Irreverent Impiety

Repozitorij stvari o kojima ne žele da razmišljate.

Archive for 4 studenoga, 2009

Kradi, kradi, kradi me…

4 komentara

Crkva godišnje iz Proračuna dobije oko 400 milijuna kuna! Strašno!

Eh, stoljećima su ubirali “crkvenu desetinu”, što je bila samo legalizirana pljačka najsiromašnijih. Prodavali su i oproste grijeha, otimali ogromne posjede i bogatstva pod prijetnjom vječne patnje u Paklu i koješta drugo.

Da je riječ o svjetovnoj, a ne religijskoj mafijaškoj organizaciji, sva ta silna imovina davno bi bila zaplijenjena i nikad nitko ne bi niti spomenuo mogućnost nekakvog “vraćanja”. Uostalom, oteto lopovu nije ukradeno, ne?

Eh, ali ipak živimo u Hrvatskoj i pričamo o katoličkoj crkvi (onoj koja promovira duhovnost i siromaštvo). Nakon podulje potrage, Business.hr uspio je sastaviti popis nekretnina koje Crkva traži da joj Hrvatska “vrati. Članak prenosimo u cijelosti, kako bi što više otežali eventualni nestanak istog s bespuća mrežne zbiljnosti:

Business.hr istražio je što sve stoji u popisu nekretnina za koje Katolička crkva traži nadoknadu od države, a rezultat je nevjerojatan: samo na području grada Zagreba Crkva traži 150 ekskluzivnih nekretnina čija se vrijednost procjenjuje u milijardama kuna.

Naplata dugova na koje se država obvezala prema Zakonu o naknadi za imovinu oduzetu u vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, za što ne postoje definirani rokovi, bila bi katastrofalan udar na ionako deficitarni državni proračun.

Jedna od nekretnina za koje Crkva potražuje naknadu jest cijeli kompleks u kojem je smještena Klinička bolnica Sestara milosrdnica.

Nakon što je sredinom listopada održan sastanak Vladine komisije za odnose s vjerskim zajednicama i Biskupske komisije Hrvatske biskupske konferencije za odnose s državom, prvi je put javno izrečeno da Crkva ima detaljan popis nekretnina čije vraćanje (ili nadoknadu, kako je precizno istaknuto u ugovorima između Hrvatske i Svete Stolice) traži. Osim samog popisa, postoji i detaljan popis prioriteta.

Velika se prašina svojedobno dignula zbog zgrade varaždinskog Fakulteta organizacije i informatike, ali to je samo kap u moru potraživanja Crkve.

Točnije, Crkva zna što želi natrag, kao i kojim točno redoslijedom. Zgrada varaždinskog fakulteta očito je među nekretninama s vrha popisa prioriteta, iako je od 1786. do 1940. bila u posjedu Austrije, a već je 50-ih godina ponovno nacionalizirana i tada pretvorena u školu. Država je ipak popustila i pristala iseliti fakultet čim se sagradi kampus. Isto je država pristala i za Državni arhiv u Bjelovaru, unatoč činjenici da je riječ o objektu koji je obnovilo Ministarstvo kulture, odnosno – država.

No što sve Crkva točno traži natrag? Točan je popis nekretnina gotovo nemoguće dobiti jer, kako kaže Lino Zohil, ekonom Porečko-pulske biskupije i osoba zadužena za koordinaciju zahtjeva različitih nadbiskupija prema državi, “svaka nadbiskupija za sebe sastavlja popis traženih nekretnina”. Ali postoji li cjelovit popis? Odgovor na to pitanje ne dobivamo, odnosno dobivamo objašnjenje da je riječ o složenom pitanju koje zajednički rješavaju Crkva i država.

“Nitko ne očekuje da se povrat imovine riješi preko noći, ali zadovoljni smo brzinom kojom se to rješava”, objašnjava Zohil i dodaje da je svijetli primjer dobre suradnje Crkve i države dvorac Brezovica. No dvorac Brezovica, 10. na popisu hrvatskih spomenika kulturne baštine, mnogi bi istaknuli kao ne baš svijetao primjer. Naime taj dvorac iz 18. stoljeća, trenutačno u vlasništvu Nadbiskupije zagrebačke, propada toliko da je akademski slikar Ivan Obsieger morao podnijeti kaznenu prijavu protiv Ministarstva kulture i Nadbiskupije kao trenutačnog vlasnika.

Tražena imovina najvećim se dijelom nalazi u Zagrebu, kaže Zohil, jer je Zagrebačka nadbiskupija najviše oštećena nacionalizacijom i oduzimanjem imovine 50-ih godina prošlog stoljeća. Uistinu, popis koji je Business.hr na kraju, nakon obilaženja četiriju ministarstava, HBK i Nadbiskupije uspio dobiti broji sedam stranica nekretnina i zemljišta u gradu i njegovoj najbližoj okolici. Dokument smo dobili iz Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada Zagreba.

Vrijednost tih nekretnina i zemljišta nemoguće je izračunati, ali nekoliko je agencija za nekretnine od kojih smo zatražili pomoć, bacivši oko na popis tražene imovine, kazalo da je riječ o milijardama.

Primjerice, samo jedna stavka s popisa, stambeni kompleks poznat kao Mali Vatikan (Martićeva 29, 31, 31b, 31c, 33, 33a, 33b, 35 i 37, Vlaška 70a, 70b, 70c, 70d, 70e, 72, 72a, 72b, 72c, Ratkajev prolaz 1, 3, 5, 7 i Ulica Antuna Bauera 2, 4, 6 i 8 ) vrijedi, vrlo općenito govoreći, oko 56 milijuna eura.

Da su jednako vrijedne i druge nekretnine jasno je kada se pogledaju adrese: Kaptol, Zvonimirova, Trg kralja Petra Krešimira IV., Klaićeva, Ribnjak, Vinkovićeva, Vodnikova, Škrlčeva, Ilica, Kurelčeva, Habdelićeva, Jezuitski trg, Teslina, Strossmayerovo šetalište, Degenova, Vojnovićeva, Šestine, Britanac, Opatovina… Na popisu su i neke institucije, poput škola (devet vrtića i škola), kompleksa bolnice Sestara milosrdnica, Učiteljske akademije (Savska 77), škole u Varšavskoj, kazališta Komedija, Kinoteke, tribine grada Zagreba… Sve vrijedne adrese u samome središtu Zagreba.

Ukupno, riječ je o nekih 150 nekretnina u Zagrebu, što bi jednoga dana, kada se dovrši postupak vraćanja, Crkvu moglo učiniti najvećim pojedinačnim vlasnikom nekretnina nakon samoga grada. Dio traženih nekretnina, kako doznajemo, već je vraćen ili je u postupku vraćanja. Primjerice, vraćen je dio lokala u središtu grada (Martićeva, Nova ves), a uskoro bi trebao biti vraćen i prostor nekadašnjeg kluba Lapidarij. Na popisu tražene imovine nalaze se i zemljišta u zagrebačkoj poslovnoj zoni, odnosno uz Radničku te na Vukomercu i Žitnjaku.

Trenutačno se, kako doznajemo, zajednička Komisija za povrat u listopadu sastala prvi put nakon dvije godine, a ponovni je sastanak održan već prošlog tjedna. Sada je, kako doznajemo, na redu faza pronalaženja zamjenskih nekretnina. Takvih će, po svemu sudeći, morati biti mnogo kako bi se nadomjestila vrijednost koju Kaptol ima u zagrebačkoj imovini.

Svaka čast Business.hr-u! Takvo treba biti istraživačko novinarstvo! Pokažite im da “nema informacija” nije niti prihvatljiv niti točan odgovor!

Dodatno, ekipa se potrudila i složiti kartu Zagreba s ucrtanim potraživanjima svima drage maćehe:

Karta crkvenih potraživanja u Zagrebu

Crkvena potraživanja u Zagrebu

Zanimljivo je kako se nigdje ne “prebijaju” ulaganja države u proteklih 20 godina u razne crkvene objekte, što kroz obnovu, što kroz izgradnju novih, donacije zemlje, oslobođenja od poreza,…

Idući korak: zagrebački nadbiskup automatizmom postaje gradonačelnik. Ionako će posjedovati većinu Zagreba.

Written by Charon l'Cypher

4. 11. 2009. at 22:02

Europska škola jednakosti

5 komentara

Pravna bitka koju je Talijanka finskog podrijetla Soile Lautsi započela davne 2002. godine dobila je svoj epilog na Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu: prisutnost križa u školskim učionicama, stoji u objašnjenju presude, je “povreda pravu roditelja da odgajaju svoju djecu temeljem vlastitih uvjerenja” te predstavlja “povredu religijske slobode učenika”.

Slučaj je pokrenut nakon što je Soile Lautsi zatražila da se iz učionica škole “Vittorino da Feltre” koju su pohađala njena djeca maknu križevi. Talijanski su sudovi odbili njen zahtjev, no Europski sud za ljudska prava nije.

“Učenici svih uzrasta bi prisutnost križa, kojeg je nemoguće ignorirati u talijanskim učionicama, mogli lako interpretirati kao prisutstvo religijskog simbola. Učenici bi tako imali dojam da su odgajani u školskom okruženju koje nosi obilježje određene religije. Sve bi to moglo biti nadahnjujuće za religiozne učenike, no moglo bi smetati učenicima koji prakticiraju druge religije ili ateistima.”

Eto, jasno i glasno 😉

A možda i nije toliko jasno, budući da su se talijansko/vatikanski političari odmah uzbudili i najavili da će uložiti žalbu.

bad_religionMariastella Gelmini, ministrica prosvjete, cvili kako “prisutnost križa u učionicama nije prihvaćanje kršćanstva, već je to simbol tradicije” (da, kršćanske :facepalm: ), dok Ferdinando Casini, leader demokršćanske stranke Udc kritizira presudu jer je to “kukavičluk europskih vlada koje su odbile uvrštenje kršćanskih korijena u Europski Ustav” (kako spomenuti nešto što postoji samo u nečijim glavama?). Ministar poljoprivrede ide korak dalje i “suosjeća sa onima koji su povrijeđeni presudom koja vrijeđa osjećaje europskih naroda koji su rođeni u kršćanstvu”. Najradikalnija je Alessandra Mussolini: “Hitno je i nužno uvrstiti kršćanske korijene u talijanski Ustav”. E da, slavni djed bi bio ponosan na nju 😈

Već kada su se političari zaletili u obranu križa, Vatikan po običaju šuti i najavljuje kako je potrebno dobro razmotriti ovu presudu. No, ipak se netko odao: Antonio Maria Vegliò, predsjednik Papinskog vijeća za selioce i putnike priznao je da “ne želi razgovarati o aferi s križem jer ga takve stvari jako živciraju”.

E da. Europski sud za ljudska prava smatra da je micanje križa iz javne ustanove poput škole izraz demokracije.

Vidi se da Hrvatska nije Europa, jer se kod nas takvo što tumači kao povratak u komunizam. Ono što Europa tumači kao demokraciju i jednakost, kod nas se stigmatizira kao povratak totalitarizmu.

IZVOR: Corriere della Sera, UAAR, Jutarnji List, BBC, New York Times, El Pais

Written by isisrosenkreuz

4. 11. 2009. at 9:02

Postano u Pravosuđe, Školstvo

%d bloggers like this: