Irreverent Impiety

Repozitorij stvari o kojima ne žele da razmišljate.

Kome trebaju mrzitelji naših najbližih?

with 6 comments

Da je Crkva dežurni mrzitelj svega što im se ne sviđa, to znamo. No, što “običan vjernik” tu može učiniti?

Pitanje je to koje često čujem od onih vjernika koji shvaćaju da je Crkva daleko od svog nauka i daleko od “širenja ljubavi i tolerancije” s kojima se toliko šminka. I ovdje se, prije cca pola godine, u komentarima na članak “Mogu li ateisti biti (dobri) roditelji?” povuklo slično pitanje:

nomad67:
Mozda je moje misljenje malo uvrijezeno ali cu ga ipak iznijeti. Procitao sam dosta clanaka ovdje i podosta se napada krscane od kojih sam ja jedan :) Jasno napada se i kler ali i krscane u cjelini. Mislim da to nije OK, jer sto moze obican krscanin u ovom svijetu kakav jest, da ne spominjem hrvatski mentalitet, da ide govrit svom duhovnom vodi kako mu nije u redu interpretiranje naseg zajednickog medugalaktickog bica ili nesto slicno. Pa antikrist je najmanji epititet sto bi dobio makar i krscanin da pokusa nesto takvo.

Nakon ovog komentara razvila se rasprava koja je dodirnula i još neka pitanja, no moj odgovor je bio i ostao: ako Vam već treba nekakav tor, nekakav posrednik prema bogu, izaberite onog čije se učenje i ponašanje ne kose s Vašim stavovima. Čak sam dao i popis nekih kršćanskih crkava koje mi se čine kao dobri kandidati za one koji cijene ljudska prava, a koliko sam pogodio pokazalo se samo tri mjeseca kasnije, kad je jedna od predloženih crkava, švedska luteranska crkva, za biskupa glavnog grada Švedske imenovala lezbijku u višegodišnjoj vezi i s posvojenim djetetom.

Naravno, promjena službene religije nije nimalo jednostavna i to je tako s razlogom (a taj sigurno nije čovjekoljublje ili briga za dobrobit Vaše besmrtne duše). Nezanemariv faktor u tome je i potencijalna osuda okoline, labeliranje “izdajnikom” i sl.

No, ako Vam je sve to toliko važno, koliko Vam je onda važno što će o Vama misliti Vaš bog? Onaj isti od kojeg očekujete da Vas jednog dana pogleda i… što vidi? Osobu koja je podržavala one koji riječima i, pogotovo, djelima idu mimo (a često i kontra) osnovnog nauka te religije (npr. kontra Isusovog propovijedanja ljubavi prema bližnjem, opraštanja, tolerancije, nesuđenja drugima i sl). Pa, ako Vam to nije bitno, onda baš i niste neki jako uvjereni vjernik, nego više onako… šminker.😛

Cijela ova lamentacija potaknuta je sljedećim primjerom iz svijeta slavnih (moje boldanje):

Obitelj slavne američke glumice Anne Hathaway napustila je Katoličku crkvu zbog njenih tvrdih stavova i netolerancije prema homoseksualcima. Anne je u djetinjstvu željela postati časnom sestrom, međutim, odustala je od tog nauma kada je saznala da joj je stariji brat Michael homoseksualac.

– Cijela obitelj obratila se na episkopalizam nakon što je moj stariji brat otkrio svoju spolnu orijentaciju, izjavila je glumica za britanski časopis GQ. – Zašto bih podržavala organizaciju koja ima tako ograničene nazore prema mojem voljenom bratu – objasnila je.

Daleko od toga da je riječ o osobi kojoj će netko lako zalijepiti etiketu šminkerice ateistice (ili neku sličnu). Naime, Anne nije okrenula leđa vjeri  niti je napustila kršćanstvo, nego jednostavno želi pripadati religijskoj organizaciji koja će ju duhovno ispunjavati.

Međutim, zvijezda filma ‘Vrag nosi Pradu’ priznaje kako se nije pronašla ni u novoj Crkvi, odnosno da se još uvijek traži.

– Tako trenutno nisam ništa. Jebi ga! Tražim se. Ja sam djelo u procesu nastajanja – objasnila je.

Ako su mogle Anne i njena obitelj, zašto ne možete i Vi? Je li riječ o lijenosti ili konformizmu zbog kojeg su Vam okolina i muškarci u haljama važniji od Boga u kojeg se kunete?

Written by Charon l'Cypher

11. 2. 2010. at 4:43

6 Odgovora

Subscribe to comments with RSS.

  1. Posteno..Ali poznavajuci hrvatski mentalitet, odstupanje od drustvenog konformizma je luksuz koji si tek jako mocni mogu priustiti, ljudi i zbog manjih stvari od košenja sa provodenjem religiozne dogme budu da ne kazem stigmatizirani. Ne znam kako se zove niti kakav je to tocan socioloski fenomen, ali recimo ja, imam osjecaj sve da i iznesem npr u javnost svoje argumentirano misljenje glede ovog imam osjecaj da se to ne konta, da je ucinak ravan nuli. Ja sam spreman napustiti dobro u potrazi za odlicnim, jer religiju dozivljavam kao nesto zaista osobno, ali da cu se u ovom drustvu ici suprostavljati svojim religioznim autoritetima, pa ne pada mi napamet. Mozda sam malo sebican u odnosu na druge koji bi mogli imati neke eventualne koristi od mog misljenja, ali ziva glava je moj moto:)

    nomad67

    12. 2. 2010. at 8:44

    • Ja svima kažem što ja mislim i ne brinem se oko tog, a kad mi neko ide popovati nakon što sam argumentirano pokušao objasnit moje stajalište, ili odustanem ili ih steram… znaš di😀

      dingo_bastard

      12. 2. 2010. at 9:30

    • Gle, ja sam deklarirani ateist (iako bi agnostik možda bio bolji opis, no do Josipovića je taj pojam Hrvatima bio solidno nepoznat, a ne znam niti koliko im je sada jasno). Nikad nisam imao problema zbog tog izjašnjavanja, jer me okolina prihvaća kao takvog. Jednostavno, ne povlačim tu temu, a i biram s kakvim ljudima se družim. Ako netko povuče tu temu, onda me i čuje, ali ne namećem ju nigdje.

      Davno sam na jednom forumu vidio pitanje “Osuđuju me jer sam sotonist. Kako da se nosim s time?” (“citat” jako po sjećanju, no poanta je bitna). Odgovor je bio: “Nemoj ići okolo i predstavljati se s ‘Ja sam Pero Perić i sotonist sam’. To kako se ti izjašnjavaš je tvoja stvar.”

      Slično i ovdje. Ne trebaš zakupiti billboard i napisati gore “Ja sam Nomad Šezdesetsedmić i prešao sam iz katoličke crkve u “.

      Naravno, u malim sredinama, gdje svatko zna svakoga i sve o svakome, druga je priča. Tu stvarno riskiraš društveno izpoćenje i tu nemam neki dublji odgovor.

      No, ostajem pri svom završnom pitanju: nije li ti tvoj konformizam važniji od Boga? I zašto to prihvaćaš?

      Pitanje nije zamišljeno kao provokacija. Po prirodi sam logično biće, pa pitam kad mi je nešto nelogično.

      Charon l'Cypher

      12. 2. 2010. at 16:27

  2. Moj stav prema religiji se ne da svrstati pod neku etiketu, ali se izjašnjavam kao ateist zato da od mene nikako ne bi mogle profitirati neke nemoralne institucije koje se vole pozivati na broj vijernika u RH. Osim nekih čudnih pogleda, čudnih primjedbi i pitanja i laganog zazora, nisam nikad zbog toga imala problema. Mislim da ljudi, koji odluče odbaciti svoju vjersku organizaciju, najčešće imaju problema s fanatičnom rodbinom. Drugi ljudi ih malko čudno gledaju, ogovaraju, ali ne prave od toga drame. Meni se nije problem usprotiviti okolini i riskirati da me smatraju čudnom. Danas baš ljudi ne gube glave zbog izjašnjavanja svoje vjere ili nevjere. Krist, uzor svih kršćana, umro je na križu da bi posvjedočio svoju istinu. Križ, odnosno spremnost na patnju kao cijenu doslijednosti i ljubavi prema bližnjem jest u temeljima kršćanstva, zato ja ne mogu ozbiljno doživljavati “kršćane” koji se ne slažu postupcima KC, ali se ne usuđuju istupiti iz nje. Po meni je to licemjerje i teški grijeh propusta, ništa drugo.

    Ja

    12. 2. 2010. at 18:59

  3. “No, ostajem pri svom završnom pitanju: nije li ti tvoj konformizam važniji od Boga? I zašto to prihvaćaš?”

    Evo da budem sto je moguce precizniji, konformizam mi je potreban utoliko da zadovoljim svoje osobne i socijalne potrebe ali mi je bitan jer zivim po metafizickim zakonima unutar same religije, znas ono; svaka misao je vibracija i sl. Jasno vjerujem ja i u Isusa, ali to da je spasitelj svijeta, njegov tata Big Boss i to ne prolazi u mene, dakle ja sam neki kvazi-katolik. Ali to sto ja mislim ne znaci da ja ne postujem i samu religiju i ljude koji u to vjeruju, daleko od toga.
    A i cure se bas ne pale na likove koji su ufurani u neke povijesne zavjere:), tako da rijetko pricam o takvim temama. Mislim da mi je nacin na koji se ja odnosim prema svom bogu tj bozanstvu dovoljan alibi da odaberem potrebnu dozu konformizma. Jos jedna stvar, nije konformizam bjezanje od vlastitih nacela, za mene je to usmjeravanje na one potencijalno zajednicke teme i podrucja ljudskog djelovanja. Zasto bih bespotrebno ulazio u raspravu s nekim recimo vezano za religiju ako znam da mu ne mogu pribliziti materiju, ne u smislu da mu ja ne mogu shvatiti nego da on nece razumjeti i jos vise ako smatram da ce ga to uvrijediti. Tako da pazim na takve stvari, nisu svi ljudi isti. A da je Galileo bio pametniji i on bi, ne brini se, da ne spominjem Giordano Bruno. Ljudi vole sebi slicne i to je cinjenica, a ja je ne zelim mjenjati, iako to mozda znacilo da ne sirim svjetlost Bozju:) Taj dio ostavljam ovoj spiritualnoj sferi da obavi potiho. Ako sam negdje proturjecio sam sebi slobodno me ispravi.

    nomad67

    12. 2. 2010. at 20:42

  4. nomad67,
    ali da je Isus bio komformist, ne bi bilo tvoje vjere. A s drugima se ne mora ulaziti u dijalog grubo i nametljivo, može im se i finijim i umjerenijim sredstvima približiti svoje gledište. To što ljudi “vole slične”, nema veze ljubavlju. Prava ljubav znači prihvaćanje čovjeka i njegovih stavova, a ne gluma u svrhu sviđanja nekome.
    I nisu sve cure religijski zatucane, nađe se i koja s kojom se može pričati. Ako ćeš glumiti prosječnog, kupit ćeš i takve cure, ako ćeš biti to što jesi, možda i nađeš nekog tko ti stvarno odgovara.

    Ja

    12. 2. 2010. at 21:58


Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: