Irreverent Impiety

Repozitorij stvari o kojima ne žele da razmišljate.

Na rubu pameti

with 6 comments

Dejan Vinković ponovo je uzburkao baru.

Ukratko – Programskom vijeću HRT-a uputio je obrazloženu pritužbu zbog emitiranja emisija “Na rubu znanosti” u kvoti obrazovnog programa i predlaže razmatranje svrsishodnosti ove emisije te koncepta znanstveno obrazovnog programa.

Na raznim internetskim forumima razvila se žestoka rasprava koja je pokazala razmjere nerazumijevanja osnovnih pojmova kao što su npr. znanost i pseudoznanost, a težnju autora pisma da se stvari nazovu pravim imenom i svrstaju tamo gdje im je mjesto te odgovarajuća podrška znanstvenika, okarakterizirane su kao inkvizicija.

Tako je i novinarka Jasna Babić reagirala člankom «Krešimir Mišak na znanstveno utemeljenoj lomači?»

No iako se članak sastoji i od takvih neadekvatnih primjera kao što je izvlačenje nekakvog slučaja iz 18. stoljeća kada je neka nepismena seljanka znala riješiti problem koji nisu znali riješiti liječnici čime se “dokazuje” štetnost znanosti, gospođa Babić napisala je nešto što dotiče bit nesporazuma:

Tako se kolektivna reakcija domaćih znanstvenika, kao refeleks njihovoga samodoržanja, svodi na jedno-jedino: da Mišak na neznanstveni, odveć popularni način prezentira granice i ograničenja znanosti, čineći ih očitijima nego što izvišena mudrost to sebi može dopustiti.

Granice i ograničenja znanosti – to su “key words”. Da, znanost ima ograničenja i granice. Kao što i «pravo» novinarstvo ima svoje granice i ograničenja.

Novinar, poput znanstvenika, mora dati točnu i istinitu informaciju, provjeriti je iz više izvora i tek onda ponuditi čitateljstvu.

One koji se ne drže tih pravila već im je najvažnije da nešto bude zanimljivo i čitano (= komercijalno) «ozbiljni» novinari nerado smatraju «svojima», a oni novinari koji nasjednu na neistinite izvore osramote i sebe i cijeli novinarski ceh (slučaj Butković, «long time no see, dear Ivo»).

Svojevremeno se i gospođa Babić u HND-u bunila protiv žutila i zalagala za profesionalizam u novinarstvu. Njena uzvišena mudrost ne voli neprofesionalnost u svojoj branši, ali istom se kriteriju ruga kada se radi o drugoj profesiji.
I pri tome postupa pseudonovinarski dovodeći slučaj u vezu s inkvizicijom – jer da je pitala i “drugu stranu”, znala bi da nitko nije tražio ukidanje emisije, a sankcioniranje “heretika” Mišaka nikome nije bilo ni u primisli.

No, osim ovakvih stvari, šokiralo me sljedeće:

Znanstvenici su kao potporu kolegi Vinkoviću napravili on line peticiju koju je u vrijeme pisanja ovog teksta (peticije su još uvijek aktivne pa se rezultati mijenjaju) imala 264 potpisa, a kontrapeticija (za podršku Mišaku) 7178 potpisa ili 27 puta više.

Evo što je ponuđeno za potpisivanje:

Mi ljudi koji smo posvetili život znanosti, razočarani smo činjenicom da HRT već godinama obmanjuje javnost i odgovorne strukture vlasti predstavljajući emisiju ‘Na rubu znanosti’ kao dio znanstveno- obrazovnog programa. U toj emisiji se na nekritički način predstavlja sadržaje koji su do te mjere besmisleni da bi ih i osnovnoškolci jasno mogli prepoznati kao takve, kad ti sadržaji ne bi bili prezentiran na manipulativan način. Jedna od tipičnih tema koja se provlači kroz većinu emisija je zavjera službene znanosti protiv osoba koje gostuju u spomenutoj emisiji. Znanstvenici su ljudi sa svim svojim manama i vrlinama i očekivati da će svi oni zatomiti svoje nezgodne karakterne osobine kako bi se udružili u tajno društvo i onemogućili nekom da njegov perpetuum mobile, ili uređaj koji radi na sličnom principu, ne ugleda svjetlo dana, ili bar stranice stručnog časopisa – samo je tužan dokaz koliko je spomenuta emisija neprimjerena za znanstveno- obrazovni program.

Kontrapeticija: za potporu Krešimiru Mišaku, autoru i voditelju sporne emisije:

Bilo je pitanje vremena kada će lucidni i elokventni, a uz to i prilično odvažni Krešimir Mišak, zasmetati znanstvenike iz instituta “Ruđer Bošković”. Osobno sam, iz pouzdanih izvora upoznat s događajima na tom institutu, gdje je gotovo nemoguće dobiti stalan posao, ako niste član nekog “prirepka framasona”, poput “Rotary Cluba” ili “Lionsa”. Rad Krešimira Mišaka pratim već godinama, i upravo je on bio osoba koja je na polju razotkrivanja “teorija međunarodne zavjere” u Hrvatskoj, donijela najviše pouzdanih i vjerodostojnih informacija. Činjenicu da mu je državna televizija dala emisiju, pa makar i u izrazito nepopularnom terminu, možemo zahvaliti energiji nekolicine entuzijasta sa državne televizije, koji su srećom upućeni u sve zakulisne radnje koje vode prema Novom svjetskom poretku.
… …
Dugo je godina naš Krešimir, osim po znanstvenom, hodao i po “rubu životne opasnosti”, jer teme koje je on u Hrvatskoj pretvorio u “mainstream”, a time posredno olakšao i rad našeg portala, jako su opasne za mnoge političare, znanstvenike i javne ličnosti, koje u Hrvatskoj već godinama bogato profitiraju ne zbog svog velikog znanja i kvalitete, već samo na osnovu svoje povezanosti s gore spomenutim tajnim i polutajnim društvima. Najnoviji napad hrvatskih znanstvenika na lik i dijelo Krešimira Mišaka (jučer je čak pokrenuta i peticija protiv njega, što je vrhunac antidemokracije i graniči sa fašizmom), dokaz je da je ovaj neumorni momak, alkarskim rječnikom govoreći “pogodio u sridu”.

Romano Sole
Glavni urednik HRsvijeta

Da bi bilo jasnije kakav je portal HRsvijet koji je ponudio peticiju za potporu Mišaku, evo nekoliko citata iz najnovijeg feljtona koji je inspiriran postavljanjem monolita u Rijeci što je bila najava i uvertira u dvomjesečni program posvećen Arthuru C. Clarku i Nikoli Tesli.

Jako je zanimljivo što se usporedo s ovim postavljanjem monolita, dešavaju i dramatične stvari na najvećem planetu Sunčevog sustava, Jupiteru, koji je ovih dana u potpunosti ostao bez jednog od svojih dvaju glavnih pojasa oblaka, astronomima poznatog kao – južni ekvatorijalni pojas.

Svi oni koji su gledali film “Odiseja u svemiru 2010”, odmah će povezati ova dva, naizgled odvojena događaja, jer se u filmu “Odiseja u svemiru 2010.”, planet Jupiter transformira u “novo sunce”. Mnogi alternativni portali već godinama pišu o tajnim pokušajima američke vlade da se od Jupitera stvori planet nalik Suncu.

Zanimljivo, znaju kako bi Jupiter pretvorili u planet nalik Suncu (?!) , a nemaju ideju kako začepiti rupu u Meksičkom zaljevu …

Ovo nas navodi na razmišljanje, da nas tajne službe i svemriske agencije svjesno drže u neznanju, kako bi izbjegle paniku i mogući otpor događajima koji uskoro slijede, a čiji je krajnji cilj uspostava Novog svjetskog poretka, koji bi se mogao proširiti i van granica naše planete. Naime, ako se od Jupitera, serijom nuklearnih eksplozija uspije napraviti “alternativno sunce”, to bi vjerovatno predstavljalo i otvaranje mogućnosti života na drugim planetama, kojih bi “obasjavalo” novo sunce – Jupiter.

Sve to skupa i ne bi bilo toliko strašno i pogubno, kada ne bi postojao Bog i kada se ne bismo zvali Kršćanima. Tada bi cijela ova priča predstavljala za nas nešto pozitivno, pa bi se sa milijunima drugih ljudi uskoro radosno poklonili novoj Jutarnjoj zvijezdi. Naime, u poglavlju XIV starozavjetne knjige proroka Izaije, stoji doslovno slijedeće:
“Kako pade s nebesa, O Lucifere, sine jutra!”
Ime Lucifer u doslovnom prijevodu znači “dnevna zvijezda”, a iako znamo da se njegovo ime poistovjećuje ponajprije sa planetom Venerom, mnogi su astrolozi i ezoteričari kroz povijest ukazivali i na mističnu povezanost Lucifera s planetom Jupiter. Zar zaista onda imamo pravo biti toliko naivni te misliti da je epilog Clarkove “Odiseje u svemiru 2010.” zaista plod puke mašte i imaginacije? Naime, Clarkova knjiga završava epilogom, u kojem se doslovno govori o stvaranju sunca zvanog Lucifer, a koje se nekad nazivalo planetom Jupiterom. Jako je u cijeloj priči bitna i činjenica da se šesti Jupiterov mjesec naziva – Europa. Clarke apostrofira upravo taj Jupiterov mjesec, kao mjesto potencijalne civilizacije. Na kraju se knjige opet pojavljuje simbol “monolita”, koji je čuvar Europe za sva vremena i buduće generacije.

I tako u još dva nastavka:

drugi dio
treći dio

Treći dio završava vapajem autora:

Ali sad zaista nemate više opravdanja, jer sam vam u nekoliko dana izrekao stvari do kojih sam ja dolazio godinama. Te stvari i informacije, ključne za opstanak čovjeka i ljudskosti, nećete zasigurno naći na javnoj televiziji, vodećim hrvatskim portalima i novinama. Oni će svi Borisa Kolaka (autora feljtona, op.a.) sutra ignorirati ili ga proglasiti luđakom, što im je ista glupa i prozirna medijska taktika već stotinu godina. Ako i vi, dragi čitatelji povjerujete toj naivnoj i stotinu puta “prežvakanoj” taktici masovnih medija ,onda zaista nema nikakve nade za ovaj svijet, propali smo…. Stoga vas molim, apeliram, pozivam, preklinjem – PROBUDITE SE!!!

Autor nam je zaboravio dati recept što treba učiniti kada se probudimo – čak je i DonQuiote imao konkretnijeg neprijatelja.

Jedan je član portala Connect, antiznanstveno izjašnjavanje ovako je prokomentirao:

Ironicno je da ti ljudi svoje stavove obznanjuju preko interneta, pisuci na kompjuter i gledajuci u monitor, slusajuci radio u pozadini, i uzivajuci u zivotnom vijeku koji je vec naveliko prosao pre-civilizacijski razinu.
Sve su to beneficije koje su donijele znanosti i tehnologija, a koje nisu postojale u prosloj eri praznovjerja koju zastupa Misak.

I znači u utakmici Znanje : Teorija zavjere, pobjednik je Teorija zavjere i to rezultatom 7178:264

No treba li se zaista čuditi takvim rezultatima? Zapravo i ne, jer živimo u državi u kojoj ministar zdravstva svoje religijsko opredjeljenje u parlamentu stavlja ispred struke, u kojoj je zemlja znanja samo isprazna floskula, u kojoj ravnateljica u školi postavlja bioenergetsku zaštitu, u kojoj se javna televizija ruga najvećem znanstvenom eksperimentu, a uvaženi akademik fizičar lamentira o uskoj povezanosti vjere i znanosti

Written by Ajgor

29. 5. 2010. at 10:05

6 Odgovora

Subscribe to comments with RSS.

  1. To spada u blagodati demokracije: svakog se smatra kompetentnim za odlučivanje samo zato jer je navršio osamnaest godina. Slično i kod peticija. Imamo popularnu zabavu za mase s jedne strane i “dosadnu”, “elitističku” znanost (koja “samo razbacuje državne novce”) s druge strane. Rezultat je još i dobar.

    Zamisli dvije peticije: “Hoćemo reprizu Marisol” (sorry, to je zadnja mexička sapunica za koju sam čuo) i “Hoćemo tjedni izvještaj s najjačih znanstvenih konferencija koje su se taj tjedan održale u svijetu”. Ajde pogodi koji bi omjer potpisa bio.

    Dodajmo k tome i grešku u koracima autora peticije. Naime, nazvao ju je “Podrška znanstvenika pismu pritužbe u vezi emisije “Na rubu znanosti”, a u tekstu kaže “Mi ljudi koji smo posvetili život znanosti…”. To znači da drugi nisu pozvani potpisati i samim time se apsolutno gubi mogućnost da se skupi više potpisa nego na protupeticiji.

    Naravno, ako se priča o znanosti, i 10 znanstvenih potpisa vrijedi više od 10.000 laičkih, samo što to u ovoj državi (skoro) nikoga ne interesira. Gledat će se broj, a ne i kompetentnost potpisnika za davanje mišljenja na zadanu temu. I još će neki zatucanac skupljati populističke bodove jer, eto, brani “glas naroda” protiv “povampirenih znanstvenika” (a svi znamo da su to oni čudaci koji u bijelim kutama cijele dane rade na tome da unište svijet).

    Charon l'Cypher

    29. 5. 2010. at 12:43

  2. […] Irrevernet Impiety prenio zanimljiv komentar o prigovoru Dejana Vinkovića na termin emitiranja emisije “Na rubu […]

  3. Mene ne čudi da ljudi doživljavaju Mišakovu sprdnju od emisije kao legitimni znanstveni program. Živimo u zemlji u kojoj se hdz doživljava kao legitimna politička stranka.🙂 Hoću reći da trenutno imamo većih problema. Glavna zamjerka znanstvenicima je su trebali graknuti ranije i u puno većem broju.
    A što se tiče HRsvijeta, mislim da je natjecanje gotovo i da smo pronašli najzabavniju web stranicu u Hrvatskoj! Nagrada za autore je trajni boravak u ustanovi zatvorenog tipa. Farmakološka terapija je dodatni bonus

    astounded100

    30. 5. 2010. at 22:15

    • Znanost, ili točnije – znanstveni pristup problemima ima svoje mjesto i u politici. Tako se npr. umjesto donošenja zakona pa njihovog povlačenja kad se zaključi da ne valjaju može koristiti simulacija.
      Metoda pokušaja i pogrešaka, tako draga našoj Vladi i osobito ministru Milinoviću, najštetnija je, najskuplja i najgluplja … i primjerenija je nekim nižim životnim oblicima.

      Ajgor

      31. 5. 2010. at 14:00

  4. Na kraju teksta, nepravedno sam izostavio Pavunu koji s Paarom čini nerazdvojan par.
    Čitajući tako rasprave o znanosti i pseudoznanosti, naišao sam na ovaj Pavunin uradak koji vrijedi u cijelosti pročitati:

    http://www.malitisak.hr/index.php?Itemid=62&catid=92:religije&id=869:qvjera-je-iznad-znanostiq-davor-pavuna&option=com_content&view=article

    Evo citata koji će vas zainteresirati za čitanje:

    “Shvatio sam da je Isus Krist najveći univerzalni znanstvenik. … … Ne može atom biti bez Božje milosti – govorim kao fizičar! Leopold Mandić, svetac (bio sam nedavno u Herceg Novom). Njegovo tijelo, kada je umro, nije se raspalo! To je dokaz da je metafizika iznad fizike. Po fizici bi se tijelo moralo raspadati, no ovo je primjer da Božja Milost daje Znak. … … Idući put kad slušate vašeg lokalnog svećenika, idući put kad slušate ili čitate Bibliju, nemojte reći da vam sluga Božji, fizičar svjetski dokazan, vaš brat Davor Pavuna nije rekao: Dragi Bog je živ, ovdje među nama! I beskonačno, beskonačno, beskonačno beskonačan! A znate onu matematičku? Nula i beskonačno je beskonačno. Kad sam Kristov, beskonačan sam. I to je istina o meni. Ne što sam pametan, ne što sam školovan, ne što sam uspio – ne! Sluga sam Božji! Dane su mi predispozicije, govorim nekoliko jezika, sviram gitaru i znam fiziku kako treba. … … Isusu Kristu se molimo – i Očenaš, i dragi Isuse, pomozi nam. Na Odjelu za fiziku, na Odjelu za fundamentalne znanosti! Molimo za one koji su hipnotizirani u boljševizmu i redukcionističkom materijalizmu. Oni nisu ničega svjesni i za njih moramo moliti. … … Ja sam fizičar; znam redove veličina, znam kako je koja sila u odnosu na koju silu. Nema veće sile nego Kristove… Ne možemo biti bez Isusa. To mi ne vidimo, to je misterij… To je milost poznavanja fizike. Kad sam to shvatio iz fizike – odjednom sam zavapio: uauu! Bog je govorio istinu! ” itd. itd.😀

    I dok se Paar u tekstu koji sam “linkao” trudi ostaviti dojam “učenosti”, Pavuna je “skinuo” stil Zlatka Sudca.

    Ajgor

    2. 6. 2010. at 10:27

  5. […] pet mjeseci u javnosti je odjeknuo apel fizičara Dejana Vinkovića da se emisija “Na rubu znanosti” Krešimira Mišaka premjesti iz obrazovno znanstvenog […]


Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: