Irreverent Impiety

Repozitorij stvari o kojima ne žele da razmišljate.

Proklamiranje roditeljske ljubavi

with 16 comments

“Tko vas najviše voli?”, župnik Ante Zovko upitao je, nakon uvodnog “Oče naša”, male prvašiće na svečanosti prvog dana nove školske godine u osnovnoj školi “Gornja Vežica”. Ne čekajući odgovor, objasnio im da ih nitko (pa ni roditelji!) ne voli kao Bog. Možete zamisliti muku roditelja koji su nakon svečanosti morali vlastitoj djeci objašnjavati da ih oni jako vole.

Kaže ravnateljica da je u toj školi već tradicija da župnik pozdravi djecu i nabaci reklamu za Vjeronauk, ne spominjući pri tome kojeg su znanstvenika zvali na svečanost da reklamira Etiku. Dodala je da poziv na molitvu nije bio planiran, te da je i nju iznenadio. Ovdje se moram složiti s navedenim svećenikom: “Ne znam što bi svećenik trebao učiniti nego pozvati na molitvu koju naša kultura zna već dvije tisuće godina”, iako ga moram uputiti da malo smanji doživljaje i da si izračuna koliko je prošlo od pokrštavanja Hrvata. Uostalom, i prema službenim kršćanskim pričama, Isus je prije 2000 godina bio devetogodišnjak, pa je malo nategnuto da je već izorganizirao molitve i da su one doprle do karpatskog plemena Hrvata.

Nadležna biskupija duboko je zaključila da slučaj ne žele komentirati “jer je teško komentirati nešto što nisu vidjeli” (zašto onda komentiraju, na primjer, homoseksualne odnose? :twisted:), ipak dodavši: “Svakako da svećenici, niti itko u ime Crkve ne želi i ne smije ikoga prisiljavati na molitvu. Prema informacijama kojima raspolažemo, izgleda da se tako nešto u školi na Vežici ipak nije dogodilo”. Baš dobro da nisu komentirali i da su uspjeli zaključiti kako tu nije riječ o prisiljavanju na molitvu.

Pitanje dragim čitateljima-vjernicima: zar stvarno želite da netko vašoj djeci govori kako ih vi volite manje od nekog… pa makar i Boga?! Čemu uopće uspoređivati?! Eh, svašta vi podržavate… na žalost, na štetu svih nas…

Za kraj: što mislite, hoće li protuustavno raspoložena ravnateljica dobiti barem otkaz, ako ne već i neku kaznu?

(Vijest preuzeta sa stranica Novog Lista; hvala Ajgoru na linku)

Written by Charon l'Cypher

12. 9. 2009. at 17:42

16 Odgovora

Subscribe to comments with RSS.

  1. Eh, da mi je znati što misli o tome mikrokefal Friščić.

    Teomondo Scrofalo

    12. 9. 2009. at 17:59

  2. He he, to me podsjetilo na slučaj kad je jedan kolega s faksa pričal o nekoj anegdoti (više se ne sjećam), u kojoj je netko rekao je*** ti boga, pritom kolega nije stavio ** samo na prvu rječ nego i na boga, na kojeg je aludirao pokazivajući prema gore. Na to sam mu ja rekao: šta jeb** ti boga? na glas, a on se sav stresao…

    Ja sam mu rekao da je po meni puno veća uvreda da ti neko kaže je*** ti mater nego boga, jer te je majka rodila a ne bog🙄

    Uglavnom vidite što se desi kad rano počnete s indoktrinacijom. Dobijete jaako čudne ljude s totalno glupavim uvjerenjem…

    dingo_bastard

    12. 9. 2009. at 18:38

  3. Na stranu glupava uvjerenja, ali totalni poremećaj sustava vrijednosti… pa dobiješ umorstva vlastite djece, opravdavanje silovanja djece, prihvaćanje umorstava “za više ciljeve”,… strava!

    Charon l'Cypher

    12. 9. 2009. at 22:17

  4. E sad, problem je u ovome (a dam ruku u vatru da je to istina): prosječni, a čak i iznadprosječni vjernik nije niti jednom u svom životu pročitao bibliju od glave do pete. Oni koji to učine obično postanu ili svećenici ili ateisti.

    Moj prijatelj koji je zagriženi vjernik nije nikada pročitao bibliju. Osim nekih dijelova koji su bili čitani na vjeronauku. Njemu se neda ići u crkvu, jer bi htio dulje spavati, ali kada odeš u neku teološku, ili filozofsku raspravu oko boga s njim braniti će ju svim raspoloživim sredstvima. Obično rasprava završi tako da ja dam čvrste argumente protiv crkve i vjere, a on kaže: ma pjevaj…

    E da, to su vam vjernici…

    dingo_bastard

    13. 9. 2009. at 9:43

  5. […] nakon kolektivne molitve prvašića i nakon propovijedi da Bog voli svoju djecu više od samih roditelja (zato i neka djeca umiru od opakih bolesti – jer ih svemoćni Bog neopisivo voli), evo još […]

  6. Svaka medalja ima dvije strane, a sve oči ne gledaju iz istog kuta… Gotovo se svaka rečenica može “čuti” na ovaj ili onaj način, tako da je jednom milozvučna, a drugome para uši…

    U tom smislu, moje “uši” drukčije slušaju od tvojih i od “ušiju” komentatora ovoga posta, a ovdje ću, da ipak ne duljim, donijeti samo neke naznake… Pri tome ću slijediti tvoju metodu: preko meni nebitnih stvari olako prijeći, dok ću ono što mi “srce dira” (pre)naglasiti…

    Ponajprije, riječi navedenog župnika (koje, usput budi rečeno, donosiš posrednim putom, što nije nebitno za objektivnost i cjelovitost!) meni se uopće ne čine blasfemijom, nego naprotiv, ali jedna tvoja umetnutna sintagma (da djecu nitko ne voli kao Bog, “pa ni roditelji!”) jednostavno skreće pozornost s dobre nakane navedenog svećenika i stvara nepotrebno negativističko ozračje.

    (Bilo bi barem pošteno da si u svom postu citirao i riječi “opravdanja” tog svećenika, pa prepustio čitateljima sud… A on je rekao (dakako, opet imamo posredni put o kojem izvještava novinar Novoga Lista, a ne izvornost) sljedeće: “Htio sam objasniti da je Bog apsolutna ljubav, voli nas više nego ijedan čovjek, jer čovjek je ograničeno biće i samim time njegova je ljubav ograničena, dok je Bog apsolutan.”

    S tim se riječima u potpunosti slažem, jer one nipošto ne upućuju na zaključak, da karikiram, kako roditelji ne vole svoju djecu (a što si ti suflirao da je svećenik mislio), nego naprotiv, da se prava roditeljska ljubav može razumjeti i prenijeti tek u iskrama bezgranične božanske ljubavi.

    No, kako ti i ja, očigledno, imamo sasvim suprotnu mentalnu sliku o Bogu (imam dojam da ono što ti podrazumijevaš pod pojmom “Bog”, ja bih nazvala “čovjek”, i obratno), nema smisla o tome dalje “mudrovati” jer se, čini se, nikada nećemo naći na “istoj valnoj duljini”…

    Zato idem na “prizemnije” stvari…

    Jedna od njih je svakako i ponižavanje svećenikovoga znanja o povijesti Hrvata, jer je “pozvao na molitvu koju naša kultura poznaje već 2000 godina”… Opet moje uši drukčije čuju… Naime, “naša kultura” se, očigledno, u ovom kontekstu, nije odnosila na Hrvate, nego na znatno šire prostorne i vremenske okvire, jednako kao što ni “2000 godina” ne označava točno vremensko razdoblje pretvoreno u sekunde, no tvoje su oči te okvire, prema vlastitim okvirima, suzile…

    Nadalje, tvoje pitanje koje si uputio čitateljima-vjernicima: “Zar stvarno želite da netko vašoj djeci govori kako ih vi volite manje od nekog… pa makar i Boga?!”, po mojim kriterijima, nije pitanje, nego opet sufliranje i stavljanje čovjeku u usta riječi koje (najvjerojatnije) nije izgovorio… A kao čitatelj-vjernik i kao roditelj bih bila presretna kada bi netko mojoj djeci govorio o Bogu kao aposlutnoj ljepoti i ljubavi, pa im na takav način odmalena usađivao ono što im nastojim sama usađivati – da se samo “u Bogu” mogu razumjeti i oplemeniti sve druge ljudske vrednote, u ovom slučaju “obiteljska” i “roditeljska” ljubav. U tom je smislu konkretna “nedorečena situacija”, ako je uopće nekome takva i bila, zapravo šansa da se, s puno ljubavi prema djetetu i s puno strahopoštovanja prema Bogu, popune propuštene praznine.

    I na kraju, posebno me zasmetalo tvoje obezvređivanje čitatelja, vidljivo u ovoj rečenici: “Eh, svašta vi podržavate… na žalost, na štetu svih nas…” Minimum dobrodošlice i objektivnosti bi zahtijevao da čuješ i druge, a ne samo sebe, jer to što si ti uvjeren da imaš pravo u nekoj stvari, ne znači da ga i stvarno imaš….

    Štoviše, moje oči (a sigurna sam da nisam usamljena u tome!) opet drukčije vide, a šteta je (i to ne s one strane s koje ti misliš!) usitinu velika!

    Usput, žarko ti želim (nipošto neprijateljski, nego s puno dobrohotnosti!)da se jednog dana, svom dubinom bića, zastidiš ovoga bloga, odnosno da svoje velike i snažne sposobnosti usmjeriš na izgradnju nečega plemenitoga, što će te učiniti istinski sretnim, jer ovo sigurno ne može (iako ti opet o tome, sada, “imaš svoje oči”). Želim ti da te “nešto iznutra” bez predaha tjera da, barem toliko energije koliko si potrošio na pisanje ovoga bloga, potrošiš na uvjeravanje ljudi kako je vjera vrhovna vrednota, a Bog “Ono” bez čega se ne može disati. Ako se to ikad dogodi, vidjet ćeš koliko je to gorko, ali istovremeno i slatko.

    GS

    13. 9. 2009. at 23:52

  7. Zrak je ono bez čega se ne može disati.

    Sorry, ako tebi za dobrotu treba entitet za čije postojanje ima jednako mnogo dokaza kao i za Šivu ili Zeusa, onda nisam ja taj kojem treba “prosvjetljenje”.

    Baš me zanima bi li odobravala da u neku državnu školu dođe imam i djeci kaže da ih nitko ne voli kao Alah.

    Ovaj blog pišu upravo tvoji svećenici. Ako malo bolje pogledaš, komentari jesu naši, no citate prenosimo točno i uvijek navedemo izvor odakle je preuzeto. Koga zanima, treba samo kliknuti. Poprilično drugačije od tvog pape koji svekolikom vjerničkom puku poruči da “kondomi povećavaju vjerojatnost dobivanja AIDSa” i pri tome je to Apsolutna Istina; ne d’o Bog (pun intended) da netko traži znanstveni dokaz.

    Charon l'Cypher

    14. 9. 2009. at 0:36

    • Kao što rekoh, svatko ima “svoje oči”!

      GS

      14. 9. 2009. at 9:27

      • Dubok odgovor, kao i uvijek kad vjernicima ponestane argumenata.😆

        Charon l'Cypher

        14. 9. 2009. at 23:26

  8. Mislim da je važnije kako su DJECA shvatila svećenikovu poruku i jesu li ona na tom uzrastu (6 godišnjaci) spremni za metafiziku i priče o apstraktnoj “apsolutnoj ljepoti i ljubavi”.
    Dijete tog uzrasta prihvaća poruku doslovno, bez traženja dubljeg ili prenesenog značenja, a pogotovo mu je stran “teološki” način razmišljanja kojemu je glavna tehnika objasniti da crno nije crno već bijelo.
    Dakako, ako dijete od malih nogu indoktriniraš religijom, ono će se na deklarativnoj razini suglasiti sa svećenikovom izjavom, ali je neće razumjeti onako kako je to svećenik dao u objašnjenju … zapravo objašnjenje je upućeno ODRASLIMA jer je poruka sama po sebi nejasna pa je bio potreban “teološki” pristup.

    Ajgor

    14. 9. 2009. at 12:27

  9. @ GS:
    U svom komentaru tvrdiš da “se prava roditeljska ljubav može razumjeti i prenijeti tek u iskrama bezgranične božanske ljubav” te “da se samo “u Bogu” mogu razumjeti i oplemeniti sve druge ljudske vrednote, u ovom slučaju “obiteljska” i “roditeljska” ljubav”.

    Znači, roditelji koji ne vjeruju u Boga ne mogu svojoj djeci prenijeti ljubav i druge ljudske vrednote? Sa svim dužnim poštovanjem prema tebi i tvojoj obitelji, no ipak sam mišljenja da roditelji mogu biti dobri (štoviše, uzorni) i bez vjere u Boga.

    Teomondo Scrofalo

    14. 9. 2009. at 13:51

    • Ja rekoh jedno, ti čuo dvoje… “Tko ima uši, neka čuje!”

      GS

      14. 9. 2009. at 19:40

  10. “Tko vrijedi leti
    Tko leti vrijedi
    Tko ne leti ne vrijedi”
    🙄

    Teomondo Scrofalo

    14. 9. 2009. at 23:20


  11. 😀😀😀

    Charon l'Cypher

    14. 9. 2009. at 23:26

  12. 😉
    Ovo je njegov slogan u originalu:

    “Chi vale vola
    Chi vola vale
    Chi non vola e’ un vile.”

    P.S.: Ako vidite duha, napijte se Pik piva do uha.

    P.P.S.: Ako vidite Svetog Duha, tada vam pivo ne treba jer ste dovoljno omamljeni. :mrgreen:

    Teomondo Scrofalo

    14. 9. 2009. at 23:36

  13. […] a comment » Sjećate li se priče o Anti Zovku, svećeniku koji je prošle jeseni održao Očenaš na svečanosti u (državnoj) školi, te potom […]


Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: