Irreverent Impiety

Repozitorij stvari o kojima ne žele da razmišljate.

Kultura života

with one comment

Zlatko Sudac – Joshua ima svoju web stranicu! Haleluja!

A gdje je Zlatko Sudac, tu je i Zdravko Tomac.

Na samom početku Tomčeve nadahnute priče o obraćenju uočio sam napomenu: Iz “Hvalospjeva ljubavi – Kultura života nasuprot kulturi smrti” što me potaklo na pisanje ovoga teksta.

Sintagmu «kultura života» prvi je upotrijebio papa Ivan Pavao II, a ona označava «… poštivanje prirode i zaštitu Božjeg djela stvaranja …»

U raščlambi značenja sintagme ima stvari koje bih bez pogovora potpisao (osuda rata i nasilja), ima onih o kojima bih mogao raspravljati (eutanazija, kloniranje) i onih s kojima se apsolutno ne slažem (protivljenje kontracepciji i MPO). No cilj ovoga teksta nije rasprava o sadržaju već o formi koja se veže uz pojam «kulture života».

Dakle, kako vam se ne bi dogodilo da se poput Tomca tek pod stare dane opredijelite za kulturu života, evo kako ćete je prepoznati:

Simbol kulture života je ljudsko biće čavlima prikucano na drveni križ. Kako bi mu se odalo poštovanje, poželjno je što češće simbolički jesti njegovo tijelo i piti njegovu krv.

Kultura života veliča beskrajnu ljubav i milosrđe (kako ljudsko tako i Božje), a svoje učenje temelji na knjizi koja je prepuna smrti i nasilja – genocidnih i pojedinačnih ubojstava, silovanja, djeceubojstava, osvete, ljubomore itd.

Kultura života najveću pažnju posvećuje spasenju nakon života te dopušta pa i potiče besmisleno i isprazno ponašanje koje bi trebalo voditi punini i višem smislu (o kojima ne zna pouzdano kako bi trebali izgledati, nije čak ni sigurno hoće li se ostvariti, ali sigurno je nešto cool ;-)). Ponekad kultura života osobito cijeni pa i uzdiže na čast svetaca one koji su svoje živote radno i reproduktivno protratili gledajući u nebo.

Obožavanje dijelova ljudskog tijela koji se pripisuju svecima sastavni je dio kulture života. Kulminacija ovog obožavanja događa se jednom godišnje kada se u povorkama kroz naselja nose i pokazuju ovi dijelovi leševa.
Ima i slučajeva javnog i trajnog izlaganja cijelih leševa – u staklenom lijesu (kao u Snjeguljici), a čeka se dolazak princa koji će ga oživjeti.

Kultura života posebnu pozornost posvećuje samom postupku koji prethodi njegovom početku. Prema njemu se odnosi ambivalentno – malo je svet, malo prljav, ovisno o situaciji. Kako bi zadržali objektivnost, aktivisti kulture života navodno se ovim postupkom ne bave.

Kultura života obožava oplođenu jajnu stanicu, embrij i fetus dok za ostale faze ljudskog života ne pokazuje toliko veliko zanimanje. Tako npr. nema nikakvih dvojbi što treba učiniti kada silovana devetogodišnja djevojčica napravi abortus.

Kultura života protivi se uporabi sredstava koja bi mogla u velikoj mjeri zaustaviti širenje AIDS-a jer to može omesti naum Svemogućeg u stvaranju novog života. (Moram priznati da sam malo zbunjen time što Svemogućeg i Sveprisutnog može omesti tanka opna od latexa?!)
U skladu s tvrdnjom iz prethodnog ulomka, širenje AIDS-a i patnje koje on uzrokuje kod odraslih ljudi nisu u središtu zanimanja kulture života.

I za kraj, u fotogaleriji Zlatka Sudca možete vidjeti nekoliko ljupkih fotografija (3, 4, 5 i 6.) koje prikazuju veličanje životnih radosti😉

Written by Ajgor

2. 7. 2010. at 10:20

Jedan odgovor

Subscribe to comments with RSS.

  1. Da pridonesem malo slici “kulture života”, evo živopisnih videa koje je Teomondo tu ostavio početkom godine.

    Charon l'Cypher

    2. 7. 2010. at 16:57


Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: