Irreverent Impiety

Repozitorij stvari o kojima ne žele da razmišljate.

Archive for Veljača 2010

Kriminalizacija nemarnih inkubatora

2 komentara

Utah je jedna od konzervativnijih američkih država, poznat i kao mormonska država (to su oni koji imaju više žena, ali ne d’o Bog da neka žena ima više muževa!). Naravno, tamo su pobačaji ilegalni. Jedna žena koja je željela pobaciti, dosjetila se jadu i platila nekom tipu $150 da ju premlati kako bi došlo do spontanog pobačaja.

Odgovor pravovjernog Utaha nije trebalo dugo čekati: donijeli su zakon (koji trenutno čeka potpisivanje kod guvernera) po kojem će spontani pobačaji koji su djelo “namjernog, nemarnog ili nepažljivog djela” biti – kriminalno djelo jednako abortusu. Kazna? Doživotna robija (ipak je to za njih umorstvo s predumišljajem). Ne, nisam se prebacio na Iran/Pakistan/Ugandu/… još uvijek smo u Americi!

Kako je lijepo primijetila Anna North na Jezebelu, to znači da žena može biti kažnjena – ponavljam: doživotnom robijom – ako zaboravi u autu staviti sigurnosni pojas ili ako padne niz stepenice. I nemojte misliti da je riječ o pretjerivanju: žena u Iowi je bila optužena za “pokušaj feticida” upravo zbog pada niz stepenice. Od presude ju je spasila činjenica da još nije ušla u treći trimestar trudnoće, no novi zakon u Utahu ne postavlja vremenska ograničenja.

Demokrati, koji su – naravno – u takvoj državi sitna manjina, pokušali su amandmanom ukloniti “nemar”. Po meni, poprilično su dobro to argumentirali: ako je trudna žena žrtva obiteljskog nasilja i pobere batine od muža, te mu se nakon liječenja vrati (a to je, na žalost, kod obiteljskog nasilja uobičajena praksa) i on ju opet prebije, pa ona pobaci, također će piti kriva za abortus uzrokovan nemarnim ponašanjem. Ja bih još dodao da će nasilni muž sigurno dobiti manju kaznu od nje (ako ga uopće kazne). Ne, konzervativci (čit. Republikanci) su amandman glatko odbili. Njima se baš sviđa hapsiti “nemarne žene”.

Poznato je da mnoge trudnoće (po nekim izvorima cca 25% njih) završi spontanim pobačajem. Hoće li sve te žene dobiti svoj dosje i biti kriminalno procesuirane? Hoće li Utah uvesti obavezne mjesečne provjere za sve žene, da se na vrijeme utvrdi koja je trudna?

Eh, da ne zaboravim… Utah je i država koja razmatra ukidanje obaveznosti posljednjeg razreda srednje škole, da bi uštedjeli oko $100 milijuna godišnje. Prioriteti na visini, nema šta…

Izvori: The Week, The Salt Lake Tribune

Written by Charon l'Cypher

28. 2. 2010. at 20:11

Topla voda

2 komentara

Britanski znanstvenici objavili su da su ljevičari i ateisti inteligentniji od konzervativaca:

ATEISTI i politički lijevo orijentirani ljudi su inteligentniji od konzervativaca, stoji u studiji koju je objavio Satoshi Kanazawa s londonskoga fakulteta za ekonomiju i političke znanosti. Kanazawa koji je po struci psiholog, smatra da je u ljudi višeg stupnja inteligencije veća vjerojatnost da će teoriju evolucije poistovjetiti s vrijednostima modernoga društva.

Ipak, znanstvenik je dodao da nema povezanosti stupnja inteligencije s onim vrijednostima koje su vremenom postale dio čovjeka. Kanazawinu hipotezu potvrđuju i podaci iz studije o zdravlju mladih ljudi. Naime, oni mladi koji svoj svjetonazor definiraju kao liberalan, imaju prosječan kvocijent inteligencije 106, a oni koji se smatraju konzervativcima 95.

Sličan je omjer i kod onih koji vjeruju ili ne vjeruju u Boga. “Ljudi su evolucijski tako stvarani da se boje, a kad se boje – vjeruju u Boga”, objašnjava Kanazawa. Upravo taj evolucijski ugrađen strah omogućio je ljudima opstanak i zaštitu pred nesigurnosti. “Kod inteligentnije djece postoji veća vjerojatnost da je njihov razvoj tekao u suprotnostima s prirodnim tendencijama evolucije, te stoga postanu ateisti”, dodaje profesor Kanazawa.

“Opća inteligencija, sposobnost razmišljanja i razum su našim precima omogućavali da riješe probleme s kojima su se suočavali, a koji njima nisu bili evolucijski urođeni kao nama”, smatra Kanazawa i dodaje da je rezultat toga činjenica što “inteligentniji ljudi imaju više izgleda da će prepoznati i razumjeti mnoge situacije i podatke od ljudi s nižim stupnjem inteligencije. Među tim situacijama i podacima se nalaze ljudske sklonosti, sustav vrijednosti i stil života s kojima će manje inteligentni ljudi imati više problema u razumijevanju.”

Dakle, znanstvenici su utvrdili da su ljudi koji teže napretku inteligentniji od onih koji mu se protive. Maestralno!

Utvrdili su oni još ponešto:

U svojoj studiji Kanazawa se protivi postavci da su ljudi evolucijski kreirani da budu konzervativni, te da im je najveća životna briga ona prema prijateljima i obitelji. Istovremeno, teorija kojoj se londonski znanstvenik protivi dodaje i da liberalni ljudi najviše brige vode o neograničenom broju genetski nepovezanih stranaca koje ne poznaju, prenosi Scientific blogging isječke iz studije.

Osim toga, studija se dotiče i poligamije u ljudskome rodu. Profesor ističe da su ljudi uvijek u svojoj povijesti bili poligamni. Od muškaraca u poligamnim brakovima nikada se nije očekivalo da budu vjerni samo jednoj partnerici, dok se u monogamnim brakovima to očekuje. Istovremeno, bez obzira bile u poligamnom ili u monogamnom braku, od žena se uvijek očekuje vjernost samo jednome muškarcu. Dakle, seksualna povezanost samo s jednom partnericom je evolucijska novina za muškarce, a ne i za žene. Teorija profesora Kanazawe utvrđuje da inteligentniji muškarci smatraju vrjednijim seksualni ekskluzivitet s jednom partnericom od manje inteligentnih muškaraca koji i dalje pretendiraju većem broju partnerica.

Sve ove godine, Crkva propovijeda suzdržavanje od seksa prije braka i bračnu vjernost. Pa oni su samo željeli da ljudi budu inteligentni, ništa više! 😆

Već vidim rasprave na sudu:

Sudac: “Gospođo, zašto se želite razvesti?”
Žena: “Prevario me 11 puta. Sudeći prema znanstvenim dokazima, on je beskrajno glup, a ja ne želim živjeti s budalom.”

😉

Written by Charon l'Cypher

26. 2. 2010. at 4:25

Pročišćenje usta poganih

3 komentara

Sjećate li se priče o Anti Zovku, svećeniku koji je prošle jeseni održao Očenaš na svečanosti u (državnoj) školi, te potom objasnio djeci kako ih nitko (pa niti njihovi roditelji) ne voli kao Bog? Tu vijest smo tada preuzeli od Novog lista.

Imenovanom župniku se nije svidio tekst novinarke, pa je odlučio javno organizirati misu ili molitvu “za preobraćenje novinarke Ingrid Šestan i Novog lista”:

Objaviti javni poziv na web stranicama i pozvati župljane da dođu moliti za moje obraćenje doživljavam kao poziv na javni linč pod okriljem svete mise – revoltirana je Ingrid Šestan

RIJEKA – Nemalo iznenađena i uznemirena ostala je novinarka Novog lista Ingrid Šestan kada je u prašumi internetskih informacija svoje ime našla na web stranici riječke župe Sv. Ane na Gornjoj Vežici i to u kontekstu u kakav sama sebe nikada ne bi stavila.

Na toj stranici je u rasporedu župnih događanja upisana, naime, i informacija da se 15. rujna prošle godine, na blagdan Gospe žalosne, u kapeli Sv. Ane ili služila misa ili održala molitva »po nakani za obraćenje novinarke Ingrid Šestan i Novoga lista«.

Poziv na preobraćenje novinarke Ingrid Šestan i Novog lista

Srećom, župnik je dovoljno duboko uvjeren u ispravnost svog postupka da je spremno odgovorio na pitanje novinara o navedenom događaju:

Od župnika Ante Zovka tražili smo odgovor na pitanje što ga je motiviralo na takav postupak – da služi misu »za obraćenje« novinarke i Novog lista. I odgovor je bio »doista obrazložen«.

– O tome ne želim davati nikakve izjave, bilo je jedino što nam je jučer u telefonskom razgovoru kazao.

Riječka je nadbiskupija ipak bila nešto komunikativnija:

Nasuprot Zovku, izjavu o ovoj njegovoj gesti promptno smo dobili od Danijela Delonge, voditelja Ureda za odnose s javnošću Riječke nadbiskupije.– Svećenikova je dužnost moliti za žive i mrtve i u tom kontekstu vlč. Ante Zovko nije ništa pogrešno učinio.

Možemo pretpostaviti da se našao povrijeđen pisanjem spomenute novinarke u Novom listu pa je u kršćanskom duhu negativne emocije odlučio utišati molitvom.

Ipak, s obzirom na cjelokupni kontekst događaja, mogao bi se steći dojam da se u tom činu odražava nedovoljno ozbiljan pristup molitvi i misnoj nakani.

Cilj molitve nije stvaranje nesloge, nego zajedništva, izjava je nadbiskupijskog Ureda za odnose s javnošću.

Mene tu živo zanima kako bi nadbiskupija reagirala na objašnjenje u stilu “Đavolopoklonističkim svećenicima je dužnost moliti za žive i mrtve i u tom kontekstu vlč. Đavolije Vražić nije ništa pogrešno učinio kad se Vragu molio za vlč. Antu Zovka i mons. dr. Ivana Devčića” (disklejmer: nemam pojma mole li se đavolopoklonici i kakve su dužnosti njihovih svećenika).

U svakom slučaju, arogancija iz doba nasilonih pokrštavanja nije niti popustila, a kamoli nestala.

Prozvana novinarka na sljedeći je način komentirala događaj:

– Malo je reći da sam se zgrozila kada sam shvatila da je vlč. Zovko služio misu za moje obraćenje.

Smatram da me je povrijedio ne samo kao vjernika, nego i kao čovjeka, jer odakle mu pravo da sudi o meni i procjenjuje da li mi je potrebno obraćenje.

Diranje u moj ili bilo čiji privatni život smatram kršenjem temeljnih ne samo ljudskih, nego i ustavnih prava.

Velečasni ne zna ništa o meni pa ni koje sam vjeroispovijesti i jesam li uopće vjernik i kakav, revoltirano je sve to komentirala kolegica Šestan i sama pretpostavljajući da je svećenika Zovka isprovocirao njezin spomenuti tekst.

– Samo sam radila svoj posao i iznijela stav roditelja koji su ostali začuđeni kada su shvatili da na svečanosti primanja prvašića moraju moliti Očenaš i kada su čuli da vlč. Zovko poručuje djeci da ih Bog voli više nego roditelji.

Smatram da sam svoj posao korektno odradila, jer pružila sam priliku i vlč. Zovku da iznese svoj stav o tom događaju.

Međutim, to ne mogu reći i za njega, jer objaviti javni poziv na web stranicama i pozvati župljane da dođu moliti za moje obraćenje doživljavam kao poziv na javni linč pod okriljem svete mise.

Nezadovoljstvo mojim pisanjem mogao je izraziti reagiranjem na tekst, a ne javnim prozivanjem mene kao osobe kojoj je potrebno obraćenje samo zato što sam napisala ono što se dogodilo, zaključila je Šestan.

Ne bi bilo prvi put da neki vjernik nasilno odreagira i pokuša baseball palicom ili sličnim vjerskim pomagalom preobratiti povampirenu novinarku, tako da njeno viđenje ovog poziva kao poziva na linč uopće ne smatram pretjeranim.

No, u konačnici, mi ovdje rogoborimo samo zato jer smo ljubomorni što nema ni misa ni molitva za preobraćenje Irreverent Impietyja i njegovih autora.

Izvor: Novi list; slika preuzeta od Indexa. Hvala Neli na linku… trebat će i za nju jedan termin kod vlč. Zovka. 😈

Written by Charon l'Cypher

25. 2. 2010. at 17:01

Pravo na život po vatikanskim mjerilima

4 komentara

Vatikan je uvijek spreman braniti život i pravo na njega, no uvijek su mi zanimljivi njihovo poimanje tog života i toga tko ima pravo na njega. Naime, izgleda da je ekipi iz Vatikana nekako svetiji život fetusa nego život brazilske 9-godišnje djevojčice koja ga nosi (i koja ga je, usput budi rečeno, začela s očuhom, koji ju je silovao).

Upravo kako bi se izrazilo puno podupiranje prava na život, brazilski su biskupi izopćili liječnike koji su izveli terapeutski abortus kako bi sirotoj djevojčici spasili život. Budući da biskupi smatraju da je tijelo devetogodišnjakinje podobno za rađanje, i da im zvjerstvo koje je nad djevojčicom počinio njeh očuh nije zločin, zaključili su da život koji je ugrožen u ovom slučaju nije život djevojčice od 9 godina već egzistencija nakupine stanica.

Kako bi dokazali da se drže svojih primitivnih stavova, petoro članova Papinske akademije za život zahtijevaju od pape Benedikta XVI. da smijeni predsjednika te Akademije, rimskoga pomoćnog biskupa i rektora Papinskoga lateranskog sveučilišta mons. Salvatorea “Rina” Fisichellu.

Zašto?, pitate se.

Jednostavno.

Zato što je mons. Fisichella stao na stranu liječnika i majke djevojčice, te zaključio da bi trudnoća bila pogibeljna za devetogodišnjakinju. Nije opravdao pobačaj, već je opravdao nastojanje da se djevojčici spasi život.

I za to sada mora platiti.

Naravno, članovi papinske akademije nisu otvoreno tražili njegovu smjenu, već su po dobrom starom crkvenom običaju kamufliranja poruke izrazili stav kako je “apsurdno” što je na čelu Akademije “crkveni čovjek koji ne razumije što podrazumijeva apsolutno poštivanje nevinih ljudskih života te da tu apsurdnu situaciju “mogu ispraviti samo oni koji su odgovorni za njegovo imenovanje predsjednikom”.

U prijevodu: Dragi Benedikte, daj ga se rješi jer nije dovoljno zaljubljen u fetuse.

Izgleda da život devetogodišnje silovane djevojčice nije dovoljno nevin i ne ispunjava sve preduvjete koji su potrebni kako bi Vatikan stao u njenu obranu.

Ili jednostavno izgleda da samilost i razum koje je izrazio Fisichella ne pronalaze istomišljenike.

IZVOR: Jutarnji List

Written by isisrosenkreuz

24. 2. 2010. at 9:15

«Tako mi Bog pomogao»

leave a comment »

U današnjoj Jutarnjoj propovijedi don Živko Kustić demonstrirao je kako se klerici u svojim «teološkim» tumačenjima ne ustručavaju vrijeđati zdrav razum niti falsificirati činjenice.
U svojoj propovijedi don Živko komentira posljednju rečenicu iz predsjedničke prisege «Tako mi Bog pomogao»:

Kad netko tim riječima pred licem cijele javnosti zaključi svečanu prisegu preuzimajući najviši položaj u državi, onda to mora nešto određeno značiti. Bilo bi neozbiljno i uvredljivo tome ne pridavati važnost – reći da je radi potpunosti obreda, eto, trebao i to izgovoriti. A nije ukusno ni pitati ga da rastumači zašto je to odlučio izgovoriti. Događaj ima važnost – riječi moraju imati značenje.

Da bi se moglo odgonetnuti zbog čega je Josipović odlučio reći «Tako mi Bog pomogao!» dovoljno je prisjetiti se bliže prošlosti.
Franjo Tuđman se volio «furati» na dvije ličnosti: na Tita (zato se volio «maršalski» kostimirati) i na američkog predsjednika. Volio je kada ga nazivaju hrvatskim Washingtonom, a kopiranjem nekih američkih običaja umislio je da će dobiti na važnosti. Tako je uveo izvještavanje Sabora o stanju države i nacije, a 1992. godine je prilikom davanja predsjedničke prisege samovoljno dodao «Tako mi Bog pomogao!».

Davor Gjenero:

Takva prisega nije bila definirana zakonom 1992. godine, kada je Franjo Tuđman prvi put inauguriran za hrvatskog predsjednika. Upravo je on tada mimo procedure izgovorio “tako mi Bog pomogao”, zbog čega je pokojni predsjednik Ustavnog suda Jadranko Crnić, pred kojim je Tuđman prisegnuo, progutao knedlu i kao stari legalist bio u situaciji da od predsjednika zatraži ponovno izricanje teksta onako kako je bio određen zakonom”, podsjetio je Gjenero naglasivši kako je time prvi predsjednik ismijao Ustavni sud, ali i kako je javnosti ponudio političko ekskluzivni rječnik koji jasno isključuje osobe drukčije vjeroispovijesti.

Po ustaljenom običaju, grintanje oporbe i ono malo neovisnih medija na tu temu Tuđmana nije zamaralo. S obzirom na njegovo poimanje demokracije uopće nije vidio ništa problematično u kršenju zakona ili Ustava (tu se «furao» na Tita – «ne treba se držati zakona kao pijan plota»). Tako mu nije bio problem unatoč ustavnoj odredbi o trodiobi vlasti izjaviti kako sudbena vlast reba provoditi državnu politiku, u predizbornoj kampanji su se na njegovim skupovima pojavljivali časnici u uniformama iako je to zakon zabranjivao, sastanke vrha stranke održavao je u predsjedničkim prostorijama, a stranačke dužnosti obavljao je koristeći se državnom infrastrukturom (čitaj novcem) jer je za njega stranka i država bila isto… No ipak, kako se na sljedećim izborima opet ne bi ponovilo isto, dao je da se posljednja rečenica prisege ozakoni.

Gjenero:

Današnji tekst prisege datira iz 1997. godine, a dio je “strukturalnih i proceduralnih gluposti” nastalih devedesetih, koje do dana današnjeg nisu “pročišćene”. Prisega je sporna otkako je nastala, jer se kosi s dvjema ustavnim odredbama, onom kojom je definirana sloboda vjeroispovijesti i onom kojom se Hrvatska određuje kao sekularna država odnosno striktno se razdvaja crkva i država.

U prisezi se predsjednik obvezuje na poštivanje zakona, a kako je tekst prisege definiran zakonom, bilo bi zaista neprilično kada ne bi izgovorio sve što je propisano.

Međutim, iz ove banalne činjenice (da se zakoni moraju poštivati i to svi, a ne samo onaj ugovor s Vatikanom) don Živko donosi dubokoumne zaključke:

Državnik se izričito poziva na Boga, priznaje svoju ovisnost o njemu i priziva kaznu za slučaj neizvršavanja upravo preuzetih obaveza.

Bog je u svakom slučaju, u svakom tumačenju, najviša upravo moralna vrijednost. Čovjek – makar se ne svrstavao ni u koju vjersku zajednicu – može se na tu vrhovnu vrijednost pozvati. To uključuje svijest da čovjek, predsjednik, neće niti smije sam određivati što je dobro a što zlo – da u određenom smislu priznaje objektivni moralni zakon o kojemu se ne glasuje nego ga se spoznaje i slijedi.

Čuvši predsjednikovo svečano ne samo spominjanje nego i prizivanje Boga kao vrhovnog suca, građani mogu biti mirni kada je riječ o moralnosti i etičnosti njegovih državničkih postupaka.

Nadam se da će Josipović imati snage pokrenuti inicijativu za brisanje ove rečenice čime bi se Zakon o izboru predsjednika republike uskladio s Ustavom.

Written by Ajgor

18. 2. 2010. at 12:37

Postano u Politika

Tagged with , ,

Pederluk naš svemoćni, koji jesi gdje već jesi…

2 komentara

Christian Newswire donosi, a Impiopus prevodi:

Dok su Amerikanci pritisnuti ekonomskim problemima i milijuni traže posao, šokira spoznaja da se vlast fokusira na svoje ultra-liberalne militantno homoseksualne planove, naturajući homoseksualce i homoseksualnost vojsci koja to ne želi. Ovo je ekvivalent duhovnom silovanju naše vojske da bi se zadovoljilo najekstremnije i najsebičnije kadrove u ludoj koaliciji predsjednika Obame.

Slažemo se s Eileen Donnelly is Centra za vojnu spremnost da će ovo naškoditi kohezivnosti naše vojske, natjerati mnoge da napuste vojsku i dramatično smanjiti broj novih regruta, te možda čak dovesti i do ponovnog uvođenja prislinih novačenja.

Opet Impious gnjavi s nekim tamo zatucanim kršćanima iz neke rupetine u bespućima Bible belta?

Ne baš… Ovaj put, prenosimo riječi rabina Yehudae Levina iz New Yorka koji u nastavku kaže:

Trinaest mjeseci prije 9/11, na dan kad je grad New York legalizirao homnoseksualna civilna partnerstva, pridružio sam se molitvi grupe “Rabini za gradsku vijećnicu”, moleći Boga da ne pošalje nesreću u grad. Od tada, svjedočili smo podzemnim potresima, tsunamijima, Katrini i sada Haitiju. Sve ovo je u skladu s dvije tisuće godina starim učenjem Talmuda da je prakticiranje homoseksualnosti duhovni uzrok potresa. A jednom kad nesreća krene, stradavaju i nevini, baš kao u Černobilu.

Apeliramo na razumne glave u Kongresu i Pentagonu da zaustave sodomizaciju naše vojske i našeg društva. Dosta je dosta.

Za neupućene, riječ je o inicijativi administracije predsjednika Obame da se ukine DADT (engl. don’t ask don’t tell), pravila po kojem nitko nema pravo pitati vojnika koja je njegova seksualna orijentacija, ali se niti on(a) ne smije izjasniti kao homoseksualna osoba, pod prijetnjom izbacivanja iz vojske. Kraće: riječ je o praksi “dobar si mi da riskiraš glavu za mene, ali ne i da kažeš da si gay.”

I tako, danas smo naučili (ili samo obnovili znanje?):

  1. Homoseksualne osobe su najmoćnije osobe na svijetu. Upravljanje elementarnim nepogodama i katastrofama niti u najmanjoj mjeri ne uspijeva znanstvenicima, svećenicima,… nikome… osim Njima, koji svojim perverznim aktima mogu te nesreće prizvati, a možda čak i usmjeriti na željenu metu!
  2. Rabinima iz nekog razloga smeta smanjivanje vojne sile, one iste kojoj je jedini opis posla ubijanje božje djece.
  3. Bog ne sluša molitve rabina… pa što da se onda obični ljudi trude?
  4. New York su pogodili tsunami, Katrina i haićanski potres… i to zbog legalizacije civilnih partnerstva (brak nedavno nije uspio proći).
  5. Šokantno je da se vlast bavi homoseksualcima… ali nije šokantno da to isto rade i vjerski vođe koji bi također mogli pomagati osiromašenima, nezaposlenima, gladnima,…
  6. Obična dozvola nekome da otvoreno kaže “Ja sam homoseksualac!” dok riskira glavu boreći se po nalogu vlasti u nekoj afganistanskoj/iračkoj/somalijskoj/… rupi zapravo je “ultra-liberalno militantno” “duhovno silovanje vojske”.

A da je situacija alarmantna i da se “homoseksualna agenda” nezaustavljivo širi svijetom, pokazuje i slučaj iz Ugande, gdje je svećenik u prepunoj crkvi prikazivao gay pornografiju. Jadničak, morao je tako… jer su mu vlasti zabranile organizaciju marša pod nazivom “Ubij homoseksualce”. Kako čovjekoljubivo i bogobojazno…

Inače, to su one iste vlasti koje upravo guraju kroz proceduru zakon o kriminalizaciji homoseksualnosti, uz kazne koje se kreću od višegodišnje robije do smrtne kazne. Bit će da vlast niti tamo ne voli kad ju preduhitre, kako je to Martin Ssempa pokušao sa svojim “Ubij homoseksualce”.

Znanost i vjera

44 komentara

U komentarima uz tekst Na rubu znanosti spomenut je akademik Paar i njegov intervju Glasu koncila u kojemu je naširoko objašnjavao komplementarnost znanosti i vjere. U tom razgovoru može se uočiti i određeni revizionizam u tumačenju povijesti katoličke crkve s ciljem negiranja njenog višestoljetnog zloćudnog djelovanja na znanost.

»Kroz cijelu se znanstvenu povijest provlači komplementarnost znanosti i vjere«

I sam naslov spomenutog intervjua sugerira što je poanta Paarova stava prema vjeri: vjera (religija) i znanost međusobno se nadopunjuju i čine jednu cjelinu.

Čime akademik potkrepljuje tu svoju tezu? Evo nekih karakterističnih naglasaka:

Tako je npr. u 13. st. franjevac Roger Bacon dao temelje prirodoznanstvenog pristupa, koji je kasnije u 16. i 17. st. od njega preuzeo Galilei, a koji se i danas koristi.

On (Isaac Newton, op.a.) ne samo da je bio vjernik nego je bio i duboko teološki obrazovan i orijentiran. Pisao je teološke rasprave, napisao je npr. teološku knjigu od četiri stotine stranica za koju je smatrao da je njegovo najveće znanstveno dostignuće, bolje čak i od prirodoznanstvenih rasprava po kojima je ipak postao svjetski poznat.

On (kardinal Bellarmine, op.a.), je prema dostupnim dokumentima o cijelome slučaju koje sam proučio, Galileiju rekao da će Crkva prihvatiti tumačenje da se Zemlja okreće, ali pod uvjetom da za tu tvrdnju predoči znanstveni dokaz. Galileo nije imao znanstvenog dokaza, i u tome je cijela priča, nego je pribjegao teološkim dokazima, jer, mora se reći da je bio i vrlo jak teolog. Tu se, naravno, upleo u različite teološke svađe …

Pitanje: U tom kontekstu je i Albert Einstein, čija se obljetnica slavi ove godine, isticao da je znanost otkrivanje Božje tvorevine, tj. da je znanost bez vjere neuvjerljiva a vjera bez znanosti slijepa?
Paar: To je točno, iako je Einstein to baštinio od Galileija koji je govorio da se Bog otkriva čovjeku preko Biblije, gdje mu govori jezikom Biblije, i preko prirodnih zakona, gdje mu govori jezikom matematike.

Vratimo se sada naslovu («Kroz cijelu se znanstvenu povijest provlači komplementarnost znanosti i vjere») i gornjim citatima. U njima se može uočiti samo odnos pojedinih znanstvenika prema vjeri, ali ne i odnos znanosti prema vjeri.

Znanost je prema vjeri/religiji indiferentna (osim u slučajevima kada je vjera/religija predmet znanstvenog istraživanja, ali to je nešto sasvim drugo).
I vjera je sama po sebi indiferentna prema znanosti.
Isto kao što je i Crvenkapica neutralna prema znanosti i znanost prema Crvenkapici. Problem nastaje kada se bajka institucionalizira i pokuša (nasilno) implementirati u društvo.

Znanost ima svoja pravila, zakonitosti i metodologiju i rezultati znanstvenih istraživanja vrijede jednako bez obzira na religijsko okruženje ili odnos znanstvenika prema vjeri.

U jednom drugom razgovoru Paar malo izravnije objašnjava što podrazumijeva pod komplementarnošću vjere i znanosti:

Znate, ja sam malo gledao i učio od pokojnog prof. Bajsića, koji je bio profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu. Bog se iskazuje čovjeku na dva načina. Jedan način je preko Svetog pisma, a drugi je preko prirodnih zakona. To su dva komplementarna načina, to su dva djela istog tog Božjeg čuda.

Kao što vidimo, poziva se na Bibliju. Zaista zanimljivo da znanstvenik koji je po prirodi svoga poslanja skeptičan i racionalan, čovjek širokog obrazovanja i opće kulture, o pitanjima vjere razmišlja poput pape Benedikta XVI koji je svojevremeno izjavio kako je jedino katoličanstvo prava religija.
Paar naime o komplementarnosti znanosti i vjere ne govori u svjetlu činjenice da Biblija nije jedini «sveti» tekst, da Jahve nije jedini bog (što i on sam priznaje u prvoj zapovjedi: «… nemoj imati drugih bogova uz mene», a ne kaže «… nema drugih bogova osim mene» ), da postoje teistička, deistička i panteistička vjerovanja koja međusobno nisu komplementarna, a često se i potiru.

Za ilustraciju nepotrebnosti uvođenja Boga (ili bogova) u znanost često se koristi Laplaceova čuvena izjava:

Kad je Pierre Simon de Laplace napisao knjigu o Svemiru i nebeskoj mehanici poklonio ju je Napoleonu koji je okrenuo prvu stranicu i zapitao: “Gdje je tu Bog?” Laplace mu je odgovorio: “Veličanstvo, ta pretpostavka mi nije bila potrebna.”

Istog znanstvenika spominje i Paar u razgovoru za Glas koncila:

To je slikovito izrekao veliki astronom, fizičar i matematičar Pierre-Simon de Laplace na Napoleonov upit gdje je u njegovu istraživanju Bog: »U mojoj teoriji nema mjesta Bogu!«

.

Ove dvije rečenice govore o istom događaju, međutim mogu se različito protumačiti: ona prva kaže da za znanstvene teorije nije potrebno uvođenje hipoteze o postojanju nadnaravnog bića. Ova druga interpretacija ima naglasak na Laplaceovom odbacivanju Boga te sugerira da je on ateista, a Paar je (pogrešno) citira u kontekstu pojašnjavanja materijalističke zablude da je znanost svemoćna:

Materijalistički pogled na svijet i razvoj industrije objeručke je prihvatio takvo, gotovo mesijansko poimanje znanosti, koje će riješiti sve ljudske probleme.

Uz prihvaćanje stava kako znanost ne može riješiti sve probleme, nameće se pitanje kako se korisnost i učinak znanosti povećava ili mijenja uvođenjem pretpostavke o postojanju nadnaravnog stvoritelja?!

U razgovoru za Veritas 2004. Paar se inače poslužio izvornom interpretacijom:

Laplace je dao isto tako slavan odgovor: “Gospodine ja u našoj znanstvenoj teoriji ne vidim mjesta za tu hipotezu.”

U nastavku svojih promišljanja o odnosu vjere i znanosti (zapravo o odnosu vjere i znanstvenika) Paar pokušava amnestirati katoličku Crkvu od malignog uplitanja u razvoj znanosti u srednjem vijeku.

Obrazlaže to ovako:

Odnos znanosti i vjere može se promatrati kroz tri razdoblja u povijesti. Prvo je kada su u srednjemu vijeku sagrađeni temelji moderne znanosti, tj. u razdoblju renesanse, kad su znanost i vjera bili usko povezani, što je, nažalost, danas mnogima nepoznato. Ključni doprinos znanosti dali su ljudi koji su bili pripadnici Crkve, i klerici i laici.

To je točno, ali Paar vjernik niti riječju ne spominje povijesni kontekst, što bi Paar znanstvenik vjerojatno učinio.
Naime, u tadašnjim društvenim odnosima, tj. u simbiozi Crkve i vlasti, klerici su bili u najpovoljnijoj situaciji za bavljenje znanošću. Osim toga, osnivanje učilišta u okrilju Crkve što apologeti često koriste kao omiljeni argument, nije imalo svrhu podizanja kvalitete obrazovanosti naroda već je primarno bilo kontroliranje znanosti kako ona ne bi ugrožavala vjeru. O tome najbolje svjedoči Indeks Prohibitorum Librorum.

Školski primjer pogubnog utjecaja Crkve na znanost je onaj na polju medicine, a te težnje nastavljene su i do dana današnjeg.

Razvoj pedagogije koja je trebala omogućiti i široko obrazovanje puka javlja se tek u 17. stoljeću. Kao začetnik se spominje J. A. Komensky (također klerik, protestantski biskup), a najveći zamah doživljava nakon Francuske revolucije (18. st.) kada je društveni utjecaj Crkve minimaliziran.
S detroniziranjem Crkve koincidira i početak značajnijeg razvoja ljudskih prava i općenito humanijih društvenih odnosa, ali i strelovit razvoj znanosti.

Iz razgovora za vjerska glasila očito je kako vjernik Vladimir Paar vrlo jednostrano i tendenciozno tumači povijest, prešućujući ono što mu ne odgovara, upravo onako kako to i priliči apologetima.

Kad bi akademik Paar na taj način pristupao i svom znanstveno istraživačkom radu tada ne bi bio (pre)poznat kao znanstvenik.

Written by Ajgor

14. 2. 2010. at 8:37

Postano u Znanost

Tagged with ,

%d bloggers like this: