Irreverent Impiety

Repozitorij stvari o kojima ne žele da razmišljate.

Archive for Svibanj 2010

Na rubu pameti

6 komentara

Dejan Vinković ponovo je uzburkao baru.

Ukratko – Programskom vijeću HRT-a uputio je obrazloženu pritužbu zbog emitiranja emisija “Na rubu znanosti” u kvoti obrazovnog programa i predlaže razmatranje svrsishodnosti ove emisije te koncepta znanstveno obrazovnog programa.

Na raznim internetskim forumima razvila se žestoka rasprava koja je pokazala razmjere nerazumijevanja osnovnih pojmova kao što su npr. znanost i pseudoznanost, a težnju autora pisma da se stvari nazovu pravim imenom i svrstaju tamo gdje im je mjesto te odgovarajuća podrška znanstvenika, okarakterizirane su kao inkvizicija.

Tako je i novinarka Jasna Babić reagirala člankom «Krešimir Mišak na znanstveno utemeljenoj lomači?»

No iako se članak sastoji i od takvih neadekvatnih primjera kao što je izvlačenje nekakvog slučaja iz 18. stoljeća kada je neka nepismena seljanka znala riješiti problem koji nisu znali riješiti liječnici čime se “dokazuje” štetnost znanosti, gospođa Babić napisala je nešto što dotiče bit nesporazuma:

Tako se kolektivna reakcija domaćih znanstvenika, kao refeleks njihovoga samodoržanja, svodi na jedno-jedino: da Mišak na neznanstveni, odveć popularni način prezentira granice i ograničenja znanosti, čineći ih očitijima nego što izvišena mudrost to sebi može dopustiti.

Granice i ograničenja znanosti – to su “key words”. Da, znanost ima ograničenja i granice. Kao što i «pravo» novinarstvo ima svoje granice i ograničenja.

Novinar, poput znanstvenika, mora dati točnu i istinitu informaciju, provjeriti je iz više izvora i tek onda ponuditi čitateljstvu.

One koji se ne drže tih pravila već im je najvažnije da nešto bude zanimljivo i čitano (= komercijalno) «ozbiljni» novinari nerado smatraju «svojima», a oni novinari koji nasjednu na neistinite izvore osramote i sebe i cijeli novinarski ceh (slučaj Butković, «long time no see, dear Ivo»).

Svojevremeno se i gospođa Babić u HND-u bunila protiv žutila i zalagala za profesionalizam u novinarstvu. Njena uzvišena mudrost ne voli neprofesionalnost u svojoj branši, ali istom se kriteriju ruga kada se radi o drugoj profesiji.
I pri tome postupa pseudonovinarski dovodeći slučaj u vezu s inkvizicijom – jer da je pitala i “drugu stranu”, znala bi da nitko nije tražio ukidanje emisije, a sankcioniranje “heretika” Mišaka nikome nije bilo ni u primisli.

No, osim ovakvih stvari, šokiralo me sljedeće:

Znanstvenici su kao potporu kolegi Vinkoviću napravili on line peticiju koju je u vrijeme pisanja ovog teksta (peticije su još uvijek aktivne pa se rezultati mijenjaju) imala 264 potpisa, a kontrapeticija (za podršku Mišaku) 7178 potpisa ili 27 puta više.

Evo što je ponuđeno za potpisivanje:

Mi ljudi koji smo posvetili život znanosti, razočarani smo činjenicom da HRT već godinama obmanjuje javnost i odgovorne strukture vlasti predstavljajući emisiju ‘Na rubu znanosti’ kao dio znanstveno- obrazovnog programa. U toj emisiji se na nekritički način predstavlja sadržaje koji su do te mjere besmisleni da bi ih i osnovnoškolci jasno mogli prepoznati kao takve, kad ti sadržaji ne bi bili prezentiran na manipulativan način. Jedna od tipičnih tema koja se provlači kroz većinu emisija je zavjera službene znanosti protiv osoba koje gostuju u spomenutoj emisiji. Znanstvenici su ljudi sa svim svojim manama i vrlinama i očekivati da će svi oni zatomiti svoje nezgodne karakterne osobine kako bi se udružili u tajno društvo i onemogućili nekom da njegov perpetuum mobile, ili uređaj koji radi na sličnom principu, ne ugleda svjetlo dana, ili bar stranice stručnog časopisa – samo je tužan dokaz koliko je spomenuta emisija neprimjerena za znanstveno- obrazovni program.

Kontrapeticija: za potporu Krešimiru Mišaku, autoru i voditelju sporne emisije:

Bilo je pitanje vremena kada će lucidni i elokventni, a uz to i prilično odvažni Krešimir Mišak, zasmetati znanstvenike iz instituta “Ruđer Bošković”. Osobno sam, iz pouzdanih izvora upoznat s događajima na tom institutu, gdje je gotovo nemoguće dobiti stalan posao, ako niste član nekog “prirepka framasona”, poput “Rotary Cluba” ili “Lionsa”. Rad Krešimira Mišaka pratim već godinama, i upravo je on bio osoba koja je na polju razotkrivanja “teorija međunarodne zavjere” u Hrvatskoj, donijela najviše pouzdanih i vjerodostojnih informacija. Činjenicu da mu je državna televizija dala emisiju, pa makar i u izrazito nepopularnom terminu, možemo zahvaliti energiji nekolicine entuzijasta sa državne televizije, koji su srećom upućeni u sve zakulisne radnje koje vode prema Novom svjetskom poretku.
… …
Dugo je godina naš Krešimir, osim po znanstvenom, hodao i po “rubu životne opasnosti”, jer teme koje je on u Hrvatskoj pretvorio u “mainstream”, a time posredno olakšao i rad našeg portala, jako su opasne za mnoge političare, znanstvenike i javne ličnosti, koje u Hrvatskoj već godinama bogato profitiraju ne zbog svog velikog znanja i kvalitete, već samo na osnovu svoje povezanosti s gore spomenutim tajnim i polutajnim društvima. Najnoviji napad hrvatskih znanstvenika na lik i dijelo Krešimira Mišaka (jučer je čak pokrenuta i peticija protiv njega, što je vrhunac antidemokracije i graniči sa fašizmom), dokaz je da je ovaj neumorni momak, alkarskim rječnikom govoreći “pogodio u sridu”.

Romano Sole
Glavni urednik HRsvijeta

Da bi bilo jasnije kakav je portal HRsvijet koji je ponudio peticiju za potporu Mišaku, evo nekoliko citata iz najnovijeg feljtona koji je inspiriran postavljanjem monolita u Rijeci što je bila najava i uvertira u dvomjesečni program posvećen Arthuru C. Clarku i Nikoli Tesli.

Jako je zanimljivo što se usporedo s ovim postavljanjem monolita, dešavaju i dramatične stvari na najvećem planetu Sunčevog sustava, Jupiteru, koji je ovih dana u potpunosti ostao bez jednog od svojih dvaju glavnih pojasa oblaka, astronomima poznatog kao – južni ekvatorijalni pojas.

Svi oni koji su gledali film “Odiseja u svemiru 2010”, odmah će povezati ova dva, naizgled odvojena događaja, jer se u filmu “Odiseja u svemiru 2010.”, planet Jupiter transformira u “novo sunce”. Mnogi alternativni portali već godinama pišu o tajnim pokušajima američke vlade da se od Jupitera stvori planet nalik Suncu.

Zanimljivo, znaju kako bi Jupiter pretvorili u planet nalik Suncu (?!) , a nemaju ideju kako začepiti rupu u Meksičkom zaljevu …

Ovo nas navodi na razmišljanje, da nas tajne službe i svemriske agencije svjesno drže u neznanju, kako bi izbjegle paniku i mogući otpor događajima koji uskoro slijede, a čiji je krajnji cilj uspostava Novog svjetskog poretka, koji bi se mogao proširiti i van granica naše planete. Naime, ako se od Jupitera, serijom nuklearnih eksplozija uspije napraviti “alternativno sunce”, to bi vjerovatno predstavljalo i otvaranje mogućnosti života na drugim planetama, kojih bi “obasjavalo” novo sunce – Jupiter.

Sve to skupa i ne bi bilo toliko strašno i pogubno, kada ne bi postojao Bog i kada se ne bismo zvali Kršćanima. Tada bi cijela ova priča predstavljala za nas nešto pozitivno, pa bi se sa milijunima drugih ljudi uskoro radosno poklonili novoj Jutarnjoj zvijezdi. Naime, u poglavlju XIV starozavjetne knjige proroka Izaije, stoji doslovno slijedeće:
“Kako pade s nebesa, O Lucifere, sine jutra!”
Ime Lucifer u doslovnom prijevodu znači “dnevna zvijezda”, a iako znamo da se njegovo ime poistovjećuje ponajprije sa planetom Venerom, mnogi su astrolozi i ezoteričari kroz povijest ukazivali i na mističnu povezanost Lucifera s planetom Jupiter. Zar zaista onda imamo pravo biti toliko naivni te misliti da je epilog Clarkove “Odiseje u svemiru 2010.” zaista plod puke mašte i imaginacije? Naime, Clarkova knjiga završava epilogom, u kojem se doslovno govori o stvaranju sunca zvanog Lucifer, a koje se nekad nazivalo planetom Jupiterom. Jako je u cijeloj priči bitna i činjenica da se šesti Jupiterov mjesec naziva – Europa. Clarke apostrofira upravo taj Jupiterov mjesec, kao mjesto potencijalne civilizacije. Na kraju se knjige opet pojavljuje simbol “monolita”, koji je čuvar Europe za sva vremena i buduće generacije.

I tako u još dva nastavka:

drugi dio
treći dio

Treći dio završava vapajem autora:

Ali sad zaista nemate više opravdanja, jer sam vam u nekoliko dana izrekao stvari do kojih sam ja dolazio godinama. Te stvari i informacije, ključne za opstanak čovjeka i ljudskosti, nećete zasigurno naći na javnoj televiziji, vodećim hrvatskim portalima i novinama. Oni će svi Borisa Kolaka (autora feljtona, op.a.) sutra ignorirati ili ga proglasiti luđakom, što im je ista glupa i prozirna medijska taktika već stotinu godina. Ako i vi, dragi čitatelji povjerujete toj naivnoj i stotinu puta “prežvakanoj” taktici masovnih medija ,onda zaista nema nikakve nade za ovaj svijet, propali smo…. Stoga vas molim, apeliram, pozivam, preklinjem – PROBUDITE SE!!!

Autor nam je zaboravio dati recept što treba učiniti kada se probudimo – čak je i DonQuiote imao konkretnijeg neprijatelja.

Jedan je član portala Connect, antiznanstveno izjašnjavanje ovako je prokomentirao:

Ironicno je da ti ljudi svoje stavove obznanjuju preko interneta, pisuci na kompjuter i gledajuci u monitor, slusajuci radio u pozadini, i uzivajuci u zivotnom vijeku koji je vec naveliko prosao pre-civilizacijski razinu.
Sve su to beneficije koje su donijele znanosti i tehnologija, a koje nisu postojale u prosloj eri praznovjerja koju zastupa Misak.

I znači u utakmici Znanje : Teorija zavjere, pobjednik je Teorija zavjere i to rezultatom 7178:264

No treba li se zaista čuditi takvim rezultatima? Zapravo i ne, jer živimo u državi u kojoj ministar zdravstva svoje religijsko opredjeljenje u parlamentu stavlja ispred struke, u kojoj je zemlja znanja samo isprazna floskula, u kojoj ravnateljica u školi postavlja bioenergetsku zaštitu, u kojoj se javna televizija ruga najvećem znanstvenom eksperimentu, a uvaženi akademik fizičar lamentira o uskoj povezanosti vjere i znanosti

Written by Ajgor

29. 5. 2010. at 10:05

Ecce homo

3 komentara

Već smo dosta puta pisali o donu Grubišiću kao o tolerantnom i nadasve humanom svećeniku (prava rijetkost u moru onih crkvenjaka koji dominiraju našom medijskom i političkom scenom).

Ovaj put prenosimo u cijelosti otvoreno pismo koje je don Grubišić, zajedno sa ostalim članovima Građanskog etičkog foruma (akademici i intelektualci Josip Kregar, Vlatko Silobrčić, Mirjana Nazor, Danko Plevnik i drugi) potpisao i poslao Vladi, Saboru i predsjedniku RH Ivi Josipoviću:

“Gospođe i gospodo, `izabrani` predstavnici hrvatskoga naroda, dokle mislite da vas moramo, takve kakvi jeste, trpjeti kao voditelje društva u kojem živimo? Koliko još mislite ustrajati u svojoj nesposobnosti i autizmu? Ovih dvadesetak godina koliko ste na vlasti ili pri vlasti pokazali ste vrlo jasno što su vaši prioriteti i koji su vaši dosezi.

`Hrvatski brod` je nasukan. Sada to konačno, nakon mnogo oklijevanja priznaje i `posada` zajedno s kapetanicom. Ali posadi koja je očito konzumirala malo previše `virusa bahatosti`, ne pada napamet priznati poput Papandreu: `Krivi smo mi u vlasti za nastalu krizu`.

Vi ste uvjereni da bi putnici na brodu morali podmetnuti leđa, napregnuti se do posljednjeg atoma snage kako bi odsukali brod iako nasukavanju nisu doprinijeli. Može li se uspjeti kada je na komandnom mostu i dalje osoba koju ni posada ni putnici nisu birali već ju je na to mjesto ustoličio `kapetan` koji je s `malo vitra` pobjegao kad je shvatio da je vožnja postala opasna?

Veliki Albert Einstein je rekao: `Za djelotvorno prevladavanje poteškoća neophodne su korjenite promjene odnosa u kojima su one nastale.` Međutim, umjesto korjenitih promjena koje zagovaramo od 2008. godine, a koje su tada proglašene radikalnim zahtjevima uz napomenu da je sve pod kontrolom, tek sada dobivamo jako zakašnjele naznake nekih vrlo neodređenih ad hoc mjera koje nisu ni socijalne ni pravedne.

Ovoga puta, budući da su naši apeli do sada ostali samo `glas vapijućeg u pustinji` pokrećemo inicijativu za moralnu, političku i kaznenu odgovornost svih koji su bili na kapetanskom mostu hrvatskog `broda` koji se nasukao. Nadamo se da će nam se pridružiti i udruge civilnoga društva, mediji, i svi koji još pamte što znači pojam odgovornosti.

Ovakav sustav uređenja države generira krizna stanja i bez njegove promjene nema izlaza ni prevladavanja krize. Nužno je poticati otvaranje novih radnih mjesta jer 310.000 nezaposlenih vape: `Rada, rada gospodaru`. Nažalost i deseci tisuća mladih koje smo školovali, napuštaju Hrvatsku, a svoju budućnost će graditi negdje u bijelom svijetu. Bez razvijanja socijalne države nema socijalne pravde. Javne i Caritasove kuhinje, dakle socijala, ne mogu biti zamjena za nefunkcioniranje socijalne države. Smatram da je opravdana uspostava Vijeća za socijalnu pravdu pri Uredu Predsjednika države. Pitanje je, koliko Vijeće i sam Predsjednik mogu doprinijeti neobično složenoj, slojevitoj i dubokoj krizi u kojoj se naše društvo nalazi jer su ovlasti minimalne.

Želimo li pomaknuti taj `nasukani brod` nužno je: ukidanje svih političkih i drugih povlastica koje nisu plod osobnog rada; objavljivanje transparentnog popisa branitelja, a onima koji su koristili nezaslužene privilegije oduzimanje svega; objavljivanje vjerodostojnog popisa birača; smanjivanje broja saborskih zastupnika i deprofesionalizacija njihova rada; provođenje reforme državne uprave i samouprave; smanjivanje broj županija, gradova i općina…

Osobno, i kao predsjedavajući GEF-a Hrvatske akademske udruge-čovjek nadasve, zalažem se za korjenite promjene u našem društvu. Temeljno je pitanje na koje treba konačno jasno odgovoriti: `Tko je odgovoran za ovakvu krizu u našem društvu i što je generira?` Čini se da mi još uvijek nismo odgovorili na pitanje: `Kakvu Hrvatsku hoćemo?!` Za to nam nedostaje strategija, vizija i svakako politička volja. Gospodo, umjesto korumpirane i nesposobne vlasti, tražimo demokratsku, socijalnu, pravnu i pravednu državu! Vođenje države prepustite onima koji taj posao znaju i koji mogu raditi na dobrobit naše domovine i svih njenih građana, a ne radi vlastitih i skupih probitaka svoje kamarile. Maknite se s položaja za koje nemate ni znanja ni morala!”

Teško da će riječi poput:

“Smatramo da bez korjenite promjene tonemo u sve dublju krizu. Naš sustav generira krizu, ona nije uvezena. Tražimo moralnu, političku i kaznenu odgovornost za posadu koja je nasukala brod”,

izaći iz Bozanićevih ili Srakićevih usta (a i Puljić ima drugog posla). Njima nije u interesu kritizirati političko stanje u RH, osim kada se politički događaji nepovoljno odražavaju na Crkvu. Ako im je i stalo do građana, to je u obliku nebuloznih rečenica o potrebi za socijalnom osjetljivošću i borbi protiv sveopćeg zla modernog življenja. Žvakano i prežvakano.

Ako netko zna što je milosrđe i što znači stati na stranu slabijih, onako kako govore da je Isus propovjedao, onda bi to u ovoj zemlji gdje se kler bahato bogati i zastupa svoje interese to mogao biti don Grubišić. Možda ga baš zato na Kaptolu previše ne vole.

IZVOR: Index.hr

Written by isisrosenkreuz

28. 5. 2010. at 14:47

Dozvola za seks

5 komentara

Kako se Crkva voli petljati u sve moguće segmente života, nezaobilazno je i petljanje u tuđe krevete (bez da se najprije otkriju vlastite sklonosti).

U sklopu tog dušebrižničkog pothvata, “Teologija tijela” je niz od 129 kratkih nagovora koje je papa Ivan Pavao II. imao na redovitim audijencijama srijedom od rujna 1979. do studenoga 1984. godine. Sadržaj svojih nagovora papa je preuzeo iz rukopisa koji je naslovio “Muško i žensko stvori ih” te ga kompletirao 1978., još dok je bio nadbiskup Krakova. Tema njegovih naučavanja bila je ljudska spolnost i njezina uloga u božjem planu ljudskoga spasenja, onako kako ga zamišlja kršćanstvo. A u tom planu tjelesnost i seks između muža i žene, kako tvrdi Teologija tijela, ima upravo jednu od glavnih uloga.

Eto, svi vi grešnici koji uživate u seksu izvan svetog braka nemate mjesto u planu božjeg spasenja. Unatoč tome što su Ivana Pavla II. nazivali progresivnim, automatsko isključivanje onih koji ne prihvaćaju brak kao preduvjet za seks je naprosto nazadno, što je ustvari u skladu sa crkvenom doktrinom – i dalje spada u Srednji vijek. Uzalud vam demagogija i pakiranje u “tolerantne” i “modernističke”  omote. Iako je seksa skinut veo grešnosti i bestijalnog, i dalje Crkva svojim ovcama diktira kako će se pariti – “Seksajte se, ali onako kako mi kažemo i po našim uvjetima” :mrgreen:

Tokom predavanja za mlade održanog u dvorani kina Forum zagrebačkoga Studentskog doma Stjepan Radić, don Damir Stojić poručuje:

“Seks između muža i žene otkriva nam sveopći Božji plan s čovječanstvom. On je znak sjedinjenja čovjeka i Boga.”

Nema prijetnji paklenom vatrom i prokletstvom, ali demagogija je uspješna – skoro pa da se zaboravi na taj preduvjet za seks, iako je umjesto imenica “muškarca i žene” korišteno “muža i žene” što nedvojbeno implicira brak.

Eto, ako želite da vam seks bude svet (u smisli svetosti čina, a ne svetinje :wink:), evo još nekoliko korisnih savjeta iz Teologije tijela:

– Da bi čin seksualnog sjedinjenja muškarca i žene postao navještajem Božje ljubavi, odnosno da bi dostigao svoju puninu, on nužno mora biti konzumiran unutar sakramenta braka. Predbračni seks otvara prostor za egocentričan model udovoljavanja vlastitome zadovoljavanju iz kojega se razvijaju poroci (sebičnost, neiskrenost, požuda, ponos) koji uništavaju zdrav odnos između muškarca i žene.

– Ako seksualnim činom vlada pohota, onda je on u potpunosti udaljen od Božjeg nauma i ne sadrži u sebi potencijal za oslobađanje i usrećivanje čovjeka.

– Oralni seks: Ako supružnici u predigri koja vodi prema penetraciji razmjenjuju nježnosti na taj način, onda u tome nema ničega amoralnog. Međutim, ako se pod “oralnim seksom” podrazumijeva seksualni čin koji vodi do orgazma odvojenog od penetracije i cjelovitosti spolnoga čina, onda to nije u duhu spolnog morala kako ga definira “Teologija tijela”, a po kojemu je svaka muška ejakulacija izvan vagine također neprihvatljiva (naravno, jer onemogućava štancanje novih vjernika :roll:)

– Ispravno shvaćeni celibat nije negiranje seksualnosti, nego življenje te ljubavi na jedan drugačiji način. On izražava konačnu svrhu tijela i spolnosti koja je usmjerena na Kraljevstvo nebesko, svadbenu gozbu Krista i Crkve. Oni koji žive u celibatu, također izražavaju “bračno značenje tijela” kroz potpuno davanje drugima.

(neka mi netko objasni kako apstiniranje od seksualne ljubavi može biti življenje iste. Nadalje, da li potpuno davanje drugima podrazumijeva zavjet celibata začinjen zlostavljanjem djece spada u ispunjenje spolnosti koja je usmjerena na Kraljevstvo nebesko. Isto pitanje i za mnogobrojnu svećeničku djecu)

– Čak i ako analni seks ne podrazumijeva mušku ejakulaciju izvan vagine, još uvijek ga je veoma teško opravdati kao čin nježnosti koji je u funkciji predigre. Analni seks je čin koji po svemu više proizlazi iz nekontrolirane pohote, nego iz ljubavi koja je spremna na iskreno sebedarje.

– Teologija tijela jasno naglašava da nema seksualnog položaja koji bi sam po sebi bio loš ili dobar. Međutim, u spolnom činu treba težiti položajima koji naglašavaju sjedinjenje intimnosti i osobnosti supružnika. Bilo bi pretjerano reći da je jedino tzv. misionarski položaj prihvatljiv, ali ako muž i žena izbjegavaju pogledati se u lice tijekom seksa, onda nešto nije u redu.

Eto, drage čitateljice i čitatelji, uplovite u bračnu luku, gledajte supruga/suprugu u oči, nemojte “na stražnji ulaz” ili na “gornji” bez naknadne penetracije i ni u ludilu ne posipajte dragocjeno sjeme i seks će vam biti put božjeg spasenja :mrgreen:

Kao što rekoh, unatoč tome što se Wojitila smatrao progresistom i što njegove naputke smatraju “najodvažnijom rekonfiguracijom katoličke teologije u posljednjih nekoliko stoljeća”, iz njegovih promišljanja proizlazi obična demagogija – zabrane upakirane u savjete, Srednji vijek i zabrana slobodne seksualnosti za novo doba.

“Crkveni nauk o seksualnosti je za ljude koji nisu konformisti, koji su hrabri i žele živjeti u sretnom i stabilnom braku.”

Po gore navedenom, ne bi baš rekla da se radi o nekonformizmu.

IZVOR: Jutarnji List

Written by isisrosenkreuz

27. 5. 2010. at 11:26

Farewell, Holy Diver…

4 komentara

Lemmy (Motorhead) i Ronnie James Dio

Lemmy (Motorhead) i Ronnie James Dio

16. svibnja 2010. biti će upamćen kao gorak dan za sve ljubitelje hard rocka i heavy metala. Legendarni pjevač Ronnie James Dio izgubio je borbu protiv raka u 67. godini. Za njim ostaju mnoga glazbena remek djela među kojima valja istaknuti Heaven and Hell (snimljen s grupom Black Sabbath), solo albumi Holy Diver ili The Last In Line, te uradci s bendovima Elf i Rainbow.

Lars Ulrich (Metallica), Iron Maiden, Tony Iommi (Black Sabbath), Brian May (Queen) , Jorn Lande (ex-Ark, ex-Masterplan), Lemmy (Motorhead) samo su neki od bendova/glazbenika koji su izrazili žaljenje i sućut njegovoj supruzi i obitelji.

Sprovod će se održati u nedjelju 30. svibnja u Hall of Liberty (Hollywood).

No, postoje ljudi koji ne samo da pozdravljaju njegovu smrt, već namjeravaju organizirati protest prilikom sprovoda, izvještava UAAR. Prenosimo u cijelosti tekst koji je svanuo na webstranici Westboro Baptist Church:

Forest Lawn Memorial-Park, Hollywood Hills 6300 Forest Lawn Drive WBC to picket this public memorial to remind you who worship that old Serpent, Satan, that your time is very short. You know 67 year old, Satan-worshiping (or at least one of their enablers) Ronnie James Dio (of showing his devil horns to the world each time he goes in public) Black Sabbath fame is dead, right? We’ll be there! Just because the chances of any of God’s elect being amongst this group of heavy metal sycophants is slim to none does not mean they should not get some good words. Yes, it is true that Ozzy Osbourne did “accidentally” bite off the head of a bat, but THAT is the least of their sins (little nasties!), they currently do not do that, but they throw raw meat to the audience and encourage violence of EVERY FORM! Here you have the list of admitted sins of this now dead and in hell pervert: 1) He hates his neighbor(s) starting with Ozzy Osbourne 2) He hates God. Pay especial attention to the fact that he changed his original sir name from Padanova to Dio, which means “God” in Italian. 3)Ronnie the simpleton enabled, and encouraged Sorceries: everything he was about including the little finger horn thing (he got this from his mother which is an incantation to ward off the “evil eye”) to the drugs, bloody raw meat and his fellowship with those pentagram necklace wearing freakish band members. Yes, Ronnie James Padanova (NOT DIO) is currently residing in hell. When all those who worship him and his false gods meet him in hell it will be just like this: Isaiah 2:12 For the day of the LORD of hosts shall be upon every one that is proud and lofty, and upon every one that is lifted up; and he shall be brought low: Isaiah 14:11 Thy pomp is brought down to the grave, and the noise of thy viols: the worm is spread under thee, and the worms cover thee. Praise God all ye, His people. The Great Day of the Lord draws nigh. AMEN!

Svaki komentar je suvišan.

Nadalje, na webu kruži letak u kojem se navodi kako je Dio promovirao pobunu protiv Boga u obliku ateizma, znaka rogova i drugih oblika idolatrije. Letak je dostupan na ovoj lokaciji. Naoružajte se vrećicom za povraćanje prije čitanja sadržaja.

Za kraj, smatram da nije potreban nikakav punchline.

Možda je najbolje da njegova besmrtna glazba kaže svoje.

R.I.P. Ronnie…

Written by Teomondo Scrofalo

22. 5. 2010. at 19:10

Opasnosti modernog doba

5 komentara

Kako medicina srećom ide naprijed, znanstvenici dolaze do sve većih postignuća. Danas je upravo jedan takav znanstvenik, molekularni biolog Craig Venter, objavio da je stvorena prva umjetna stanica – bakterija Synthia.

Ova oku nevidljiva stanica je prvi korak prema stvaranju sintetskih mikroorganizama koji bi se koristili u proizvodnji biogoriva, kao gutači suvišnog ugljičnog dioksida iz atmosfere, za pročišćavanje vode te, što je možda najvažnije, za dobivanje novih lijekova.

Naravno, ovu priču punu nade za dobrobit čovječanstva netko mora odmah diskreditirati i ocrniti, a tko bi to mogao bolje od naših dežurnih dušebrižnika.

Odmah nakon objave ove iznimno važne vijesti, visoki prelati RKCa u Italiji odmah su izrazili svoju zabrinutost i uznemirenost upozoravajući:

“Ovo je skok u nepoznato koji može biti destruktivan.”

(da, za sva ona hodočasnička mjesta koja crpe ogromne novce iz tuđe bijede uzrokovane bolešću, na primjer)

Biskup Domenico Mogavero ide korak dalje (ili unatrag, ovisno o točki gledišta :mrgreen:):

“U pogrešnim rukama, sadašnja novost može sutra uzrokovati destruktivan skok u nepoznato. Čovjek je Božji stvor, ali nije Bog: on je čovjek koji može dati život rađanjem, a ne umjetnim stvaranjem.”

Nadalje, njegov zaključak ne ostavlja mjesta dijalogu:

“Ljudska narav daje dostojanstvo ljudskom genomu, a ne obratno. Manipuliranje životom, eugenetika, jest noćna mora protiv koje se moramo boriti.”

I kao što fetus ima svoje gorljive branitelje, možda i bakterija dobije zastupnike koji će zastupati njene interese i tražiti da ju znanost ne iskorištava.

U odnosu na Mogavera, malo je mudriji bio Federico Lombardi, predstojnik tiskovnog ureda Svete Stolice koji preporučuje da se o Venterovom otkriću ipak treba saznati nešto više kako bi se donijeli zaključci. Osobno, zanima me na temelju čega Crkva polaže pravo da komentira znanstvena otkrića, naročito ako uzmem u obzir kako se Crkva odnosi prema bilo kojem znanstvenom komentaru upućenog njoj samoj.

Inače, Craig Venter je već jednom bio optužen da se “igra Boga” zbog svojih zasluga u sekvenciranju ljudskog genoma.

Ipak, draže mi je kada se gospodin Venter igra Boga i stvaranja nego kada se božji namještenici igraju našim životima i novcem 😉

IZVOR: Dnevnik.hr, Jutarnji List

Written by isisrosenkreuz

21. 5. 2010. at 14:13

Blajburška molitva za European Bank

with one comment

Nabasao sam na simpatičan tekst o trenutnom stanju post-Jugoslavenskib država u (po meni) jako kvalitetnim Novosstima. Iako tekst nije striktno vezan uz religiju i religijske organizacije, proziva ih kao jednu od tri pojave ujedinjene u slabljenju i osiromašivanju običnih ljudi, a s konačnim ciljem lakše (ili čak u potpunosti neometane) manipulacije. U konačnici, gledanje religijskih organizacija bez prizme ostatka naše stvarnosti ionako nema previše smisla, pa mi se navedena analiza utoliko više čini prikladna za ovaj blog.

Tekst prenosimo u cjelosti:

Blajburška molitva za European Bank

Što je zajedničko trima događajima koji su se odvili prošloga tjedna: skupu na Bleiburgu, zagrebačkom sastanku Evropske banke za obnovu i razvoj i katoličkim misama, koje se redovno održavaju? Zajedničko im je da su to događaji u organizaciji privatno-(nad)državnih partnerstava, gdje “kozmopolitske” organizacije, poput banaka, crkvi i udruga za promicanje povijesnog revizionizma i rasizma, ponekad potpomognute i našim novcem iz proračuna, ponekad i same “donatori“ našem posustalom društvu, svestrano raspravljaju i kroje našu sudbinu. Ekonomsku, moralnu i metafizičku. Da, i uvijek uz prisustvo vladajućih. Koje još zovemo i političkom strankom, iako se oni višedecenijski deklariraju kao etnički klub. Na Bleiburgu je bio i govorio saborski zastupnik HDZ-a Ivan Jarnjak, na bankarskom skupu HDZ-ov ministar financija i potpredsjednik Vlade Ivan Šuker, a na misi je bila premijerka, članica HDZ-a, Jadranka Kosor. Ovu zadnju vijest nismo provjerili, no ako je prošli tjedan propustila odlazak u crkvu, neka nas javno demantira.

No, nije okolnost što se HDZ-ovci pojavljuju u različito bitnim ulogama na ova tri mjesta, jedino što označava rečene skupove. Jer, njih nešto i razlikuje. Razlikuju ih ideologije u ime kojih nastupaju. Nazovimo, u light verziji, ideologiju blajburškog skupa nacionalističkom, katoličke crkve klerikalnom, a skup evropskih bankara neoliberalnim. Naravno, hard verzija govorila bi o tri kandidata za neku od varijanti danas vladajućeg post-fašizma. Jer, sve tri ideologije – katolicizam, nacionalizam i neoliberalizam – zasnovane su na nekom od oblika isključivanja. Sve tri nas uvjeravaju da nekoj skupini ljudi ne možemo pripisati ljudskost. U katolicizmu su to žene, istospolno usmjereni, pripadnici drugih vjera, prije svega islama. U nacionalista su to svi koji dolaze s istoka i juga, iz Azije i Afrike, Romi, te naravno svi nehrvatski post-Jugoslaveni (zato se na “hrvatskom” Bleiburgu ne spominju npr. “srpske” žrtve).

U neoliberala “neljudi” su beskućnici, siromašni, nezaposleni, svi koji preživljavaju od socijalne pomoći. Sve su te skupine ljudi, kojih je svakim danom sve više, stranci u “nacionalnom tijelu”, koje je zato sve manje i sve “ugroženije”. Prošla su ona sjajna vremena kada su problem bili samo Srbi. Sada se granica između nas i njih zaoštrava, a broj izroda sa hrvatskim državljanstvom raste. Nije slučajna, na globalnoj ravni, veza između kapitalističke neoliberalne i naoko pred-kapitalističke, konzervativno-katoličke i ekstremno-desne, rasističke ideologije. Na prvi pogled neoliberalnost zagovara punu slobodu izbora, izbor životnih stilova i spolnih usmjerenja, dok konzervativci, naprotiv, čuvaju strogu granicu između dozvoljenog i nedozvoljenog, normalnog i patološkog.

No, dublja od razlike je sličnost. Ta sličnost govori o dvije vrste ljudi: zaslužnima i nezaslužnima, pobjednicima i poraženima. U toj podjeli uspijevaju oni bliži novcu i moći. Siromašni – bez obzira na vjerski status – iskorištavaju državu, rado bi živjeli bez rada na račun bogatih, koji su svoje bogatstvo stekli teškim i marljivim radom. Sve tri ove ideologije, kakve su danas, vide u smanjenju socijalnih prava uspostavljanje neke više društvene pravde. Ukidanje socijalne države u njihovom je nepisanom post-političkom programu.

U pitanje dolaze temelji socijalne države, prije svih politička i demokratska jednakost. Zato sada ljudska prava postaju sve više arbitrarnima, ovisna od samovolje onih koji imaju moć da društvu nametnu svoju interpretaciju “pravičnosti”. Ako ima i gladnih, a politički lojalnih i bogobojaznih Hrvata, kako pomagati “ostalima”? Kapitalu, kada ih još uopće treba, najbolje služe dehumanizirani ljudi bez prava, kojima se lako manipulira. Npr. oni koji su zaposleni, a siromašni.

Slovenska socijalna radnica Vesna Leskošek ovako sažima kriterije prekarnosti (nepredvidivo i nesigurno egzistencijalno stanje koje otežava materijalno i psihološko blagostanje pojedinca) rada: nesigurnost zaposlenja (poslodavac vas može otpustiti u svakom trenutku, ako mu više niste potrebni); funkcionalna nesigurnost ( poslodavac vas može premjestiti s jednog radnog mjesta na drugo, po svojoj volji); opasnost radnog mjesta (spram drugih ljudi, okoliša); neredovitost isplate zarađenog; ugrožen ili onemogućen pristup pogodnostima iz rada (bolovanje, godišnji odmor, otpremnina, mirovina); nestalnost radnog vremena; ograničena mogućnost kolektivnog ugovora, pritužbe i kolektivnog zastupanja interesa; ograničena mogućnost pristupa novom znanju, obrazovanju i osposobljavanju.

To je kratak opis trenutne sudbine nas, većine stanovnika ove zemlje, zaposlenih, a siromašnih. Ne samo novcem, već i društvenošću. To je i opis neposredne budućnosti, u kojoj će se, zbog povoljnih društvenih i političkih uvjeta za povećanje prekarizacije poslova i smanjenje socijalne sigurnosti zaposlenih i nezaposlenih, broj zaposlenih, a siromašnih, povećavati. Na tome projektu rade sve tri spomenute, u nas vladajuće, ideologije: neoliberalizam, nacionalizam i klerikalizam. A HDZ ima svoje predstavnike u svima i prošli tjedan svi su radili.

Autor: Srećko Pulig

Što više reći, nego da slabi, uplašeni i osiromašeni — ali radno sposobni — ljudi, po mogućnosti i taman zdravi da dožive kraj radnog vijeka ili malo kraće (ali nikako ne puno dulje), najbolje služe svima osim sebi.

Sretna budućnost svima nama uspavanim ljepoticama i ljepotanima!

Morbidnost na novoj razini

8 komentara

Što se s “običnim”(“poštenim”, heteroseksualnim) čovjekom dešava nakon smrti? Neki vjeruju da ništa, dok će Vas mnogi pokušati uvjeriti da ćete gorjeti u Paklu za svaku, pa i najmanju greškicu (pri čemu zlostavljanje djece nije dovoljno velik grijeh ako ste obučeni u prikladnu, zaštitnu halju), neki će Vas pokušati uvjeriti da Vas čeka gomila djevica (a to su, po definiciji, žene potpuno neiskusne u seksu),…

No što kada umre neki grešnik epskih razmjera? Što ako umre, saklonimebože — peder?

Ovisi, naravno, gdje umre. U Senegalu, miroljubivoj zemlji pobožnih ljudi (94% muslimani, 5% kršćani (pretežno katolici),… izvor: CIA – The World Factbook) otprilike se zna što slijedi: uljudni sugrađani mrtvo će tijelo pristojno iskopati, malo po njemu pljuvati, vući ga po cesti i zatim istovariti na prikladno mjesto… npr. pred roditeljsku kuću.

Madieye Diallo’s body had only been in the ground for a few hours when the mob descended on the weedy cemetery with shovels. They yanked out the corpse, spit on its torso, dragged it away and dumped it in front of the home of his elderly parents.

Nema tu nekog skrivanja. Stvar se lijepo snimi, pusti se u opticaj, a sve u slavu i čast narodne kulture i ljubavi prema bližnjem… i, je l’ te, da se malo uplaši ostale grešne duše:

The scene of May 2, 2009 was filmed on a cell phone and the video sold at the market. It passed from phone to phone, sowing panic among gay men who say they now feel like hunted animals.

“I locked myself inside my room and didn’t come out for days,” says a 31-year-old gay friend of Diallo’s who is ill with HIV. “I’m afraid of what will happen to me after I die. Will my parents be able to bury me?”

Znam da je neke strah “onoga nakon smrti”, no ovo je premašilo i granice koje bih, kao zagriženi pesimist, očekivao od ljudi.

I, da ne bi bilo zabune, nije ovo gore izolirani slučaj. U posljednje dvije godine barem su četiri tijela homoseksualnih muškaraca “tretirana” na taj način, a aktiviste posebno brine da je to baš Senegal. Naime, iako je homoseksualnost zabranjena zakonom, Senegal je bio država relativno niske netrpeljivosti prema homoseksualnoj populaciji:

In the past two years, at least four men suspected of being gay have been exhumed by angry mobs in cemeteries in Senegal. The violence is especially shocking because Senegal, unlike other countries in the region, is considered a model of tolerance.

“It’s jarring to see this happen in Senegal,” says Ryan Thoreson, a fellow at the International Gay and Lesbian Human Rights Commission who has been researching the rise of homophobia here. “When something like this happens in an established democracy, it’s alarming.”

Even though homosexuality is illegal in Senegal, colonial documents indicate the country has long had a clandestine gay community. In many towns, they were tacitly accepted, says Cheikh Ibrahima Niang, a professor of social anthropology at Senegal’s largest university. In fact, the visibility of gays in Senegal may have helped to prompt the backlash against them.

Problemi su krenuli nakon što je lokalni tabloid objavio fotografije… gay vjenčanja! Strašno, znam… Ahmadinejad bi se zgrozio nad državom u kojoj uopće postoje homoseksualci!

The backlash dates back to at least February 2008, when a Senegalese tabloid published photographs of a clandestine gay wedding in a suburb of Dakar, the capital. The wedding was held inside a rented banquet hall and was attended by dozens of gay men, some of whom snapped pictures that included the gay couple exchanging rings and sharing slices of cake.

The day after the tabloid published the photographs, police began rounding up men suspected of being homosexual. Some were beaten in captivity and forced to turn over the names of other gay men, according to research by the International Gay and Lesbian Human Rights Commission.

Efikasna neka policija. Tko zna proganjaju li tako brzo i, štajaznam, zlostavljače djece, silovatelje žena ili barem korumpirane političare? Ne? Ne čudi me…

Susjedna Gambija je izbjeglice srdačno puknula nogom u onaj dio tijela od kojeg zazire i naša europeizirana premijerka:

Gays immediately went into hiding and those who could fled to neighboring countries, including Gambia to the south, according to the New York-based commission. Gambia’s erratic president declared that gays who had entered his country had 24 hours to leave or face decapitation. Many returned to Senegal, where they lived on the run, moving from safehouse to safehouse.

Religijski vođe uprli su sve snage kako bi riješili problem, parirajući Hitleru i njegovom “konačnom rješenju” židovskog “problema”:

In March 2008, Senegal hosted an international summit of Muslim nations, which prompted a nationwide crackdown on behaviors deemed un-Islamic, including homosexuality.

Naravno, nisu tu motivi samo duhovni. Hej, pa ne iskopa se leš u zamjenu za molitvu! Ne, ima tu itekako svjetovnih motiva. Jedna od svrha je slična našim neredima na nogometnim utakmicama i kobajagi “antikorupcijskim” progonima redom bivših dužnosnika (odvlačeći pažnju nacije od ustavnih promjena i donošenja kojekakvih “antikriznih” mjera za pojačavanje krize i siromaštva):

The crackdown also coincided with spiraling food prices. Niang says political and religious leaders saw an easy way to reach constituents through the inflammatory topic of homosexuality.

“They found a way to explain the difficulties people are facing as a deviation from religious life,” says Niang. “So if people are poor – it’s because there are prostitutes in the street. If they don’t have enough to eat, it’s because there are homosexuals.”

Imams began using Friday sermons to preach against homosexuality.

“During the time of the Prophet, anytime two men were found together, they were taken to the top of a mountain and thrown off,” says Massamba Diop, the imam of a mosque in Pikine and the head of Jamra, an Islamic lobby linked to a political party in Senegal’s parliament.

“If they didn’t die when they hit the ground, then rocks would be thrown on them until they were killed,” says Diop, whose mosque is so packed during Friday prayer that people bring their own carpets and line up outside on the asphalt.

Sermons like Diop’s were carried on the mosque’s loudspeakers as well as in Senegal’s more than 30 newspapers and magazines.

Govor mržnje? Ma neeeee… pa to je imam. Religija mira, ne?

Evo još dva slučaja:

Around this time, in May 2008, a middle-aged man called Serigne Mbaye fell ill and died in a suburb of Dakar.

His children tried to bury him in his village but were turned back from the cemetery because of widespread rumors that he was gay. His sons drove his body around trying to find a cemetery that would accept him. They were finally forced to bury him on the side of a road, using their own hands to dig a hole, according to media reports.

The grave was too shallow and the wind blew away the dirt. When the decomposing body was later discovered, Mbaye’s children were arrested and charged with improperly burying their father.

In the town of Kaolack three months later, residents exhumed the grave of another man believed to be gay. In November 2008, residents in Pikine removed a corpse from a mosque of another suspected homosexual and left it on the side of the road.

Uh, sumnjalo se da su bili homoseksualci! Dobro su djeca i prošla…

Afrika je poznati religiozni playground. AIDS je raširen (u Senegalu slučajno ne) u toj mjeri da neke zemlje imaju i dvoznamenkasti postotak zaraženih, dobrim dijelom zbog katoličkih laži protiv kondoma, a homoseksualne osobe su stigmatizirane i progonjene kao posljedica i islamskog i kršćanskog progona,… U čak 37 država je homoseksualnost zabarnjena zakonom! Zamislite da Vas netko zabrani zakonom jer imate plavu kosu ili madež na sred čela.

I još jednom da podsjetim: jedno je religija mira, a druga religija ljubavi.

Gade mi se svi skupa. Tko ima živaca i želuca, pročitajte cijeli članak ovdje.

Written by Charon l'Cypher

11. 5. 2010. at 3:48

%d blogeri kao ovaj: