Irreverent Impiety

Repozitorij stvari o kojima ne žele da razmišljate.

Sekularna država na udaru križa (3)

with 5 comments

Priču oko sukoba Katoličke crkve i Predsjednika Republike Hrvatske “obradili” smo u tekstovima “Sekularna država na udaru križa” i “Sekularna država na udaru križa (2)“. Nakon što su se javili raznorazni autoriteti i “autoriteti”, te nas obasuli mudrostima dostojnih jedne popularne rubrike uglaslog Ferala, stigao je i “demantij” Ivana Miklenića koji je i započeo cijelu frku.

Ukratko, tvrdi se da je sporni dio izvađen iz konteksta i namjerno misinterpretiran, e kako bi se javnosti podastrla navodno netočna informacija da je Miklenić Predsjednika RH okarakterizirao psihički neuravnoteženim veleizdajnikom.

Irreverent Impietyju još nije stigao demantij, pa ga ne možemo ni objaviti. Umjesto toga, u cijelosti prenosimo originalni tekst Ivana Miklenića koji je još uvijek dostupan na stranicama Glasa Koncila (moje naglašavanje u textu):

Velikogospojinska vjernička okupljanja diljem Hrvatske osobita su prilika i za molitvu za domovinu, za njezinu bolju budućnost, za nove ljude koji bi bili dorasli riješiti nagomilane poteškoće i podići zemlju na svoje noge. U toj molitvi za nove ljude posebno bi mjesto trebalo dati budućem predsjedniku države jer – u aktualnom stanju hrvatskoga društva i budući da će uskoro biti predsjednički izbori – sudbinski je važno kakav će biti budući predsjednik države. Budući da su Hrvatskoj stvarno potrebni novi ljudi, sposobni i neopterećeni kompromitirajućom prošlošću, koje bi trebale dati sve relevantne političke stranke ili koji bi došli kao nestranački ljudi, taj bi proces važne i nužne kadrovske obnove trebao kao normalni, redoviti i demokratski proces početi upravo od najvažnije službe u strukturi državne vlasti – od predsjednika države.

U okolnostima u kojima su ljudi na vlasti znali i uspjeli uspostaviti samostalnu i međunarodno priznatu Republiku Hrvatsku, u kojima su je hrvatski branitelji umjeli i uspjeli obraniti i omogućili joj stvarno priznanje u međunarodnoj zajednici te u okolnostima da odredbe Ustava RH de facto nisu u punini zaživjele, sudbinski je važno da novi predsjednik svojim služenjem hrvatskim ciljevima, hrvatskim nacionalnim interesima i svim hrvatskim građanima bude prvi nositelj vlasti oslobođen svih balasta koji su opterećivali ili opterećuju sve dosadašnje nositelje vlasti. Na putu izlaska iz bivše nenaravne i neravnopravne državne zajednice i iz komunističkoga totalitarističkog sustava, Hrvatska ne bi uspjela ostvariti samostalnost da prvi predsjednik nije na ideji nacionalnoga pomirenja u pokret za samostalnu Hrvatsku uključio i važan dio hrvatske ljevice. No, već tijekom Domovinskog rata, a osobito nakon njega, brojni pripadnici te ljevice, promijenivši tek retoriku, »osvojili« su sve relevantne političke stranke, ključne položaje u gospodarstvu, privatizaciji i pretvorbi, ključne položaje u strukturama državnih vlasti na svim razinama, u medijima, kulturi i ukupnom društvenom životu, a istodobno sačuvali su i organizirali različite centre moći izvan državnih i društvenih struktura. Posljedica toga ljevičarskog »osvajanja« jesu gotovo sve sadašnje nedaće: od nezadovoljavajućeg ostvarivanja hrvatskih nacionalnih ciljeva i funkcioniranja zakonitosti, jednakosti i pravne države, preko strukturalne krize hrvatskoga gospodarstva, zastoja stvarnih demokratskih procesa i sve dublje moralne i etičke krize u društvu do obezvređivanja, ideološkog, političkog i medijskog, autentičnih hrvatskih vrijednosti, komparativnih prednosti i ljudskog potencijala… (Na proslavi Dana pobjede i domovinske zahvalnosti u Kninu nije bio ni jedan od glavnih sudionika »Oluje«!? Bi li nešto takvo bilo moguće u ikojoj drugoj državi?)U takvim okolnostima sve teže opće, duhovne, gospodarske i upravljačke krize u Hrvatskoj, sada, gotovo 20 godina od formalnoga pada komunizma, predstojeći predsjednički izbori trebali bi biti početak kadrovskoga ozdravljenja u hrvatskim državnim upravljačkim redovima. Budući predsjednik trebao bi doći iz većinskog dijela hrvatskih građana koji nikada nisu niti sada zagovaraju ni lijevi ni desni ekstremizam, dakle trebao bi biti čovjek koji nije bio ni član Komunističke partije ni »rukovoditelj« u »socijalističkoj« omladini ni pripadnik ikoje komunističke ili strane tajne službe ili organizacije. Pripadnici ideološko-političke ljevice, kojih u Hrvatskoj nikada nije bilo više od 10 posto stanovništva, pokazali su svoje domete gotovo puna dva desetljeća presudno utječući na Hrvatsku, pa je kucnuo čas da novi predsjednik, bilo kao stranačka bilo kao nestranačka osoba, dođe iz one šutljive hrvatske većine.

Isto tako budući hrvatski predsjednik trebao bi biti zdrava i psihički uravnotežena osoba, sposobna okupiti nekompromitirane i kompetentne suradnike koji također dolaze iz te hrvatske šutljive većine. Bitno je nadalje za budućega predsjednika da bude osoba izgrađenog i življenog vrijednosnog sustava koji počiva na univerzalnim naravnim etičkim zasadama jer samo takva osoba može ostvarivati, promicati i štititi najviše vrednote zapisane u Ustavu RH, kao što su: sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava ljudske osobe i obitelji, nepovredivost vlasništva, vladavina prava i višestranački sustav. Samo osoba lišena ikakvoga iskustva sudjelovanja u represiji i lišena ikakvih povlastica te izrazito demokratskog habitusa kao budući hrvatski predsjednik može biti jamac nastavka i ubrzanja stvarne demokratske preobrazbe hrvatskoga društva koja neće biti moguća sve dok stvarnu ideološku, svjetonazorsku i političku pluralnost ne budu što vjernije održavala i sredstva društvene komunikacije, osobito Hrvatska radio-televizija, dnevni listovi i web-portali. Budući hrvatski predsjednik treba biti osoba koja voli ljude, osobito hrvatski narod i hrvatsku državu, koja je iskreno zainteresirana za objektivnu istinu o hrvatskoj prošlosti te je spremna i žrtvovati se za hrvatske nacionalne ciljeve i interese, osobito u obrani od ekstremizama svih predznaka. Po funkciji, budući predsjednik predstavljat će Hrvatsku u međunarodnoj zajednici te je potrebno da bude osoba široke kulture, principijelnih stavova i dijaloški otvorena.

Očito veliki su i brojni zahtjevi koje bi trebao ispuniti budući hrvatski predsjednik, pa je doista zadaća hrvatskih vjernika takvoga budućega predsjednika izmoliti od Boga i, kad dođe vrijeme, na izborima izabrati što bližega tim zahtjevima.

Eto, možete sami procijeniti je li Predsjednik RH dobro razumio komentar Ivana Miklenića.

Moj doživljaj tog teksta je sljedeći (baziran na dijelovima teksta koje sam boldao):

Naglašava se da je bitno da novi predsjednik nema veze s nositeljima vlasti iz bivše države (vječna “komunistička” avet koju u Hrvatskoj vide još samo Crkva i bezidejni ultradesničari). Stjepan Mesić očito tu ne spada, kao bivši visoki funkcioner u tadašnjoj državi (posljednji predsjednik cjelovitog predsjedništva SFTJ, na primjer).

Po meni, time je jasno dano do znanja da se dijelovi teksta “kakav budući predsjednik ne treba biti” odnose upravo na aktualnog predsjednika. To što S. Mesić nigdje nije izrijekom naveden, meni ukazuje jedino na malicioznost autora koji nije bio u stanju otvoreno stati iza stava koji zagovara.

Usput se naglašava da dobar predsjednik mora biti “osoba lišena ikakvoga iskustva sudjelovanja u represiji”, što mi opet aludira da S. Mesić to nije (bio).

Iz zadnjeg boldanog dijela ja zaključujem da S. Mesić ne voli ljude, “osobito hrvatski narod i hrvatsku državu”, te nije “iskreno zainteresiran za objektivnu istinu o hrvatskoj prošlosti” i nije spreman “spreman žrtvovati se za hrvatske nacionalne ciljeve i interese, osobito u obrani od ekstremizama svih predznaka”. Ukratko, on je veleizdajnik.

Zanimljivo mi je da se “obrana od ekstremizama svih predznaka” traži upravo iz organizacije koja nerijetko javno i prisno koketira s ustaštvom, a sam autor niječe postojanje Ustaša i tvrdi da su to samo komunistički provokatori (izvor, čije je navode potvrdio i Ivan Miklenić u zadnjem paragrafu teksta Skrivanje stvarnosti).

Primijetio bih još jedan detalj: “odredbe Ustava RH de facto nisu u punini zaživjele”. Živo me zanima odnosi li se to na vjerske simbole po državnim institucijama, vjeronauk u državnim školama i nekim vrtićima, sve glasnije pozive da se vjeronauk proširi na sve vrtiće, izdašno financiranje crkava porezima građana nevjernika,…

Ovaj sukob koji je, čini se, dobio formalni završetak time da se Ivan Miklenić “poklopio po ušima”, pokazao je koliki su utjecaj i bahatost Crkve u ovoj, kobajagi sekularnoj državi.

Slušali smo i pozive na slobodu misli od katoličkih “novinara”, iako znamo što Crkva misli o izražavanju njima antipatičnih stavova. Čuli smo i stručnjaka za Ustav da se, u interesu običaja, Ustava baš i ne treba pridržavati. Čuli smo od vjerskog eksperta Bogoslovnog fakulteta da je Muslimanima križ svetinja… Svašta smo čuli!

U konačnici, bitno je samo koji će zaklučak izvući oni čija se vjera u Dobro svakodnevno zloupotrebljava za svjetovne interese nekolicine muškaraca u haljinama…

Written by Charon l'Cypher

13. 8. 2009. at 16:09

Postano u Običaji, Politika

5 Odgovora

Subscribe to comments with RSS.

  1. Ma žalosno je da ljudi neće malo promućkati svojim glavama i da ne žele malo učiti (ne samo o povijesti nego i o ostalim stvarima).

    Pitam se koliko vremena treba proći da ljudi shvate da se ‘oko Venere ne vrti veliki čajnik’😉

    Nadam se da će se situacija popraviti, no s propagandom crkve, a svi znamo što će biti na tapeti svećenika u svakoj crkvi u Hrvatskoj (da ne govorim o dijaspori), imam velike sumnje.

    Kad se ponašamo kao ovce, onda tako trebamo i završiti…

    dingo_bastard

    13. 8. 2009. at 22:48

  2. Tako nekako sam i ja razmišljao, ali Srednji vijek je bio ono što je bio diljem Europe, pa su “napredne” države izrasle u ozbilje demokracije i u dobroj mjeri se riješile crkvenih okova. Iako ni približno dovoljno, u usporedbi s nama su praktički oslobođeni crkvenog terora. Dakle, može se, a ja odbijam pomisao da su Hrvati (ili ikoji drugi narod) inferiorni. Ključ je u promišljanju i edukaciji.

    Zato želim pokušati edukativno djelovati. Ovaj site malo ljudi čita, pogotovo malo vjernika, pa je doseg do publike ograničen. No, mogu u tekstovima ukazati upravo na ono što bi vjernicima trebalo biti ključno: da se Crkva ponaša suprotno proklamiranom i da su svi vjernici u tome suučesnici, tj. da čine zločin(e) protiv vlastitog Boga (kojeg navodno jako vole).

    Nije puno, no mislim da je davanje argumenata protiv Crkve ipak korisnije od defetističkog “tu ništa ne možemo”.😉

    Charon l'Cypher

    13. 8. 2009. at 23:11

  3. Nažalost ja nisam optimist, a kada vidim što neki ljudi misle (zadrta razmišljanja koja bi prošla prije 200-300 godina) to me još više odvraća od ikakve nade u napredak ove zemlje (intelektualno i ostalo)…

    dingo_bastard

    14. 8. 2009. at 10:26

  4. Slazem se s Charonom – ako barem jednoj osobi pokazes cinjenice i to tu osobu potakne na razmisljanje svojom glavom – napravio si vec puno🙂
    Naravno, mnoge nece potaknuti, no, za onih par koji ce poceti razmisljati svojom glavom – isplati se utrositi vrijeme na sirenje cinjenica.
    Ovaj sajt je zato super – kad ostanem bez ideja – dam link pa neka sami citaju dalje😀

    N

    15. 8. 2009. at 19:56

  5. […] pokoji politički bod naknadnim izjavama), te je na ovom blogu obrađena kroz tri dnevnika (1, 2, 3), na kolaborativnom blogu Pollitika.org naletio sam na izvrsnu analizu pozadine i očekivanog […]


Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: