Irreverent Impiety

Repozitorij stvari o kojima ne žele da razmišljate.

Archive for 10 kolovoza, 2009

Komentar Nevena Barkovića: Lako za Sanadera, ali od čega boluje Bozanić?

leave a comment »

Jedan od mojih dražih novinara je Neven Barković iz Business.hr-a. On tamo ima redovitu kolumnu u kojoj zdravorazumski i bez dlake na jeziku progovara o trenutnoj društvenoj i političkoj situaciji, a nerijetko se “očeše” i o Crkvu. Njegov najnoviji komentar nagnao me da ga zamolim dozvolu da tekst prenesemo i ovdje, što je g. Barković u rekordnom roku i odobrio i na čemu mu iskreno zahvaljujem.

Komentar Nevena Barkovića: Lako za Sanadera, ali od čega boluje Bozanić?

Budući da nas ministarstvo Darka Milinovića – Conana redovito izvještava o zdravstvenom stanju nekad prvog čovjeka države a danas počasnog predsjednika partije koja je „privatizirala“ Hrvatsku, postavlja se pitanje kada će se na sličan način početi odnositi prema crkvenim čelnicima. Naime, iz njihovog ponašanja u zadnje vrijeme je i više nego očito da u „mudrim glavicama“ s Kaptola nešto ozbiljno – ne štima.

Naime, u trenucima kad Vlada ukazom postavljene namjesnice Jadranke Kosor uvođenjem novih poreza vrši direktan udar na najsiromašnije slojeve stanovništva, Crkva se „velikodušno“ odrekla 50 milijuna proračunskih kuna od najmanje 383 milijuna, koliko godišnje dobije zahvaljujući suludom međudržavnom ugovoru čiji je autor prvi čovjek IGH Jure Radić (donacije vjernika i lokalnih vlasti da i ne spominjemo).

To, naravno, nije prvi put da Crkva rječju i djelom dokazuje da je sav „socijalni nauk“ u koji se zaklinje kao Thompson u šahovnicu – najobičnija laž za naivce. Istaknuti mislioc i svećenik don Ivan Grubišić prije nekog je vremena u razgovoru za Business.hr javno rekao ono što većina zna, ali se malo tko usudi reći – vrh Crkve zanimaju isključivo njihovi uski materijalni interesi.

No, umjesto da Bozanić, Jezerinac i njima slični u djelo provode ono što propovijedaju, oni se, pod direktnim financijskim pokroviteljstvom politike, usuđuju direktno vrijeđati hrvatske građane – bili oni vjernici ili ne.

Tako je Bozanić prošlog vikenda na misi u Vivodini ustvrdio kako su nam „potrebni vođe koji se ne boje žrtve“, usput licemjerno zaboravivši da bi se ista rečenica mogla itekako primjeniti na njega samoga. No, na (logično) novinarsko pitanje odnosi li se ta poruka na političare, Bozanić je uzvratio postavljanjem dijagnoze nesretnicima koji su od urednika dobili mučan  zadatak praćenja te fešte praznovjerja: “Vi ste bolesni od politike”.

Iako Bozanić nije završio Medicinski fakultet pa samim time nije kompetentan za postavljanje bilo kakvih dijagnoza, tko je kad uspio spriječiti popa da nemušto govori o temama o kojima ni teoretski ne može ništa znati?

Ipak, Bozanić je, na način na koji on to nikad ne bi ni pomislio, ipak u pravu. Da, zaista smo bolesni od politike jer nas upravo ta politika, čiji je on sastavni dio, ne pušta da na miru živimo i radimo.

U Hrvatskoj se zbog degutatne sprege politike i vjere ne može donijeti gotovo nijedan zakon, a mišljenje Crkve, društvenog parazita nabujalog na krilima iste te politike ali i javnosti spremne “popiti” i najveće uvrede ako dolaze od bogataša koji se skrivaju iza oltara, potrebno je za svaku veću odluku u Hrvatskoj – od neradne nedjelje do Zakona o medicinskoj oplodnji.

I zato će, sve dok se hrvatski građani budu ponašali poput ovaca (kakvima ih otvoreno i nazivaju njihovi “pastiri”), ova zemlja biti osuđena na bolest koju ne može izlječiti ni Tamiflu ni Conan Milinović. Lijek je, nažalost, dobro poznat – zove se zdrav razum, ali on na ovim prostorima ionako nikad nije bio na cijeni.

Lijek je besprijekorno pogođen, cijena odgovara stanju hrvatskog zdravstva,… ostaje nam “samo” da taj lijek konačno i primijenimo!

Još jednom hvala autoru, a čitatelje pozivam da pročitaju i ostale njegove kolumne.

Written by Charon l'Cypher

10. 8. 2009. at 19:08

Povratak s godišnjeg

leave a comment »

Eto mene natrag s mora. Moje razvijeno, atletski građeno tijelo (ovo bi bio grijeh taštine, ako se ne varam :P) sada je i preplanulo; srećom, nisam se (još) nebesima dovoljno zamjerio da me odmah sprže…

Riječima besmrtnog Johnnyja Brava: “Enough about me! Let’s talk about you! What do you think about me?” (da, da, da,… znam da on nije originalni autor te lajne :P)

Što se, dakle, događalo u Bijelom Svijetutm dok ja bjeh odsutan? Paaa… i ne tako malo.

Suđenje povodom “liječenja” vjerom

Početkom svibnja pisali smo o maloj Kari Neumann, 11-godišnjoj žrtvi “liječenja” molitvom (link). U međuvremenu, roditelji su osuđeni na podulje robije, što baš i nije neka utjeha maloj Kari. Prije nego netko kaže da su to zadrte budale, podsjetit ću na priču o Jobu i slične, gdje je Bog tražio slijepu vjeru unatoč očito pogrešnom putu i razvoju događaja. Lako je ljudima filati glavu stupidarijama, e da bi se njima manipuliralo. No, te stupidarije su opasne po život… što je, na žalost, malo koga briga, a ponajmanje one koji ih šire kao “svetu riječ”.

Ako ovdje ikad svrati neki promicatelj “liječenja” molitvom, molim da pročita i pokuša shvatiti (da, znam da je ovo ox i moron) sljedeću šalu…

Bje velika poplava (ok, ne baš onakva u kojoj je Noa izgradio premali brod, pa su dinosauri nastradali :P). Jedna žena sklonila se na krov svoje kuće, voda već do krova, i udri ona molitvu.

Dolazi čamac sa spasiocima, dozivaju je da uskoči… Kaže ona njima: “Ne treba, hvala! Bog će me spasiti!” Odu ovi, imaju pametnijeg posla…

Voda već došla do žene, moli ona dalje, kad dolazi drugi spasilački čamac. Opet ju zovu unutra, a ona i ovima: “Ne treba, hvala! Bog će me spasiti!” I ovi odu, šta će drugo…

Voda dalje raste, dođe joj do brade, nailazi val, kad eto helikoptera, deru se iz njega da pruži ruku… “Ne treba, hvala! Bog će me spasiti!”

I, naravno, utopi se ona.

Dolazi pred Boga i kaže mu: “Pa, dobro, Bože… Cijeli život sam bila dobra, živjela život po tvojim pravilima, molila se, bla, bla,… Zašto me nisi spasio kad je trebalo?”

Pogleda ju Bog i kaže: “Poslao sam ti dva spasilačka čamca i helikopter! Što si ti više htjela?!”

Naravno, takav jaki utjecaj religijskih bajki ne bi bio moguć da su Država i Crkva u SADu odvojene. No, one to nisu…

Krvoločne bajke u školama

Prije dvije godine, texaški guverner Rick Perry potpisao je zakon koji propisuje da “sve srednje škole u kojima 15 ili više učenika pokaže interes, moraju među izbornim kolegijima ponuditi `Povijest Starog i Novog zavjeta’, počevši od šk.godine 2009/10”.

I tako, dok se Hrvati, preplavljeni ekonomskom krizom, brćkaju po plažama (zajedno sa svojom strašno zabrinutom vladom), profesori Sveučilišta u Texasu marljivo podučavaju srednjoškolske profesore kako će podučavati o miroljubivoj religiji i njenim počecima kroz možda najkrvaviju knjigu ikada napisanu.

Tako će učenici moči učiti kako je ok za Božju ljubav ubijati, klati,… ukratko sve što rade mudžahedini i slični teroristi, naravno, uz tu razliku da potonji to rade za “krivog” boga.

Objašnjenja oponenata i proponenata možete pročitati u originalnom članku, gdje ćete također vidjeti i koji je naglasak u poduci podučavatelja (hint: kako pričati o Bibliji u državnim školama i izbjeći moguće tužbe za nametanje religijskih stavova i vrijednosti).

Mene zanima zašto ne bi proučavali “Crvenkapicu i sedam patuljaka” ako “15 ili više učenika pokaže interes”? Uz odgovarajuću zvučnu/video podršku, kladim se da će se naći i više od 15 zainteresiranih… 😈

A ovi od Zlog, pardon Starog zavjeta, kad odrastu, mogu od države zatražiti (i dobiti!) dozvolu za ubijanje. Treba im samo religijski izgovor…

Dozvola za ubijanje

Neumanni su nam pokazali ono što znamo: postoje ljudi koji smatraju da nas na ovom svijetu ima previše i da je najlakše rasteretiti Zemlju čedomorstvom, pošto se dijete najmanje buni protiv svojih sveznajućih roditelja. Onda su nas u Texasu podučili da krvoločnost i psihopatiju treba širiti među mladima, čak i u državnim školama, e kako bi — kad odrastu — postali cijenjeni vjernici, a možda i mučenici. U posljednjoj priči saznajemo kako na ovom svijetu nema samo previše djece, nego da odstrijeliti treba i — koze.

Federalni sud u Texasu (nešto im je krenulo ovog ljeta) prihvatio je žalbu sinterijskog svećenika na zabranu žrtvovanja koza koju mu je nametnuo grad Euless. Kažu velebni suci (komada tri) da mu je tom zabranom pogaženo “pravo na religijsku slobodu” (ne obazirući se na činjenicu da je zabrana mučenja životinja tamo na snazi već 20ak godina, od 1990). Ne spominje se ništa o pravu na život rečenih koza…

Grad Euless tvrdi da je žrtvovanje koza opasno po javno zdravlje, te protivno zakonima koji brane nasilje i okrutnosti nad životinjama, no te tvrdnje očito nisu doprle do Pravednika u sudu. Važnija je “religijska sloboda” (čit. “sloboda rađenja najgnjusnijih zločina u ime prigodno odabrane bajke”).

Vrhunac je što Jose Merced (to je spomenuti krvolok) kaže o svom ritualu:

Merced said by practicing his faith in the privacy of his own home, he didn’t harm anyone.

Ovo vrijedi prevesti, za anale ljudske gluposti: “Merced kaže da prakticiranjem svoje vjere (tj. ubijanjem koza, op. Charon) u privatnosti svog doma, on nikome ne nanosi zlo.” 😯

Očekivano, njegov odvjetnik je zaključio da je riječ o “velikoj pobjedi religijskih sloboda u Texasu”, no njega nećemo uzimati zaozbiljno, jer bi jednako tako ustvrdio i da je to velika pobjeda barbarizma, samo da se našao na platnoj listi druge strane.

Inače, Merced se požalio da, od kad mu je zabranjeno ubijati životinje, nije uspio inicirati niti jednog novog svećenika. Dakle, onima koje zanima klanje životinja, a ne silovanje dječaka, sad znate kojoj se religiji trebate javiti. Možda da počnemo sastavljati priručnik koji će na osnovu vaših najmračnijih želja sastavljati preporuku religije čiji biste svećenik trebali biti? 😈

Cijelu priču o veseljaku koji “nikome ne nanosi zlo” možete pročitati ovdje.

Umjesto zaključka

Dakle, guramo najnasilnije dijelove bajke stare 2000 godina u škole i onda se čudimo kad ljudi postupaju kao u tim pričama uzrokujući smrt vlastite djece, dok istovremeno blagoslivljamo (na svjetovnim sudovima!) slične krvoločnosti prema životinjama.

Kažem “mi”, jer i Hrvatska ide u tom smjeru. Ne zaboravite da se zvjeronauk kod nas polako, ali sigurno gura u vrtiće (pisali smo već o tome: U ime oca, sina i segregacije… amen!, Ako ne želite slušati priče o Bogu, začepite uši). Hoćemo li zaista mirno čekati da i hrvatska djeca počnu umirati od molitvi, a koze za “više ciljeve” (koji nemaju veze s prehranom)?

Ugodan ostatak ljeta, dragi moji. Odmorite se, ionako nam se crno piše… 😉

Written by Charon l'Cypher

10. 8. 2009. at 17:56

%d blogeri kao ovaj: