Irreverent Impiety

Repozitorij stvari o kojima ne žele da razmišljate.

Archive for 7 siječnja, 2010

Prljavo(g) za predsjednika?

3 komentara

Index je jedan od najčitanijih portala u Hrvatskoj, pa pretpostavljam da su mnogi među vama vidjeli tekst “Zabranjena kolumna Petera Kuzmiča: Bandić je pijani gradonačelnik koji vara narod“. Index samo opisuje taj text, no nekako je uvijek zanimljivije pročitati i sam original, tim više što je autor rektor Evanđeoskog teološkog fakulteta u Osijeku:

Poslije dosadno razvodnjene, financijski netransparentne i programski siromašne prve faze, kampanja je nervozno ušla u neizbježnu prljavu završnicu. Neizbježno prljavu, jer je ulaskom Bandića u drugi krug, umjesto pametne javne debate otpočela bespoštedna borba u močvarnom ringu muljanja i manipuliranja.

Hrvatska zna da je Bandić majstor niskih udaraca i vještog eskiviranja. To je dokazao onim sramotnim pijanim gradonačelničkim bijegom od vlastite policije i bezbroj puta poslije toga varanjem svoje obitelji, grada, naroda i crkve. Kada se u balkanskom ringu nađu skandinavsko beskrvni, naizgled skromni i sasvim pristojni profesor koji je temperamentom i nepoznavanjem borilačkih vještina dvostruko hendikepiran, i balkanski sirov ali efikasan nacionalsocijalist, a navijačka rulja traži krv i zabavu, onda bi dramatični ishod mogao biti poraz zdrave pameti, gaženje ljudske savjesti i uvod u neka još opasnija vremena.

Kaptolu kapital važniji od morala

Neizmjerna je šteta za vjeru kršćansku i njezinu javnu vjerodostojnost, što se od lukavog Bandića u pretposljednjoj rundi u ring dao uvući i grimizni Bozanić. Uzoriti je kardinal trebao biti mudriji i sumnjivim primanjima ne blagoslivljati već nadaleko proširenu percepciju naroda da je na Kaptolu kapital važniji od morala. Dvosatnim – netransparentnim, ali strateški sumnjivim – „ćaskanjem“ s aferama uprljanim Bandićem, Bozanić je poslao poruku svećenstvu i pastvi da Crkva ima svoga kandidata, te time anulirao raniju biskupsku poruku “glasajte po savjesti”.

Teško je narodu, kojega se stoljećima učilo refleksima poslušnosti, sada odjednom razmišljati vlastitom glavom i odlučivati po civilizacijski i demokratski neodgojenoj savjesti. Treba se nadati da su vjernici, unatoč svemu, ipak pametniji od nekih svojih pastira. Smatram kako su pošteni ateisti i iskreni agnostici mnogo bliži Bogu negoli religiozni licemjeri, sakramentalizirani lopovi, etnoreligijski profiteri i u kriminal upleteni duhovnici. U tomu se sa mnom slagao i Ivan Pavao Veliki i Benedikt XVI, pa i naš don Živko Kustić, koji je nedavnu Jutarnju propovijed naslovio “Ateisti mogu biti i Božji saveznici”.

Autentični pastiri moraju znati razlučiti duhovno bogoljublje od lažne religioznosti i ljubav prema domovini od sebeljublja. Lažno bogoljublje je, zapravo, bogohuljenje koje nema nikakve veze s isusovsko-apostolski utemeljenom vjerom.

Spašavanje korupcijske hobotnice

Što ako narod na izborima kaže da mu je draži racionalni patriot od lažnog domoljuba? Ako je demokratski vox populi – vox Dei, onda bi bilo pogubno da ishod izbora dokaže da Bog i Bozanić nisu na istoj strani.

Izbor Bandića za predsjednika države bio bi nož u leđa premijerkinoj hrabroj novogodišnjoj poruci o konačnom obračunu s kriminalnom hobotnicom. Takav scenarij zloglasnoj hobotnici i lopovluku produžava život, a Hrvatsku još jednom više približava Beogradu nego Bruxellesu.

O rezultatu izbora ne smiju odlučivati niti generali, niti biskupi. Pa nismo valjda u Južnoj Americi nekih nedavnih vremena, ili u Frankovoj Španjolskoj, “zemlji zaustavljene povijesti” (Mardešić).

Balkanski Bandić nije sposoban niti dostojan voditi nas u Europu. Nedostaju mu osnovna znanja, elementarna kultura, diplomatske vještine, državničko držanje… Religija mu je licemjerna, domoljublje lažno, a milodari koje raznosi po crkvama i zajednicama diljem Lijepe Naše, samo su dio političko-populističkog podmićivanja s kojim se mora kršćanski i europski raščistiti.

Autor: prof.dr. Peter Kuzmič

Ne slažem se sa svakom napisanom (a pogotovo ne sa svakom polinkanom), no mislim da je zanimljivo pročitati što jedan ugledni hrvatski katolik kaže o priči zvanoj “crkvena podrška Bandiću”.

Ako ništa drugo, možda tekst pomogne dingo_bastardu s njegovim prijateljem… 😉

Written by Charon l'Cypher

7. 1. 2010. at 12:55

Cijena podrške potencijalnom budućem predsjedniku

2 komentara

Da je (pre)skupo prodavanje oglasnih prostora i minuta jedna od najrazvijenijih aktivnosti Crkve u Hrvata, poznato je odavna. Na ovom blogu, o tome smo pisali prije cca godinu i pol. Sada, u svjetlu predsjedničkih izbora, postavlja se pitanje koliko vrijedi podrška potencijalnom budućem predsjedniku?

Članak na Indexu tvrdi da je riječ o nemalih 5 milijuna kuna. Ipak, meni se čini da je stvarna cifra znatno veća. Evo što piše u članku I. Ćimića:

IZ PRORAČUNA Grada Zagreba posljednjih godinu i pol gradonačelnik Milan Bandić uzeo je  više od pet milijuna kuna kako bi dao novac Kaptolu odnosno za Crkvu u Hrvata. Prema službenim podacima iz ožujka ove godine tri milijuna kuna otišlo je odboru Zagrebačke nadbiskupije za obnovu katedrale, do 350 tisuća kuna Šibenskoj biskupiji za podmirenje dijela troškova financiranja rekonstrukcije broda “Zaveslaj”, pa do 200 tisuća kuna Zagrebačkoj nadbiskupiji za podmirenje dijela troškova obnove pročelja župnog dvora, a tu je i 200 tisuća kuna Župi Sv. Petra i Pavla za obnovu krovišta, pa 170 tisuća kuna Zadarskoj nadbiskupiji za financiranje radova na uređenju sakralnog prostora crkve.

Davao i u recesiji

Nakon što je na proljeće Bandić ponovno osvojio vlast, Crkva se nastavila donirati i u vrijeme recesije. Tako je poznat slučaj iz listopada prošle godine kada se već počelo uvelike govoriti i pisati o teškom financijskom stanju u Gradu Zagrebu. Tada je Bandić galantno zavukao ruku u džepove svih Zagrepčana te je iz pričuve izdvojio još dodatnih 270 tisuća kuna. Hrvatska biskupska konferencija dobila je tako 67 tisuća kuna za najam Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog, Zagrebačka nadbiskupija za postavljanje orgulja u crkvi na Jordanovcu 100.000 kuna, a župa Svih svetih u Sesvetama za Dane zahvale i zajedništva dobila je 40 tisuća kuna.

Zašto je opravdano vjerovati da izdašne donacije grada Zagreba (a ovdje ih je pobrojano cca 4 milijuna) daleko premašuju 5 milijuna kuna?

Koliko je Bandić zaista potrošio na Crkvu do kraja prošle godine, teško je izračunati jer je Bandić trošio novac iz proračunske pričuve koja je bila teška oko 15 milijuna kuna, a koju je uspio posušiti do kraja. Novac je dijeljen šakom i kapom zavičajnim, sportskim, braniteljskim i inim udruženjima, a mnoga od tih udruženja bila su opet usko vezana uz djelovanje Crkve.

Baš slatko. Zagreb grca u dugovima, ali za Crkvu ima. Onu istu Crkvu koja sada daje podršku kandidatu koji joj je sve samo ne ideološki i povijesno blizak (mada, pretjerano je kod Bandića pričati o postojanju “ideologije”). Nešto slično u nastavku piše i članak na Indexu:

Bandić ne može reći da je “podrivao sistem iznutra”

Kada je poznat taj financijski saldo, tada zaista i ne čudi da su ga prvo kardinal Josip Bozanić, a kasnije i vojni ordinarij mons. Jezerinac proglasili svojim favoritom za Pantovčak, a tako i automatski poželjnim predsjednikom od strane Crkve, jer osim financijske strane, teško da Crkva u Bandiću može vidjeti svog idealnog predstavnika.

Uostalom, Bandić već deset godina kao gradonačelnik Zagreba, a tako i uvaženi član SDP-a i šef zagrebačkog ogranka, nikada nije stao javno na stranu Crkve ni sa svojim izjavama, a ni sa svojim odlukama.

Isto tako Bandić kao kreator politike u SDP-u i nominalno kao dojučerašnji drugi čovjek te stranke teško može koristit maksimu bivših komunista o “podrivanju sistema iznutra”. Naime, Bandić nije bio činovnik nego onaj koji je utjecao na politiku svoje stranke.

Volio Mesića, sad ljubi ruke Jezerincu

Ovdje valja naglasiti i vrlo dobre odnose Stjepana Mesića i Bandića sve do lipnja ove godine. Tada je Mesić javno rekao da mu je Bandić prijatelj te da se ne bi iznenadio kada bi ga on naslijedio. Tako je u jeku polemike predsjednika i vojnog ordinarijata kao i jeku polemike Pantovčaka i Kaptola, Bandić redovno podupirao politiku Mesića, a u isto vrijeme fotografirao se sa crkvenim svijećama na hodočašćima.

Prodaja oprosta grijeha? Nije samo Vama palo na pamet:

U srednjem vijeku postojao je običaj otkupa grijeha. Jednostavno su se za novac otkupljivali grijesi, a ovisno o težini grijeha bio je konačni račun. Ako ćemo parafrazirati taj običaj onda možemo slobodno reći kako su Bandićevi grijesi bili teški više od pet milijuna kuna.

A grijeha će se morati nastaviti rješavati i na Pantovčaku. Na to vjerojatno računa i raduje se  i Crkva.

No, ovdje bih primijetio da se ovdje grijesi (a većina ih je na našu štetu) otkupljuju našim novcima! Treba li nam to?!

Disclaimer: Autor nema nikakve veze s niti jednim kandidatom, te u prvom krugu nije glasovao za niti jednog od njih.

Written by Charon l'Cypher

7. 1. 2010. at 12:18

%d bloggers like this: