Irreverent Impiety

Repozitorij stvari o kojima ne žele da razmišljate.

Novi početak – sve po starom

with 6 comments

Da se Crkva poput tumora uvukla u tkivo društva svjedoči i Friščićeva apokaliptična izjava u vezi uklanjanja križa sa javnih mjesta:

“Razdvojiti crkvena i svjetovna obilježja u Hrvatskoj je isto kao da nas traže da razdvojimo dušu i tijelo jer da nije bilo vjere, naših običaja i hrvatskog inata, teško bi se kroz stoljeća i burna vremena održali na prostorima diljem Lijepe naše”.

No, alarmantna je činjenica da se takvo razmišljanje prihvaća kao normalno. Kao što je, izgleda, u nekim splitskim osnovnim školama bilo normalno započeti školsku godinu molitvom.

Prilikom svečanosti za početak nove školske godine, nakon što su prvašići slušali himnu i primili pozdrav ravnatelja, djeca su kolektivno izmolila “Oče naš”. Srećom, ima roditelja kojima to nije štimalo:

“Vjeri je mjesto u crkvi, a matematici i hrvatskom u školama”.

S tim se razmišljanjem slaže i teolog i sociolog don Ivan Grubišić koji smatra da će se sve više roditelja protiviti toj sakralnoj indoktrinaciji djece:

“To je pitanje slobode. No ako je vjeronauk ušao u škole, onda ulazi i molitva, premda sam ja protiv toga da vjeronauk bude u školi”.

Takvo mišljenje, međutim, ne dijele ravnatelji koji su samoinicijativno pozvali svećenike pripadajućih župa na proslavi za prvašiće. Tamo gdje neki roditelji vide indoktrinaciju, oni vide samo tradiciju. Zdravko Delaš, ravnatelj Osnovne škole “Split 3” objasnio je taj postupak riječima:

“Od osnutka Hrvatske, svake godine prvašićima se svira himna kao što svake godine dolazi svećenik u školu. Dopuštam mogućnost da je to nekim roditeljima zasmetalo, ali to nije ni zla namjera ni provokacija, jednostavno, takva je praksa”.

Gospodinu Delašu i njegovim istomišljenicima koji u molitvi prije nastave “ne vide ništa sporno” treba objasniti da su oni na čelu državne institucije. A gle li slučaja, ta je država Ustavom razdvojena od ikakve vjere. Izgleda da je netko sjedio na ušima kada se utvrđivao ovaj dio gradiva.

Ili je, možda, molio.

IZVOR: Jutarnji List, Križ života

Written by isisrosenkreuz

11. 9. 2009. at 9:06

Postano u Djeca, Običaji, Školstvo

6 Odgovora

Subscribe to comments with RSS.

  1. Vidite, to mi nikad nije prije palo na pamet, ali sada kada gledam objektivno vidim da se takve stvari dešavaju dulje vrijeme.

    Kada sam bio klinac u osnovnoj školi smo znali imati “dane kruha”. Klinci bi donosili raznorazne kruhove i onda bi došao svećenik i posvetio ih te bi izmolili molitvu.

    No u mojoj školi je isto tako bilo muslimanske djece.

    Taj problem je doista ukorjenjen u ovo društvo, i mislim da je žalosno što jako malo ljudi vidi kakav je to problem. A kako su stvari krenule s obrazovanjem, bojim se da će takve stvari ostati dijelom Hrvatskog drušva…

    dingo_bastard

    11. 9. 2009. at 10:50

  2. U onoj bivšoj državi živio sam 35 godina. I sada kad čitam Friščićevu izjavu nikako se ne mogu prisjetiti kako je to Crkva bila presudna u čuvnju hrvatskog identiteta u “burnim vremenima” (valjda su to i bila ona vremena u Jugi). Sjećam se dvadesetak bakica koje su svakoga dana stajale pred crkvom prije mise, međutim ne sjećam se nikakvih postupaka ili javnih istupa kojima je Crkva prkosila vlastima, ne sjećam se brojnih svećenika koji su radi hrvatskih ideja postajali mučenici. Možda su to komunisti uspjeli zatajiti, ali također nikada mi nitko od klera nije prišao (iako sam bio uveden u knjige kao kršten, a čak sam bio i njihov susjed) i pokušao djelovati na razvijanju moje nacionalne svijesti, makar da bi mi onako malo prišapnuo. Možda sam živio u nekom čudnom gradu, možda sam nešto propustio, ne znam, nek me prosvijetli tko ima drugačija iskustva. Ali sjećam se da su se Hrvati na popisima stanovništva masovno izjašnjavali kao ateisti. Sjećam se i raznih proslava koje su uključivale narodne običaje, ali tamo nisam vidio svećenike. Sjećam se i kako je nakon što su komunisti otišli s vlasti, Crkva zajedno s onima “koji su sistem podrivali iznutra kao partijski sekretari” mahnito počela tući mrtvog konja i hvaliti se svojom presudnom ulogom u očuvanju nacionalne svijesti.
    A što se tiče miješanja svjetovnog i vjerskog – samo za podsjećanje: tamo negdje 2007. ili 2006. (sjećanje me slabo služi) Bozanić je pozvao ravnatelje škola na brifing o vjeronauku, a nazočio je i ministar Primorac. I što očekivati kad riba smrdi od glave?!

    Ajgor

    11. 9. 2009. at 11:20

  3. Tesko je to zapravo vidjeti ocima obicnog vjernika ali ja mislim da drzava preko crkve pere lovu. Koji bi im se k**** toliko ulizivali, mislim place popovima, ugovor sa Svetom Stolicom, raznorazne izlozbe, zagovaranje multipliciranje djece, tj. glasaca.
    Meni je bilo legendarno kad se sjetim dok sam isao u osnovnu skolu sto sam stvarno razmisljao na nacin o bogu koji su mi prezentirali. Pa bi casna onda rekla on ti je prijatelj i oprasta ti grijehe. Ja bi rekao, pa koje to grijehe? Uf, to nisam trebao pitati.
    Rekli bi brainwashing, dobro ja zivim u gradu pa sam nekako i dosao do prave literature koja me vodi mojoj drugojacijoj duhovnoj extazi, ali sto je sa onim jadima sa brda koji ni tva nisu posteno vidjeli i dode im netko mrtav ozbiljan sa bjelim kolarom i prezentira kvaziduhovnu svjetovnu sliku.
    Jbg, barem mozemo biti sretni sto imamo neko znanje o pravoj slici.
    Moja konkluzija; takvi odnosi drzave i crkve ce postojati sve dok to odgovara objema stranama. Odlucimo se na slijedecim izborima za nekoga tko ce
    dopustiti emigriranje jedno 100 000 radnika islamske vjeroispovjesti, pa da vidis belaja braco🙂

    nomad67

    11. 9. 2009. at 20:41

  4. Nisu li nam jedni dosta?!😯 Masovne religije imaju isti interes (kontrolu ljudi) i žive u suživotu. Ne bi povećanje muslimanske zajednice produciralo napredak.

    Što se tiče veze države i crkve, preporučam ovaj post

    Charon l'Cypher

    11. 9. 2009. at 21:08

  5. Ovi su otišli i korak dalje:
    “Obrazovanje započeli saznanjem da ih Bog voli više od roditelja”
    http://www.novilist.hr/2009/09/12/obrazovanje-zapoceli-saznanjem-d.aspx

    Ajgor

    12. 9. 2009. at 14:40

  6. […] nakon kolektivne molitve prvašića i nakon propovijedi da Bog voli svoju djecu više od samih roditelja (zato i neka djeca umiru od […]


Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: