još nije bilo”, priznaje Ancić.

A koliko se meni čini, niti je neće biti. Štoviše, iako smo u debeloj krizi, u nekim se ne-baš-izuzetno-velikim-mjestima dalje grade sakralni objekti unatoč činjenici što već postoji veći broj crkava, dok s druge strane u istima oskudijevaju škole, vrtići i bolnice. Glavno da nam Crkva (i don Anto Baković) redovito govori kako se moramo što više razmnožavati, a to što će biti s budućim naraštajima nije bitno. Nema problema ako školstvo, zdravstvo i socijalna politika budu uskraćeni. Nema veze ako Crkva ne prikazuje svoju bilancu prihoda i rashoda, iako pohlepno prazni državni proračun. Bitno je da ‘rvacki narod ima gdje moliti. Yeah baby, give it to me.

I tako, dok će većina hrvatskog stanovništva biti prisiljena preuzeti svoj dio tereta krize, jedan Zlatko Sudac može mirno spavati i propovijedati svakakve gluposti u svezi kršćanske skromnosti i poniznosti. Ako je istina to što piše Jutarnji List, poznati karizmatik, uspješan poduzetnik i novopečeni kantautor sasvim solidno provodi svoje dane:

Sudčevo zdanje (na otoku Lošinju, op. a) prostire se na 1900 četvornih metara, a zgrada na tri etaže od 650 kvadrata sagrađena je 1999. Prema procjenama agenata za nekretnine, tržišna cijena posjeda bila bi najmanje 600.000 eura.

Khm, sasvim solidan građevinski kompleks za sljedbenika siromašnog Božjeg sina koji se rodio u štalici, nema šta.

Za razliku od Katoličke crkve  u Hrvata, Anglikanska crkva u Velikoj Britaniji nastoji suočiti se s krizom na konkretniji način. Naime, u Engleskoj se govori o otpuštanju svećenika, kao što izvještava Guardian:

At this weekend’s General Synod, the governing body for the Church of England, clergy and laity will look at proposals such as trimming the number of bishops and other senior clergy and encouraging churchgoers to donate up to 10% of their earnings.

Možete li na trenutak zamisliti da se nešto slično desi i u ovoj državi? Tko nam je kriv…Mi smo umjesto jednog Henryja VIII. imali razne Branislave, Trpimire i Crkvoljube.

Izgleda da naša država ima čudna mjerila kada je u pitanju katolički kler s jedne strane, te obični građani s druge.

Jednima idu npr. pune boce, dok drugima idu prazne.

One iste prazne boce koje se svakodnevno vade iz kontejnera i kanti za smeće diljem Lijepe naše.

Pardon, Lijepe njihove.

(Autori: Isis Rosenkreuz i Teomondo Scrofalo)


Written by isisrosenkreuz

23. 7. 2009. at 7:38

Postano u Financije

Tagged with

Gay Scientists Isolate Christian Gene

with one comment

Dobra vijest: gay znanstvenici otkrili su gen koji uzrokuje da ljudi postanu Kršćani (filmić na engleskom):

“Nadaju se da će u idućih 10 godina pronaći i lijek” 😆 Hmmm… Sama priča stara je cca 7 godina. Dakle, još 3 godine i konačno nam slijedi toliko dugo obećavano spasenje… 😈

Ako netko nije shvatio, filmić je šala CNNNN-a. Istu priču možete pročitati na njihovim stranicama.

Written by Charon l'Cypher

23. 7. 2009. at 6:50

Postano u Zabava, Znanost

Tagged with

Bilo jednom u Španjolskoj

with one comment

Već smo puno puta pisali o utjecaju Rimokatoličke Crkve na donošenje političkih odluka u (formalno sekularnoj) Republici Hrvatskoj. Sjetimo se nedavno izglasanog Zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji, kao i neradnih nedjelja, a da i ne spominjemo (z)vjeronauk u školama, pa čak i vrtićima. Za takvo stanje često se pronalaze razne izlike kao npr. “većinsko katoličko stanovništvo u Hrvatskoj”, “odgoj u katoličkom duhu” i sl. Ipak, da tako ne mora biti pokazuje primjer Kraljevine Španjolske u kojoj se, kako donosi tjednik Nacional u članku pod naslovom Španjolski izlazak iz srednjeg vijeka – Zapatero lomi crkvu na pobačaju i eutanaziji, naziru neki novi trendovi.

Podsjetimo, Španjolska je (kao i Hrvatska) izrazito katolička zemlja u kojoj se 76% stanovništva izražava katolicima, a za vrijeme fašističke diktature Francisca Franca (1939. – 1975.)  donesena je velika količina zakona koji su potaknuti “odgojem u katoličkom duhu”. Evo samo nekih:

  • žene su trebale muževo odobrenje kako bi putovale ili obavljale bilo kakvu ekonomsku djelatnost (tzv. permiso marital)
  • razvod braka je bio zabranjen
  • svi brakovi sklapali su se isključivo u crkvi (ovo bi se svidjelo našem ministru zdravstva)
  • pobačaj je bio kazneno djelo
  • homoseksualnost je bila kazneno djelo

Ti zakoni su nakon pada diktature (tj. Francove smrti) neznatno ublažavani (npr. ukinut je permiso marital, a pobačaj je dopušten u nekim slučajevima; razvod braka uveden je tek 1981.), ali tek nakon izbora 2004. (i ponovno 2008.) kada je za premijera izabran José Luis Rodríguez Zapatero (član Španjolske socjalističke radničke stranke) počinje španjolski liberalni procvat. Pogledajmo do sada donesene odluke za vrijeme mandata ove i prošle španjolske Vlade

  • liberaliziran je razvod braka
  • donesen je zakon o istospolnim brakovima
  • homoseksualnim parovima dopušteno je posvajanje djece
  • medicinski potpomognuta oplodnja dopuštena je i lezbijskim parovima (je li netko rekao da je hrvatski zakon o MPO najnapredniji u Evropi?)

Sada je u planu uvođenje novog zakona koji bi regulirao pravo na pobačaj. Po tom prijedlogu, pravo na pobačaj žene bi imale na zahtjev i to do 14. tjedna trudnoće. Prijedlog zakona predviđa da pravo na pobačaj imaju i žene s navršenih 16 godina, pri čemu nisu dužne tražiti suglasnost od roditelja, pa čak niti obavijestiti roditelje o obavljenom pobačaju. Također u pripremi je zakon o eutanaziji, kao i jedan od najliberalnijih svjetskih zakona o istraživanju matičnih stanica.

Na kraju ovog članka možemo samo španjolskom premijeru Zapateru poželjeti uspješan i produktivan ostatak mandata i nadati se da će i neki drugi političari i neke druge Vlade učiti na njegovom primjeru te da će konačno doći do spoznaje da vlast (i politika općenito) ne treba služiti Crkvi, nego narodu.

Written by kakamars

22. 7. 2009. at 13:09

%d blogeri kao ovaj: