Irreverent Impiety

Repozitorij stvari o kojima ne žele da razmišljate.

Archive for Srpanj 2010

Hrvatska danas

5 komentara

Moram iskreno priznati, drage čitateljice i dragi čitatelji, da sam jako zbunjena.

Nerijetko nas mediji obasipaju svakakvim, često kotradiktornim informacijama, no neke znaju biti radikalna suprotnost.

Naime, iako se na zadnjem popisu stanovništva u Hrvatskoj od 4.437.460 anketiranih njih čak 3.897.332 izjasnilo kako pripada rimokatoličkoj vjeri, kardinal Josip Bozanić je izjavio kako su katolici u Lijepoj našoj – diskriminirani!

Bozanić nas upozorava na  činjenicu da, osim progonstva u drugim zemljama svijeta, katolici bivaju proganjani i šikanirani i u Hrvatskoj, državi koja se ponosno busa u prsa da je predziđe kršćanstva. Veli on da su katolici u RH žrtve prijezira, diskriminacije, netolerancije, omalovažavanja i podcijenjivanja (trnovit je put do svete uloge mučenika :mrgreen:).

Po Bozaniću:

“Demokracija sve više poistovjećuje s relativizmom, pa se kršćanima oduzima njihova karakteristika: da budu zajednica društveno identificirana tj. negira im se dimenzija prisutnosti u društvu.”

Hm. Da.

S druge pak strane, isti medij isti dan prenosi vijest o neugodnosti koju su proživjeli parovi koji su odlučili na građanski oblik sklapanja braka. Naime, u gradskoj vijećnici ih je, uz sliku Voljenog Vođe Franje Tuđmana, dočekalo i raspelo. Što je najgore, to je otkriveno tek nakon obreda.

“Kad sam razvila fotografije i vidjela da mi iznad kćerine glave stoji glava dr. Franje Tuđmana, poludjela sam. Tražila sam od fotografa da sve slike na kojima se on vidi, kako se ono kaže, ‘fotošopira’, inače ne znam što bi bilo. Propao bi mi pir.”

U Trogiru su se mladenci požalili na raspelo koje ih je dočekalo prilikom građanskog obreda sklapanja braka, te je isto uklonjeno.

Nekima smeta križ, a nekima slika dr. Franje Tuđmana, i tih pritužbi ima sve više.

No, budući da ni križ ni Franjo nisu državni simbol, pitanje je zašto takva ikonografija krasi gradsku vijećnicu.

A pitam se i kako su to katolici diskriminirani ako se njihovi simboli nalaze i tamo gdje ne bi trebali – po gradskim vijećnicama, školama, bolnicama…u državi koja je, sudeći po Ustavu, sekularna.

Dokaz da se katolički svjetonazor upliće u svaki segment društva jest i reakcija Hrvatskog katoličkog liječničkog društva na skoru dostupnost na hrvatskom tržištu t.zv. “pilule za dan poslije”:

“Riječ je o abortivnom sredstvu, a nazvati ga kontraceptivom obmana je javnosti, jer se za pilulom poseže upravo uz pretpostavku da je oplodnja već nastala.”

Upravo to – pretpostavka. Stoga, “pilula za dan poslije” i je i nije abortivno sredstvo. Što u krajnjoj liniji katolike ne bi trebalo zanimati budući da oni, iz moralnih razloga, niti prakticiraju pobačaj niti koriste kontracepciju. Ili je meni nešto promaknulo 😉 Zanimljivo je da se bune protiv proizvoda kojeg ne koriste 😉

Nadalje, zanimljivo je i to moraliziranje protiv pobačaja od strane liječnika koji, da bi došli do te titule, su tokom studija i stažiranja vjerojatno obavili takav zahvat, naročito ako je riječ o ginekolozima. Zanimljivo je vdidjeti kako takve individue, koje bi trebale pomagati ljudima, odjednom otkrivaju  “savjest” i “moral”.

Eto, ovo je slika i prilika naše zemlje – s jedne strane cvile da ih se proganja, s druge nameću svoje stavove svima.

Progon…Kako da ne.

Koliko mi je poznato, u pulskoj Areni se odvijao filmski festival, a ne neka druga vrsta zabave :mrgreen:

IZVORI: t-portal, net.hr, net.hr

Written by isisrosenkreuz

28. 7. 2010. at 12:11

Ljetna ponuda: genitalno sakaćenje

4 komentara

Ljetni bi praznici za učenike i učenice trebali biti bezbrižni trenuci opuštanja, no za mnoge djevojčice to nije tako.

Guardian prenosi alarmantan (i odvratan) podatak da će ove godine, tokom ljetnih praznika, genitalnom sakaćenju biti podvrgnuto oko 2000 djevojčica školske dobi. Valja napomenuti da se radi o britanskim građankama. No, unatoč tome što zakon u Velikoj Britaniji brani ovu zvjersku praksu, te su djevojčice pripadnice nečega što, po nekim tumačenjima, uvelike šiša zakon ikoje civilizirane zemlje – te djevojčice su muslimanke. Ustvari, to su njihovi roditelji, pa automatizmom moraju biti i one.

Naravno, niti jedan normalan doktor ne bi počinio takvo nasilje nad djetetom, stoga se bogobojazni sljedbenici Muhameda moraju snalaziti kako znaju i umiju u tome da osiguraju čast mladim pripadnicama njihove zajednice – genitalno sakaćenje iz kućne radinosti, uz pomoć žileta, noževa, škara i sličnih priručnih sredstava. Nemam snage ovdje opisivati postupak, no ako vas zanima pogledajte ovdje. Kao što žena u tim zajednicama mora imati zatvorena usta, takvo mora biti i njeno tijelo. Na nesreću tih primitivaca, usta im ne mogu šivati jer je to preočito, no to ih ne zaustavlja da se okome na druge djelove tijela.

Oni dubljeg džepa uspiju čak i pronaći doktore (a takvi se ne bi trebali nazivati ni ljudima) koji su, uz novčanu naknadu, voljni izvršiti ovu protuzakonitu radnju u operacijskim uvjetima. No nisu sve curice takve “sreće”. Za neke, novac može samo kupiti čistu britvu, umjesto rabljene.

Mnoge obitelji šalju svoje kćeri na praznike kod rodbine u nekoj islamskoj zemlji, iz koje će se djevojčica vratiti bez nekoliko centimetara svojeg vlastitog mesa, zašivena i uska kako bi njena čast unutar zajednice bila očuvana.

I sve to bez njihove dozvole. Bez da ih itko išta pita.

Po dobroj staroj “Homo homini lupus”, u ovom su slučaju žene ženama najgori vuk. Majke podvrgavaju svoje kćeri tom mučenju kako one ne bi bile izopćene od zajednice, kako bi se očuvala čast obitelji, odnosno čast muškaraca obitelji. Zašiveno žensko međunožje ima moć da garantira mužjacima čast i ugled. Uz to, i veću dozu seksualnog užitka. Dobro, kako za koga. Ali ženu tako i tako nitko ništa ne pita.

Comfort Momoh radi za Guy’s and St Thomas’ Hospital u Londonu, za jednu od 16 ustanova u Velikoj Britaniji koja se suočava sa genitalnim sakaćenjem žena i svim posljedicama tog degutantnog čina. Po njenim riječima:

“Nema pravog pokazatelja o tome što se u Velikoj Britaniji dešava u vezi genitalnog sakaćenja jer se praksa drži u tajnosti. Tek sada, neki ljudi progovaraju o tome, što je dobro, jer je to naznaka promijena. Postoji veliki pritisak od strane obitelji. Započeli smo sa radom 1997. i imali smo dvije klinike, a sada imamo već 16 sjedišta.”

Zastrašujuća je činjenica da uopće postoji potreba za takvim specifičnim profilom zdravstvenih usluga.

Za neke se slučajeve genitalnog sakaćenja može pronaći medicinsko rješenje u obliku operacije, no većini tih djevojaka organizacije poput ove mogu pružiti samo psihološku i moralnu pomoć.

Leila Houssein, 29 godina, je jedna od mnogobrojnih žrtava genitalnog sakaćenja. Rad sa doktorima joj je pomogao da nekako prebrodi traumu onoga što joj je učinjeno, a podršku u životu joj pruža i sam suprug koji je odlučno stao protiv ovog zvjerstva i zakleo se da njegova djeca to nikada neće proći. Leila je danas dio grupe žena koje su se ohrabrile javno progovoriti o torturi koju su prošle. Mnogo nade polaže u buduće generacije:

“Mlade generacije, koje su rođene i odrasle u Velikoj Britaniji, navikle su na izražavanje svojih mišljenja i neće biti lako ušutkati ih. Prošli su tjedan u Bristolu majke protestirale protiv genitalnog sakaćenja i to je naznaka nečeg novog.”

Velika Britanija je dokaz da genitalno sakaćenje nije nešto što se dešava isključivo u afričkim zajednicama – takva praksa nema temelja u kršćanstvu i u islamu, ni jedna Muhamedova kći tome nije bila podvrgnuta, no predstavlja složeni mehanizam pomoću kojeg žene osiguravaju poštovanje kod muškaraca. Osigurava ženama neznatnu ulogu unutar maskilistički nastrojene zajednice. Ovom traumom plaćaju svoj skroman ulazak u svijet gdje inače ne znače ništa. Znače nešto tek kada su njihova seksualnost i njihovo tijelo podčinjeni protiv njihove volje.

Unatoč tome što je genitalno sakaćenje neprihvatljivo, niti jedna europska zemlja ga ne prihvaća kao razlog za azil.

Izgleda da će još mnoge djevojke i žene morati umirati u sebi ili baš umirati fizički prije nego Zapad prihvati njihov apel za pomoć.

Negiranje pomoći tim napaćenim ženama nas, na žalost, srozava na istu razinu onih koji su te žene uništili. A još nas više srozava opravdamo li ovakva zvjerstva kulturom, tradicijom ili religijskim obilježjem.

Ovakvo nasilje ne može imati opravdanja. Ovakvo nasilje ne može nalaziti razumijevanje.

Potrebno je o tome govoriti, potrebno je osuđivati, jer i taj mali doprinos može dati glas onima koji ga nemaju. Tim su ženama stoljećima šivali usta. Nemojmo dozvoliti da naša šutnja bude još jedan šav njihovom ponižavanju.

Izvor: guardian.co.uk

Written by isisrosenkreuz

26. 7. 2010. at 14:31

Brojevi (ni)su važni (?)

7 komentara

U tekstu “Budućnost – Srednji vijek” Isisrosenkreuz dala je svoje viđenje razultata o istraživanju religioznosti u Hrvatskoj. Kako se radi o vrlo zanimljivoj temi, a želeći izbjeći preopširan komentar, odlučio sam napisati vlastiti osvrt.

Prvo, ono što mi je pobudilo zanimanje bio je medijski prikaz ovoga istraživanja u dvije najutjecajnije dnevne tiskovine: Večernjem i Jutarnjem listu.

Večernji list objavio je tekst o rezultatima ovoga istraživanja 12. srpnja pod naslovom “Sve manje Hrvata osjeća se katolicima”. Jutarnji je 20. srpnja objavio tekst pod naslovom “U Hrvatskoj manje katolika, ali su konzervativniji: njih 50% protivi se pobačaju”.
Naslovi su samo naizgled slični, međutim dok onaj Večernjakov sugerira slabljenje vjere, Jutarnji sugerira snaženje vjere usprkos činjenici da se broj vjernika smanjuje.

Obje tiskovine dale su i grafički prikaz rezultata, ali niti jedna nije dala cjeloviti prikaz istraživanja.
Prikazi rezultata u Večernjem i Jutarnjem imaju vrlo malo zajedničkih dodirnih točaka.
Stekao sam dojam kako je Večernji birao one rezultate koji idu na štetu Crkve dok je Jutarnji postupio obratno.

Toliko o objektivnosti medija. 😉

Zanimljivim smatram odabir pitanja u vezi s ponašanjem građana u svakodnevnom životu što je prikazano u Jutarnjem.
Poznato je kako se religije vole predstavljati kao izvorište morala, no isto je tako poznato kako je to netočno. Pitanja o mitu, švercanju u tramvaju,drogiranju, nevjeri, laganju … trebala bi valjda sugerirati kako su to ekskluzivno religijske, a ne univerzalne vrijednosti koje omogućavaju bolje funkcioniranje društva.

Ako već i postoji nešto što je religijska (katolička) moralna ekskluziva, onda su to stavovi o eutanaziji, predbračnom seksu … i naravno, o pobačaju.

S obzirom na značaj koji mu pridaje kler, vjerujem kako neću pogriješiti ako pitanje pobačaja nazovem svojesvrsnim “lakmus papirom” za prepoznavanje “pravog” katolika. U tom su slučaju rezultati istraživanja katastrofalno razočaravajući i nikako ne zavrijeđuju biti istaknuti u naslovu članka sugerirajući sve veću konzervativnost Hrvata. Čak i uz predočene nove rezultate o 80% katolika, 53% koji odobravaju pobačaj kod neudanih i 50% kod udanih žena u očiglednom su nesrazmjeru.
Pri tome treba istaknuti kako pitanje o pobačaju kod udanih žena (“kad bračni par ne želi imati djece”) sugerira ovo kao metodu planiranja obitelji. Kad bi takvo pitanje postavili u bilo kojem feminističko-ateitističkom društvu, mogao bih se kladiti da bi odgovor bio 100% neodobravanje pobačaja u funkciji planiranja obitelji. Radi se, naime, o uobičajenom kršćanskom raskoraku između dogme i realnosti: zabranjivat ćemo kontracepciju, a pobačaj ćemo osuđivati kao ubojstvo, iako neprimjena prvoga često dovodi do drugoga.

Na temelju uobičajenog stajališta klera, pravo pitanje o pobačaju bilo bi: “Jeste li za zakonsku zabranu pobačja?” no o tome imamo jedno novije istraživanje provedeno krajem 2009. godine.

Na ovo pitanje odgovorilo je “u potpunosti se slažem” tek 19,2% ispitanika, a “uglavnom se slažem” svega 33,5% ispitanika.
U tome su istraživanju vrlo jasno formulirana i druga pitanja koja se mogu smatrati katoličkom ekskluzivom i koja zorno priakazuju ogroman raskorak u broju onih koji se samo izjašnjavaju i onih koji se i pridržavaju – o tome sam pisao ovdje.

U interpretaciji rezultata, zanimljivo je kako Gordan Črpić koristi pojam “sekularizacija”. Sekularizacija označava razdvojenost Crkve od države, ili kako je to netko jako davno rekao: “caru carevo, bogu božje.”
Spominjući tako europske primjere, Črpić kaže kako je u Češkoj došlo do sekularizacije društva, a u Slovačkoj nije. Pogrešno: u Češkoj je došlo do ateizacije društva (ima tek 30% osoba koje se izjašnjavaju kao vjernici). Ako se ne varam, u Europi jedino Malta nije formalno sekularna država. Teoretski, ateizacija i sekularizacija ne moraju biti u izravnoj vezi.

Ustav može definirati državu kao sekularnu iako se većina stanovnika izjašnjava vjernicima – takav je slučaj npr. u Hrvatskoj. U praksi ova odvojenost funkcionira malo teže – Hrvatska je opet dobar primjer pa je tako moguće i to da potpredsjednik parlamenta, k tome još i iskusni pravnik, kršenje ove ustavne odredbe opravdava tradicijom. Radi se, naravno, o licemjerju i strahu političara od gubljenja glasova na izborima. No da funkcionirajuća sekularizacija u većinski vjerničkim državama nije samo teorija dokazuje primjer Turske.

Sekularizacija država je civilizacijska tekovina koja ne ide u prilog religijskim zajednicama pa je jasno da joj one pružaju žestok otpor ne ustručavajući se pri tome niti kršiti ustav.

I na kraju, evo me i kod naslova: zašto nam je toliko važno koliko ima vjernika u Hrvatskoj?

Za bolje razumijevanje, evo jedne hipotetske situacije: nakon popravka automobila, dobijete račun na popriličan iznos uz objašnjenje kako je on izračunat na temelju utrošenog vremena i dijelova. Bi li vam to bilo dovoljno ili biste tražili specifikaciju?

Upravo u takvoj situaciji našla se RKC – ispostavila je račun, a nije dala specifikaciju:

Članak 6. Ugovora o između Svete Stolice i RH o gospodarskim pitanjima kaže:

6. Mjerodavne vlasti Katoličke Crkve i Republike Hrvatske pri određivanju spomenutoga novčanog iznosa imali su na umu postotak građana Republike Hrvatske koji se izjašnjavaju katolicima.

Taj famozni “postotak građana Republike Hrvatske koji se izjašnjavaju katolicima” izvučen je najverojatnije iz popisa stanovništva, a na temelju njega RKC prigrabila je financijska i druga prava koja daleko nadmašuju ono što je prikazano samo kao izravna uplata iz državnog proračuna – objašnjenje se može pročitati ovdje.

Iz toga je razloga sasvim logično očekivati da RKC održava famu o ogromnoj većini katolika pa tako ne iznenađuje niti Črpićevo objašnjenje kako pad od 6% vjernika ne predstavlja ništa zabrinjavajuće i izvlači vrlo nategnute podatke o jačanju vjere kod mladih.

S druge strane, ateisti i ireligiozne osobe trude se dokazati kako je nepravedno na temelju napuhanih i nedokazanih podataka nekome davati ogromna financijska sredstva i privilegije dok je istovremeno u propast otišla “zemlja znanja”, nestali su besplati udžbenici i učenički prijevoz, a studenti se pri upisu obvezuju da će sami platiti studij ako to država ne bude u mogućnosti.

Kako bi se spriječilo daljnje prolijevanje žuči o ovoj temi, najbolje rješenje je utvrditi istinu. Kako? E pa može se i to. Jedna od najpouzdanijih metoda je uvođenje tzv. crkvenog poreza što za RKC ne bi bio velik gubitak … hm, kada bi statistike bile istinite…

Written by Ajgor

23. 7. 2010. at 19:33

Google zna!

leave a comment »

AFP javlja:

Na traženje pojma “Vatican”, Google je u subotu izbacivao link na web stranice http://www.pedofilo.com, što je talijanska riječ za pedofila.

Link se, kao prva opcija, počeo pojavljivati u ranim subotnjim satima, javila je talijanska novinska agencija ANSA, dodajući kako se čini da je taj site prazan.

Glasnogovornica Googlea u Italiji, Simona Panseri, izjavila je za ANSA-u da nije jasno je li riječ o hackerskom napadu.

“Ne mogu potvrditi da je riječ o napadu jer još nismo dobili preciznije informacije od američkih inženjera o prirodi problema”, rekla je agenciji.

Vatikan se bori s optužbama zlostavljanja djece od strane svećenika-pedofila, te zataškavanja istih na visokoj razini, u nekoliko europskih država, nakon što su bili preplavljeni sličnim skandalima u Australiji i Sjedinjenim američkim državama 2004.

Brzo je maknuto, ali eto… neka ostane ovdje, budućim pokoljenjima i za trajno sjećanje.

Šteta što pravosudni organi ne koriste Google, pogotovo ne u subotu ujutro. 😈

P.S. Svaka sličnost s parolom jedne stranke na prethodnim parlamentarnim izborima je slučajna.

Written by Charon l'Cypher

21. 7. 2010. at 17:30

Postano u Djeca, Zabava

Budućnost – Srednji vijek

9 komentara

Često čujemo naše dušobrižnike kako se za svoje neumjesne intervencije u javni život opravdavaju velikim brojem katolika u ovoj zemlji – oni govore u njihovo ime i štite njihove interese (hm).

Iako nedavno objavljeni rezultati Europskog istraživanja vrijednosti pokazuju da se u Hrvatskoj od 1999. do 2008. za šest posto smanjio broj katolika i premda neki tvrde da bi to mogao biti signal nadolazeće sekularizacije u Hrvatskoj, Gordan Črpić iz Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve tvrdi:

“U Hrvatskoj je sve više religioznih među mlađim generacijama, sve više naših ljudi odbacuje pobačaj, sve smo restriktivniji u području spolnog morala, sve smo konzervativniji po pitanju bračne nevjere i razvoda.”

(Osobno, bode mi oči ta bračna nevjera – čisto sumnjam da je nereligioznim osobama svejedno da li ih suprug(a) vara i da takav čin smatraju normalnim)

Na žalost, istraživanja i dalje govore o 85% katolika u ovoj državi, no koliko su ti ljudi zapravo katolici – to samo bog zna 😉

Najalarmantniji je fenomen porasta mladih ljudi koji se smatraju katolicima. Črpić tvrdi da istraživanje otkriva kako je veliki broj mladih, oko 40%, spremno posvetiti se karitativnim i ostalim religijski motiviranim djelatnostima. I evo opet nečega što mi smeta – karitativna djelatnost koja je religijski motivirana. Nužno je objasniti, kao da se to ne zna, da altruizam i milosrđe nisu isključivo vjerski motivirani, a od tog svojatanja pozitivnih ljudskih osobina od strane crkvenjaka mi je već zlo. Bilo bi vrijeme da se prestane razmišljati o Crkvi kao o karitativnoj ustanovi koja čini dobro te bi se trebalo prestati vezati karitativan rad isključivo uz tu organizaciju. Medecins Sans Frontieres debelo šiša Vatikan što se tiče koristi i požrtvovnosti. No nije potrebno ići tako daleko – dovoljno je uključiti se u rad Crvenog križa. Obje organizacije nemaju veze sa crkvenim parazitom, a njihova (međunarodna) korist je neupitna. Za razliku od crkvene.

Možda još ima nade za Hrvatsku budući da Črpić tvrdi da pravu vjerničku jezgru čini oko 25% stanovništva. Ono što mene zabrinjava, jest spremnost mladih generacija da postanu poslušne ovce u rukama Crkve te da zastupaju njena “moralna” načela. Iako je veliki broj mladih kritičan prema Crkvi, kritiku upućuje upravo zato jer Crkva ne živi  religiozno poput njih.

Kako god bilo, u ovoj je državi Crkva sigurna. Sve dok će biti mladih nadobudnih Hrvatina koji su spremni na osudu pobačaja i rastave braka, ali nemaju ništa protiv koketiranja sa zdravoseljačkim i homofobnim nacionalizmom, Hrvatska će ostati ono što je sada – patrijarhalna, zaostala i netolerantna sredina.

Uostalom, što očekivati od katolika kada je sama Crkva netolerantna i nazadna. Najnovija vatikanska direktiva definira zaređivanje žena kao “jedan od težih zločina” prema crkvenom pravu. Čin zaređivanja žena je, po težini, tik uz seksualno napastovanje i garantira izopćenje. Da, svećenica i biskup koji ju je zaredio bi garant bili izopćeni, kakav je tretman za svećenike pedofile je sasvim drugi par rukava.

A tko mi je kriv što sam rođena u krivom tijelu. Nemojte me krivo shvatiti, garant se ne bi zaredila jer vjerujem u crkvene bajke, ali lagodan život bi mi godio – 1,3 milijuna dolara nije mala stvar. A zavjeta celibata se tako i tako nitko ne drži :mrgreen:

IZVOR: Jutarnji List, Guardian

Svećenik pred (crkvenim) sudom

2 komentara

Prenosimo vijest s konzervativnog novinskog portala Spero News:

Nadbiskup Carlos Jose Nanez iz Cordobe (Argentina) pokrenuo je kanonski postupak protiv argentinskog svećenika koji je odbio povući svoju javnu podršku istospolnim brakovima. Kanonsko pravo je skup crkvenih zakona koji se odnose na interne odnose u Crkvi i afektiraju samo katolike.

Fr. Jose Nicolas Alessio je došao u centar pažnje medija zbog svoje otvorene podrške istospolnim brakovima dok je bio svećenik u crkvi Sv. Cajetana i Cordobi.

Svećenik je nastavio s iskazima podrške istospolnim brakovima u raznim medijima. “Kao mjeru predostrožnosti, nadbiskup mu je zabranio obavljanje javnih svećeničkih poslova, što znači da ne smije držati mise i davati sakramente javno, pa zapravo ne može raditi kao svećenik”, javljaju novinske agencije.

Nadbiskup je izjavio da je “potrošio sve moguće pastoralne mjere da oca Josea Nicolasa Alessia prisili da izmijeni svoje javne nastupe i povuče izjave” podrške istospolnim brakovima. Nadbiskup je dodao da je, pošto je svećenik “odbio svaku mogućnost izmjene svog ponašanja, odlučio protiv njega pokrenuti postupak po kanonskom pravu pred među-biskupijskim Tribunalom Cordobe.”

Smatram li da Crkva mora prihvatiti moderne poglede na homoseksualnost i druga pitanja? Ne, naravno. Uostalom, što su zadrtiji, prije će nestati.

Ova mi je vijest zanimljiva iz dva razloga:

  1. Svećeniku koji javno podržava istospolne brakove se onemogućuje obavljanje dužnosti i procesira ga se. Pedofilima se oprašta.
  2. Svećeniku koji javno podržava istospolne brakove se onemogućuje obavljanje dužnosti i procesira ga se. Kako onda očekivati da drugi iskažu protivljenje tom i sličnim rigidnim stavovima Crkve? A to znači da je stvarna podrška promjenama itekako dobro sakrivena grubom silom, tj. čista je laž (još jedna u nizu) Crkve da je monolitna po tim pitanjima.

Pozdrav pripadnicima religije ljubavi koja oprašta pedofilima, ali progoni ljubav po kriteriju sadržaja međunožja…

Written by Charon l'Cypher

18. 7. 2010. at 3:15

Radio Vatikan i kolateralne žrtve evangelizacije

4 komentara

Cesano, mjesto pokraj Rima u čijoj se neposrednoj blizini nalaze postrojenja vatikanskog radija, poprište je ovih dana novog/starog skandala vezanog uz Svetu Stolicu.

Naime, nedavno je istraživanje pokazalo moguću povezanost elektrosmoga iz spomenutih postrojenja u Santa Maria di Galeria i nevjerojatno visoke stope oboljenja od leukemije, nemilosrdne bolesti koja je odnijela već 19 života u relativno kratkom vremenskom periodu. Vijest koja još više zastrašuje jest da se radi uglavnom o djeci.  Poduzete mjere nisu donijele nikakve rezultate od 1996.  do danas, kada su se stanovnici Cesana, ogorčeni i razočarani, konačno odlučili obračunati s odgovornima za smrt njihove djece.

Treba također naglasiti dvije činjenice:

– mjerenja napravljena prije deset godina pokazala su određene anomalije u količini emitiranih elektromagnetskih valova na tom području

– poznato je da se frekvencije vatikanskog radija nalaze u samom svjetskom vrhu što se tiče snage (izgleda da su veze sa Svemogućim prilično loše stoga je bilo potrebno ulagati u turbo-pogone. Vjerojatno je nekome zbog toga  skraćen životni vijek).

U pismu, upućenom Benediktu XVI., poziva ga se  na odgovornost i zahtjeva da se emitiranje iz radio postrojenja pod istragom bar privremeno obustavi sve dok znanost ne utvrdi izvjesnu sigurnost u negativne posljedice izloženosti djece elektromagnetskim valovima.

Vodstvo vatikanskog radija i formalno je pod istragom za onečišćenje i ubojstvo u vezi slučajeva dječje leukemije tijekom posljednjih petnaestak godina.

Nije potrebno naglašavati da će vjerojatno i ova vijest vrlo brzo ući i izaći iz talijanskog medijskog prostora, barem što se tiče mainstream kanala.

Na nama je da nastavimo borbu s vjetrenjačama, možda se nešto i pomakne. Živi bili pa vidjeli.

Written by S I N I S T E R

15. 7. 2010. at 10:56

Postano u Ljudska prava, Zdravlje

%d bloggers like this: