Irreverent Impiety

Repozitorij stvari o kojima ne žele da razmišljate.

U ime Oca, Sina i Svetog Novca

with 2 comments

Ova priča o ljudskoj pohlepi započela je 1981. kada se 21. lipnja navodno u Međugorju ukazala Gospa. Šestero je osoba, navodno, svjedočilo ukazanju Djevice Marije: Vicka Ivanković, Mirijana Dragičević, Marija Pavlović, Ivan Dragičević, Ivanka Ivanković i Jakov Čolo tvrdili su da im se ukazala Gospa, koja se predstavila kao Kraljica Mira, a od onog su dalekog dana skoro svi u svakodnevnoj vezi s njom.

Priča je već tako i tako sama po sebi nevjerojatna, naročito ako se uzme u obzir to da se njima Gospa javlja svakodnevno u određeno vrijeme (sjetimo se da su poznata svetišta Lourdes i Fatima bili centar svega nekoliko ukazanja, dok se u Međugorju govori o tisućama ukazanja).

Koliko god oni iskreno djelovali, ostaje činjenica da je Međugorje bilo centar prepirke između franjevaca na tom području i nadležnika biskupije Mostar-Duvno koji su te franjevce mislili preseliti. Smatra se da je upravo želja franjevaca da ostanu na tom području potaknula tu priču o ukazanjima. Jer, gle li slučaja, upravo su franjevci uzeli pod svoju zaštitu mlade vidioce. I od njih su napravili zvjezde, a Međugorje je postalo meta hodočašća i glavno središte vjerskog turizma u regiji.

Podsjetimo se i činjenice da i sami poglavari biskupije Mostar-Duvno nisu priznavali i dan danas ne priznaju ukazanja te smatraju da je sve to laž inscenirana od strane franjevaca, a stav Vatikana je također sumnjiv. Naime, kada još nije bio papa već prefekt Kongregacije za nauk vjere, kardinal Josef Ratzinger je devedesetih godina prošlog stoljeća preporučio vjernicima da ne hodočaste u Međugorje budući da Vatikan ne priznaje navodna čuda.

I dok je Vatikan negodovao, Međugorje se pretvorilo u fenomen – ne samo vjere, nego i trgovine. Dok su sjedne strane vidioci prenosili poruke Kraljice Mira (moramo se moliti, postiti, čitati Bibliju i sl.) s druge je strane malo hercegovačko selo odjednom procvjetalo: niknuli su hoteli, pansioni, trgovine suvenirima. Dok se s jedne strane vjernicima i bolesnima pružala “utjeha”, s druge se strano duboko posezalo u njihov džep.

I sada papa Ratzi šalje svoje povjerenstvo kako bi se opet očitovalo o čudima u Međugorju. Zadaća tog povjerenstva jest očitovanje činjenica i njihovo prenošenje Kongregaciji za nauk vjere, no same činjenice neće biti obznanjene javnosti.

Izgleda da rješenje tog slučaja baš i nije na pomolu.

U Rim je pozvan i dr. Ratko Perić, biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski, u čijoj dijecezi je Međugorje. On, baš kao i njegov prethodnik Pave Žanić, gaji duboku sumnju prema istinitosti cijelog tog slučaja. Dr. Perić svemu tome jednostavno ne vjeruje, što zbog prevelike učestalosti prikazanja što zbog nevjerojatnog podatka da se Djevica Marija ukazuje kako bi vjernicima poručila da se treba moliti.

Kako god bilo i što god povjerenstvo otkrilo ili zaključilo, ostaje jedna jedina, po nemi, nepobitna činjenica: u Međugorju se na račun tuđe vjere, a što je najgore i tuđeg očaja i bijede, vrti ogromna lova. I sami vidioci su danas u najmnaju ruku dobro situirani građani, a trgovina i hoteljerstvo cvjetaju i u doba krize.

Zašto je Ratzi odlučio baš sada poslati povjerenstvo? Možda se boji konkurencije – u doba krize Crkva si ne može priuštiti da prihod od vjerskog turizma odlazi u nepriznato Međugorje, a ne u službeno priznati Lourdes ili Fatimu. Papa valja misli da je grozno iskorištavati tuđu lakovjernost, a još je gore ako on i Vatikan od toga nemaju ništa😉

I za kraj, mala napomena gleda čuda u marijanskim svetištima – najpoznatiji Lourdes bolježi, u 150 godina postojanja, samo 66 slučajeva u kojima je netko neobjašnjivo ozdravio. Opet, ni to ne moraju biti čuda. Ako medicina danas ne zna odgovor, ne znači da ga za nekoliko godina neće otkriti😉 Nego, 66 mi se čini jako malo. Naročito u odnosu na milijune bolesnih koji odlaze u takva svetišta u potrazi za utjehom i izliječenjem. Možda je Gospa bila zauzeta. Ili je selektivna i ne voli sve ljude jednakim intenzitetom.

To je ona strana tih svetišta i vjere općenito koju osobno jako prezirem – iskorištavanje tuđe bijede i nesreće. A jedino čudo mi je to da ljudi još nisu shvatili kako ih se muze.

IZVOR: Jutarnji List

Written by isisrosenkreuz

22. 3. 2010. at 8:26

Postano u Financije, Teologija

2 Odgovora

Subscribe to comments with RSS.

  1. Ja sam slucajno proslo ljeto zasao u Medjugoje i kad sam usao na glavnu ulicu mislio sam da sam falio mjesto, tim vise sto sam isao pjeske. Ali rijeci nisu dovoljne, to treba netko poslikati i staviti na net. Te suvenirnice, to je nesto nevjerojatno, mislim da na svijetu ne postoje religijsko suvremenije i opremljenije radnje. Da Tiffany otvori tamo ducan izgledao bi kao bižuterija naprema onome sta oni imaju. Kao da Djevica Marija ima svoj navijacki klub. Al sta je najtragicnije iskoristavaju se ljudske slabosti, tako tamo dolaze raznorazni bolesni, invalidi i sl. u potrazi za necim višim, sta im se dobro naplati. Sam Isus je rekao ne pravite kucu trgovacku od doma oca moga, ovi valjda nisu shvatili doslovno.

    nomad67

    22. 3. 2010. at 9:52

  2. I od tih 66 izliječenja nikad nikome nije narasla odrezana noga i sl.🙂

    Melkor

    22. 3. 2010. at 10:44


Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: