Irreverent Impiety

Repozitorij stvari o kojima ne žele da razmišljate.

Archive for Prosinac 2009

Sretna nova godina!

leave a comment »

Svim čitateljima slobodna uma Irreverent Impiety želi sretnu novu godinu (s malim “n”)!

Da, znam što znači “Merry Christmas”, ali meni se Djed Mraz veže uz Novu godinu. Kome smeta, nek si otvori svoj blog. 😛

Written by Charon l'Cypher

31. 12. 2009. at 20:01

Postano u Nešto pozitivno

Tagged with

Zemaljska zaštita božanskog kriminala

leave a comment »

Kad donose novce, zaposlenici IORa (Vatikanske banke) dobrodošli su po cijelom svijetu. No, kad ih se tuže da vrate mali dio imovine plaćene krvlju (tuđom, naravno), onda se svi prave da s njima veze nemaju. Prenosimo članak iz Business.hr-a:

Prizivni sud u San Franciscu potvrdio je odluku nižega suda po kojoj Vatikanska banka uživa imunitet protiv takvih tužbi po Zakonu o imunitetu stranih država iz 1976., koji općenito štiti strane zemlje od procesuiranja na američkim sudovima.

Preživjeli u holokaustu iz Hrvatske, Ukrajine i bivše Jugoslavije podnijeli su tužbu protiv Vatikanske banke 1999. navodeći da je pohranila i ‘oprala’ oduzetu imovinu tisuća Židova, Srba i Roma koji su ubijeni ili zatočeni od tadašnjega pronacističkog ustaškog režima u Hrvatskoj, navodi u izvješću američka agencija Associated Press.

U tužbi su tražili utvrđivanje odgovornosti Vatikana, te naknadu štete.

Sud nije odlučivao o meritumu tužbe, nego je u odluci ustvrdio da je Vatikanska banka, službeno poznata kao Institut za religijski rad (IOR), suvereni entitet koji potpada pod zaštitu zakona o imunitetu stranih država te da zato američki sudovi nemaju jurisdikciju.

I samom je papi zajamčena takva zaštita na sudovima u SAD-u u predmetima vezanim uz seksualne zloporabe katoličkog svećenstva.

Jeffrey Lena, koji je u predmetu predstavljao Vatikansku banku, rekao je da je zadovoljan presudom jer je sud odlučio da je IOR suvereni entitet koji kao takav ima imunitet od jurisdikcije SAD-a.

“U obrani od tužbe IOR nije osporavao navode tužitelja da su pretrpjeli strašne gubitke od ruku ustaša. Umjesto toga, on je osporavao samo jurisdikciju američkih sudova nad sobom”, rekao je Lena za Associated Press.

Odvjetnik Jonathan Levy, koji je predstavljao preživjele u holokaustu, rekao je kako je mislio da je dovoljno dokazao da je Vatikanska banka uključena u komercijalne aktivnosti u SAD-u, što može služiti za izuzeće od zaštite koju daje zakon o imunitetu.

“Razočarani smo jer je sud utvrdio da poslovanje sa zlatnim zubima iz koncentracijskog logora nije trgovačka aktivnost”, rekao je.

U presudi je sud naveo da su trgovačke aktivnosti Vatikanske banke u SAD-u bile “previše rubno povezane s njihovim pravnim tvrdnjama da bi bile temelj za tužbu”.

Levy je rekao kako ne namjerava podnijeti žalbu na presudu. Žrtve su tužile i franjevački red s istim tvrdnjama, a taj dio predmeta se nastavlja, dodao je.

Preživjele žrtve holokausta tužile su Vatikansku banku godinu dana pošto je “Swiss Bank” pristao platiti 1,25 milijarda dolara žrtvama nacizma i njihovim obiteljima, koji su je tužili za krađu, prikrivanje ili slanje nacistima stotine milijuna dolara vrijedne židovske imovine.

Mnogi preživjeli koji su u tužbi navedeni kao tužitelji žive u SAD-u.

Po navodima iz tužbe i dostupnim podacima iz sudskog postupka, Vatikan je pomogao u bijegu ustaškome poglavniku Anti Paveliću i drugim dužnosnicima NDH u zamjenu za dio opljačkanoga blaga što su ga u deset kamiona ustaše najprije dopremili u Austriju, a zatim i u Rim. Paveliću su u bijegu pomagale američke i britanske obavještajne službe po pisanju izraelskoga dnevnog lista “Ha’aretz” o tom sudskom predmetu iz siječnja 2006. Ta je mreža, koja je čelnim ljudima ustaškog režima omogućila bijeg u Argentinu, Australiju i druge zemlje, bila poznata pod nazivom “štakorska veza”.

Vatikanska banka poznata je po upletenosti u skandal vezan uz propast talijanske banke “Banco Ambrosiano” osamdesetih godina. Roberto Calvi, čelnik te banke, pronađen je obješen na mostu Blackfriarsu u Londonu u još nerazjašnjenim okolnostima.

Talijanski mediji prošlog su mjeseca izvijestili da talijanska finacijska policija analizira desetke milijuna eura transakcija Vatikanske banke tragajući za povredama propisa o pranju novca.

Dakle, dragi moji, nemojte pravdu protiv Vatikana tražiti u “zemlji hrabrih i domu slobodnih”. Tamo i papa a priori ima imunitet, neovisno o tome je l’ ima veze s desetljećima zataškavanja pedofilije (o čemu smo davno pisali). Zanimljivo je kako sličan imunitet nemaju “obični” nasilnici, poput – na primjer – ovog. (ne tvrdim da njemu treba dati imunitet; primjećujem samo kako se za njega koji je – u usporedbi s Vatikanom i papom – sitna riba, tražilo i izručenje)

Čemu uopće služi izuzimanje od progona bilo koga kome se može dokazati zločin? I kako se u kategoriju takvih, zakonu nedodirljivih, gotovo uvijek uvuče i Crkva?

Zanimljiv je to svijet u kojem “moralnoj vertikali” uopće treba imunitet pred svjetovnim zakonima…

A “moralna vertikala” uopće ne poriče posjedovanje krvavog bogatstva, tj. Vatikan “nije osporavao navode tužitelja da su pretrpjeli strašne gubitke od ruku ustaša. Umjesto toga, on je osporavao samo jurisdikciju američkih sudova nad sobom”. Pravi primjer čovjekoljublja, osjećaja za pravdu i iskrenog kršćanskog kajanja!

Written by Charon l'Cypher

30. 12. 2009. at 14:04

Dobročiniteljsko pravljenje djece

with one comment

Iako su neki Ameri sport rađenja/rađanja djece iz religijsko-fanatičnih poriva doveli do apsurda (npr. Duggari u Arkansasu), čini se da se i (neki) Hrvati uključuju u utrku pod nazivom “Tko će naštancati više djece, neovisno o kvaliteti života koji toj djeci može pružiti?”. Prenosimo članak iz Večernjeg lista:

POŽEGA  – Vi ste pravi hrvatski dobrotvori jer obogaćujete svoju domovinu najvećom vrijednošću: čovjekom. Premda često u materijalnom siromaštvu, vi ste najbogatiji ljudi po djeci koju ste primili te se s vama ponosimo – poručio je požeški biskup dr. Antun Škvorčević na današnjem susretu obitelji Požeške biskupije s petero i više djece u Požegi koji se organizira uz blagdan Svete obitelji.

Tradicionalni susret obitelji s petero i više djece kojih u Požeškoj biskupiji ima 394 počeo je misnim slavljem u požeškoj katedrali, a nastavio se druženjem u sportskoj dvorani Grabrik gdje je priređen kratki program i darivanje obitelji.

Tu su svoje svjedočanstvo iznijele i tri obitelji.

– Mislili smo imati dvoje, troje djece. A kada je došlo četvrto i peto, jedan nam je prijatelj rekao da će Bog ako nam je dao teret pronaći i način kako da ga nosimo. Tako smo došli do devetero djece – kazao je otac obitelji Tihomir Tkalčec iz Nove Gradiške. Njegova supruga Sonja nadodala je da nikada nije ni sanjala da će imati tako brojnu obitelj, ali da ni jednoga trenutka zbog toga nije požalila.

Obogatili su državu dodatnim davanjima za djecu, što ne bi bilo loše da – kako sam biskup kaže – nije riječ o obiteljima koje su “često u materijalnom siromaštvu”. Što će oni toj djeci priuštiti? Hoće li svih 9 (ili koliko ih već bude na kraju ove parade bezumnog seksa bez zaštite) moći upisati željeni fakultet, čak i ako budu imali dobre ocjene u školi? Tko će ih jednog dana zaposliti u državi propalog gospodarstva?

Ili, puno bliže, tko će im plaćati odjeću, hranu, školske udžbenike (koji se mijenjaju gotovo svake godine, da ne bi slučajno neko dijete koristilo knjige starije(g) brata/sestre),…?

Primjećujem da su, po biskupu, oni “obogatili državu”, no niti slovcem se ne spominje da će zlatom napirlitani muškarci u haljama priložiti pokoju sličicu Ante Starčevića, Marka Marulića ili barem Stjepana Radića. Niti jednokratno, a kamoli mjesečno, što bi trebalo za uspješno podizanje tolike djece. Eh, ali lakše je pričati u prazno!

Mogu i ja biti “moralna veličina” propagiranjem štancanja djece… a tko će odraditi onih 20 godina brige, truda, ljubavi, financiranja,…? Važno da se za svake krstitke, krizme, blagoslivljanja i sl. uzimaju novci, a – kad djeca narastu – bit će novih “savjesnih kršćana” podložnih manipulaciji i daljnjem cijeđenju love!

Spomenuo sam gore studiranje te djece? Pa tko je ikad čuo da katolička crkva i obrazovanje prijateljuju! I to je još jedan “plus” hiperprodukcije djece: svi će biti neobrazovani, što ih čini još boljim kršćanima! Yippie kay yeah, mother… 😉

I još se biskup čudi (slično Šeksu kad mu se desi trijeznost):

Biskup je u svome pismu obiteljima zapitao kako to da kod nas još ni jedna majka brojne djece nije proglašena zaslužnom građankom i predložena za neko javno odličje te kako ni jedna obitelj s brojnom djecom nije nagrađena za služenje životu.

Zato, dragi moj biskupe, jer nije umijeće štancati djecu. To svaka budala opremljena potrebnim “alatom” može:

  1. dva-tri sata (ili, kod nekih, minute :twisted:) hopa-cupa,
  2. 6-9 mjeseci čekanja,
  3. trudovi i rađanje kojima upravlja netko drugi (Majka Priroda i, eventualno, medicinsko osoblje)

i gotovo! Dijete je tu!

E, a onih 20ak godina… TO je podhvat! A baš taj pdhvat ne zanima vas koji propagirate hiper-rađanja (osim nekih među vama koji djeci utjeruju Duha Svetog na nimalo lijepe načine).

– Ovaj vaš susret u Požegi još je jedan podignuti glas u prilog života u Hrvatskoj. Ako ga ne čuju oni od ljudi kojima bi to bila dužnost, čuje vas Bog i zahvaljuje vam hrvatska budućnost kojoj na najbolji način služite – poručio je biskup Škvorčević.

Budimo precizni: da, podignut će glas za kvantitetu života. A kvaliteta vas ionako nikad nije brinula. Ne dok je riječ o tuđim životima, o vašim vrećicama novca za mužnju i razne (npr. izborne) manipulacije…

P.S. Možda da počnemo štancati majice na kojima će pisati “I gave birth to a bunch of children and all I got was a lousy speech by my local priest”…

Written by Charon l'Cypher

29. 12. 2009. at 5:51

Darwin u Zagrebu

leave a comment »

Eto, konačno će i u Zagrebu onaj antikrist Darwin dobiti svoju ulicu! Prenosimo članak iz Večernjaka:

Ulica je imenovana prigodom 150. obljetnice objavljivanja Darwinove knjige “O podrijetlu vrsta”, kapitalnog djela svjetske znanosti.

Zagreb je dobio ulicu nazvanu u čast istaknutoga prirodoslovca Charlesa Darwina. Time je imenovan dosadašnji bezimeni istočni odvojak Heinzelove ulice s južne strane Veterinarskog fakulteta, koja bi u budućnosti trebala spajati Heinzelovu ulicu i Donje Svetice.

Darwinova godina

Ulica je imenovana prigodom 150. obljetnice objavljivanja Darwinove knjige “O podrijetlu vrsta”, kapitalnog djela svjetske znanosti. Ove se godine u cijelom svijetu obilježava i 200. obljetnica njegova rođenja, čemu se Zagreb na ovaj način pridružio. Inicijativu za imenovanje javne površine po Charlesu Darwinu podnijelo je unazad nekoliko godina Hrvatsko biološko društvo, no tada je prijedlog ostao na tome. Inicijativu je prošle godine ponovno pokrenuo aktivist Saša Šimpraga s namjerom da ulica bude imenovana u Darwinovoj godini.

Podrška institucija

Inicijativu su podržale brojne institucije, među ostalima i znanstvenici Instituta Ruđera Boškovića peticijom i zagrebački ZOO.

– Važnost osobe i djela Charlesa Darwina u suvremenoj znanosti je velika, a praksa da se ulice imenuju po znamenitim strancima u Zagrebu odavno postoji i tako se obogaćuje javni prostor grada. Na odabranoj lokaciji Darwinova se ulica oslanja na zagrebačku tradiciju smislenih i promišljenih imenovanja te nadograđuje postojeći urbanistički kontekst. Imenovanje također komplementira hrvatsko-britanske veze ali i pozicionira Zagreb u zajednički europski kulturni krug – rekao je Šimpraga.

Darwinova ulica je prva javna površina u Zagrebu nazvana u čast nekoga stranca unazad šest godina. Zadnja ulica prije Darwina, koja je dobila ime po stranom državljaninu, jest Ulica Francesca Tenchinija u Španskom koja postoji od 2003., a nazvana je u čast bivšega gradonačelnika talijanskog Passignana. Tamošnja gradska organizacija dobrovoljnih davatelja krvi povezana je sa Susedgradskom, a posredstvom svoga člana i gradonačelnika, Passignano je devedesetih bio utočište brojnim hrvatskim izbjeglicama.

Najstarija postojeća zagrebačka ulica nazvana po nekom strancu jest Masarykova koji je ujedno i stranac s najviše ulica u Hrvatskoj.

Inače, Viki Glovacki, Ranko Marinković, Krešo Golik, Sunčana Škrinjarić, Grad Split i Dušan Vukotić, samo su neka od predloženih imena koja još nemaju svoju ulicu u Zagrebu, ali bi se i to trebalo uskoro promijeniti.

Iako mislim da zaslužuješ daleko veću, ljepšu i važniju ulicu, svejedno: dobro nam došao, Darwine! 😀

Written by Charon l'Cypher

29. 12. 2009. at 2:07

Postano u Kultura, Nešto pozitivno

Tagged with , ,

Božić na Irreverent Impietyju

leave a comment »

Kako nisam vjernik, a vjerujem da ovdje zalaze i Katolici (onih famoznih 87%), prenijet ću Vam čestitku Dragutina Lesara koja mi se jako svidjela, a vjerujem da će se svidjeti i onima koji Božić vide kao nešto duhovnije od prežderavanja, petardi i mobiteliranja u prvim redovima crkvi:

Svima koji Božić slavite želim da ga proslavite s Bogom i u vjeri.

Vama pak koji Božić obilježavate želim mir i dobro.

A što se mene tiče, svim dobrim i poštenim ljudima — neovisno o možebitnim razmimoilaženjima u stavovima — želim mirnu, sretnu i uspješnu 2010. godinu.

I one iza, no to ćemo valjda poželjeti nekom drugom prilikom.

P.S. Ne brinite, papa naci je dobro. Koliko vidim s filmića, stradala je samo frizura.

P.P.S. Ne, ne podržavam takve napade. Ja sam pobornik civiliziranijih rješenja problema.

Written by Charon l'Cypher

25. 12. 2009. at 14:26

Genitalno sakaćenje žena na Zapadu

with one comment

Genitalno sakaćenje žena (eng. female genital mutilation ili, skraćeno, FGM) rašireno je u raznim “civilizacijama”, redovito iz praznovjerskih pobuda (koje su, naravno, često vezane uz neke religije). O tom zvjerstvu ovdje je već pisala Isis. Očekivano, FGM donosi brojne negativne psihološke i zdravstvene posljedice, te je ta praksa zabranjena u civiliziranim državama.

Jedna od tih država je i Velika Britanija.

Mnogi doseljenici (mahom iz islamskih zemalja), koji su u Britaniju došli po bolji život, ne prihvaćaju zapadnjačku civilizaciju (koji Vrag onda traže na Zapadu?!), te su se domislili jadu (zaobilaženju zaknoske zabrane): roditelji masovno preko praznika vode svoju djecu u države iz kojih potječu, e kako bi se tamo nad njihovom djecom izvršilo to zvjerstvo. No, nedavno se otkrilo da — zbog smanjenja troškova — mesari dolaze u Britaniju da bi serijski vršili ilegalna sakaćenja u grupama i do 20 djevojaka i djevojčica!

U 25 godina, koliko je genitalno sakaćenje žena zabranjeno, Brtiatnija nije uspjela sudski procesuirati niti jedan slučaj. Od 2003. godine zakonski je zabranjeno i izvođenje djevojčica, djevojaka i žena van Britanije u svrhu genitalnog sakaćenja, no niti taj zakon nije doveo niti do jedne jedine presude.

Stručnjaci tvrde kako je praksa genitalnog sakaćenja žena itekako čvrsta zbog izostanak kažnjavanja i premalog ulaganja u edukaciju o štetnosti sakaćenja po zdravlje (to valjda nije samo po sebi jasno!?!). Suprotno traljavim “naporima” vlade, dogmatičnost fanatične opsjednutosti sakaćenjem čvrsta je kao da ta praksa i nije zabranjena.

Kao rezultat toga, ginekolozi i primalje bore se s rastućim brojem žena koje pate od trajnih zdravstvenih problema, uključujući i one vezane uz trudnoću i porode.

Procjenjuje se da je 70.000 žena koje žive u Britaniji podvrgnuto genitalnom sakaćenju, te da je još 20.000 djevojčica i djevojaka u opasnosti od nje. Sakaćenje je uobičajeno u 28 afričkih država (poput Somalije, Sudana i Nigerije), kao i u nekim bliskoistočnim i azijskim zemljama (poput Malezije i Jemena). Pobornici sakaćenja ga smatraju osnovnim ritualnom za suzbijanje seksualne želje, te čuvanje djevojačke čistoće (duhovne i fizičke), a u mnogim zajednicama ono je i danas nužan preduvjet za ulazak žene u brak. Formalno, nema religijski važnost, no ona “djevojačka čistoća” fanaticima jako često zvuči privlačno.

Neke žene u Britaniji putuju stotine kilometara da bi došle do neke od samo 15 klinika koje nude tretman za žrtve sakaćenja. U Škotskoj i Walesu nema niti jedne takve klinike niti stručnjaka, a mladi liječnici, babice i socijalni radnici nisu redovito obučavani da mogu prepoznati sakaćenje i pomoći žrtvama.

Amina (55) iz Somalije prošla je okrutni postupak trećeg tipa (od četiri, ovaj je “najtemeljitiji”), bez anestezije, kad je imala samo 11 godina. Ona se čak može smatrati “sretnom” jer nema trajnih fizičkih posljedica (osim, je l’ te, činjenice da je osakaćena), no i danas — skoro pola stoljeća kasnije — nosi psihičke ožiljke.

Višestruko je napadana i ocrnjivana od strane zajednica koje prakticiraju sakaćenja zbog vođenja otvorene kampanje protiv FGM-a, te zbog odbijanja da njene četiri kćeri prođu kroz isti užas. Peta kći je, na žalost, podvrgnuta postupku dok je za nju “brinula” baka. Državna potpora koja je Amini omogućavala da radi s obiteljima u Yorkshireu, posjećujući ih u kućama, školama i društvenim centrima, te objašnjavajući zdravstvene i pravne rizike, prekinuta je u ožujku.

Somalijski model Waris Dirie prošla je sakaćenje kad je imala samo 5 godina. Ona je 2002. godine osnovala fondaciju “Waris Dirie” s ciljem iskorjenjivanja genitalnog sakaćenja žena. O toj temi kaže: “Brine me situacija u Europi i Americi, jer se čini da je genitalno sakaćenje žena u porastu. U 21. stoljeću, društva (pogotovo napredna poput engleskog) ne bi smjela prihvaćati ovako okrutne zločine. Nitko i ništa ne može poništiti traumu koju uzrokuju ova zvjerstva; ona Vam zauvijek ostaju u glavi. I zato se moramo usredotočiti na to da više ne bude novih žrtava.”

Jackie Mathers, medicinska sestra iz bristolskog Centra za zaštitu djece, kaže: “Obitelji koje svoju djecu vode na ove postupke ne rade to iz zavisti ili mržnje; oni vjeruju da će taj postupak omogućiti njihovim kćerima bolji život (haloooo!?!?!?!, op. Charon). Trebamo presudu, ali ne protiv roditelja, nego protiv “rezača”, protiv nekoga tko zarađuje na tome. Načuli smo da si ljudi zbog krize ne priuštiti put u svoje domicilne države, pa “rezači” dolaze ovdje na “FGM skupove” (serijska sakaćenja koja smo prije spomenuli, op. Charon). Tim je ljudima teško progovoriti u javnosti jer se ionako već nalaze u zajednicama izoliranih azilanata, pa istupanje protiv tih zajednica — jedinih koje imaju — za njih predstavlja ogroman rizik od izopćenja. No, mi moramo omogućiti djevojkama i ženama da progovore o problemu sakaćenja, zajedno s učiteljima, školskim medicinskim sestrama i socijalnim radnicima. Ne možemo to ignorirati; to je sakaćenje!”

Izvor

Osobni komentar

Ma, neka mi sada netko samo proba blebnuti nešto o “poštivanju nečije kulture”?!? Kakva “kultura”?!? Zvjerstva ne bi nigdje smjela biti tolerirana, a pogotovo ne na vlastitom teritoriju! Lijenost (pretežito muških) političara da se ovo riješi pokazuje da još uvijek živimo preduboko u patrijarhatu. Te žene nemaju u svojoj “kulturi” izlaske na izbore i ne posjeduju naftu, pa ne predstavljaju niti potencijalne glasove/bogtstvo/moć/… i za njih zabole vrle političare jedna stvar (koju njima, vrlim mužjacima, nitko ne amputirava zbog “čistoće”).

Predlažem da se “rezačima” masovno omogući duhovna i fizička čistoća uklanjanjem njihove ionako prefrustrirane “muškosti”. Bez anestezije i bez sterilizacije instrumenata, naravno. Nisam pobornik osveta, alli kad oni znaju da je tako najbolje, tko sam ja da se bunim?

Isprika svima kojima sam pokvario jutro… budite sretni da vam je samo ono upropašteno i da ćete se, za razliku od ovih jadnih žena, brzo oporaviti.

Herojske vrijednosti i ulizivanje diktaturama

with one comment

U Italiji, izraz corsia preferenziale označava zasebnu cestovnu traku namijenjenu isključivo za promet javnih vozila kao što su busevi, taxi, vozila hitne pomoći, vatrogasaca, vojske, policije i tako redom. Međutim, preneseno značenje tog izraza označava privilegije u korist određenih interesnih skupina. Svojevrsni prečac, odnosno skraćeni postupak potpomognut rodijačkim favoriziranjem, if you prefer. Najnoviji dobitnici zasebne trake duhovnog upgradea su Karol Woytila i Eugenio Pacelli, javnosti poznatiji kao papa Ivan Pavao II i papa Pio XII.

Papa Benedikt XVI potpisao je odluku kojom je svoje bivše kolege Ivana Pavla II. i Pija XII. približio beatifikaciji, izvještava dnevni list La Repubblica. U tom aktu veseli njemački starčić navodi herojske vrijednosti svojih prethodnika. Židovske organizacije negoduju zbog izbora Pija XII jer je ovaj bio ravnodušan na Holokaust, te upravo zbog toga traže moratorij procesa i daljnje proučavanje povijesnih dokaza iz Drugog svjetskog rata. No, kakve veze ima corsia preferenziale sa Svetim očevima? Na web stranicama HRT-a navodi se sljedeće:

Benedikt XVI. je samo mjesec dana nakon njegove smrti, u svibnju 2005., pokrenuo hitan početak inače duge procedure proglašenja svetim, zanemarivši pravilo da mora proći barem pet godina od smrti kandidata do početka procedure. Ostat će zapamćeno kako je mnoštvo vjernika u Vatikanu i okolnim ulicama na dan smrti Ivana Pavla II. vikalo Santo subito! (svetac odmah).

Prepariranje instant-svetaca, odnosno rafalne beatifikacije bile su omiljeni hobi poljskoga pape, navodi Wikipedia:

Pope John Paul II (16 October 1978 – 2 April 2005) markedly changed previous Catholic practice of beatification. By October 2004 he had beatified 1,340 people, more than the sum of all of his predecessors since Pope Sixtus V (d. 1590), who established a beatification procedure similar to that used today.

No, vratimo se herojskim vrijednostima.

Herojska vrijednost prva:

Ivan Pavao II i čileanski diktator Augusto Pinochet

Pinochet is alleged to be responsible for various human rights abuses during his reign. According to a government report that included testimony from more than 30,000 people, Pinochet’s government killed at least 3,197 people and tortured about 29,000. (izvor)

Dodatna štiva o prisnim odnosima između Vatikana i čileanskog diktatora:

THE GUARDIAN- Shock at Pope’s Pinochet plea (1999)

EL PAIS- Pinochet’s men in the Vatican (1999)

Herojska vrijednost druga:

Papa Pio XII potpisuje Reichskonkordat s nacističkom Njemačkom.

Na ovoj slici se pojavljuje i Giovanni Battista Montini (zadnji desno), koji je 1963. god. postao papa Pavao VI.

Slike govore više od tisuće riječi, stoga bacite oko na ovu dražesnu galeriju koja svjedoči o vatikanskim “herojskim vrijednostima”, rame uz rame s nacističkim dužnosnicima i drugim luftačima desnog pazuha.

No, vratimo se na članak sa web stranice HRT-a:

Obojici papa priznaju se herojske vrijednosti života u vjeri, što im donosi titulu časnih. Do beatifikacije, odnosno proglašenja blaženicima, Ivanu Pavlu II. i Piju XII. ostaje svjedočanstvo o jednom čudu. Nakon beatifikacije potrebna je potvrda o još jednom čudu prije proglašenja svetim.

Evo potvrde: Ako si kojim slučajem poglavar Rimokatoličke crkve, možeš otvoreno podržavati zločinačke režime i prešućivati njihova zvjerstva. Ljudi će te dalje obožavati, ovce će dalje poslušno slijediti tvoju doktrinu, a k tome ćeš biti i beatificiran. Ako ti se posreći, proglasit će te svecem.

Ako to nije čudo…

Written by Teomondo Scrofalo

20. 12. 2009. at 12:57

%d bloggers like this: