Irreverent Impiety

Repozitorij stvari o kojima ne žele da razmišljate.

Genitalno sakaćenje žena na Zapadu

with one comment

Genitalno sakaćenje žena (eng. female genital mutilation ili, skraćeno, FGM) rašireno je u raznim “civilizacijama”, redovito iz praznovjerskih pobuda (koje su, naravno, često vezane uz neke religije). O tom zvjerstvu ovdje je već pisala Isis. Očekivano, FGM donosi brojne negativne psihološke i zdravstvene posljedice, te je ta praksa zabranjena u civiliziranim državama.

Jedna od tih država je i Velika Britanija.

Mnogi doseljenici (mahom iz islamskih zemalja), koji su u Britaniju došli po bolji život, ne prihvaćaju zapadnjačku civilizaciju (koji Vrag onda traže na Zapadu?!), te su se domislili jadu (zaobilaženju zaknoske zabrane): roditelji masovno preko praznika vode svoju djecu u države iz kojih potječu, e kako bi se tamo nad njihovom djecom izvršilo to zvjerstvo. No, nedavno se otkrilo da — zbog smanjenja troškova — mesari dolaze u Britaniju da bi serijski vršili ilegalna sakaćenja u grupama i do 20 djevojaka i djevojčica!

U 25 godina, koliko je genitalno sakaćenje žena zabranjeno, Brtiatnija nije uspjela sudski procesuirati niti jedan slučaj. Od 2003. godine zakonski je zabranjeno i izvođenje djevojčica, djevojaka i žena van Britanije u svrhu genitalnog sakaćenja, no niti taj zakon nije doveo niti do jedne jedine presude.

Stručnjaci tvrde kako je praksa genitalnog sakaćenja žena itekako čvrsta zbog izostanak kažnjavanja i premalog ulaganja u edukaciju o štetnosti sakaćenja po zdravlje (to valjda nije samo po sebi jasno!?!). Suprotno traljavim “naporima” vlade, dogmatičnost fanatične opsjednutosti sakaćenjem čvrsta je kao da ta praksa i nije zabranjena.

Kao rezultat toga, ginekolozi i primalje bore se s rastućim brojem žena koje pate od trajnih zdravstvenih problema, uključujući i one vezane uz trudnoću i porode.

Procjenjuje se da je 70.000 žena koje žive u Britaniji podvrgnuto genitalnom sakaćenju, te da je još 20.000 djevojčica i djevojaka u opasnosti od nje. Sakaćenje je uobičajeno u 28 afričkih država (poput Somalije, Sudana i Nigerije), kao i u nekim bliskoistočnim i azijskim zemljama (poput Malezije i Jemena). Pobornici sakaćenja ga smatraju osnovnim ritualnom za suzbijanje seksualne želje, te čuvanje djevojačke čistoće (duhovne i fizičke), a u mnogim zajednicama ono je i danas nužan preduvjet za ulazak žene u brak. Formalno, nema religijski važnost, no ona “djevojačka čistoća” fanaticima jako često zvuči privlačno.

Neke žene u Britaniji putuju stotine kilometara da bi došle do neke od samo 15 klinika koje nude tretman za žrtve sakaćenja. U Škotskoj i Walesu nema niti jedne takve klinike niti stručnjaka, a mladi liječnici, babice i socijalni radnici nisu redovito obučavani da mogu prepoznati sakaćenje i pomoći žrtvama.

Amina (55) iz Somalije prošla je okrutni postupak trećeg tipa (od četiri, ovaj je “najtemeljitiji”), bez anestezije, kad je imala samo 11 godina. Ona se čak može smatrati “sretnom” jer nema trajnih fizičkih posljedica (osim, je l’ te, činjenice da je osakaćena), no i danas — skoro pola stoljeća kasnije — nosi psihičke ožiljke.

Višestruko je napadana i ocrnjivana od strane zajednica koje prakticiraju sakaćenja zbog vođenja otvorene kampanje protiv FGM-a, te zbog odbijanja da njene četiri kćeri prođu kroz isti užas. Peta kći je, na žalost, podvrgnuta postupku dok je za nju “brinula” baka. Državna potpora koja je Amini omogućavala da radi s obiteljima u Yorkshireu, posjećujući ih u kućama, školama i društvenim centrima, te objašnjavajući zdravstvene i pravne rizike, prekinuta je u ožujku.

Somalijski model Waris Dirie prošla je sakaćenje kad je imala samo 5 godina. Ona je 2002. godine osnovala fondaciju “Waris Dirie” s ciljem iskorjenjivanja genitalnog sakaćenja žena. O toj temi kaže: “Brine me situacija u Europi i Americi, jer se čini da je genitalno sakaćenje žena u porastu. U 21. stoljeću, društva (pogotovo napredna poput engleskog) ne bi smjela prihvaćati ovako okrutne zločine. Nitko i ništa ne može poništiti traumu koju uzrokuju ova zvjerstva; ona Vam zauvijek ostaju u glavi. I zato se moramo usredotočiti na to da više ne bude novih žrtava.”

Jackie Mathers, medicinska sestra iz bristolskog Centra za zaštitu djece, kaže: “Obitelji koje svoju djecu vode na ove postupke ne rade to iz zavisti ili mržnje; oni vjeruju da će taj postupak omogućiti njihovim kćerima bolji život (haloooo!?!?!?!, op. Charon). Trebamo presudu, ali ne protiv roditelja, nego protiv “rezača”, protiv nekoga tko zarađuje na tome. Načuli smo da si ljudi zbog krize ne priuštiti put u svoje domicilne države, pa “rezači” dolaze ovdje na “FGM skupove” (serijska sakaćenja koja smo prije spomenuli, op. Charon). Tim je ljudima teško progovoriti u javnosti jer se ionako već nalaze u zajednicama izoliranih azilanata, pa istupanje protiv tih zajednica — jedinih koje imaju — za njih predstavlja ogroman rizik od izopćenja. No, mi moramo omogućiti djevojkama i ženama da progovore o problemu sakaćenja, zajedno s učiteljima, školskim medicinskim sestrama i socijalnim radnicima. Ne možemo to ignorirati; to je sakaćenje!”

Izvor

Osobni komentar

Ma, neka mi sada netko samo proba blebnuti nešto o “poštivanju nečije kulture”?!? Kakva “kultura”?!? Zvjerstva ne bi nigdje smjela biti tolerirana, a pogotovo ne na vlastitom teritoriju! Lijenost (pretežito muških) političara da se ovo riješi pokazuje da još uvijek živimo preduboko u patrijarhatu. Te žene nemaju u svojoj “kulturi” izlaske na izbore i ne posjeduju naftu, pa ne predstavljaju niti potencijalne glasove/bogtstvo/moć/… i za njih zabole vrle političare jedna stvar (koju njima, vrlim mužjacima, nitko ne amputirava zbog “čistoće”).

Predlažem da se “rezačima” masovno omogući duhovna i fizička čistoća uklanjanjem njihove ionako prefrustrirane “muškosti”. Bez anestezije i bez sterilizacije instrumenata, naravno. Nisam pobornik osveta, alli kad oni znaju da je tako najbolje, tko sam ja da se bunim?

Isprika svima kojima sam pokvario jutro… budite sretni da vam je samo ono upropašteno i da ćete se, za razliku od ovih jadnih žena, brzo oporaviti.

Jedan odgovor

Subscribe to comments with RSS.

  1. U knjizi “Djevica u kavezu” Ayaan Hirsi Ali opisana je i ta odvratna praksa. Ayaan je također doživjela genitalno sakaćenje (opisano u knjizi “Nevjernica”) te objašnjava da je to za njih jedini način očuvanja muške časti – dakle, ako ženski članovi obitelji sačuvanju komad kože do braka, muška čast je sigurna.
    Naravno, Ayaan ne opravdava ovu rabotu, već ju prva osuđuje, no ističe kako je takva praksa raširena i u Nizozemskoj zbog velikog broja useljenika iz islamskih zemalja. Hirsi Ali, koja je zastupnica u nizozemskom parlamentu (unatoč prijetnjama smrću zbog izdaje i blaćenja islama; redatelj Theo Van Gogh je izgubio život jer je s njom snimio kratki film “Submission:Part 1”)), predložila je zakon temeljem kojeg bi se jednom godišnje djevojčice iz islamskih obitelji podvrgnule lječničkom pregledu kako bi se izbjeglo njihovo genitalno sakaćenje (zakon je obuhvaćao i ogromne kazne za roditelje koji bi to učinili), no zakon na žalost nije prošao “jer dira u intimu tih djevojčica”. A rezanje genitalija bez pristanke nije diranje u nečiju intimu ?!?!
    Podsjećam da je to preislamska praksa, no religija koja očito nema nikakvo poštovanje prema ženama očito vrlo rado prihvaća taj barbarizam.
    Idući put kada će mi netko reći da su muškarci i žene u islamu jednaki, predložit ću da se i sveta muška spolovila sakate na taj način, rezanjem “viškova” i šivanjem, a ne pišljivim obrezivanjem.

    isisrosenkreuz

    21. 12. 2009. at 9:00


Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: