Irreverent Impiety

Repozitorij stvari o kojima ne žele da razmišljate.

Archive for Ožujak 2010

Ratzinger je savršeni papa

10 komentara

Richard Dawkins, poznati biolog i jedan od predvodnika današnjeg antiteističkog pokreta, autor je i sljedećeg kratkog, ali britkog i — IMO — izuzetno točnog komentara kojeg prevodimo u cijelosti:

“Treba li papu Benedikta XVI. smatrati odgovornim za eksploziju skandala vezanih uz svećenićka seksualna zlostavljanja diljem Europe?” Da, treba, a eksplozija skanda bit će i daleko veća, kako će se sve više i više žrtava oslobađati krivnje usađene kroz indoktrinaciju kojoj su bili izloženi tijekom djetinjstva.

“Treba li istražiti njegovu odgovornost u slučajevima zlostavljanja koji su se događali i koji su “procesuirani” pod njegovom jurisdikcijom dok je bio minhenski nadbiskup ili šef širenja vatikanske indoktrinacije?” Da, naravno da treba. Ovaj bivši voditelj Inkvizicije treba biti uhićen onog treba kad zakorači izvan svog malog vatikanskog feuda i trebalo bi mu suditi pred prikladnim svjetovnim — a ne crkvenim — sudom. Tako bi trebalo biti. Na žalost, naše religijama zatupljene vlade su preplašljive da bi tako postupile.

“Treba li papa odstupiti?” Ne. Kako je Kolegij kardinala očito dobro zaključio kad su ga izabrali [njihovu odluku nadahnjuje sam Bog; zato i je jednoglasna, op. Charon], on je savršeno — idealno — kvalificiran za vođenje rimokatoličke crkve. Izgleda starog zlikovca u halji, proveo je desetljeća u zavjerama iza zatvorenih vratiju, boreći se za poziciju koju danas drži; čovjek koji vjeruje da je nepogrešiv i ponaša se kao da stvarno je; čovjek koji je propagiranjem protuznanstvenih laži skrivio nebrojene smrti žrtava AIDS-a diljem Afrike; čovjek čiji je prvi instinkt skrivati skandale vezane uz svećenike uhvaćene bez gaća osuđujući mlade žrtve na šutnju i osjećaj krivnje: ukratko, savršeno dobar izbor osobe za taj posao. Štoviše, on ne treba odstupiti i zato što je idealno pozicioniran da ubrza pad zle, korumpirane organizacije čijem karakteru on pristaje kao rukavica ruci i čiji je apsolutni i povijesno najprikladniji monarh.

Ne, papa Ratzinger ne bi trebao odstupiti. Naprotiv, on bi trebao ostati voditi cijelu tu trulu tvorevinu — tu instituciju baziranu na profitu, strahu od žena, glorifikaciji i poticanju krivnje, zlostavljanju djece i mržnji prema istini — dok se oko njega ruši u vlastitom zadahu i kiši turistički kičastih svetih srca i pretenciozno okrunjenih djevica.

Ako smijem dodati: papa naci ne bi smio odstupiti niti zato da sva krivnja najgorih institucionalnih zločina ikad ne bi bila pripisana njemu i samo njemu, jer ti zločini pripadaju cijeloj Crkvi koja ih je desetljećima zataškavala, koja je desetljećima štitila zločince i — još gore — slala ih svježim žrtvama, dok je istovremeno te žrtve dodatno uništavala, samo zato da ju ne bi odali. Ti zločini su svakako i na njegovoj, ali nikako ne samo na njegovoj, duši.

Riba smrdi od glave

5 komentara

Koliko je Crkva duboko zaglibila u skandale pedofilije pokazuje nam i najnovija vijest koju sa zgražanjem prenosi New York Times pozivajući se na službene dokumente slučaja: papa Benedikt XVI. je u svojoj kardinalskoj prošlosti znao za slučaj pedofilije i o tome – šutio.

Ne samo da se Ratzi davne 1962. pobrinuo da službenim dokumentom (Crimen Sollicitationis) obznani svakom svećeniku da su slučajevi pedofilije isključivo unutrašnja stvar Crkve, već se i pobrinuo da bude dobar primjer drugima i naputke iz dokumenta primijeni.

Riječ je o slučaju američkog svećenika Lawrencea C.Murphyja koji je u razdoblju od 1950. do 1974. radio u školi za djecu sa oštećenim sluhom na području nadbiskupije Milwaukee i tamo zlostavljao najmanje 200 dječaka, što je i sam priznao. Godine 1996. tadašnji je nadbiskup Milwaukeeja Rembert G.Weakland poslao dva pisma Kongregaciji za nauk vjere čiji je pročelnik bio kardinal Ratzinger i izvjestio je o cijelom slučaju. Nakon osam mjeseci odgovorio mu je kardinal Bertone i zatražio da se slučaj istraži. Naravno, tajno. Naravno, bez prijave vlastima. Bez policije, sudskog procesa i (eventualne) zatvorske kazne.

Proces je započet, no uskoro je i prekinut nakon što je Murphy pisao Ratzingeru da se obustavi proces protiv njega, jer je teško bolestan, već se pokajao za grijehe koje je počinio (po nekima je to dovoljno), a oni su i ušli u zastaru (grijeh može ići u zastaru???).

Umjesto da ga se kazni, Murphyja su samo prešaltali u drugu župu i opet je radio s djecom. Friško meso za starog gurmana 😉

Ipak, iako mu je pokajanje poslužilo kako bi zaustavio proces, Murphy je priznao jednom socijalnom radniku kako za počinjena zvjerstva ne osjeća kajanje.

I tako je Ratzinger sve ove godine čuvao tu tajnu i nikom ništa. Osim žrtvama, ali to je, očiti, sitnica. One nisu bitne. Bitno je da se, eto, odvratan zločinac izvukao nakon što je uništio oko 200 života i da se odustalo od kazne jer je, eto, bio star i bolestan.Da li bi se iz istih razloga odustalo od suđenja Hitleru? Nadam se da ne bi.

U svojem pastoranom pismu irskim katolicima Benedikt XVI. piše kako mu je žao za sve što su zlostavljana djeca pretrpila. Ističe kako je i sam Isus bio žrtvom nepravde i grijeha (možda je i njega silovao neki svećenik koji je prošao nekažnjeno :twisted:), no potrebno je i dalje moliti i vjerovati kako bi se žrtve mogle pomiriti s Crkvom i Crkva s njima.

Naravno, i opet nigdje riječi o protjerivanju zlostavljače iz Crkve.

Potaknut ovim izjavama i nekim nazovi-stavom Crkve, kardinal Josip Bozanić izjavio je:

“Seksualni zločin nije krimen kojeg kažnjava samo Kanonsko pravo i tu su stvari jasne. Ako netko sazna za opravdanu sumnju na nekog svećenika da je počinio takvu vrstu zločina, onda ga on mora prijaviti civilnim vlastima, to je njegova dužnost. Tu je u crkvi ista praksa kao u drugim organizacijama, poput vojske. Sve drugo bilo bi velika greška i neopravdano zataškavanje.”

Hmmm…Veli Bozanić da je šutnja grijeh. Šutnja, u ovakvim slučajevima, nije grijeh, već suučesništvo i kazneno djelo. No izgleda da su opet crkvena pravila i koncept grijeha iznad Zakona.

Kanonsko pravo je do sada zločinca kažnjavalo premještajem, a o izručenju vlastima nije bilo govora, kao što nam i sam primjer Ratzingerovih postupaka prema Murphyju i dokazuje. Očito su se “velike greške” i “neporavdano zataškavanje” često potkradali. Pa kako i neće kad su za to imali i službene crkvene naputke. Krug se zatvara.

Pa ako zataškavanjem degutantnog zločina može griješiti i nepogrešivi papa, kako neće i njegovi podređeni.

IZVOR: Jutarnji List

Written by isisrosenkreuz

27. 3. 2010. at 12:11

Postano u Djeca, Pravosuđe

Božja Providnost u Kraljevstvu zemaljskom

leave a comment »

Na kolaborativnom blogu Pollitika.com izronio je jako simpatičan članak o dr. Želimiru Puljiću, novom zadarskom nadbiskupu. Autora ragusa je odobrio da tekst u cijelosti prenesemo ovdje, na čemu mu ovom prilikom iskreno zahvaljujem, uz osobne čestitke na stvarno iscrpnom i kvalitetnom tekstu.

Božja Providnost u Kraljevstvu zemaljskom

Autor: ragusa

Sveta kuna

S potpunim predanjem u ruke Božje Providnosti, te s izrazima sinovskog posluha prema Svetom Ocu papi Benediktu XVI prihvatio sam ovu njegovu odluku, kojom me šalje da kao novi zadarski nadbiskup preuzmem upravljanje nadbiskupijom nakon iznenadne smrti mons. Ivana Prenđe. Tako je dosadašnji dubrovački biskup dr. Želimir Puljić započeo svoje obraćanje dubrovačkim novinarima povodom papine odluke o njegovu odlasku na novu dužnost, nakon što je apostolski nuncij u RH msgr. Mario Roberto Cassari, obavijestio javnost o papinoj odluci.

Vijest je iz Dubrovnika, nije ni današnja (objavljena je 15. ožujka), pa po čemu bi joj uopće bilo mjesta na jednom ovakvom portalu? Bogu božje, a caru carevo, reći ćete, ali teško će bilo tko pobiti činjenicu da uloga Katoličke crkve u suvremenom hrvatskom društvu baš i nije nešto u skladu s citiranom sentencom. Budimo pristojni, pače skrušeni, pa recimo da je njezina uloga i malo šira. Da ne spominjem razne dobronamjernike, koji bi znali reći i puno toga više. Uostalom, i na ovim je stranicama nedavno konstatirano kako je Crkva najveći gubitnik predsjedničkih izbora…

Kao što su izbori omiljena zanimacija mnogih crkvenih otaca i pregalaca, nije tu izuzetak ni dosadašnji dubrovački biskup. Hodočastili su njemu i predsjednički kandidati, naravno ne svi, ali imao je on svoga hodočasnika i u drugom krugu… Srećom, i predsjednički izbori bili su predani u ruke Božje Providnosti, a i narod je malo pripomogao, pa su tako Božji izaslanici ostali kratkih rukava… Da sam zlobnik, rekao bih Bog im je platio u skladu s njihovim zaslugama. Međutim, ako ne oni drugi, bar vjernici znaju da tu nema nikakve zlobe, jer ionako je sve Božja volja, pa tako i rezultat predsjedničkih izbora…

Bog je prvo sebi bradu stvorio, stara je izreka, pa – kad je o izborima riječ – naš se biskup istinski i za sebe zalagao. Podsjetimo se – široj javnosti je manje poznat taj podatak iz vremena umirovljenja kardinala Kuharića (1997.) – kad se intenzivno lobiralo za njegova nasljednika… U to vrijeme, dok je Bog još po zemlji hodio , mislim na našega Prvog Predsjednika, neke su stvari bile daleko izraženije nego danas, pa tako i po pitanju Crkve. A s obzirom da je Država dala Crkvi što treba i što ne treba, naši su vrli državotvorci skoro pa mislili da mogu sami izabrati kardinala…

Dakle, u to vrijeme vodila se prilično nesmiljena bitka za kardinalova nasljednika, ne samo među hrvatskim biskupima, nego je u tome uzela udjela i državna vlast… Da skratim priču, svi koji su bili angažirani u toj raboti toliko su bili uvjereni u neupitnost rezultata svoga lobiranja, da su držali kako je papina odluka samo pitanje formalnosti. Pogađate, kandidat svekolike hrvatske crkveno-političke javnosti, orijentacije zna se, bio je donedavni dubrovački biskup. Naravno, ne bez razloga, jer on je (bio i ostalo) utjelovljenje svega onoga što je Crkva odrađivala i trebala odraditi za mladu hrvatsku demokraciju viđenu očima njezina tvorca. A on, Bogu hvala, zalagao se za demokraciju, samo što nije trpio oporbenu situaciju… Ali, što ćemo, nitko nije savršen, što bi rekao Osgood u završnom kadru čuvenoga Wilderova filma Neki to vole vruće

Nakon objave imenovanja bilo je vidljivo razočaranje vlasti papinim imenovanjem. Naime, tadašnje hrvatske vlasti na Kaptolu su željele vidjeti dubrovačkog biskupa Puljića.

Izvor: Wikipedia

Vlast se razočarala, a koliko je tek bilo razočaranje našega vrlog biskupa!? Da biste si to kako-tako mogli predočiti potrebno je znati i sljedeće: u očekivanju sretne vijesti iz Rima u sjedištu Dubrovačke biskupije okretali su se janjci na ražnju za birano društvo samouvjerenih pobjednika kardinalskih izbora, crkvenih velikodostojnika i svjetovnih dužnosnika. Jaganjče Božji, koji opraštaš grijehe svijeta…

Nijedno vjerničko društvo ne smije postati politička stranka niti se smije u svom djelovanju formalno poistovjetiti s nekom političkom strankom. Pojedini vjernik, pak, može biti kao kršćanin član određenog vjerničkog društva u Crkvi i u isto vrijeme, kao građanin, član određene političke stranke, rekao je jednom o odnosima Crkve i političkih stranaka.

Jasno je, gornji citat nisu Puljićeve riječi, nego onoga koji je, što bi se reklo ni kriv ni dužan tom prigodom imenovan na najvišu dužnost na Kaptolu, upravo zato što baš i nije išao niz dlaku tada aktualnim prevladavajućim odnošajima Crkve i Države u Hrvata, ali to je već neka druga tema.

U gornjem kontekstu razvidno je zašto je donedavni dubrovački biskup postao zadarski nadbiskup. Crkva uvijek nađe načina, što bi se u Dubrovniku reklo, kako posaližat’ stvari (izgladiti, op.a.). Dakle, odlazi nam biskup Puljić na malo višu dužnost, ali se janjci ne vrte… Što bi narod rek’o, i vuk sit i koza cijela, ali to je tako samo na prvi pogled. Ima tu još jedan štos – Zadarska nadbiskupija ima poseban status, pod izravnom je ingerencijom Vatikana, što je posljedica povijesnih zadarskih (ne)prilika. Tako ispada da je Puljić zapravo unaprijeđen na sporedni kolosijek, jer mu je zapravo sužen politički manevarski prostor… Dokaz više da se Božje Providnosti nađe čak i u Vatikanu…

Prigodnih panegirika ne manjka, svi se u Dubrovniku raspisali o biskupu nadugo i naširoko, opširna biografija, iznimne zasluge… (npr. Dubrovački vjesnik i DubrovnikNet), dužnosnici se od njega kurtoazno opraštaju (Gradonačelnik čestitao msgr. Želimiru Puljiću na imenovanju za zadarskog nadbiskupa, Čestitka rektora Sveučilišta u Dubrovniku zadarskom nadbiskupu mons. dr. Želimiru Puljiću). A kako zapravo stvari stoje?

Zavirimo malo i na komentare na dubrovačkim portalima. Naravno, dio njih se odnosi na gene kamene, dio su oni tipično vjernički, na razini stada koje se oprašta od pastira, ali ima i onih koji volju Božju ne primaju zdravo za gotovo, pa zorno oslikavaju i drugu stranu medalje, bolje rečeno pravu stranu medalje, onu koje su itekako svjesni bar malo misleći Hrvatice i Hrvati. Ilustracije radi, evo par tih komentara:

– Bože! Hvala Ti!

– Biskup naš Želimir je odradio u teško vrijeme ne lagan posao. Osim što se mješao u politiku sve ostalo je odradio vrhunski.

– Sretan put, biskupe.

– Čestitam Mons Puljiću na imenovanju nadbiskupom. Premještaj će dobro doći i njegovoj građevinskoj firmi, jer u Dubrovniku su mahom zaustavljeni svi građevinski radovi dok će se za Zadar pobrinut gosp. Kalmeta pa će i firma Mons. Puljića tamo imat više posla.

Teško je preskočiti i jednoga ožalošćenog, koji se očito na brzinu registrirao (nick: vrujeme) i napisao:

– Želimo mu svako dobro u novom prostoru kroz vrijeme SLOŽENOSTI. BOG i HRVATI

A osvrt na proteklih dvadeset godina, koliko je biskup Puljić službovao u Dubrovniku, ne može proći bez spomena njegova miješanja u politiku, i to na svakome vidljiv način. U vrijeme uspostave i prvih godina demokracije biskup je bio glavni kadrovik u Dubrovniku. Degutantno je s koliko su se ulizivačkoga žara neki tadašnji dužnosnici klanjali biskupu (osobito prvi župan), a ovaj to koristio, bolje rečeno zlorabio za neke svoje ciljeve. Bilo je to vrijeme kad je biti (rodom) Dubrovčanin bio nepremostiv nedostatak, najveća nepodobnost u najezdi Hrvata gena kamenih na sve položaje, a pod dirigentskom palicom maestra Puljića.

Iz toga vremena datira i odluka o povratu Crkvi nekadašnjega samostana svete Klare, bivšega Doma sindikata (u Gradu, na Poljani Paska Milićevića, pored velike Onofrijeve fontane). Ovo stoga što ni u vrijeme Dubrovačke Republike, koja ih je gradila, te i takve građevine nisu bile vlasništvo Crkve nego državna imovina. Naravno, u međuvremenu je taj kompleks uređen, dijelom i uneređen, jer je Crkvi kao investitoru dozvoljeno i ono što običnim smrtnicima nije… što bi rekli stari Rimljani (u suvremenijoj interpretaciji): Quod licet Iovi, non licet bovi!

Biskupija ima i svoju tvrtku koja se bavi crkvenim nekretninama i ulaganjima (htio sam to pogledati na internetskoj stranici Dubrovačke biskupije, ali nisam uspio, dočekala me znakovita poruka: ova stranica bi mogla naštetiti vašem računalu). U svakom slučaju, biskup je bio vrlo poduzetan, a o tome ne svjedoči samo prethodno citirani komentar s portala, nego i jedna poruka s nedavnoga karnevala, a odnosi se na dogovor Biskupije i Grada (protivan javnom interesu) da se na obroncima Gorice uz Gospino polje, u blizini aktualnoga sjedišta Biskupije, dozvoli gradnja visokih zgrada u dojučerašnjoj zoni zaštite. Nije važno što će se devastirati taj prostor, jer kad je u pitanju Crkva, onda nema ni negodovanja, a kamo li prosvjeda… Evo karnevalske obrade posvećenoga poduzetništva:

– Radi čega će se na Gorici graditi božanski neboderi?

– Oštija, tako su se dogovorile vražja i božja mafija.

Ovdje se ne može ne spomenuti i, kako se to obično kaže, kontroverzni svećenik Miljenko Babaić, osoba proustaške orijentacije, poznat po svojim propovijedima i javnim istupima koji su u mnogim prigodama označeni kao govor mržnje, a posebno se proslavio svojim glasnim vrijeđanjem predsjednika Mesića za vrijeme mise pape Ivana Pavla II u Dubrovniku u lipnju 2003. Taj svećenik inače je biskupov miljenik (govori ono što i kako Puljić kao biskup nije mogao), u Dubrovniku inače poznat pod nadimkom Ludi pop, koga je stekao u jednoj novinskoj polemici prije par godina. Danas, dok još nije poznat Puljićev nasljednik, s visokom dozom sigurnosti može se reći da će se Dubrovačka biskupija nakon Puljića cijenit prije svega po tome što će se dogoditi s Babaićem. Ostane li on i dalje na svom mjestu, znat ćemo da je na snazi ona stara ništa se, ništa, promijenilo nije

U skladu s time, i dio komentatora na portalima ne zaobilazi omiljenoga biskupova duhovnika:

– ‘oćemo Babajića…!!!.

– Evo sad su javili da će novi dubrovački biskup bit vlč. BABAIĆ.

Međutim, fama volat da bi i Babaić mogao za biskupom put Zadra. Više je uporišta za takva viđenja: ne mogu oni dvojica jedan bez drugoga, ali ni bez Thompsona… Je li to Božja Providnost još jednom na djelu? Puljić nadbiskup u Zadru, a Babaić župnik u Čavoglavama ili tu negdje okolo? I tako bi se krug zatvorio – trio U bi se okupio i svi bi bili na svom mjestu… Uostalom, hrvatska Atena je podnijela dovoljnu žrtvu, poštedjevši Zagreb i Hrvatsku određenih kadrovskih rješenja, možda je zaslužila da od njih malo i odahne…

Odlazim i u svome srcu nosim uklesane obrise Grada s njegova dva prepoznatljiva simbola: sv. Vlaho i Libertas. … Završit ću onako kako sam to učinio nedavno na otvorenju Feste sv. Vlaha, i ne sluteći kako to činim zadnji put kao dubrovački biskup: Živio sveti Vlaho!

Moram ovdje dodati kako je ona golubica, koja mi se tom prigodom za prste zalijepila, ipak nešto naslućivala. I tražila načina kako mi to priopćiti. A ja osim golubinje naravi, njezinog ‘govora’ tada nisam razumio. Sada sam postao više osjetljiv i na takve znakove.

Ne znam koliko vi ostali znate, ali Dubrovčani jako dobro znaju kakve znakove šalju dubrovački golubovi i golubice, koji su – bar u očima njegovih stanovnika – jedan od zaštitnih znakova Grada (glede i unatoč povremenoj potrebi korištenja usluga kemijske čistionice).

No dobro, po okončanju njegove više svjetovne, da ne rečem podrivačko-lukrativne, nego duhovne misije na krajnjem hrvatskom jugu, neka donje bude završni citat iz biskupova obraćanja javnosti. Ovdje je već pogled usmjeren prema Zadru, luci njegova smiraja. Pogled je visoko uzdignut put nebeskih visina, ali – ne sumnjajte, dragi Zadrani – kad se nađe bliže vama, taj pogled će obuhvatiti i nešto niže slojeve Kraljevstva nebeskoga, ispod oblaka, pa i niže, do i pod zemlje…

Iskreni pozdrav i blagoslov upućujem svećenicima, redovnicima, redovnicama i svim vjernicima, posebice mladima zadarske nadbiskupije. Želim sa svima izgrađivati Isusovo kraljevstvo pravednosti, ljubavi i mira na dobrobit svih vjernika i svih ljudi dobre volje na području povjerene mi zadarske nadbiskupije.

Na kraju, kako je uopće došlo do ovoga dnevnika? Toga 15-oga, negdje tijekom jutra, zove me prijatelj i radosno pita jesam li čuo vijest.

– Kakvu vijest? Što se dogodilo?

– Nisi čuo!? Odlazi nam očuh biskup! Ide u Zadar za nadbiskupa!

Da ne bi bilo nesporazuma, prijatelj je ortodoksni vjernik, samo što dobro razlikuje Boga od malih bogova na zemlji, pa se adekvatno i odnosi prema njima. Zato u nastavku, kao komentar vijesti ushićeno reče:

Bogu budi hvala, a Zadranima na pomoći!

Želim vam svako dobro u ovom prostoru kroz vrijeme složenosti, što god to značilo!

Written by Charon l'Cypher

26. 3. 2010. at 3:37

Postano u Politika, Teologija

Tagged with ,

Krizno hodoČAŠĆENJE…

4 komentara

…na račun Proračuna, naravno.

Dok Grčka dere porez na popove, da bi se izvukla iz krize ili barem ublažila istu, Hrvatska svojim pijavicama plaća izlete. Za vrtiće, škole, bolnice, obećane poticaje i sl. para, naravno, nema.

Prenosimo vijest iz Business.hr-a:

Unatoč nedostatku novca koji ugrožava funkcioniranje Hrvatske vojske, Vojni ordinarijat i ove godine organizira 18. vojno hodočašće u Lourdes, piše Jutarnji list.

Oko milijun kuna iznosit će troškovi sedmodnevnog boravka u Lourdesu, a na put ide 155 službenih hodočasnika, i to u 20 autobusa i dva kombija. Troškove će iz svog budžeta platiti – MORH! Ovdje valja podsjetiti kako je odlukom ministra obrane lani zbog nedostatka novca više od polovice sastava brigada poslano kući, a ministar Branko Vukelić izjavio je kako “HV dijeli sudbinu države u krizi”.

Dobro li je vojni ordinarij biti…

List piše kako će osim službenog izaslanstva ići i 1000 hodočasnika koji sami snose troškove putovanja. U Lourdes kao članovi službene delegacije idu i predstavnici vatrogasaca i policajaca, te kompletan vojni orkestar od 65 članova. U službenoj delegaciji uz orkestar oružanih snaga RH, između ostalih će se naći i vojni ordinarij Juraj Jezerinac, potom generalni vikar msgr. Josip Šantić, te djelatnici vojnog ordinarijata.

Prema planu logističke i financijske potpore Ministarstvo obrane RH snosi troškove smještaja 155 službenih predstavnika u iznosu od 35.374 eura, a dnevnice za službeno izaslanstvo iznose 38.640 eura.

List piše i kako će još 4662 eura biti utrošeno na službene akreditacije, zajedničke fotografije, fotografije za arhiv, službene oznake i boravišne pristojbe.

Troškovi prijevoza još nisu prikazani u planu financijske potpore, no list pretpostavlja kako će iznositi oko 800 tisuća kuna.

Osamsto tisuća kuna da bi hrpa beskorisnih popova otišla na izlet! Koja smo mi bogata država… i kako lijepo nagrađujemo one koji nesebično s narodom dijele teret krize (ili barem tako sami tvrde).

Dodatak:

Tek sam naknadno skužio: ako je to osamnaesto vojno hodočašćenje, znači da smo mi te izlete financirali i u jeku Domovinskog rata, dok je prosječna plaća običnih smrtnika bila oko 200 maraka!

Written by Charon l'Cypher

25. 3. 2010. at 12:44

Gurubuster

3 komentara

Pandit Surender Sharma, navodni sveti čovjek i ugledni guru, tvrdio je da može ubiti čovjeka (bilo kojeg!) koristeći samo svoje mistične moći. Publika se podijelila na one zadivljene i one osupnute… i Sanala Edamarukua, skeptika koji je uputio jednostavan izazov: “Ubij mene tim svojim moćima!”

U prvi mah, “sveti” čovjek se nećkao, no onda je prionuo poslu i izveo niz rituala kako bi u televizijskom prijenosu uživo g. Edamarukua lišio života. Rituali nisu uključivali konvencionalna oružja (barem ne njihovu konvencionalnu upotrebu), nego vrlo invazivna sredstva poput mantranja, špricanja vodom (dragi katolici, ovo nije izmišljeno :P), prijeteće mahanje nožem, razbarušivanja kose (?!?),… i nakon nekoliko sati desila se jasna promjena: sveti je čovjek izgubio na svojoj svetosti, a dobio na bijesu, dok ga je bivši budući mrtvac veselo podbadao (verbalno, naravno).

“Bio je gotov, dotučen, potpuno uništen!”, veselo je trijumfirao g. Edamaruku, privodeći time kraju tu priču u Centru Racionalista.

Racionalno razmišljanje je u Indiji vrlo teško za postići. Većinu stanovništva čine siromašni, needucirani ljudi, raznih vjerovanja i nacionalnosti, a koji su lak plijen za razne šarlatane. No, g. Edamaruku je posvetio život razotkrivanju lažnih “živućih svetaca” — od levitirajučih seoskih fakira, do televangeličkih yoga majstora — za koje tvrdi da koče napredak Indije. Prošli je tjedan bio posebno zaposlen, s obzirom da je jedan guru uhićen zbog prostitucije, drugi uhvaćen u skandalu sa sex-snimkama, treći je oteo svoju sljedbenicu, a četvrti navodno uzrokovao stampedo u kojem je poginulo 63 ljudi.

Jedan od najpoznatijih indijskih yoga majstora, Baba Ramdev, najavio je najduhovniji mogući potez: osnivanje političke stranke koja bi navodno trebala očistiti zemlju od korupcije… i uvesti smrtnu kaznu za svakoga tko ubije kravu. Zgodno je primijetiti da to i nije tako nemoguća misija za nekoga tko zarađuje 40 milijuna dolara godišnje, čija emisija na televiziji ima 20ak milijuna gledatelja, te u čijih 500 bolnica se dnevno prijavi oko 30.000 pacijenata (kako bi se liječili pravilnim disanjem i yogom). Sve u cilju duhovnosti i spomenutih milijuna dolara…

Prošlu srijedu, uhićeno je četvero ljudi optuženo za umorstvo petero djece (plan je bio da se pobije njih 11), e kako bi jedna od sudionica rituala — začela svoje dijete! Ne, ovo je zbilja prenevjerojatno da bi bilo izmišljeno!

“Moj neposredni cilj je zaustaviti što više baba- i guru-prevaranata”, kaže g. Edamaruku (55), povremeni novinar i izdavač iz južne indijske pokrajine Kerala. “Želim da ljudi donose vlastite odluke, da ih vodi znanje, a ne ignorancija. Volio bih vidjeti post-religijsko društvo. To bi bila utopija, no ne znam koliko će potrajati da to doživimo.”

Istok, zapad,… oni koji nam prodaju mistične priče i imaginarne prijatelje ne razlikuju se, osim po metodama koje su ionako pod utjecajem društva. Tako naši prodavači magle znaju da ljudi više ne gutaju hodanja po vodi i sl. pa su to “čuda koja se više ne događaju”. No, suština je ostala ista, a magla je magla gdje god se nalazila i tko god ju prodavao. Samo, eto, u ovim krajevima “istočno” je mistično…

No, da ne bih ovaj tekst intonirao isključivo negativno, želim naglasiti i kako poznajem ljude koji koriste istočnjačke tradicije za vlastiti i tuđi duhovni mir, jednako kako poznam i iskrene kršćane koji u svojoj vjeri pronalaze duševni mir. I opet se istok i zapad ne razlikuju: i jedni i drugi pokušat će pomoći svakome tko ih zamoli, neće nametati svoju verziju istine (o bilo čemu) i živjet će u miru i skladu i sa svojim uvjerenjima i s okolinom.

Meni i nekolicini prijatelja su prijatelji Reikisti više puta pomogli. Je l’ pomoć bila placebo ili ne, nije bitno. Bila je iskrena, topla gesta ljudi koji me nikad nisu osuđivali zbog zapadnjačkog (možemo komotno reći i nezdravog i potpuno neduhovnog) načina života. Pružili su pomoć, u skladu sa svojim vjerovanjima i mi smo im na tome zahvalni, jednako kao što smo zahvalni bilo kome drugom koji se potrudi pomoći mi ili, jednostavno, biti dobar prema drugima. No, to su ljudi koji ne glume svece i bogove, nego jasno kažu: “Ovo što mi radimo, samo je drugi pristup. Nije zamjena za zapadnjačku medicinu i nije zamjena za liječnike. Tko ima problema sa zdravljem, može s nama tražiti mir, ali treba se i liječiti svim dostupnim sredstvima, što u prvom redu uključuje modernu medicinu.”

I u ovom zadnjem leži ono bitno: važno je jedino da li je čovjek dobar zato što je takav ili glumi dobrotu da bi profitirao (na reputaciji, novcu, društvenom položaju,…). Istok, zapad,… nema razlike…

Izvori:

Sceptic challenges guru to kill him live on TV (TimesOnline),

Five ghastly child sacrifices in M’rashtra village (Oneindia News),

Indian Rationalist Association

U ime Oca, Sina i Svetog Novca

2 komentara

Ova priča o ljudskoj pohlepi započela je 1981. kada se 21. lipnja navodno u Međugorju ukazala Gospa. Šestero je osoba, navodno, svjedočilo ukazanju Djevice Marije: Vicka Ivanković, Mirijana Dragičević, Marija Pavlović, Ivan Dragičević, Ivanka Ivanković i Jakov Čolo tvrdili su da im se ukazala Gospa, koja se predstavila kao Kraljica Mira, a od onog su dalekog dana skoro svi u svakodnevnoj vezi s njom.

Priča je već tako i tako sama po sebi nevjerojatna, naročito ako se uzme u obzir to da se njima Gospa javlja svakodnevno u određeno vrijeme (sjetimo se da su poznata svetišta Lourdes i Fatima bili centar svega nekoliko ukazanja, dok se u Međugorju govori o tisućama ukazanja).

Koliko god oni iskreno djelovali, ostaje činjenica da je Međugorje bilo centar prepirke između franjevaca na tom području i nadležnika biskupije Mostar-Duvno koji su te franjevce mislili preseliti. Smatra se da je upravo želja franjevaca da ostanu na tom području potaknula tu priču o ukazanjima. Jer, gle li slučaja, upravo su franjevci uzeli pod svoju zaštitu mlade vidioce. I od njih su napravili zvjezde, a Međugorje je postalo meta hodočašća i glavno središte vjerskog turizma u regiji.

Podsjetimo se i činjenice da i sami poglavari biskupije Mostar-Duvno nisu priznavali i dan danas ne priznaju ukazanja te smatraju da je sve to laž inscenirana od strane franjevaca, a stav Vatikana je također sumnjiv. Naime, kada još nije bio papa već prefekt Kongregacije za nauk vjere, kardinal Josef Ratzinger je devedesetih godina prošlog stoljeća preporučio vjernicima da ne hodočaste u Međugorje budući da Vatikan ne priznaje navodna čuda.

I dok je Vatikan negodovao, Međugorje se pretvorilo u fenomen – ne samo vjere, nego i trgovine. Dok su sjedne strane vidioci prenosili poruke Kraljice Mira (moramo se moliti, postiti, čitati Bibliju i sl.) s druge je strane malo hercegovačko selo odjednom procvjetalo: niknuli su hoteli, pansioni, trgovine suvenirima. Dok se s jedne strane vjernicima i bolesnima pružala “utjeha”, s druge se strano duboko posezalo u njihov džep.

I sada papa Ratzi šalje svoje povjerenstvo kako bi se opet očitovalo o čudima u Međugorju. Zadaća tog povjerenstva jest očitovanje činjenica i njihovo prenošenje Kongregaciji za nauk vjere, no same činjenice neće biti obznanjene javnosti.

Izgleda da rješenje tog slučaja baš i nije na pomolu.

U Rim je pozvan i dr. Ratko Perić, biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski, u čijoj dijecezi je Međugorje. On, baš kao i njegov prethodnik Pave Žanić, gaji duboku sumnju prema istinitosti cijelog tog slučaja. Dr. Perić svemu tome jednostavno ne vjeruje, što zbog prevelike učestalosti prikazanja što zbog nevjerojatnog podatka da se Djevica Marija ukazuje kako bi vjernicima poručila da se treba moliti.

Kako god bilo i što god povjerenstvo otkrilo ili zaključilo, ostaje jedna jedina, po nemi, nepobitna činjenica: u Međugorju se na račun tuđe vjere, a što je najgore i tuđeg očaja i bijede, vrti ogromna lova. I sami vidioci su danas u najmnaju ruku dobro situirani građani, a trgovina i hoteljerstvo cvjetaju i u doba krize.

Zašto je Ratzi odlučio baš sada poslati povjerenstvo? Možda se boji konkurencije – u doba krize Crkva si ne može priuštiti da prihod od vjerskog turizma odlazi u nepriznato Međugorje, a ne u službeno priznati Lourdes ili Fatimu. Papa valja misli da je grozno iskorištavati tuđu lakovjernost, a još je gore ako on i Vatikan od toga nemaju ništa 😉

I za kraj, mala napomena gleda čuda u marijanskim svetištima – najpoznatiji Lourdes bolježi, u 150 godina postojanja, samo 66 slučajeva u kojima je netko neobjašnjivo ozdravio. Opet, ni to ne moraju biti čuda. Ako medicina danas ne zna odgovor, ne znači da ga za nekoliko godina neće otkriti 😉 Nego, 66 mi se čini jako malo. Naročito u odnosu na milijune bolesnih koji odlaze u takva svetišta u potrazi za utjehom i izliječenjem. Možda je Gospa bila zauzeta. Ili je selektivna i ne voli sve ljude jednakim intenzitetom.

To je ona strana tih svetišta i vjere općenito koju osobno jako prezirem – iskorištavanje tuđe bijede i nesreće. A jedino čudo mi je to da ljudi još nisu shvatili kako ih se muze.

IZVOR: Jutarnji List

Written by isisrosenkreuz

22. 3. 2010. at 8:26

Postano u Financije, Teologija

Crkva će plaćati porez

2 komentara

Prema novom zakonu vlada će tražiti od moćne i imućne Crkve da daje svoj doprinos s obzirom na žrtve koje podnosi prosječan radnik. Crkva, kao jedan od najvećih vlasnika najvrjednijih nekretnina u zemlji, do sada je bila oslobođena plaćanja poreza, premda država snosi troškove plaća svećenika.
Novi zakon za Crkvu predviđa plaćanje poreza po stopi od 20 posto na imovinu koja je u njezinu vlasništvu.

Ovo nije preuranjena prvotravanjska šala!

Ali radi se o Grčkoj. 😦

Kod nas do daljnjega stvari stoje ovako:

Crkvi od Hrvatske dvije milijarde kuna

Iako je nedavno otvoreno pitanje revizije međudržavnih ugovora s Vatikanom koji financijski pritišću Hrvatsku, posjet premijerke Jadranke Kosor Svetoj Stolici i obećanja dana Papinim suradnicima upućuju samo na jedno: do promjene kontroverznih “Tuđmanovih ugovora“ neće doći. Iako i u ugovoru o gospodarskim pitanjima sa Svetom Stolicom stoji da se taj ugovor mora mijenjati ako se promijene prilike u kojima je potpisan, prije svega gospodarske, Vlada je definitivno odustala od ikakve inicijative da se krene u reviziju tog ugovora.

Crkva u Hrvatskoj, naravno, ni ne pomišlja na to da sama predloži revidiranje ugovora – takve povoljne i financijski izdašne međudržavne ugovore sa Svetom Stolicom nema ni jedna druga katolička zemlja. …

Tako su u vodu pale najave traženja promjene ugovora, što je u posljednjim danima mandata zahtijevao predsjednik Stjepan Mesić, zatim nevladine udruge i pojedine političke stranke. Također, tijekom kampanje za predsjednika Republike i sadašnji je predsjednik Ivo Josipović govorio da bi se trebalo razgovarati o promjeni ugovora. No, u HDZ-u kažu − ne!
Poručuju tako da se svima treba uzeti, ali ne i Crkvi – za njih će uvijek biti novca.

Hrvatska ima razumijevanja za probleme u kojima se našla Sveta Stolica – kada krenu odštete za pedofiliju trebat će izdašni i pouzdani izvori financiranja …

Written by Ajgor

21. 3. 2010. at 9:55

%d bloggers like this: