Irreverent Impiety

Repozitorij stvari o kojima ne žele da razmišljate.

Božja Providnost u Kraljevstvu zemaljskom

leave a comment »

Na kolaborativnom blogu Pollitika.com izronio je jako simpatičan članak o dr. Želimiru Puljiću, novom zadarskom nadbiskupu. Autora ragusa je odobrio da tekst u cijelosti prenesemo ovdje, na čemu mu ovom prilikom iskreno zahvaljujem, uz osobne čestitke na stvarno iscrpnom i kvalitetnom tekstu.

Božja Providnost u Kraljevstvu zemaljskom

Autor: ragusa

Sveta kuna

S potpunim predanjem u ruke Božje Providnosti, te s izrazima sinovskog posluha prema Svetom Ocu papi Benediktu XVI prihvatio sam ovu njegovu odluku, kojom me šalje da kao novi zadarski nadbiskup preuzmem upravljanje nadbiskupijom nakon iznenadne smrti mons. Ivana Prenđe. Tako je dosadašnji dubrovački biskup dr. Želimir Puljić započeo svoje obraćanje dubrovačkim novinarima povodom papine odluke o njegovu odlasku na novu dužnost, nakon što je apostolski nuncij u RH msgr. Mario Roberto Cassari, obavijestio javnost o papinoj odluci.

Vijest je iz Dubrovnika, nije ni današnja (objavljena je 15. ožujka), pa po čemu bi joj uopće bilo mjesta na jednom ovakvom portalu? Bogu božje, a caru carevo, reći ćete, ali teško će bilo tko pobiti činjenicu da uloga Katoličke crkve u suvremenom hrvatskom društvu baš i nije nešto u skladu s citiranom sentencom. Budimo pristojni, pače skrušeni, pa recimo da je njezina uloga i malo šira. Da ne spominjem razne dobronamjernike, koji bi znali reći i puno toga više. Uostalom, i na ovim je stranicama nedavno konstatirano kako je Crkva najveći gubitnik predsjedničkih izbora…

Kao što su izbori omiljena zanimacija mnogih crkvenih otaca i pregalaca, nije tu izuzetak ni dosadašnji dubrovački biskup. Hodočastili su njemu i predsjednički kandidati, naravno ne svi, ali imao je on svoga hodočasnika i u drugom krugu… Srećom, i predsjednički izbori bili su predani u ruke Božje Providnosti, a i narod je malo pripomogao, pa su tako Božji izaslanici ostali kratkih rukava… Da sam zlobnik, rekao bih Bog im je platio u skladu s njihovim zaslugama. Međutim, ako ne oni drugi, bar vjernici znaju da tu nema nikakve zlobe, jer ionako je sve Božja volja, pa tako i rezultat predsjedničkih izbora…

Bog je prvo sebi bradu stvorio, stara je izreka, pa – kad je o izborima riječ – naš se biskup istinski i za sebe zalagao. Podsjetimo se – široj javnosti je manje poznat taj podatak iz vremena umirovljenja kardinala Kuharića (1997.) – kad se intenzivno lobiralo za njegova nasljednika… U to vrijeme, dok je Bog još po zemlji hodio , mislim na našega Prvog Predsjednika, neke su stvari bile daleko izraženije nego danas, pa tako i po pitanju Crkve. A s obzirom da je Država dala Crkvi što treba i što ne treba, naši su vrli državotvorci skoro pa mislili da mogu sami izabrati kardinala…

Dakle, u to vrijeme vodila se prilično nesmiljena bitka za kardinalova nasljednika, ne samo među hrvatskim biskupima, nego je u tome uzela udjela i državna vlast… Da skratim priču, svi koji su bili angažirani u toj raboti toliko su bili uvjereni u neupitnost rezultata svoga lobiranja, da su držali kako je papina odluka samo pitanje formalnosti. Pogađate, kandidat svekolike hrvatske crkveno-političke javnosti, orijentacije zna se, bio je donedavni dubrovački biskup. Naravno, ne bez razloga, jer on je (bio i ostalo) utjelovljenje svega onoga što je Crkva odrađivala i trebala odraditi za mladu hrvatsku demokraciju viđenu očima njezina tvorca. A on, Bogu hvala, zalagao se za demokraciju, samo što nije trpio oporbenu situaciju… Ali, što ćemo, nitko nije savršen, što bi rekao Osgood u završnom kadru čuvenoga Wilderova filma Neki to vole vruće

Nakon objave imenovanja bilo je vidljivo razočaranje vlasti papinim imenovanjem. Naime, tadašnje hrvatske vlasti na Kaptolu su željele vidjeti dubrovačkog biskupa Puljića.

Izvor: Wikipedia

Vlast se razočarala, a koliko je tek bilo razočaranje našega vrlog biskupa!? Da biste si to kako-tako mogli predočiti potrebno je znati i sljedeće: u očekivanju sretne vijesti iz Rima u sjedištu Dubrovačke biskupije okretali su se janjci na ražnju za birano društvo samouvjerenih pobjednika kardinalskih izbora, crkvenih velikodostojnika i svjetovnih dužnosnika. Jaganjče Božji, koji opraštaš grijehe svijeta…

Nijedno vjerničko društvo ne smije postati politička stranka niti se smije u svom djelovanju formalno poistovjetiti s nekom političkom strankom. Pojedini vjernik, pak, može biti kao kršćanin član određenog vjerničkog društva u Crkvi i u isto vrijeme, kao građanin, član određene političke stranke, rekao je jednom o odnosima Crkve i političkih stranaka.

Jasno je, gornji citat nisu Puljićeve riječi, nego onoga koji je, što bi se reklo ni kriv ni dužan tom prigodom imenovan na najvišu dužnost na Kaptolu, upravo zato što baš i nije išao niz dlaku tada aktualnim prevladavajućim odnošajima Crkve i Države u Hrvata, ali to je već neka druga tema.

U gornjem kontekstu razvidno je zašto je donedavni dubrovački biskup postao zadarski nadbiskup. Crkva uvijek nađe načina, što bi se u Dubrovniku reklo, kako posaližat’ stvari (izgladiti, op.a.). Dakle, odlazi nam biskup Puljić na malo višu dužnost, ali se janjci ne vrte… Što bi narod rek’o, i vuk sit i koza cijela, ali to je tako samo na prvi pogled. Ima tu još jedan štos – Zadarska nadbiskupija ima poseban status, pod izravnom je ingerencijom Vatikana, što je posljedica povijesnih zadarskih (ne)prilika. Tako ispada da je Puljić zapravo unaprijeđen na sporedni kolosijek, jer mu je zapravo sužen politički manevarski prostor… Dokaz više da se Božje Providnosti nađe čak i u Vatikanu…

Prigodnih panegirika ne manjka, svi se u Dubrovniku raspisali o biskupu nadugo i naširoko, opširna biografija, iznimne zasluge… (npr. Dubrovački vjesnik i DubrovnikNet), dužnosnici se od njega kurtoazno opraštaju (Gradonačelnik čestitao msgr. Želimiru Puljiću na imenovanju za zadarskog nadbiskupa, Čestitka rektora Sveučilišta u Dubrovniku zadarskom nadbiskupu mons. dr. Želimiru Puljiću). A kako zapravo stvari stoje?

Zavirimo malo i na komentare na dubrovačkim portalima. Naravno, dio njih se odnosi na gene kamene, dio su oni tipično vjernički, na razini stada koje se oprašta od pastira, ali ima i onih koji volju Božju ne primaju zdravo za gotovo, pa zorno oslikavaju i drugu stranu medalje, bolje rečeno pravu stranu medalje, onu koje su itekako svjesni bar malo misleći Hrvatice i Hrvati. Ilustracije radi, evo par tih komentara:

– Bože! Hvala Ti!

– Biskup naš Želimir je odradio u teško vrijeme ne lagan posao. Osim što se mješao u politiku sve ostalo je odradio vrhunski.

– Sretan put, biskupe.

– Čestitam Mons Puljiću na imenovanju nadbiskupom. Premještaj će dobro doći i njegovoj građevinskoj firmi, jer u Dubrovniku su mahom zaustavljeni svi građevinski radovi dok će se za Zadar pobrinut gosp. Kalmeta pa će i firma Mons. Puljića tamo imat više posla.

Teško je preskočiti i jednoga ožalošćenog, koji se očito na brzinu registrirao (nick: vrujeme) i napisao:

– Želimo mu svako dobro u novom prostoru kroz vrijeme SLOŽENOSTI. BOG i HRVATI

A osvrt na proteklih dvadeset godina, koliko je biskup Puljić službovao u Dubrovniku, ne može proći bez spomena njegova miješanja u politiku, i to na svakome vidljiv način. U vrijeme uspostave i prvih godina demokracije biskup je bio glavni kadrovik u Dubrovniku. Degutantno je s koliko su se ulizivačkoga žara neki tadašnji dužnosnici klanjali biskupu (osobito prvi župan), a ovaj to koristio, bolje rečeno zlorabio za neke svoje ciljeve. Bilo je to vrijeme kad je biti (rodom) Dubrovčanin bio nepremostiv nedostatak, najveća nepodobnost u najezdi Hrvata gena kamenih na sve položaje, a pod dirigentskom palicom maestra Puljića.

Iz toga vremena datira i odluka o povratu Crkvi nekadašnjega samostana svete Klare, bivšega Doma sindikata (u Gradu, na Poljani Paska Milićevića, pored velike Onofrijeve fontane). Ovo stoga što ni u vrijeme Dubrovačke Republike, koja ih je gradila, te i takve građevine nisu bile vlasništvo Crkve nego državna imovina. Naravno, u međuvremenu je taj kompleks uređen, dijelom i uneređen, jer je Crkvi kao investitoru dozvoljeno i ono što običnim smrtnicima nije… što bi rekli stari Rimljani (u suvremenijoj interpretaciji): Quod licet Iovi, non licet bovi!

Biskupija ima i svoju tvrtku koja se bavi crkvenim nekretninama i ulaganjima (htio sam to pogledati na internetskoj stranici Dubrovačke biskupije, ali nisam uspio, dočekala me znakovita poruka: ova stranica bi mogla naštetiti vašem računalu). U svakom slučaju, biskup je bio vrlo poduzetan, a o tome ne svjedoči samo prethodno citirani komentar s portala, nego i jedna poruka s nedavnoga karnevala, a odnosi se na dogovor Biskupije i Grada (protivan javnom interesu) da se na obroncima Gorice uz Gospino polje, u blizini aktualnoga sjedišta Biskupije, dozvoli gradnja visokih zgrada u dojučerašnjoj zoni zaštite. Nije važno što će se devastirati taj prostor, jer kad je u pitanju Crkva, onda nema ni negodovanja, a kamo li prosvjeda… Evo karnevalske obrade posvećenoga poduzetništva:

– Radi čega će se na Gorici graditi božanski neboderi?

– Oštija, tako su se dogovorile vražja i božja mafija.

Ovdje se ne može ne spomenuti i, kako se to obično kaže, kontroverzni svećenik Miljenko Babaić, osoba proustaške orijentacije, poznat po svojim propovijedima i javnim istupima koji su u mnogim prigodama označeni kao govor mržnje, a posebno se proslavio svojim glasnim vrijeđanjem predsjednika Mesića za vrijeme mise pape Ivana Pavla II u Dubrovniku u lipnju 2003. Taj svećenik inače je biskupov miljenik (govori ono što i kako Puljić kao biskup nije mogao), u Dubrovniku inače poznat pod nadimkom Ludi pop, koga je stekao u jednoj novinskoj polemici prije par godina. Danas, dok još nije poznat Puljićev nasljednik, s visokom dozom sigurnosti može se reći da će se Dubrovačka biskupija nakon Puljića cijenit prije svega po tome što će se dogoditi s Babaićem. Ostane li on i dalje na svom mjestu, znat ćemo da je na snazi ona stara ništa se, ništa, promijenilo nije

U skladu s time, i dio komentatora na portalima ne zaobilazi omiljenoga biskupova duhovnika:

– ‘oćemo Babajića…!!!.

– Evo sad su javili da će novi dubrovački biskup bit vlč. BABAIĆ.

Međutim, fama volat da bi i Babaić mogao za biskupom put Zadra. Više je uporišta za takva viđenja: ne mogu oni dvojica jedan bez drugoga, ali ni bez Thompsona… Je li to Božja Providnost još jednom na djelu? Puljić nadbiskup u Zadru, a Babaić župnik u Čavoglavama ili tu negdje okolo? I tako bi se krug zatvorio – trio U bi se okupio i svi bi bili na svom mjestu… Uostalom, hrvatska Atena je podnijela dovoljnu žrtvu, poštedjevši Zagreb i Hrvatsku određenih kadrovskih rješenja, možda je zaslužila da od njih malo i odahne…

Odlazim i u svome srcu nosim uklesane obrise Grada s njegova dva prepoznatljiva simbola: sv. Vlaho i Libertas. … Završit ću onako kako sam to učinio nedavno na otvorenju Feste sv. Vlaha, i ne sluteći kako to činim zadnji put kao dubrovački biskup: Živio sveti Vlaho!

Moram ovdje dodati kako je ona golubica, koja mi se tom prigodom za prste zalijepila, ipak nešto naslućivala. I tražila načina kako mi to priopćiti. A ja osim golubinje naravi, njezinog ‘govora’ tada nisam razumio. Sada sam postao više osjetljiv i na takve znakove.

Ne znam koliko vi ostali znate, ali Dubrovčani jako dobro znaju kakve znakove šalju dubrovački golubovi i golubice, koji su – bar u očima njegovih stanovnika – jedan od zaštitnih znakova Grada (glede i unatoč povremenoj potrebi korištenja usluga kemijske čistionice).

No dobro, po okončanju njegove više svjetovne, da ne rečem podrivačko-lukrativne, nego duhovne misije na krajnjem hrvatskom jugu, neka donje bude završni citat iz biskupova obraćanja javnosti. Ovdje je već pogled usmjeren prema Zadru, luci njegova smiraja. Pogled je visoko uzdignut put nebeskih visina, ali – ne sumnjajte, dragi Zadrani – kad se nađe bliže vama, taj pogled će obuhvatiti i nešto niže slojeve Kraljevstva nebeskoga, ispod oblaka, pa i niže, do i pod zemlje…

Iskreni pozdrav i blagoslov upućujem svećenicima, redovnicima, redovnicama i svim vjernicima, posebice mladima zadarske nadbiskupije. Želim sa svima izgrađivati Isusovo kraljevstvo pravednosti, ljubavi i mira na dobrobit svih vjernika i svih ljudi dobre volje na području povjerene mi zadarske nadbiskupije.

Na kraju, kako je uopće došlo do ovoga dnevnika? Toga 15-oga, negdje tijekom jutra, zove me prijatelj i radosno pita jesam li čuo vijest.

– Kakvu vijest? Što se dogodilo?

– Nisi čuo!? Odlazi nam očuh biskup! Ide u Zadar za nadbiskupa!

Da ne bi bilo nesporazuma, prijatelj je ortodoksni vjernik, samo što dobro razlikuje Boga od malih bogova na zemlji, pa se adekvatno i odnosi prema njima. Zato u nastavku, kao komentar vijesti ushićeno reče:

Bogu budi hvala, a Zadranima na pomoći!

Želim vam svako dobro u ovom prostoru kroz vrijeme složenosti, što god to značilo!

Written by Charon l'Cypher

26. 3. 2010. at 3:37

Postano u Politika, Teologija

Tagged with ,

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: