Irreverent Impiety

Repozitorij stvari o kojima ne žele da razmišljate.

Pecunia pecuniae accedit

leave a comment »

U ovo krizno doba Vlada nas poziva na zajedničke i kolektivne žrtve i odricanje. Cijela Hrvatska, svaki njen stanovnik, dužan je doprinijeti kako god umije ovom bolnom pokušaju izlaska iz krize.

Dobro, možda ne moraju baš svi. Izgleda da se moralna vertikala hrvatskoga naroda, kamen temeljac države i čuvar hrvatske tradicije i kulture ne mora uopće truditi kao ostali. Da, Katolička crkva izgleda, ne spada u skupinu koja će se žrtvovati da se nekako pokrpa naš mrežasti proračun. Što je najbolje (odnosno, najgore), Crkve su i dalje pune vjernika. Kada propovijedate o mogućem blaženstvu (i vječnom prokletstvu) u nadgrobnom životu, vjerski marketing postaje pravi piece of cake.

Ah, Quam parva sapientia regitur mundus….

Prisjetimo se da se od poreza svakog građanina RH, bez obzira na vjeroispovjest, uzima da bi se zamjesio kolač s kojim počastiti Kaptol, te da Crkva slasno uživa u 383 milijuna kuna godišnje. Taj bi novac sada dobro došao, no izgleda da Crkva tako ne misli te da ti iznosi nisu sporni.

Glasnogovornik Hrvatske biskupske konferencije Zvonimir Ancić objašnjava da taj novac koji Crkva dobiva od građana zapravo odlazi u ruke – građana. Temeljem kakvih je saznanja on došao do tog zaključka ostaje misterij.

Na konstataciju da je teško kvantificirati crkvenu pomoć najsiromašnijima, Ancić ističe:

„To je lako kvantificirati, potrebno je samo otići makar u najmanju župu i vidjeti koliko se pomaže najsiromašnijima, ta pomoć je nemjerljiva. Crkva ne pomaže samo novcem iz proračuna nego je pomagala i kad nije bilo tog novca.“

Izvor

Voljela bih znati gdje je ta ista požrtvovna Crkva bila kada je samohrana majka s troje malodobne djece bila prisiljena 5 dana spavati ispred crkve Svete Eufemije (Rovinj, Hrvatska) nakon što je izbačena iz stana bez sredstava da sebi i djeci osigura krov nad glavom. Očigledno se dotična trebala prerušiti u vreću novca kako bi joj se otvorila vrata institucije koja “pomaže najsiromašnijima”, a čija je pomoć “nemjerljiva”.

Još jedan misterij ostaje zašto Crkva ima privilegirani status u odnosu na Crveni križ ili bilo koju drugu karitativnu organizaciju laičkog tipa. Nadalje, što je sa svim kolektivnim ugovorima koje je Vlada potpisala sa sindikatima? Što je sa obećanim povećanjima osobnih dohodaka u državnim i javnim službama? Iako je Vlada stavila svoj potpis na te kolektivne ugovore, isti vrijede manje od psećeg dreka na kiši. Mrtva slova na papiru, prazne riječi, još praznija obećanja. Za razliku od potpisanih ugovora sa Svetom (?) stolicom.

Naime, najveća je enigma članak 15. Sporazuma između RH i Vatikana, odnosno kada će se članak, koji objašnjava da je ugovor podložan promjenama ovisno o gospodarskim prilikama, početi primjenjivati. Kada će se pokrenuti inicijativa o primjeni ovog članka? Treba li nam se desiti Argentina kako bi milos(m)rdni Kaptol popustio?

“Koliko je meni poznato, takve inicijative još nije bilo”, priznaje Ancić.

A koliko se meni čini, niti je neće biti. Štoviše, iako smo u debeloj krizi, u nekim se ne-baš-izuzetno-velikim-mjestima dalje grade sakralni objekti unatoč činjenici što već postoji veći broj crkava, dok s druge strane u istima oskudijevaju škole, vrtići i bolnice. Glavno da nam Crkva (i don Anto Baković) redovito govori kako se moramo što više razmnožavati, a to što će biti s budućim naraštajima nije bitno. Nema problema ako školstvo, zdravstvo i socijalna politika budu uskraćeni. Nema veze ako Crkva ne prikazuje svoju bilancu prihoda i rashoda, iako pohlepno prazni državni proračun. Bitno je da ‘rvacki narod ima gdje moliti. Yeah baby, give it to me.

I tako, dok će većina hrvatskog stanovništva biti prisiljena preuzeti svoj dio tereta krize, jedan Zlatko Sudac može mirno spavati i propovijedati svakakve gluposti u svezi kršćanske skromnosti i poniznosti. Ako je istina to što piše Jutarnji List, poznati karizmatik, uspješan poduzetnik i novopečeni kantautor sasvim solidno provodi svoje dane:

Sudčevo zdanje (na otoku Lošinju, op. a) prostire se na 1900 četvornih metara, a zgrada na tri etaže od 650 kvadrata sagrađena je 1999. Prema procjenama agenata za nekretnine, tržišna cijena posjeda bila bi najmanje 600.000 eura.

Khm, sasvim solidan građevinski kompleks za sljedbenika siromašnog Božjeg sina koji se rodio u štalici, nema šta.

Za razliku od Katoličke crkve  u Hrvata, Anglikanska crkva u Velikoj Britaniji nastoji suočiti se s krizom na konkretniji način. Naime, u Engleskoj se govori o otpuštanju svećenika, kao što izvještava Guardian:

At this weekend’s General Synod, the governing body for the Church of England, clergy and laity will look at proposals such as trimming the number of bishops and other senior clergy and encouraging churchgoers to donate up to 10% of their earnings.

Možete li na trenutak zamisliti da se nešto slično desi i u ovoj državi? Tko nam je kriv…Mi smo umjesto jednog Henryja VIII. imali razne Branislave, Trpimire i Crkvoljube.

Izgleda da naša država ima čudna mjerila kada je u pitanju katolički kler s jedne strane, te obični građani s druge.

Jednima idu npr. pune boce, dok drugima idu prazne.

One iste prazne boce koje se svakodnevno vade iz kontejnera i kanti za smeće diljem Lijepe naše.

Pardon, Lijepe njihove.

(Autori: Isis Rosenkreuz i Teomondo Scrofalo)


Written by isisrosenkreuz

23. 7. 2009. at 7:38

Postano u Financije

Tagged with

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: