Irreverent Impiety

Repozitorij stvari o kojima ne žele da razmišljate.

Archive for Listopad 2009

Happy Halloween

3 komentara

Unatoč tome što svećenici diljem Lijepe naše pozivaju na bojkot ovog slavlja, čini se da ljudima baš i nije stalo do njihovog mišljenja. Srećom, one koji koji su željni zabave i tulumarenja (a i zarade)  ne plaši upozorenje ekipe iz Crkve:

To je zlo koje ulazi u naše domove. Roditelji na to prešutno gledaju, a nastavnici tvrde da im je to u opisu školskog programa. Oni koji premalo ili nikako ne poznaju svoju vjeru okitit će prozore izrezbarenim bundevama demonskih lica i pokušat će zabavama i provodima pobijediti strah, smrt i duhove.

Ovdje se radi o čistom primjeru demagogije i licemjerja. Naime, oni koji imalo poznaju kršćansku vjeru, dobro znaju da je kršćanstvo opljačkalo poganske običaje kako bi stvorilo svoju mitologiju, te je kroz stoljeća te iste običaje demoniziralo, ismijavalo i branilo.

Nekoliko primjera takvih “posuđenih” ideja? Proslava Božića na datum 25. prosinca (kada su Rimljani slavili Sol Invictus), koncept uskrsnuća božanstva (Oziris, Baldr, Quetzalcoatl, Tammuz), Sveti duh koji ima snošaj sa ženom i usput poprima oblik ptice (vidi legendu o Zeusu i Ledi), božićna jelka (starogermanska tradicija. Uostalom, Betlehem i okolica nisu baš poznata mjesta po crnogoričnim šumama :mrgreen: ), uskršnji zec (i ovo papnuto od starih Germana), uskršnje jaje (posuđeno od Perzijanaca i Germana, a i Kelti su imali božicu proljeća Eostre – vuče na Easter, zar ne – čiji je simbol novog života bilo jaje) i tako redom.

Ako poganske tradicije ne valjaju, neka kršćani izvole izbaciti iz svoje religije sve ideje i motive koje su pripadale politeizmu.

A što se samog Halloweena tiče, znamo da Crkva ne voli ljudsku pobjedu nad strahom od smrti, stoga ni ne čudi cijela ta halabuka.  😉

To je poganski običaj koji unazađuje našu kulturu, nagriza našu kršćansku vjeru i vrijeđa kršćansku savjest.

Izgleda da se zaboravlja tko je unazadio Europu i tko je zaslužan da se cijelo jedno povijesno razdoblje (Srednji vijek) naziva mračnim dobom čovječanstva. Slaba je ta kršćanska savjest ako ju može nagristi nekoliko šupljih bundeva sa svijećama i maskirana djeca koja se zabavljaju žicajući slatkiše.

Kako god bilo, mislim da Crkva nema pravo prigovarati o tome kako netko želi provoditi svoje slobodno vrijeme i što želi slaviti, a najmanje može prigovarati da je Halloween veličanje smrti budući da se oni sami klanjaju mrtvom čovjeku koji je zacvekan za križ 😈

Zar naša civilizacija nije otišla naprijed i zar se ne zove europskom, čiji su korijeni kršćanski? Hoćemo li se i u 21. stoljeću hraniti starim praznovjerjem?

pitaju se zabrinuti svećenici.

Ne, gospodo draga, korijeni Europe nisu kršćanski i nikada neće biti. Pomirite se s time da su Rimsko pravo, grčka filozofija, Renesansa, Iluminizam i Francuska revolucija korijeni onoga što je danas moderna Europa, Europa rođena u politeizmu i miješanju različitih kultura koje nije začela bliskoistočna sekta koja je vama alfa i omega ljudskog postojanja. A jedna od tih kultura je i keltska, čiju Novu godinu (Halloween) mnogi nisu zaboravili. Koliko god vi pokušali pokrstiti naše korijene, ostaje činjenica da će mnogi nastavljati i dalje predkršćansku tradiciju, koliko god vi negodovali. Uostalom, samo ime Europe potječe od starogrčke mitologije.

I ne znam baš tko je ovdje praznovjeran – da li ekipa željna dobre zabave i tulumarenja ili ekipa koja vjeruje u židovskog zombija koji je hodao po vodi i pretvarao vodu u vino. Što je najbolje, ti isti svećenici koji vjeruju u postojanje navedenog kozmičkog zombija dolaze propovijedati o praznovjerju.

Hrvatski su svećenici poput mističnih papiga samo ponovili direktivu koja je prije par dana stigla iz Vatikana, a koja upozorava sve kršćanske roditelje diljem svijeta o štetnosti Halloweena:

The Holy See has warned that parents should not allow their children to dress up as ghosts and ghouls on Saturday, calling Hallowe’en a pagan celebration of  “terror, fear and death”.

Papinski list L’Osservatore Romano ide korak dalje tvrdeći da ovdje nije samo riječ o “užasu, strahu i smrti”, nego i o okultizmu i ta-daaaaaaaaaaaaa – antikršćanskom fenomenu!

The paper quoted a liturgical expert, Joan Maria Canals, who said: “Hallowe’en has an undercurrent of occultism and is absolutely anti-Christian.”

Kako bilo, Kelti su vjerovali da će noćas granica između života i smrti biti tanka, skoro nepostojeća, stoga su za svoje mrtve slavili život.  Smatrali su da se u mraku rađa svjetlost života, te su vatrom u izrezbarenim bundevama htjeli simbolizirati vječni plamen života u mraku koji ga okružuje. Halloween, koliko ga god neki smatrali “mračnim”, je samo simbol mraka u koji tone svijet prije nego se ponovo rodi život. Koliko god neki mislili da je Halloween slavljenje smrti, u biti je to slavljenje života, ritma prirode i svijeta koji nas okružuje.

Ako je slaviti život sotonsko i nazadno, netko stvarno ima čudan sustav vrijednosti 😉

Dakle, sretan Halloween svima.

IZVOR: Jutarnji List

(Tekst napisali Isis Rosenkreuz & Teomondo Scrofalo)

Written by isisrosenkreuz

31. 10. 2009. at 13:32

Globalna kriminalizacija blasfemije?

with one comment

Prije cca 7 mjeseci izvijestili smo o naporima islamista da suptilno, preko UNa, uvedu zabranu kritiziranja religije. U međuvremenu, plemenitom stazom terora nad slobodnom misli u interesu opće šizofrenije zakročila je i Irska. U posljednje vrijeme, stvari se zahuktavaju. Prenosimo text Christian Science Monitora (ox i moron u nazivu? prosudite sami!):

Remember the Danish “Muhammad cartoons” that set off riots by offended Muslims more than three years ago? The debate pitted freedom of press and speech against notions of freedom from insult of one’s religion. It rages still – but now in a forum with international legal implications.

For years, Islamic nations have succeeded in passing “blasphemy” resolutions at the United Nations (in the General Assembly and in its human rights body). The measures call on states to limit religiously offensive language or speech. No one wants their beliefs ridiculed, but the freedom to disagree over faith is what allows for the free practice of religion. The resolutions are misguided, but also only symbolic, because they’re nonbinding.

Symbolism no longer satisfies the sponsor of these resolutions – the Organization of the Islamic Council. Under the leadership of Pakistan, the 57-nation OIC wants to give the religious antidefamation idea legal teeth by making it part of an international convention, or legally binding treaty. Members of the UN Human Rights Council are passionately debating that idea in Geneva this week.

Dakle, došli smo u posljednju fazu: traži se međunarodna, zakonski obvezujuća konvencija koja bi zabranila (a vjerojatno i kažnjavala) “uvrede” religiji. Namjerno sam “uvrede” popakirao u navodnike, jer znamo da religijski fanatici svaku kritiku, pa čak i nevino analiziranje dogmi smatraju “uvredom”. Hej, mogu se i ja uvrijediti ako mi netko napiše da imam grešku u prvom paragrafu i da je onaj tekst bio prije 8, a ne prije 7 mjeseci! Hoće li takav čitatelj ovog bloga također u zatvor? Zašto ne? Zato jer Irreverent Impiety nema status religije (za sada :twisted:)?!

  • Je li “uvreda religiji” i ako svoje djete odlučite ne poslati na vjeronauk ili ne krstiti? A na koji vjeronauk i na koje krštenje mislite poslati dijete, tako da se niti jedna religija ne osjeti “uvrijeđenom”?
  • Je li “uvreda religiji” i ako obilježavate “krivi” Božić ili Uskrs? Ne znam kako da Vam kažem, no ako proslavite ijedno od toga, “uvrijedit” ćete Islam; ako ne proslavite niti jedno, “uvrijedit” ćete kršćane (kao što Halloween “vrijeđa” Vatikan).
  • Je li “uvreda religiji” ako ste homoseksualna osoba? Naravno, svim većim religijama. Dapače, oni koji pod ljudska prava guraju antiblasfemične zakone, obično “problem” homoseksualaca rješavaju odstrijelom istih.

Pošto ne čujem prigovore Vatikana na ovaj grubi napad na ljudske slobode — a zašto i bih? oni su također veliki protivnici tog koncepta — očekujem da se oni misle samo ubaciti u tu priču, kad islamisti obave prljavi dio posla. Dakle, pobrojane teze o “uvredama religiji” su itekako stvarna opasnost, iako vjerojatno tek za nekoliko godina.

Nisam mislio da ću to ikada napisati, no srećom USA se konačno počela baviti ljudskim pravima. Jesu li oni i Europa (unatoč Irskoj) dovoljno jaki da stanu ovoj nakaradi na kraj?

The United States under Barack Obama recently joined the UNHRC, maligned for years as the mouthpiece for countries that are themselves flagrant human rights abusers. A “new” council formed in 2006. President Obama’s hope is that as an engaged member, the US can further reform – and its own interests. This case will test his theory.

Samo primjer onoga što se želi uvesti:

Consider the wording put forth by Pakistan, written on behalf of the OIC. It proposes “legal prohibition of publication of material that negatively stereotypes, insults or uses offensive language” on matters regarded by religious followers as “sacred or inherent to their dignity as human beings.”

Da stvar bude bolja, Pakistan već ima “zakon o blasfemiji”. No, eto, osjećaju se pozvanima naturati ga i drugima! Poznato? Ne znam, zaista, odakle… možda od zakona o MPO… od plaćanja velikih proračunskih para religijskim organizacijama,… od vjeronauka i svećenika (pa i molitva!) na svečanostima u državnim školama i vrtićima,… od križeva po državnim institucijama,…

E, pa daragi moji vjernici, kad više nećete smjeti reći (istinu) da je Muhamed bio pedofil i kad nećete smjeti reći da vaš bog nije Alah, nego Jahve/Bog… tada ćete vidjeti kako je to kad vam naturaju vjerovanja koja ne želite! A bit će kasno za sve nas…

Mnogi su tu na tapeti za ušutkavanje: od raznih (npr. religijskih) manjina, do žena koje traže — saklonimebože! — poštivanje njihovih ljudskuh prava:

This gives broad latitude to governments to decide what’s offensive. Countries such as Pakistan already have national blasphemy laws, but a global treaty would give them international cover to suppress minority religious groups with the excuse that these groups offend mainstream beliefs.

And what about unpopular, even “insulting” dissenters within a majority religion – such as women who seek to interpret Islamic sharia law so that they may gain more rights?

Tračak nade komentatori vide u radikalnoj promjeni politike USA, kao i u okretanju južnoameričkih i prisaharskih država prema demokraciji (što, naravno, nužno povlači odmak od religijskih hegemonija):

Besides, international treaties are meant to protect the rights of people, not ideas. A legal defense of dignity – how a person is viewed – is not on par with a defense of a person’s inherent identity and rights. And treaties already aim to protect individuals from discrimination and violence based on religion.

As a newcomer to the Human Rights Council, the US is vigorously arguing against the OIC’s latest push, as are European countries. They may not get very far in changing minds in the governments of Egypt or Saudi Arabia. But human rights advocates such as Freedom House and the US Commission on International Religious Freedom say Latin American and sub-Saharan African countries could be persuaded to resist the OIC’s push.

These largely non-Muslim countries have typically voted as a bloc on the nonbinding religious defamation resolutions. But the trend has shifted so that more of them are now either abstaining or voting against the resolutions. Chile, for instance, recently switched from abstain to “no” at the March Human Rights Council vote; Liberia switched from “yes” to “no” at the last General Assembly meeting.

These are democracies that understand that suppression of speech in the name of religion can come with a negative effect – suppression of people and theological fault lines that at some point will erupt. It is, conversely, open debate, interfaith dialogue, and righting of misconceptions that will allow religion to flourish – including Islam, whose many followers feel so maligned at the moment.

“Some claim that the best way to protect the freedom of religion is to implement so-called antidefamation policies that would restrict freedom of expression and the freedom of religion. I strongly disagree,” said Secretary of State Hillary Rodham Clinton this week.

She went on to argue that the best antidote to religious intolerance is enforcement of antidiscrimination laws, government “outreach” to minority religious groups, and “the vigorous defense of both freedom of religion and expression.”

The US is now in a position to persuade along these lines from inside the Human Rights Council. It should proceed with the vigor that Ms. Clinton talked about.

Očito, svijt ide brzim vlakom u smjeru Srednjeg vijeka. Nadam se da će Zapad ipak propustiti taj izlet i da ćemo zadržati civilizacijske tekovine prošlih stoljeća.

Po mogućnosti, bez još jednog besmislenog svjetskog rata…

Written by Charon l'Cypher

30. 10. 2009. at 21:28

Ubuntu CE

4 komentara

Ne, niste zalutali na neki tehnički site koji promovira “Linux svetinju” (iako ja odavna radim samo na Linuxu). Riječ je o spin-offu (distribucija nastala na temelju druge distribucije) Ubuntua, maštovitog naziva Ubuntu Christian Edition. Popis stvari koje su tu dobiju je solidno očekivan:

  1. Xiphos — software za proučavanje Biblije,
  2. Dansguardian — sustav za “roditeljski nadzor” pristupa webu,
  3. GnuCash — sustav koji pomaže pri baratanju s novcem,
  4. GnomeOffice — solidno kvalitetna zamjena za M$ Office,
  5. OpenSong — sustav za note, textove pjesama i sl.,
  6. Wine — emulator Windowsa za one koji žele pokretati i Windows aplikacije,
  7. E-sword — još jedan biblijski software,
  8. i još mnogo toga!

Eh, sad, zlobnici bi odavde mogli komentirati prioritete: prvo Biblija, a odmah zatim cenzura (smatram da bi na djecu trebali paziti roditelji i dobar odgoj, a ne cenzorski programi!); na trećem mjestu, očito ciljajući na svećeničku populaciju ove antimaterijalne religije, nalazi se baratanje novcem.

Bilo kako bilo, ako se već nalazite na religijskoj Mračnoj Strani, evo Vam prilike za iskupljenje, da barem kompjuterski dođete na Svjetlu Stranu.

P.S. Baš me zanima imaju li i Amish edition… :mrgreen:

Written by Charon l'Cypher

30. 10. 2009. at 13:19

Šuštava vjera Sv. Bandića

5 komentara

Milan Bandić, vodeći zagrebački SDPovac, dakle “lijevi” (samo formalno, naravno), dakle Crkvi mrzak. Ili ipak ne?

Čini se da Kaptol jako voli zagrebačkog vlastelina. Ta ljubav, naravno, nije duhovna, nego se itekako može izraziti novcima: četiri milijuna kuna, 2500 zajednički građenih (i, naravno, prodavanih) stanova, obnova Katoličkog sveučilišta i gradnja njihovih vrtića. Sve to samo u posljednje dvije godine i to, naravno, našim novcima, iako se Milan ponaša kao da su njegovi privatni.

Iako još nije objavio službenu kandidaturu Milan Bandić već sada ima veliku potporu Crkve u utrci za Pantovčak.

Gradsko poglavarstvo u u nešto više od godine dana posjetili su dva najviša dužnosnika Crkve, kardinal Josip Bozanić i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije Marin Srakić.

U srijedu je, pak, sa članovima HBK Bandić posjetio otok Daksu kraj Dubrovnika gdje je odao počast žrtvama komunističkog terora.

No, ipak svoj povlašten status duguje milijunskim donacijama koje je uvijek dijelio Katoličkoj crkvi, piše Slobodna Dalmacija.

Službeni podaci pokazuju da je u posljednje dvije godine čak polovica svih Bandićevih donacija išla upravo Crkvi, a od ukupno osam milijuna kuna, Crkvi su pripala četiri.

Grad Zagreb i Kaptol poslovni su partneri u nekoliko projekata: gradnji 2500 stanova na zemljištu zagrebačke nadbiskupije, obnovi Katoličkog sveučilišta te izgradnji novih dječjih vrtića, piše Slobodna Dalmacija.

Izvor

Dragi moji sugrađani, ako razmišljate kako je (i) Vama/Vašoj župi/Vašem gradu/… dao nešto, pa je zato “dobar”, razmislite bi li Vam bio tako dobar da je Vaš novac, umjesto u škole/bolnice/prometnice/… Vašeg grada slao nekom drugom? E, a onda se sjetite da on puca na čelnu državnu poziciju i da će rasipništvo krenuti (i) iz Vaših džepova, čak i ako Vam se čini da je do sada išlo prema njima.

A Crkva k’o Crkva… nije se bitno promijenila od doba prodaje oprosta. I dalje im je lojalnost uz najboljeg ponuđača, dok propovijedaju siromaštvo (koje šire kako znaju i umiju).

Written by Charon l'Cypher

24. 10. 2009. at 15:03

Religijski monopol na brak

leave a comment »

Crkva kod nas često voli pričati kako su moralna vertikala, kako brinu o obitelji i djeci,… zanemarujući pri tome kolike žrtve — naravno, tuđe — podnose u toj borbi. Na primjer, žena, koliko god zlostavljana bila, neće dobiti uputu svećenika (barem ne u većini župa) da napusti muža, nego da se “žrtvuje za obitelj”. Drugim riječima, “tko te j***; pati u tišini”!

Srećom, Hrvatska si još uvijek tepa da je sekularna država, pa kod nas postoji i državni brak koji veze nema s Crkvom. No, jeste li se ikada zapitali kako bi to izgledalo da Crkva preuzme svu kontrolu nad institucijom braka?

Još kako-tako za razvode… ljudi ionako ne ulaze u brak s namjerom da se razvedu. No, kako bi izgledali (religijski) “miješani brakovi” kad ne bi bilo državnih brakova? Nikako: sve velike religije imaju zajednički stav: “prijeđi na našu vjeru, inače ništa od braka!” Kako to izgleda u praksi, javlja AP, a prenosi ABC News:

The two couples had never met each other, and probably never would. They had come from opposite sides of a border between longtime enemies.

But Elie Wakim and Nada Ghamloush from Lebanon, and Dimitri Stafeev and Olga Zaytseva from Israel, had a problem in common: Belonging to different religions, neither couple could get married in their home country, and had to fly to the Mediterranean island of Cyprus to tie the knot.

In the Middle East, civil marriage doesn’t exist and no religious authority will perform an interfaith wedding. Lebanon and Israel are different in that they recognize civil marriages as long as they’re performed abroad, and the closest venue abroad is Cyprus, 150 miles from Lebanon and 230 miles from Israel.

So this little island, which claims to be the birthplace of Aphrodite, the Greek goddess of love, has made mixed marriages something of an industry. Its municipalities charge around $415 for express processing and $190 for others, while travel agencies in both Lebanon and Israel offer packages including travel, luxury hotel, marriage fees and flowers for the bride.

Last year, by Cyprus government count, 523 couples from Lebanon and 1,533 from Israel were married here.

Wakim, 39, and Ghamloush, 33, met at work, fell in love and decided to marry. Their problem was, he’s a Maronite Christian, she’s a Baha’i. So Cyprus was their best bet.

Their wedding at City Hall in Nicosia, the capital, was quick and unadorned. A photocopier next to the Wedding Room whirred and creaked as municipal workers handled paperwork. The groom slipped outside for a quick smoke in the parking lot.

Then the marriage officer arrived, recited his lines in English, and the couple exchanged vows. It was over in 10 minutes.

They snapped a few photos of themselves on the steps of City Hall, then hurried off to finish the paperwork. They were catching a 40-minute flight back to Beirut that evening.

Četrdesetminutni let avionom, uz sve popratne troškove, da se obavi desetminutna ceremonija… a zašto? Zato jer u cijelim državama nema nikoga tko bi ustanovio brak između dvoje ljudi s različitim izmišljenim prijateljima. Ajde da je problem u izmišljenim prijateljima, ali ne… problem je što su ti prijatelji — različiti! Briga o ljubavi i obitelji…. hm… da… prije briga za segregaciju i nove sukobe. Jer sukobi rađaju jad i mizeriju, a to je tlo na kojem sve velike religije dobro uspijevaju.

I to je još jedan razlog zašto nam treba odvojenost Države i Crkve, iako ova priča nema neke veze s Katoličkom crkvom. Ili, možda ipak ima…

Clerics are just as firm in Lebanon, whose Muslim and Christian populations subdivide into 18 officially recognized religious groups.

“For us, a person who has civil marriage is like a person who is committing adultery,” Father Joseph Abdul-Sater, a Maronite Catholic priest and religious judge, told The Associated Press. “The marriage is the sacrament while civil marriage is a contract, and for that reason it is considered cohabitation.”

Simpatičan stav katoličkog svećenika koji je ujedno i… religijski sudac!?! Ma, divno… Možda slike u državnim uredima nisu direktno vezane uz uspostavu religijskih sudova (poput onih koji bi se u Somaliji rado pozabavili Vašim sisama ili sisama Vaše partnerice), no čemu riskirati? Ima Crkva dovoljno prostora za svoje artefekate…

Znam, neki će reći: “Ako me zaista voli, prijeći će na moju religiju!” Jeste li se zapitali što biste vi rekli da Vam vaš(a) odabranik/ca postavi isti ultimatum? Ili Vi nju/njega ne volite “zaista”?

I još nešto: dvije religije, osamnaest religijskih grupa! I nema miješanja! Eh, briga za čovjeka i “jedinstvenu” božju crkvu… nula bodova! Tako je to lijepo: “Neka čovjek ne rastavi što Bog sastavi”, iz ustiju onih istih koji su na nebrojene komadiće podijelili crkvu za koju vjeruju da ju je osnovao sam Božji sin (koji je ujedno i taj isti Bog).

A znate li što je najgore kod državnih brakova? Možda nedostatak ljubavi, loš tretman djece, izostanci s molitva,…? Ne, ništa tako prizemno! Pederluk, to Zlo Svih Zala današnjice, On vreba!

Mohammed Dali Balta, a Sunni Muslim judge, said in an interview that if human beings are allowed to write marriage laws, rather than live by religiously sanctified Muslim law, “they can one day legalize marriage between homosexuals.”

Saklonimebože! Ženiti homoseksualce! To je kao da ženimo crnce i bijelce! Ček… ne… ista stvar, ali krivo stoljeće. Sad smo da homo-diskriminaciji; rasna je tako passé. 😛

Eh… i ovo “if human beings are allowed to write marriage laws”… kao da je postojeće pisao netko drugi. 😆

Ok, ok, to je “zaostali” Libanon. No, u čemu je frka s državnim brakovima u Izraelu, koji se inače hvali da je uzorna demokracija?

In Israel, the marriage issue is a political line in the sand that can threaten governments dependent on religious parties for their parliamentary majorities.

Uh, frka je za političke stranke koje se na izborima oslanjaju na podršku religijskih autoriteta… ma, gdje li sam to već čuo? 😈

Eto, bitku koju u dijelu Europe i USA vode homoseksualni parovi, na Bliskom istoku vode religijski miješani parovi. Sjetite se toga ako Vas uhvate homofobne misli, jer — kao što vidimo — korak između negiranja tuđih prava i gubitka vlastitih izrazito je malen…

Written by Charon l'Cypher

22. 10. 2009. at 1:53

Alah voli mlohave sise i oružane kvizove

2 komentara

Prekjučer sam pisao o inicijativi somalijskih muslimanskih ekstemista al-Shabaab (prij. mladost) koji sistematski bičuju žene zbog nošenja grudnjaka. Ti su isti fanatici nedavno priredili jedan nadasve nov oblik kviza u kojem su glavne nagrade bile ručne granate, protutenkovske mine i mitraljezi AK-47. Pitanja su bila vezana uz poznavanje Kurana i somalijskog zemljopisa, a cilj nagrađivanja je sljedeći:

“The reason the young men were rewarded with weapons is to encourage them to participate in the ongoing holy war against the enemies of Allah in Somalia.”

…među kojima valja naglasiti i proizvođače grudnjaka. Dobitnici prve nagrade ponijeli su doma mitraljez, dvije granate, nagaznu minu, računalo i 1.000,00 $. Drugoplasirana ekipa dobila je utješnu nagradu, odnosno AK-47 i nešto municije.

Pobjednici su sretni i zadovoljni. Oni koji će na vlastitoj koži iskusiti efektivnost nagrada biti će manje sretni, ali nema veze: bitno je da se Somalija hrabro obrani od Alahovih neprijatelja i čvrstosisatih Wonderbra divizija. 🙄

IZVOR: BBC- Guns given to Somali quiz winners

Written by Teomondo Scrofalo

20. 10. 2009. at 13:36

Prodajte Vatikan!

8 komentara

U Shakespearovom djelu “King Lear” jedino Dvorska luda uspije reći koju pametnu. Izgleda da je tako i u stvarnosti, naročito ako se obrati pažnja na prijedlog komičarke  Sarah Silverman koja predlaže neka se papa iseli i proda Vatikan kako bi pomogao siromašnima:

“Ako želite da vam naraste ego, ovo vam je idealna prilika da postanete najveći heroj u povijesti! Prodajte Vatikan! Nahranite svijet!”

Smatram da je prijedlog smisleniji od dosadašnjeg djelovanja Crkve glede suzbijanja siromaštva – misionari koji u ime Krista uništavaju tuđu kulturu namečući križ i koji šire bedaste i opasne floskule o kondomima sigurno nisu najdjelotvorniji oblik borbe protiv siromaštva. Osim toga, mizerni dio (tek oko 20%) ukupnih prihoda Crkve odlazi u dobrotvorne svrhe, tako da se stvarno možemo zapitati koga se zapravo hrani svim tim silnim novcem.

Naravno, neke katoličke udruge su odmah dreknule da je takav prijedlog “prljav i bestidan”, vjerojatno zaboravljajući pri tom da je njihov prvi šef (Isus, je li) hodao okolo bez ičega i da se njegova imovina sastojala od onoga što je imao na sebi (a njegov je outfit bio daleko skromniji od zlatne odjeće i Pradinih cipela :wink:).

Velečasni Jim Martin, urednik jezuitskog magazina America, veli kako bi se ta prodaja Vatikana teško izvela budući da

“papa ne može prodati bilo kakva blaga Vatikana, jer nisu njegova, već vlasništvo Crkve, a ona nije hijerarhija, već je narod Božji”.

Aha. Zanimljivo. Znači, svaki vjernik je vlasnik Vatikana. Ajmo, onda, neka ti ponizni i skromni vjernici zatraže da se proda svo to bogatstvo i da se za taj novac učini nešto plemenito. Ali nekako sumnjam da bi se to moglo ostvariti. Isto kao što sumnjam da vjernici, narod Božji, mogu raspolagati crkvenom imovinom uz odobravanje klera 😈

Prema službenim podacima iz 2004. Vatikan je naveo da su nekretnine na tom svetom mjestu vrijedne oko 700 milijuna eura.

A nekima je šaka riže na dan luksuz.

IZVOR: Jutarnji List

Written by isisrosenkreuz

19. 10. 2009. at 8:28

%d bloggers like this: