Irreverent Impiety

Repozitorij stvari o kojima ne žele da razmišljate.

«Tako mi Bog pomogao»

leave a comment »

U današnjoj Jutarnjoj propovijedi don Živko Kustić demonstrirao je kako se klerici u svojim «teološkim» tumačenjima ne ustručavaju vrijeđati zdrav razum niti falsificirati činjenice.
U svojoj propovijedi don Živko komentira posljednju rečenicu iz predsjedničke prisege «Tako mi Bog pomogao»:

Kad netko tim riječima pred licem cijele javnosti zaključi svečanu prisegu preuzimajući najviši položaj u državi, onda to mora nešto određeno značiti. Bilo bi neozbiljno i uvredljivo tome ne pridavati važnost – reći da je radi potpunosti obreda, eto, trebao i to izgovoriti. A nije ukusno ni pitati ga da rastumači zašto je to odlučio izgovoriti. Događaj ima važnost – riječi moraju imati značenje.

Da bi se moglo odgonetnuti zbog čega je Josipović odlučio reći «Tako mi Bog pomogao!» dovoljno je prisjetiti se bliže prošlosti.
Franjo Tuđman se volio «furati» na dvije ličnosti: na Tita (zato se volio «maršalski» kostimirati) i na američkog predsjednika. Volio je kada ga nazivaju hrvatskim Washingtonom, a kopiranjem nekih američkih običaja umislio je da će dobiti na važnosti. Tako je uveo izvještavanje Sabora o stanju države i nacije, a 1992. godine je prilikom davanja predsjedničke prisege samovoljno dodao «Tako mi Bog pomogao!».

Davor Gjenero:

Takva prisega nije bila definirana zakonom 1992. godine, kada je Franjo Tuđman prvi put inauguriran za hrvatskog predsjednika. Upravo je on tada mimo procedure izgovorio “tako mi Bog pomogao”, zbog čega je pokojni predsjednik Ustavnog suda Jadranko Crnić, pred kojim je Tuđman prisegnuo, progutao knedlu i kao stari legalist bio u situaciji da od predsjednika zatraži ponovno izricanje teksta onako kako je bio određen zakonom”, podsjetio je Gjenero naglasivši kako je time prvi predsjednik ismijao Ustavni sud, ali i kako je javnosti ponudio političko ekskluzivni rječnik koji jasno isključuje osobe drukčije vjeroispovijesti.

Po ustaljenom običaju, grintanje oporbe i ono malo neovisnih medija na tu temu Tuđmana nije zamaralo. S obzirom na njegovo poimanje demokracije uopće nije vidio ništa problematično u kršenju zakona ili Ustava (tu se «furao» na Tita – «ne treba se držati zakona kao pijan plota»). Tako mu nije bio problem unatoč ustavnoj odredbi o trodiobi vlasti izjaviti kako sudbena vlast reba provoditi državnu politiku, u predizbornoj kampanji su se na njegovim skupovima pojavljivali časnici u uniformama iako je to zakon zabranjivao, sastanke vrha stranke održavao je u predsjedničkim prostorijama, a stranačke dužnosti obavljao je koristeći se državnom infrastrukturom (čitaj novcem) jer je za njega stranka i država bila isto… No ipak, kako se na sljedećim izborima opet ne bi ponovilo isto, dao je da se posljednja rečenica prisege ozakoni.

Gjenero:

Današnji tekst prisege datira iz 1997. godine, a dio je “strukturalnih i proceduralnih gluposti” nastalih devedesetih, koje do dana današnjeg nisu “pročišćene”. Prisega je sporna otkako je nastala, jer se kosi s dvjema ustavnim odredbama, onom kojom je definirana sloboda vjeroispovijesti i onom kojom se Hrvatska određuje kao sekularna država odnosno striktno se razdvaja crkva i država.

U prisezi se predsjednik obvezuje na poštivanje zakona, a kako je tekst prisege definiran zakonom, bilo bi zaista neprilično kada ne bi izgovorio sve što je propisano.

Međutim, iz ove banalne činjenice (da se zakoni moraju poštivati i to svi, a ne samo onaj ugovor s Vatikanom) don Živko donosi dubokoumne zaključke:

Državnik se izričito poziva na Boga, priznaje svoju ovisnost o njemu i priziva kaznu za slučaj neizvršavanja upravo preuzetih obaveza.

Bog je u svakom slučaju, u svakom tumačenju, najviša upravo moralna vrijednost. Čovjek – makar se ne svrstavao ni u koju vjersku zajednicu – može se na tu vrhovnu vrijednost pozvati. To uključuje svijest da čovjek, predsjednik, neće niti smije sam određivati što je dobro a što zlo – da u određenom smislu priznaje objektivni moralni zakon o kojemu se ne glasuje nego ga se spoznaje i slijedi.

Čuvši predsjednikovo svečano ne samo spominjanje nego i prizivanje Boga kao vrhovnog suca, građani mogu biti mirni kada je riječ o moralnosti i etičnosti njegovih državničkih postupaka.

Nadam se da će Josipović imati snage pokrenuti inicijativu za brisanje ove rečenice čime bi se Zakon o izboru predsjednika republike uskladio s Ustavom.

Written by Ajgor

18. 2. 2010. at 12:37

Postano u Politika

Tagged with , ,

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: