Irreverent Impiety

Repozitorij stvari o kojima ne žele da razmišljate.

Wojtyla – bič božji

leave a comment »

Ivan Santo Subito Pavao II. daje povoda pričama o sebi i iz groba.

Dok je u toku proces za njegovu beatifikaciju, izlaze na vidjelo nova saznanja o ovom vještom populistu i marketinškom stručnjaku. Naime, časna sestra Tobiana Sobódka koja ga je njegovala, svjedoči o njegovoj sklonosti samokažnjavanju (flagelacija):

“Često se podvrgavao samokažnjavanju. Čule bi ga, ja i druge sestre, jer su nam sobe bile blizu njegove. Čuo bi se zvuk udaraca. Prakticirao je samokažnjavanje kada je još bio autonoman i u stanju kratati se samostalno”.

Samokažnjavanje je već samo po sebi morbozno, bilo bi još gore i u slučaju da je nastavio s tom odvratnom praksom i kada ga je i (fizičko) zdravlje napustilo.

Izgleda da časna sestra nije jedina svjedokinja – o Wojtylinoj bolesnoj sklonosti svjedoči i Emery Kabongo, njegov drugi tajnik.

“Činio bi pokoru naročito prije imenovanja novih biskupa i svećenika. Prije nego bi prenio sakramente na druge htio se pripremiti pokorom. Nisam nikada prisustvovao samokažnjavanju, no iz povjerljivih izvora znam da se tome podvrgavao”.

Izgleda da je papa imao ne samo bolestan odnos prema svome tijelu već i prema molitvi:

“Kada bi Wojtyla molio ništa ga nije smjelo ometati. Kada sam stupio u službu, objasnili su mi da, neovisno o važnosti neke vijesti, nije ga se smjelo prekidati. Za njega je molitva dolazila prije svega. Prvo je dolazio Bog, a nakon toga sve ostalo, uključujući i probleme svijeta”.

Baš dirljiv primjer mortifikacije tijela i uma🙄

Izgleda da je njemu izlaz za sve probleme bila molitva i obraćanje vrhovnom šefu:

“Molio je kada je netko umirao: prijatelj, poznanik, žrtve nekog atentata. Molio je kada bi doznao o težini neke političke situacije u svijetu, kada bi negdje buknuo rat. Molio je kada bi imao problema, kada bi dobio lošu vijest ili imao problem koji je trebao rješiti. Išao bi u kapelu i ostao bi tamo dok ne bi rješio stvar”.

Kako se ikoji rat ili politički problem rješio molitvom – meni osobno to ostaje veliki misterij.

Da ne bi ispalo da je Wojtyla bio sebičan, molio je on i za zemlje koje je posjećivao:

“Smatrao sam da su njegove molitve bile molitve za probleme stanovništva posjećenog mjesta. Izgledalo je kao da se poistovjećuje s njima, sa njihovim patnjama. Sjećam se da je u Vilniusu molio šest sati bez prestanka.”

A konkretna pomoć od tih molitvi je…?

Izgleda da bog, unatoč bičevanju i gorljivim molitvama, nije bio baš raspoložen za pomoć. Sudeći po stanju u zemljama koje je Ivan Pavao II. posjetio (Afrika in primis) molitve i flagelacija ne služe ničemu.

Kao da nam je za tu tvrdnju trebao još jedan dokaz…:mrgreen:

 

IZVOR: La Stampa

Written by isisrosenkreuz

23. 11. 2009. at 10:22

Postano u Teologija, Zdravlje

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: