Irreverent Impiety

Repozitorij stvari o kojima ne žele da razmišljate.

Kriza identiteta

with 4 comments

Kako je za Crkvu svaka prilika dobra da nas uči kako živjeti, razmišljati i postojati, jučer nas je Bozanić povodom zavjetnog hodočašća vjernika grada Zagreba i mladih Zagrebačke nadbiskupije u Mariju Bistricu počastio novim naputcima.

“Bezličnost u kojoj čovjek bez Boga gubi svoje lice, a hrvatska kultura bez Kristova križa i uskrsnuća tone u neprepoznatljivost.”

Zanimljivo. Ne znam vama, ali meni je fascinantno kako identitet jednog mediteranskog, europskog naroda ovisi o prihvaćanju ideologije jedne Bliskoistočne sekte iz doba Rimskog carstva.  Uostalom, fascinantno mi je i kako se može pronaći svoj identitet u religiji koja prvenstveno guši svaki tračak identiteta, individualne slobode i prava na izbor.

Umjesto da se Bozanić brine zbog galopirajuće ekonomske krize i mogućnosti da ljudi neće imati što jesti, njega brine identitet i mogućnost da ljudi neće znati tko su, odnosno da neće znati da su katolici i Hrvati (jer je ovo dvoje vezano pupčanom vrpcom).

Nadalje, jako je zanimljiva (iako je točnija riječ licemjerna) crkvena navika da se baci kamen i sakrije ruka, te da se hini nevinost i neumješanost.

“Neki misle da Crkva traži svoj društveni interes, kako bi bila neka vrsta polupolitičke moći. No, Crkva ima smisla samo ako propovijeda istinu o križu i u toj je mjeri vjerodostojna. Crkva u toj mjeri smeta ‘duhu vremena’ “

Kako se izjava Hvarsko-bračko-viškog biskupa Slobodana Štambuka da se nada kako će Hrvatska na slijedećim izborima dobiti katoličkog predsjednika uklapa u “propovjedanje istine o križu” meni je misterija. Vjerojatno su jako čudni putevi Gospodnji…

Osobno, ne znam što se Bozanić čudi tome  što mnogi smatraju da Crkva nije u korak s vremenom – da propovjedam nauk osnovan na moralu palestinske pripizdine iz Brončanog doba reći da to nije “u duhu današnjeg vremena” je još blagi eufemizam.

Zanimljivo je poistovjećivanje potrebe za križem (u javnom životu) sa potrebom za ljubavlju budući da je ljubav kao takva nešto što čovjek poznaje prije križa. Ili su kršćani izmislili i ljubav. Pa ne čudi me. U svojatanju svega pozitivnog u ljudskom životu, neminovno je da bahato svojataju i taj osjećaj.

Upravo tragom tog svojatanja, Crkva sebi i svojim namještenicima dozvoljava izjave poput želje da sljedeći hrvatski predsjednik bude katolik. Da, jer ako je katolik automatski znači da je pošten, moralan, pravedan…U biti, nije uopće sporno hoće li budući predsjednik biti katolik, musliman, kvijetist, hinduist, obožavatelj Ružičastog Jednoroga ili poganin. Bitno je da ne bude klerikalac na usluzi crkvenim parazitima.

IZVOT: Net.hr

Written by isisrosenkreuz

14. 9. 2009. at 13:08

Postano u Običaji, Politika

4 Odgovora

Subscribe to comments with RSS.

  1. Business.hr-ov biser dana:
    http://business.hr/Default2.aspx?ArticleID=0d447421-b373-406e-9f5e-0ffd6c01f128&open=four

    A zanimljiv mi je jedan user koji svojim komentarom pokazuje katoličku produhovljenost, ljubav, toleranciju i prihvaćanje različitosti. Toliko o kršćanskim vrednotama i dokazivanja Božje ljubavi:

    “Crknite od muke, Hrvati su katolički narod i to nije sramota nego ponos, pas vam mater četničku..”

    Whooo-hooo!

    Teomondo Scrofalo

    14. 9. 2009. at 14:23

    • Baš me zanima kad će izjava “Biskup Štambuk potiče diskriminaciju” konkurirati za cijenjeni business.hr-ov biser dana.

      đej đej okoča

      15. 9. 2009. at 16:15

      • Jednostavno. To će biti onoga dana kada će članak 1. Ustava RH glasiti da je “Republika Hrvatska jedinstvena i nedjeljiva demokratska, socijalna i katolička država.”😉

        U zadnje vrijeme crkvene hijerarhije vole maštati o profilu idealnog Predsjednika RH. Miklenić veli da budući predsjednik mora biti “psihički uravnotežen” te da ne smije imati partijsku prošlost (inače bi mogao biti potencijalni ‘veleizdajnik’); don Marinko Kozina aludira na sotonizaciju državnih dužnosnika koji žele održati odvojenost Crkve od Države; sada pak Štambuk veli kako ne bi bilo loše da budući predsjednik bude katolik “po svjedočanstvu života po vjeri”.

        Na svu sreću što se Crkva nikako ne želi miješati u politiku.🙄

        Netko može sada reći da je većina Hrvata katoličke vjeroispovijesti, stoga bi sukladno toj logici i budući predsjednik trebao biti katolik. Većina Hrvata su ujedno i bijelci, no zamisli sad na trenutak da dopali neki svećenik ili biskup i da kaže kako idući predsjednik mora biti pripadnik kavkaske rase.

        Je li pripadnost rasi ili religiji ključna stvar u izvršavanju predsjedničke dužnosti? I don’t think so.

        Osobno, slažem se s onime što je napisala Isis: nije bitno ako je predsjednik katolik.

        Bitno je da ne bude klerikalist.

        Teomondo Scrofalo

        15. 9. 2009. at 19:35

  2. Crkva je punih 45 godina bila isključena iz javnog života, križeva nije bilo po javnim prostorima, vjernika je u stanovništvu bilo desetak posto (barem su se tako izjašnjavali)…, a živi smo svjedoci kako su hrvatski identitet i kultura i bez toga sasvim lijepo preživjeli. Stoga ne vidim zbog čega si katolička Crkva (koja je po svom nazivu UNIVERZALNA, a ne nacionalna) prisvaja toliko zasluga i prava za tumačenje i čuvanje nacionalnog. Kao jedini motiv za prenaglašavanja te uloge vidim upravo ono što Bozanić pokušava negirati – kreiranje “polupolitičke moći” koja na kraju rezultira vrlo opipljivim ovozemaljskim dobrima što Crkvi nikada nije bilo mrsko.

    Ajgor

    14. 9. 2009. at 14:50


Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: